DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 21 <-- 21 --> PDF |
do 80 godišnje stastojine lužnjaka s grabom i kitnjaka s grabom. U sastojinama je slabo razvit sloj grmlja. I ondje je pojava gubarevih legla ove godine veća nego inače, ali daleko manja nego u Šašinovečkom lugu. Na uzanim primjernim prugama uzduž i poprijeko pojedinih odjela ustanovili snio, da je zaraženo samo 13°/o stabala, kao i da na tim stablima ima prosječno po jedno (1,1) leglo. Legla su odložena uglavnom u donjoj česti stabla, do visine od 6 m. U toi šumi izvršit ćemo premazivanje le- gala. Nadamo se time suzbiti štete od brštenja. Dr. M. Anić OSVRT NA SMOLARSKO SAVJETOVANJE U BEOGRADU Znalo se je donekle i prije da će razvojem naše privrede u smislu industrijalizacije rasti i potrebe za smolom, odnosno kolofonijem i terpentinom. Jačanje postojećih industrijskih kapaciteta i povećanje njihovog sortimana, bio bi već dovoljan razlog toj pojačanoj potrebi, a da se i ne govori o novim industrijama. Prerađivači borove smole su sa lakoćom prodavali svu svoju godišnju .proizvodnju kolofonije i unaprijed, po veoma povoljnim cijenama, i nastojali svima silama da ugovorima osiguraju isporuku smole od proizvođača. To se je naravno odrazilo i na cijenu smole kod proizvođača. Od nekadašnje dirigirane cijene 47 din kg. iz 1952. god., dostigla je 1955. g. visinu od 235 din kg. (franko otpremna stanica). Prerađivači su bili u priličnom škripcu jer su njihove industrije imale mnogo veći kapacitet nego li su mogli naći sirovine. Uglavnom se žale da jedva koriste oko 40% kapaciteta. Naravno, drugo je pitanie zašto su podizali tako velike i skupe industrije i ko je za to kriv. Radi te situacije prebacuju krivicu na šumarstvo što ne nroizvodi više smole. Nisam nikako mogao doznati sa kime su se to prethodno dogovarali o alimentiranju sirovinom tih industrija. Tako dolazi do toga da se smola vozi iz Makedonije na preradu u Zagreb, a iz Dalmacije u Srbiju i Sloveniju. Bilo je pokušaja da se konkurentska borba ublaži karteliranjem i podjelom teritorija na interesne sfere, ali je to bilo vrlo kratkog vijeka. Potrošači kolofonija i terpentina, u glavnom kemijska industrija (kabeli, papir, sapun, firnajs, boje i lakovi itd.) su sve oštrije tražili veće količine, ali nisu zapostavljali ni zahtjeve na kvalitet. Samo industrija papira traži za sebe u 1956. g. 1350 tona kolpfpnija. Doznalo se uz to da proizvodnja smole opada u nekim republikama (Bosna i Hercegpvina, Srbija, Slovenija), a u globalu se opadanje predviđa u 1956. g. za 20"/o prema 1955. g. Uvoz te sirovine i njenih derivata nije odobren, pa su se potrošači našli pobuđenim da to pitanje dignu iznad značenja svojih pojedinačnih problema. Tako se je na inicijativu Udruženja poduzeća kemijske industrije FNRJ., održalo u Titovom Uzicu 19.´ i 20. decembra 1955. g. savjetovanje proizvođača, prerađivača i potrošača smole kome su prisustvovali i pretstavnici šumarskih instituta, te Poljoprivredne komore. Tom prilikom su prisutni kazali šta imaju i šta trebaju. Vidjelo se da je industrija tokom 1955. g. trebala 1592 tone kolofonija i terpentina. Na kraju savjetovanja je komisija formulirala zaključke koji uglavnom odišu gorkim saznanjem da iz domaćih izvora ne mogu stvoriti one količine smole koje bi bile neophodne za podmirenje potreba u 1956. U osam točaka zaključaka je kazano da je potrebno za 1956. g. uvesti 1700 tona smole, da se zavede obavezno industrijsko smolarenje na svima borovim stablima koja su sposobna za to na cijeloj teritoriji FNRJ, a prema odredbi člana 20 Zakona o šumama. Taj član proširiti i na smrčeva stabla koja će se sieći ü roku od 5 do 6 godina. Zatim se traži osnivanje jednoga poduzeća za cijelu Jugoslaviju, a koje bi se bavilo smolarenjem, sabiranjem borovih panjeva i svima zasijecajućim poslovima (kadrovi, materijal, radionice). Također se traži osnivanje nosebnog instituta za unapređenje smolarenja, iskorišćavanja iglica i šišarica č´etinjara, te borovih panj eva. Premda je ovo savjetovanje bilo plodno i svestrano zastupano od skoro svih zainteresiranih, ono je ipak samo bilo prvi značajniji glas za daljnju akciju. Sada inicijativu za ovo savjetovanje i to na »višem nivou« preuzimaju Savezna industrijska komora — Sektor za drvo i Savez poljoprivrednih´ komora FNRJ —i Sekcija za šumarstvo, te sazivaju novo savjetovanje u Beogradu 13. i 14. marta ove godine. Referat izrađen od jednog odbora stručnjaka obuhvatio je ne samo historijat i podatke o stanju i djelomično perspektivi smolarenja, nego je dao i važno ekonomsko obrazlože 227 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 22 <-- 22 --> PDF |
nje o potrebi smolarenja za našu privredu, navodeći koliko bi se pojačanom proizvodnjom uštedilo deviznih sredstava. Sa pozivom na učešće, ovaj je referat bio poslan svima zainteresiranima, kako bi se na osnovu ovoga mogli pripremiti koreferati, prijedlozi, diskusija i t. d. Savjetovaniu je prisustvovalo oko 40 delegata raznih sektora iz svih republika. Pošto je ponovno naglašeno nekoliko najistaknutijih mjesta iz spomenutog referata, otpočeo je rad u kome su učestvovali mnogi delegati iznoseći svoje stavove u koreferatima i diskusiji. Iz osnovnog problema; kako povećati još nedovoljnu domaću proizvodnju smole i izbjeći uvoženje strane, čiji uvoz uostalom, zasada, nije ni dozvoljen, rađale su se kombinacije, koje u svima svojim vidovima nisu mogle ni naići na jednodušno prhivatanje. Sadašnja godišnja proizvodnja od 2.200 tona iz 1955. godine, nije ni izdaleka dovoljna, osobito zato što sada ulaze u rad novi industrijski kapaciteti, kao tvornica natron papira u Maglaju, sa 22.000 tona godišnje proizvodnje papira, a i drugi koji već ove godine dižu godišnju potrebu kolofonija i terpentina za . daljnjih 50% i više. Naše smolarenje, zanemareno i nerazvijeno ,ne daje nikakve nade da bi išlo u korak sa potrebama, kao ni sa mogućnostima svoje sirovinske baze. Ono je šta više u opadanju u Srbiji, Bosni i Hercegovini i u Sloveniji, a mjerodavni kažu da će i dalje opadati. Razlozi su različiti i oni su izneseni na savjetovanju. Neka ovo nekoliko brojeva kaže kako je tekla godišnja proizvodnja smole u ovim republikama. Republika Godina Tona BOSNA I HERCEGOVINA 1950 486 1951 813 1952 840 1953 660 1954 724 1955 567 SRBIJA 1950 322 1951 220 1952 215 1953 236 1954 200 1955 117 SLOVENIJA 1950 140 > 1951 148 1952 142 1953 149 1954 124 1955 82 Kao što se vidi u ovim republikama je proizvodnja u opadanju. U Hrvatskoj, Makedoniji i Crnoj Gori porast. U globalu za FNRJ porast, ali vrlo spor. On izgleda ovako: 1950. godina 1.242 tona 1951. 1.660 „ 1952. 1.734 „ 1953. 1.802 „ 1954. 1,948 „ 1955. 2.092 „ Za 1956. godinu se predviđa znatno opadanje i u globalu. Zainteresovana industrija pita zabrinuto, ko će dati, odnosno ko će odobriti tolika devizna sretstva za uvoz deficitnih količina. Zbog toga su se dosta energično opet ponavljala traženja navedena već u zaključcima savjetovania u Titovom Uzicu. Navodilo se i napredovanje smolarenja u susjednoj Grčkoj, koje je stvarno fantastično u odnosu na naše količine, a donekle i na sirovinsku bazu. Grčka je proizvela 1949. godine 11.500 tona a 1950. ´» već 16.700 tona. U 1951. g. 20.500 tona. Proizvodnja stalno bilježi porast, tako je dala 1952. g. 22.437 tona a 1953. g. 24.338 tona. Za uvoz kolofonija i terpentina smo platili u vremenu od 1946. do 1955. g. preko milijardu deviznih dinara po disparitetnom kursu (jedan dolar 632 dinara). Niti je jednostavno tako naglo podići našu proizvodnju smole, niti je lako dati tako velika devizna sretstva da bi se zadovoljile potrebe industrije. Ona traži, ove, 1956. g. novih 2.200 do 2.300 tona smole više. Znači da bi trebalo da proizvodnju podvostručimo, a ona je u opadanju stvarno. Zbog toga su se čula uporna ponavljanja da treba da se smolari »svaki« bor i to stimulacijom, da se smolari smrča, da se primjenjuje najviša tehnika rada i t. d. ukratko, da se učini sve kako bi se povećao prinos do mogućeg maksimuma ne samo po svakom stablu, nego po svakoi bjeljenici i po svakom njenom kvadratnom centimetru. Naravno, da i sami šumari žele da se učini najviše što se može, ali nije dovoljna samo dobra volja, ima mnogo momenata koji to ometaju. Proizvođači su uglavnom šumarije, osim Slovenije gdje smolarenje vrše tri poduzeća. Nije lako održati sirovinsku bazu ni u sadašnjem stanju, a pogotovo ne u budućnosti. Na primjer, u Bosni su sastojine crnoga bora jako izložene sječama za brodogradnju, koja sve više traži. Samo sa teritorija Direkcije šuma Sarajevo, |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 23 <-- 23 --> PDF |
predviđa se u 1956. g. posjeći 100.000 m3 crnoga bora. Bilo je slučajeva da su se skidali lončići i sjekla stabla za navedenu potrebu. Navodilo se da su ti zahtjevi bili pretjerani i da se je stvarno vrlo mali procent drveta ugrađivao u brodove, a ostalo se je trošilo tamo gdje nije morala ići borovina. U osvrtu na ovaj momenat, neki su diskutanti dokazali da bi se više isplatilo uvesti te stvarno potrebne Sortimente od pičpajna ili tikovine, nego li sasjeći tolike količine domaće borovine, pa tako ugrožavati sirovinsku smolarsku bazu. Nadalje, ostale sieče borovine ne drže korak sa prirastom. Osim toga se ne može tako lako smolariti »svako stablo«. Da bi se uopće otvorilo neko smolarsko radilište, mora se imati na umu da je potrebno zadovoljiti osnovni kriterij, to 4est da u odnosu na kategoriju terena i udaljenost radnikove nastambe, kao i na prosječnu starost borova i njihov prosječni godišnji prinos smole, mora biti i određeni minimalni broj stabala u jednom hektaru površine. Ako taj minimum ne zadovoljava, onda je uzaludno teoretisati o »svakom boru«. Kao o teškom problemu, bilo je dosta govora o borovom podmlatku koga često nema, o ispaši u šumama koja onemogućava pojavu i održanje podmlatka, o eroziji i t. d. Radi svega toga se nije mogla zanemariti niti inače velika uloga istraživačke službe, bez čije bi pomoći praksa tapkala na mjestu, ili bi udarala nasumce, rijetko kada i slučajno pogađajući gdje treba. Mi nemamo, kao mnoge druge zemlje, specijalnoga instituta za bor, niti specijalnih časopisa i sretstava, koja ovako važna privredna radinost treba da ima. Međutim naši šumarski instituti u Srbiji, Makedoniji, Bosni, a sada i u Hrvatskoj imaju u programu svoga rada i istraživanja smolarenja. Zbog heterogenosti vrsta borova, te njihove različite teritorijalne rasprostranjenosti, vladaju i heterogeni problemi i takova praksa. To se je pokazalo i na ovom savjetovanju kako bi bilo nemoguće raditi po jednom receptu. Kadar naše smolarske istraživačke službe je nevjerovatno malen, a uz to i slabo povezan suradnjom. Pokazalo seje đapojedinci mnogo bolje poznaju prilike . po dalekom inostranstvu, nego li u svojoj zemlji. Pored sve raznoličnosti prilika i problema, ta suradnja je neophodna radi onće razmjene iskustava u već po stignutim radovima, radi upoznavanja metodike rada, kao i uopće radi surad nje prema operativi. Na savjetovanju se je pokazalo koliku treba važnost pokloniti pitanju borova podmlatka i stim u vezi uzgojem novih sastojina koje bi imale viši stepen smolovitosti selekcioniranjem takvoga tipa, a po, uzoru na dosada poznata vrlo smolovita stabla. Ovo se može postići na nekoliko načina. Selekcioniranjem sjemena, koje je uzeto sa vrlo smolovitog stabla i sigurno oprašeno sa takvoga bora. Zatim se to postiže kalemljenjem mladih biljaka grančicama sa takvih stabala, te ožiljavanjem reznica sa tih borova. Ovaj rad je od vanredne važnosti za našu budućnost kao i za naš sadašnji rad na podizanju kvalitetnog podmlatka bora. Zato je veoma potrebno i korisno upoznati se sa radom na ovom pitanju koje je dosada jedino obrađivao ing. Dudić na svojim opitnim poljima u Srbiji. Tehnika ovoga rada je vrlo delikatna i treba je dobro upoznati da bi se mogla uspiešno omasoviti. Eksperimenti će se sada upotpuniti primjenjivanjem radioaktivnih izotopa. Ovo bi bio jedan od najzahvalnijih radova koje bi naša istraživačka služba predala praksi. Genetika je već prebrodila pitanje naslijeđivanja svojstava neke individue i mogućnosti daljnjega prenošenja na potomstvo. U pogledu osobite smolovitosti nekih borova, savremena istraživanja idu za tim da utvrde kojem varijetetu pripada ta jedinka, jer ova pojava nije samo individualno svojstvo, nego osobina cijeloga varijeteta. Ipak i posebna individualna svojstva imaju jak značaj. Kod nas je dosada utvrđeno da imamo oko 15 varijeteta crnoga bora. Najsmolovitiji bor od svih vrsta jest alepski, koji uopće u tom smislu nije istražen, premda su uočene neke morfološke karakteristike osobito smolovitih borova te vrste. Te indicije se još ne mogu nazvati nikako vim tvrdnjama. Potrebna su daljnja opsežna izučavanja. Ovo će biti utoliko više važno što ne samo da alepski bor u prosjeku daje nekoliko puta više smole nego crni, a 1 druge vrste, nego i zato što kvalitet smole alepskoga bora ima posebne odlike koje su na osobitoj cijeni prema ostalim smolama. Dosada je utvrđeno da je smolovitiji onaj varijetet koji je primitivniji, te će se daljnje selekcioniranje i u šumsko-uzgojnim radovima šireg opsega, orijentirati na favoriziranju ovih »pfimitivaca«. Na savjetovanju je, istaknuta pgromna prednost smolarenja stimuliranjem, 229 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 24 <-- 24 --> PDF |
što se nesumnjivo odražava u´povećanom prinosu, kao i povećanom vremenu smölareiija jedne individue, manje oštećenje, obiovine, te ´u ´ znatnom pojeftinjenju rada i sniženju režije općenito. Rezultati sa naših raznih eksperimentalnih radilišta nam potvrđuju kako u tom pogledu nema niti može biti jedinstvenog recepta, zbog raznolikosti vrsta borova i terena. Jasno se je zapazila daljnia neminovna potreba rada naše istraživačke službe koja se može podijeliti´na dva-osnovna setora: šumsko-biološki i kemijski. Kao što je bilo navedeno i u. referatu´ izučavanju kemizma naših šrhola´ se nije niko trajno posvetio, nego samo povremeno, a ovaj rad, zbog svoje opsežnosti, traži dugogodišnie i uporno angažovanje pojedinaca. Međutim, povećanje proizvodnje smole nije samo omogućeno što masovnijim i što naprednijim načinom smolarenja. Smola se dobiva i na druge načine, i to: destiliran]em , panjeva i ekstrakcijom iz drveta. Ovaj prvi način je donekle poznat i kod nas, a drugi bi bio posve nov za nas. Naime, iz drveta koje je namijenjeno taljnjoj preradi rastvaranjem tkiva, a gdje smola nije potrebna, ili čak i smeta, ekstrakcijom se vadi. Na ovaj način, na primjer u SAD, ovakva je proizvodnja već nadmašila količinom onu. iz živih dubećih stabala. Tamo se destiliranjem borovih panjeva dobiva kolofonij i terpentin istog kvaliteta kao i iz smole. Međutim kod nas taj poboljšani postupak još nije poznat, pa kako kaže pretstavnik tvornice iz Dobruna, dobiva se kolofonij veoma niske tališne tačke, oko 45 stepeni, i vrlo tamne boie. 7- ga industrija može upötrebiti samo za kolomaz i neke druge proizvode nižih kvaliteta. To je velika šteta u ovoj našoj teškoj situaciji, jer, kako je izneseno na savjetovanju, ima samo u Bosni i Crnoj Gori oko 200.000 tona panjeva. Te količine stoje kao stalne rezerve. Zna se da je potrebno izviesno vriieme da borov panj »sazrije « to jest da se smola povuče prema unutrašnjosti, da se zgirene u drvetu (luč), tada bjeljika strune i u preostalom drvetu se dugo godina smola drži koncentrirana. Borov pani je bogatiji smolom ukoliko je deblji. Dvostruko širi pani nema samo dvaputa veću količinu smole ,nego se ona sa promjerom višestruko povećava. Prerađivačima j s skrenuta ozbiljna pažnja na mogućnost i potrebu korišćenja ovih domaćih rezervi koje leže u tako ogromnim količinama u zemlji. Sa 230 dašnje primitivno i neracionalno prerađlvanje ´panjeva za katran u Srbijiistočnoj Bosni, pokazuje da se režija vađenja i dopreme panjeva može isplatiti i tvornici koja ima rieuporedivo´ veći nrocent iskorišćenja sirovine. Nije zanemaren ni naš teški problem obnove borovih sastojina koje su isče-1zle ili upopraštene iz raznih razloga: čistih sječa, požara´, krčenja, pretjerane ispaše i t. d., a čije terene je osvojila, druga´, manje korisna vrsta, ili često ni-1 kakova, jer su ti tereni, obično zbog; pretierane ispaše, načeti´erozijom Ićrijaih dalje degradira.** *´´ Makar kako bila visbka^ sposobnost bora. na prilagdđavanje i na skromne uslpve, pred silom pustošenja i njega, nestaje. Osim toga još ne.znamo ni pn"o što imamo, Pojiazalp se da su svugdje podaci nesolidni i jedva nešto približni Bez poznavanja sadašnjeg stanja ne može se. postaviti solidna dugoročna osnova smolarenja, makar i bili nacistu sa tempom i načinom sječa, što je.također vrlo teško znati, unaprijed. Uglavnom su rezerve procijenjene dosta nisko, osobito podaci za Hrvatsku ne odgovaraju, jer se u .referatu spominje svega 500 do 600.000 stabala bora sposobnog za smolarenje, dok ih samo u Dalmaciji ima toliko. Naša inventarizacija iz 1947. g. je posve površna i nenouzdana´jer je rađena na brzinu, bez ikakve premjerbe i laički. Mi se njom nerado i rijetko služimo, zato je prošle godine otpočeo rad na inventarizaciji borovih šuma po šumarijama, pri čemu treba inventärisati sve borove prsnog promjera iznad 10 cm. Jedan od neprijatnih momenata u stanju naših borovih šuma jeste čest slučaj jednodobnosti nenormalnog rasporeda debljinskih razreda. To su uglavnom tehnički, a negdje i fizički zrele sastojine ´ koje nemaju generacija podesnih za nastavljanje smolarenja nakon njihovog uklanjanja. U pogledu načina smolarenja su svi bez izuzetka za što skori j i i širi prelaz na stimulirani rad, ali se i ovde javljaju neke tehničke teškoće koje će uticati na usporavanje toga tempa, a to je uglavnom pomanjkanje materijala, odnosno alata, te pomanjkanje instruktaže. Ni jedna nova metoda, makar koliko nanredna, ne može dati očekivane rezultate ako se laički primjenjuje. Time se može samo difamirati takav postupak. Iz podataka o prinosu smole po stablu, jasno je došla do izražaja velika prirodna prednost alepskog bora, bez |