DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 21     <-- 21 -->        PDF

do 80 godišnje stastojine lužnjaka s grabom
i kitnjaka s grabom. U sastojinama
je slabo razvit sloj grmlja. I ondje je
pojava gubarevih legla ove godine veća
nego inače, ali daleko manja nego u Šašinovečkom
lugu. Na uzanim primjernim
prugama uzduž i poprijeko pojedinih
odjela ustanovili snio, da je zaraženo
samo 13°/o stabala, kao i da na tim
stablima ima prosječno po jedno (1,1)
leglo. Legla su odložena uglavnom u donjoj
česti stabla, do visine od 6 m. U
toi šumi izvršit ćemo premazivanje le-
gala. Nadamo se time suzbiti štete od
brštenja. Dr. M. Anić


OSVRT NA SMOLARSKO SAVJETOVANJE
U BEOGRADU


Znalo se je donekle i prije da će
razvojem naše privrede u smislu industrijalizacije
rasti i potrebe za smolom,
odnosno kolofonijem i terpentinom. Jačanje
postojećih industrijskih kapaciteta
i povećanje njihovog sortimana, bio
bi već dovoljan razlog toj pojačanoj potrebi,
a da se i ne govori o novim industrijama.
Prerađivači borove smole su
sa lakoćom prodavali svu svoju godišnju
.proizvodnju kolofonije i unaprijed,
po veoma povoljnim cijenama, i nastojali
svima silama da ugovorima osiguraju
isporuku smole od proizvođača. To
se je naravno odrazilo i na cijenu smole
kod proizvođača. Od nekadašnje dirigirane
cijene 47 din kg. iz 1952. god.,
dostigla je 1955. g. visinu od 235 din kg.
(franko otpremna stanica). Prerađivači
su bili u priličnom škripcu jer su njihove
industrije imale mnogo veći kapacitet
nego li su mogli naći sirovine.
Uglavnom se žale da jedva koriste oko
40% kapaciteta. Naravno, drugo je pitanie
zašto su podizali tako velike i
skupe industrije i ko je za to kriv. Radi
te situacije prebacuju krivicu na šumarstvo
što ne nroizvodi više smole.
Nisam nikako mogao doznati sa kime
su se to prethodno dogovarali o alimentiranju
sirovinom tih industrija. Tako
dolazi do toga da se smola vozi iz Makedonije
na preradu u Zagreb, a iz Dalmacije
u Srbiju i Sloveniju. Bilo je pokušaja
da se konkurentska borba ublaži
karteliranjem i podjelom teritorija na
interesne sfere, ali je to bilo vrlo kratkog
vijeka.


Potrošači kolofonija i terpentina, u
glavnom kemijska industrija (kabeli,
papir, sapun, firnajs, boje i lakovi itd.)


su sve oštrije tražili veće količine, ali
nisu zapostavljali ni zahtjeve na kvalitet.
Samo industrija papira traži za sebe
u 1956. g. 1350 tona kolpfpnija. Doznalo
se uz to da proizvodnja smole opada u
nekim republikama (Bosna i Hercegpvina,
Srbija, Slovenija), a u globalu se
opadanje predviđa u 1956. g. za 20"/o
prema 1955. g. Uvoz te sirovine i njenih
derivata nije odobren, pa su se potrošači
našli pobuđenim da to pitanje
dignu iznad značenja svojih pojedinačnih
problema. Tako se je na inicijativu
Udruženja poduzeća kemijske industrije
FNRJ., održalo u Titovom Uzicu 19.´ i


20. decembra 1955. g. savjetovanje proizvođača,
prerađivača i potrošača smole
kome su prisustvovali i pretstavnici šumarskih
instituta, te Poljoprivredne komore.
Tom prilikom su prisutni kazali šta
imaju i šta trebaju. Vidjelo se da je
industrija tokom 1955. g. trebala 1592
tone kolofonija i terpentina. Na kraju
savjetovanja je komisija formulirala zaključke
koji uglavnom odišu gorkim saznanjem
da iz domaćih izvora ne mogu
stvoriti one količine smole koje bi bile
neophodne za podmirenje potreba u
1956. U osam točaka zaključaka je kazano
da je potrebno za 1956. g. uvesti
1700 tona smole, da se zavede obavezno
industrijsko smolarenje na svima borovim
stablima koja su sposobna za to na
cijeloj teritoriji FNRJ, a prema odredbi
člana 20 Zakona o šumama. Taj član
proširiti i na smrčeva stabla koja će se
sieći ü roku od 5 do 6 godina. Zatim se
traži osnivanje jednoga poduzeća za cijelu
Jugoslaviju, a koje bi se bavilo
smolarenjem, sabiranjem borovih panjeva
i svima zasijecajućim poslovima
(kadrovi, materijal, radionice). Također
se traži osnivanje nosebnog instituta za
unapređenje smolarenja, iskorišćavanja
iglica i šišarica č´etinjara, te borovih panj
eva.


Premda je ovo savjetovanje bilo plodno
i svestrano zastupano od skoro svih
zainteresiranih, ono je ipak samo bilo
prvi značajniji glas za daljnju akciju.
Sada inicijativu za ovo savjetovanje i
to na »višem nivou« preuzimaju Savezna
industrijska komora — Sektor za
drvo i Savez poljoprivrednih´ komora
FNRJ —i Sekcija za šumarstvo, te sazivaju
novo savjetovanje u Beogradu 13.
i 14. marta ove godine. Referat izrađen
od jednog odbora stručnjaka obuhvatio
je ne samo historijat i podatke o stanju
i djelomično perspektivi smolarenja, nego
je dao i važno ekonomsko obrazlože


227




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 22     <-- 22 -->        PDF

nje o potrebi smolarenja za našu privredu,
navodeći koliko bi se pojačanom
proizvodnjom uštedilo deviznih sredstava.
Sa pozivom na učešće, ovaj je referat
bio poslan svima zainteresiranima,
kako bi se na osnovu ovoga mogli pripremiti
koreferati, prijedlozi, diskusija
i t. d.


Savjetovaniu je prisustvovalo oko
40 delegata raznih sektora iz svih republika.
Pošto je ponovno naglašeno nekoliko
najistaknutijih mjesta iz spomenutog
referata, otpočeo je rad u kome su
učestvovali mnogi delegati iznoseći svoje
stavove u koreferatima i diskusiji. Iz
osnovnog problema; kako povećati još
nedovoljnu domaću proizvodnju smole i
izbjeći uvoženje strane, čiji uvoz uostalom,
zasada, nije ni dozvoljen, rađale
su se kombinacije, koje u svima svojim
vidovima nisu mogle ni naići na jednodušno
prhivatanje. Sadašnja godišnja
proizvodnja od 2.200 tona iz 1955. godine,
nije ni izdaleka dovoljna, osobito
zato što sada ulaze u rad novi industrijski
kapaciteti, kao tvornica natron papira
u Maglaju, sa 22.000 tona godišnje
proizvodnje papira, a i drugi koji već
ove godine dižu godišnju potrebu kolofonija
i terpentina za . daljnjih 50% i
više. Naše smolarenje, zanemareno i nerazvijeno
,ne daje nikakve nade da bi
išlo u korak sa potrebama, kao ni sa
mogućnostima svoje sirovinske baze.
Ono je šta više u opadanju u Srbiji,
Bosni i Hercegovini i u Sloveniji, a
mjerodavni kažu da će i dalje opadati.
Razlozi su različiti i oni su izneseni na
savjetovanju. Neka ovo nekoliko brojeva
kaže kako je tekla godišnja proizvodnja
smole u ovim republikama.


Republika Godina Tona
BOSNA I HERCEGOVINA 1950 486
1951 813
1952 840
1953 660
1954 724
1955 567
SRBIJA 1950 322
1951 220
1952 215
1953 236
1954 200
1955 117
SLOVENIJA 1950 140
> 1951 148
1952 142
1953 149
1954 124
1955 82


Kao što se vidi u ovim republikama
je proizvodnja u opadanju. U Hrvatskoj,
Makedoniji i Crnoj Gori porast. U globalu
za FNRJ porast, ali vrlo spor. On
izgleda ovako:


1950. godina 1.242 tona
1951. 1.660 „
1952. 1.734 „
1953. 1.802 „
1954. 1,948 „
1955. 2.092 „


Za 1956. godinu se predviđa znatno
opadanje i u globalu. Zainteresovana
industrija pita zabrinuto, ko će dati, odnosno
ko će odobriti tolika devizna
sretstva za uvoz deficitnih količina.
Zbog toga su se dosta energično opet
ponavljala traženja navedena već u zaključcima
savjetovania u Titovom Uzicu.
Navodilo se i napredovanje smolarenja
u susjednoj Grčkoj, koje je stvarno
fantastično u odnosu na naše količine,
a donekle i na sirovinsku bazu.
Grčka je proizvela 1949. godine 11.500
tona a 1950. ´» već 16.700 tona. U 1951.


g. 20.500 tona. Proizvodnja stalno bilježi
porast, tako je dala 1952. g. 22.437
tona a 1953. g. 24.338 tona.
Za uvoz kolofonija i terpentina smo
platili u vremenu od 1946. do 1955. g.
preko milijardu deviznih dinara po disparitetnom
kursu (jedan dolar 632 dinara).
Niti je jednostavno tako naglo
podići našu proizvodnju smole, niti je
lako dati tako velika devizna sretstva
da bi se zadovoljile potrebe industrije.
Ona traži, ove, 1956. g. novih 2.200 do


2.300 tona smole više. Znači da bi trebalo
da proizvodnju podvostručimo, a
ona je u opadanju stvarno. Zbog toga
su se čula uporna ponavljanja da treba
da se smolari »svaki« bor i to stimulacijom,
da se smolari smrča, da se primjenjuje
najviša tehnika rada i t. d.
ukratko, da se učini sve kako bi se povećao
prinos do mogućeg maksimuma
ne samo po svakom stablu, nego po svakoi
bjeljenici i po svakom njenom kvadratnom
centimetru.
Naravno, da i sami šumari žele da
se učini najviše što se može, ali nije
dovoljna samo dobra volja, ima mnogo
momenata koji to ometaju. Proizvođači
su uglavnom šumarije, osim Slovenije
gdje smolarenje vrše tri poduzeća. Nije
lako održati sirovinsku bazu ni u sadašnjem
stanju, a pogotovo ne u budućnosti.
Na primjer, u Bosni su sastojine crnoga
bora jako izložene sječama za brodogradnju,
koja sve više traži. Samo sa
teritorija Direkcije šuma Sarajevo,




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 23     <-- 23 -->        PDF

predviđa se u 1956. g. posjeći 100.000 m3
crnoga bora. Bilo je slučajeva da su se
skidali lončići i sjekla stabla za navedenu
potrebu. Navodilo se da su ti zahtjevi
bili pretjerani i da se je stvarno
vrlo mali procent drveta ugrađivao u
brodove, a ostalo se je trošilo tamo gdje
nije morala ići borovina. U osvrtu na
ovaj momenat, neki su diskutanti dokazali
da bi se više isplatilo uvesti te
stvarno potrebne Sortimente od pičpajna
ili tikovine, nego li sasjeći tolike količine
domaće borovine, pa tako ugrožavati
sirovinsku smolarsku bazu. Nadalje,
ostale sieče borovine ne drže korak
sa prirastom. Osim toga se ne može
tako lako smolariti »svako stablo«. Da
bi se uopće otvorilo neko smolarsko radilište,
mora se imati na umu da je potrebno
zadovoljiti osnovni kriterij, to 4est da u odnosu na kategoriju terena
i udaljenost radnikove nastambe, kao i
na prosječnu starost borova i njihov
prosječni godišnji prinos smole, mora
biti i određeni minimalni broj stabala
u jednom hektaru površine. Ako taj minimum
ne zadovoljava, onda je uzaludno
teoretisati o »svakom boru«. Kao o
teškom problemu, bilo je dosta govora
o borovom podmlatku koga često nema,


o ispaši u šumama koja onemogućava
pojavu i održanje podmlatka, o eroziji
i t. d.
Radi svega toga se nije mogla zanemariti
niti inače velika uloga istraživačke
službe, bez čije bi pomoći praksa
tapkala na mjestu, ili bi udarala nasumce,
rijetko kada i slučajno pogađajući
gdje treba. Mi nemamo, kao mnoge
druge zemlje, specijalnoga instituta za
bor, niti specijalnih časopisa i sretstava,
koja ovako važna privredna radinost
treba da ima. Međutim naši šumarski
instituti u Srbiji, Makedoniji, Bosni, a
sada i u Hrvatskoj imaju u programu
svoga rada i istraživanja smolarenja.
Zbog heterogenosti vrsta borova, te njihove
različite teritorijalne rasprostranjenosti,
vladaju i heterogeni problemi
i takova praksa. To se je pokazalo i na
ovom savjetovanju kako bi bilo nemoguće
raditi po jednom receptu. Kadar
naše smolarske istraživačke službe je
nevjerovatno malen, a uz to i slabo povezan
suradnjom. Pokazalo seje đapojedinci
mnogo bolje poznaju prilike . po


dalekom inostranstvu, nego li u svojoj


zemlji. Pored sve raznoličnosti prilika


i problema, ta suradnja je neophodna


radi onće razmjene iskustava u već po


stignutim radovima, radi upoznavanja


metodike rada, kao i uopće radi surad


nje prema operativi. Na savjetovanju
se je pokazalo koliku treba važnost pokloniti
pitanju borova podmlatka i stim
u vezi uzgojem novih sastojina koje bi
imale viši stepen smolovitosti selekcioniranjem
takvoga tipa, a po, uzoru na
dosada poznata vrlo smolovita stabla.
Ovo se može postići na nekoliko načina.
Selekcioniranjem sjemena, koje je uzeto
sa vrlo smolovitog stabla i sigurno
oprašeno sa takvoga bora. Zatim se to
postiže kalemljenjem mladih biljaka
grančicama sa takvih stabala, te ožiljavanjem
reznica sa tih borova.


Ovaj rad je od vanredne važnosti za
našu budućnost kao i za naš sadašnji
rad na podizanju kvalitetnog podmlatka
bora. Zato je veoma potrebno i korisno
upoznati se sa radom na ovom pitanju
koje je dosada jedino obrađivao ing.
Dudić na svojim opitnim poljima u Srbiji.
Tehnika ovoga rada je vrlo delikatna
i treba je dobro upoznati da bi
se mogla uspiešno omasoviti. Eksperimenti
će se sada upotpuniti primjenjivanjem
radioaktivnih izotopa. Ovo bi
bio jedan od najzahvalnijih radova koje
bi naša istraživačka služba predala
praksi.


Genetika je već prebrodila pitanje
naslijeđivanja svojstava neke individue
i mogućnosti daljnjega prenošenja na
potomstvo. U pogledu osobite smolovitosti
nekih borova, savremena istraživanja
idu za tim da utvrde kojem varijetetu
pripada ta jedinka, jer ova pojava
nije samo individualno svojstvo, nego
osobina cijeloga varijeteta. Ipak i posebna
individualna svojstva imaju jak
značaj. Kod nas je dosada utvrđeno da
imamo oko 15 varijeteta crnoga bora.
Najsmolovitiji bor od svih vrsta jest
alepski, koji uopće u tom smislu nije
istražen, premda su uočene neke morfološke
karakteristike osobito smolovitih
borova te vrste. Te indicije se još ne
mogu nazvati nikako vim tvrdnjama.
Potrebna su daljnja opsežna izučavanja.
Ovo će biti utoliko više važno što ne
samo da alepski bor u prosjeku daje nekoliko
puta više smole nego crni, a 1
druge vrste, nego i zato što kvalitet
smole alepskoga bora ima posebne odlike
koje su na osobitoj cijeni prema
ostalim smolama. Dosada je utvrđeno
da je smolovitiji onaj varijetet koji je
primitivniji, te će se daljnje selekcioniranje
i u šumsko-uzgojnim radovima
šireg opsega, orijentirati na favoriziranju
ovih »pfimitivaca«.


Na savjetovanju je, istaknuta pgromna
prednost smolarenja stimuliranjem,


229




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 24     <-- 24 -->        PDF

što se nesumnjivo odražava u´povećanom
prinosu, kao i povećanom vremenu
smölareiija jedne individue, manje oštećenje,
obiovine, te ´u ´ znatnom pojeftinjenju
rada i sniženju režije općenito.
Rezultati sa naših raznih eksperimentalnih
radilišta nam potvrđuju kako u
tom pogledu nema niti može biti jedinstvenog
recepta, zbog raznolikosti vrsta
borova i terena. Jasno se je zapazila
daljnia neminovna potreba rada naše
istraživačke službe koja se može podijeliti´na
dva-osnovna setora: šumsko-biološki
i kemijski. Kao što je bilo navedeno
i u. referatu´ izučavanju kemizma
naših šrhola´ se nije niko trajno posvetio,
nego samo povremeno, a ovaj rad,
zbog svoje opsežnosti, traži dugogodišnie
i uporno angažovanje pojedinaca.


Međutim, povećanje proizvodnje smole
nije samo omogućeno što masovnijim
i što naprednijim načinom smolarenja.
Smola se dobiva i na druge načine, i
to: destiliran]em , panjeva i ekstrakcijom
iz drveta. Ovaj prvi način je donekle
poznat i kod nas, a drugi bi bio
posve nov za nas. Naime, iz drveta koje
je namijenjeno taljnjoj preradi rastvaranjem
tkiva, a gdje smola nije potrebna,
ili čak i smeta, ekstrakcijom se vadi.
Na ovaj način, na primjer u SAD, ovakva
je proizvodnja već nadmašila količinom
onu. iz živih dubećih stabala. Tamo
se destiliranjem borovih panjeva
dobiva kolofonij i terpentin istog kvaliteta
kao i iz smole. Međutim kod nas
taj poboljšani postupak još nije poznat,
pa kako kaže pretstavnik tvornice iz
Dobruna, dobiva se kolofonij veoma niske
tališne tačke, oko 45 stepeni, i vrlo
tamne boie. 7- ga industrija može upötrebiti
samo za kolomaz i neke druge
proizvode nižih kvaliteta. To je velika
šteta u ovoj našoj teškoj situaciji, jer,
kako je izneseno na savjetovanju, ima
samo u Bosni i Crnoj Gori oko 200.000
tona panjeva. Te količine stoje kao
stalne rezerve. Zna se da je potrebno
izviesno vriieme da borov panj »sazrije
« to jest da se smola povuče prema
unutrašnjosti, da se zgirene u drvetu
(luč), tada bjeljika strune i u preostalom
drvetu se dugo godina smola drži
koncentrirana. Borov pani je bogatiji
smolom ukoliko je deblji. Dvostruko širi
pani nema samo dvaputa veću količinu
smole ,nego se ona sa promjerom višestruko
povećava.


Prerađivačima j s skrenuta ozbiljna
pažnja na mogućnost i potrebu korišćenja
ovih domaćih rezervi koje leže u
tako ogromnim količinama u zemlji. Sa


230


dašnje primitivno i neracionalno prerađlvanje
´panjeva za katran u Srbijiistočnoj Bosni, pokazuje da se režija
vađenja i dopreme panjeva može isplatiti
i tvornici koja ima rieuporedivo´ veći
nrocent iskorišćenja sirovine.


Nije zanemaren ni naš teški problem
obnove borovih sastojina koje su isče-1zle
ili upopraštene iz raznih razloga: čistih
sječa, požara´, krčenja, pretjerane
ispaše i t. d., a čije terene je osvojila,
druga´, manje korisna vrsta, ili često ni-1
kakova, jer su ti tereni, obično zbog;
pretierane ispaše, načeti´erozijom Ićrijaih
dalje degradira.** *´´


Makar kako bila visbka^ sposobnost
bora. na prilagdđavanje i na skromne
uslpve, pred silom pustošenja i njega,
nestaje. Osim toga još ne.znamo ni pn"o
što imamo, Pojiazalp se da su svugdje
podaci nesolidni i jedva nešto približni
Bez poznavanja sadašnjeg stanja ne
može se. postaviti solidna dugoročna osnova
smolarenja, makar i bili nacistu
sa tempom i načinom sječa, što je.također
vrlo teško znati, unaprijed. Uglavnom
su rezerve procijenjene dosta nisko,
osobito podaci za Hrvatsku ne odgovaraju,
jer se u .referatu spominje
svega 500 do 600.000 stabala bora sposobnog
za smolarenje, dok ih samo u
Dalmaciji ima toliko. Naša inventarizacija
iz 1947. g. je posve površna i nenouzdana´jer
je rađena na brzinu, bez
ikakve premjerbe i laički. Mi se njom
nerado i rijetko služimo, zato je prošle
godine otpočeo rad na inventarizaciji
borovih šuma po šumarijama, pri čemu
treba inventärisati sve borove prsnog
promjera iznad 10 cm.


Jedan od neprijatnih momenata u stanju
naših borovih šuma jeste čest slučaj
jednodobnosti nenormalnog rasporeda
debljinskih razreda. To su uglavnom
tehnički, a negdje i fizički zrele sastojine
´ koje nemaju generacija podesnih
za nastavljanje smolarenja nakon njihovog
uklanjanja.


U pogledu načina smolarenja su svi
bez izuzetka za što skori j i i širi prelaz
na stimulirani rad, ali se i ovde javljaju
neke tehničke teškoće koje će uticati na
usporavanje toga tempa, a to je uglavnom
pomanjkanje materijala, odnosno
alata, te pomanjkanje instruktaže. Ni
jedna nova metoda, makar koliko nanredna,
ne može dati očekivane rezultate
ako se laički primjenjuje. Time se
može samo difamirati takav postupak.


Iz podataka o prinosu smole po stablu,
jasno je došla do izražaja velika
prirodna prednost alepskog bora, bez