DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 22     <-- 22 -->        PDF

nje o potrebi smolarenja za našu privredu,
navodeći koliko bi se pojačanom
proizvodnjom uštedilo deviznih sredstava.
Sa pozivom na učešće, ovaj je referat
bio poslan svima zainteresiranima,
kako bi se na osnovu ovoga mogli pripremiti
koreferati, prijedlozi, diskusija
i t. d.


Savjetovaniu je prisustvovalo oko
40 delegata raznih sektora iz svih republika.
Pošto je ponovno naglašeno nekoliko
najistaknutijih mjesta iz spomenutog
referata, otpočeo je rad u kome su
učestvovali mnogi delegati iznoseći svoje
stavove u koreferatima i diskusiji. Iz
osnovnog problema; kako povećati još
nedovoljnu domaću proizvodnju smole i
izbjeći uvoženje strane, čiji uvoz uostalom,
zasada, nije ni dozvoljen, rađale
su se kombinacije, koje u svima svojim
vidovima nisu mogle ni naići na jednodušno
prhivatanje. Sadašnja godišnja
proizvodnja od 2.200 tona iz 1955. godine,
nije ni izdaleka dovoljna, osobito
zato što sada ulaze u rad novi industrijski
kapaciteti, kao tvornica natron papira
u Maglaju, sa 22.000 tona godišnje
proizvodnje papira, a i drugi koji već
ove godine dižu godišnju potrebu kolofonija
i terpentina za . daljnjih 50% i
više. Naše smolarenje, zanemareno i nerazvijeno
,ne daje nikakve nade da bi
išlo u korak sa potrebama, kao ni sa
mogućnostima svoje sirovinske baze.
Ono je šta više u opadanju u Srbiji,
Bosni i Hercegovini i u Sloveniji, a
mjerodavni kažu da će i dalje opadati.
Razlozi su različiti i oni su izneseni na
savjetovanju. Neka ovo nekoliko brojeva
kaže kako je tekla godišnja proizvodnja
smole u ovim republikama.


Republika Godina Tona
BOSNA I HERCEGOVINA 1950 486
1951 813
1952 840
1953 660
1954 724
1955 567
SRBIJA 1950 322
1951 220
1952 215
1953 236
1954 200
1955 117
SLOVENIJA 1950 140
> 1951 148
1952 142
1953 149
1954 124
1955 82


Kao što se vidi u ovim republikama
je proizvodnja u opadanju. U Hrvatskoj,
Makedoniji i Crnoj Gori porast. U globalu
za FNRJ porast, ali vrlo spor. On
izgleda ovako:


1950. godina 1.242 tona
1951. 1.660 „
1952. 1.734 „
1953. 1.802 „
1954. 1,948 „
1955. 2.092 „


Za 1956. godinu se predviđa znatno
opadanje i u globalu. Zainteresovana
industrija pita zabrinuto, ko će dati, odnosno
ko će odobriti tolika devizna
sretstva za uvoz deficitnih količina.
Zbog toga su se dosta energično opet
ponavljala traženja navedena već u zaključcima
savjetovania u Titovom Uzicu.
Navodilo se i napredovanje smolarenja
u susjednoj Grčkoj, koje je stvarno
fantastično u odnosu na naše količine,
a donekle i na sirovinsku bazu.
Grčka je proizvela 1949. godine 11.500
tona a 1950. ´» već 16.700 tona. U 1951.


g. 20.500 tona. Proizvodnja stalno bilježi
porast, tako je dala 1952. g. 22.437
tona a 1953. g. 24.338 tona.
Za uvoz kolofonija i terpentina smo
platili u vremenu od 1946. do 1955. g.
preko milijardu deviznih dinara po disparitetnom
kursu (jedan dolar 632 dinara).
Niti je jednostavno tako naglo
podići našu proizvodnju smole, niti je
lako dati tako velika devizna sretstva
da bi se zadovoljile potrebe industrije.
Ona traži, ove, 1956. g. novih 2.200 do


2.300 tona smole više. Znači da bi trebalo
da proizvodnju podvostručimo, a
ona je u opadanju stvarno. Zbog toga
su se čula uporna ponavljanja da treba
da se smolari »svaki« bor i to stimulacijom,
da se smolari smrča, da se primjenjuje
najviša tehnika rada i t. d.
ukratko, da se učini sve kako bi se povećao
prinos do mogućeg maksimuma
ne samo po svakom stablu, nego po svakoi
bjeljenici i po svakom njenom kvadratnom
centimetru.
Naravno, da i sami šumari žele da
se učini najviše što se može, ali nije
dovoljna samo dobra volja, ima mnogo
momenata koji to ometaju. Proizvođači
su uglavnom šumarije, osim Slovenije
gdje smolarenje vrše tri poduzeća. Nije
lako održati sirovinsku bazu ni u sadašnjem
stanju, a pogotovo ne u budućnosti.
Na primjer, u Bosni su sastojine crnoga
bora jako izložene sječama za brodogradnju,
koja sve više traži. Samo sa
teritorija Direkcije šuma Sarajevo,