DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 11 <-- 11 --> PDF |
DA LI JE MOGUĆA INVENTARIZACIJA ŠUMA NA OSNOVU FOTOPLANOVA? Dr. Zelenko Tomašegović — Zagreb F F otogrametrijska djelatnost, koja se u našoj zemlji sve više razgranjuje,. može za šumarstvo biti od interesa naročito i u pitanju reambulacija međa šuma općenarodne imovine kao i u pitanju inventarizacije privatnih šuma. Oba problema traže smišljenu organizaciju terena prije aerosnimanja i prikladnu metodiku naknadnih institutskih ili terenskih radova. Kod postojanja starih katastarskih planova recentni aerosnimci mogu poslužiti kao odlično pomagalo za otkrivanje uzurpacija naročito ako se radi o proširenju poljoprivrednih na štetu šumskih površina. Primjenom na pr. aeroprecrtavača, kod istovremenog promatranja postojećih katastarskih planova i aerosnimaka, ubrzo se može ukazati i na mjesta uzurpacija. Za definitivno utvrđivanje uzurpacija, bez obzira da li se radi o pravnim međama između-šuma općenarodne imovine i inokosnih šumoposjednika ili o pravnim međama između šumskog i poljoprivrednog zemljišta, potrebna je u načelu detaljna izmjera sadašnjeg stvarnog stanja. Provede li se organizacija terena za aerosnimanje tako, da se sadašnje stvarne medne točke učine vidljivima za aerosnimanje ili se u blizini sadašnjih međa provede signalizacija točaka, koje će biti uočljive na aerosnimema, dobiva se baza za reambulaciju i definitivno rješavanje postoješih uzurpacija. Najjednostavniji slučaj nastaje naravski onda ako se sadašnje stvarne međe mogu podesno signalizirati. U tome slučaju količina se terenskih radova uvelike smanjuje. Detaljna izmjera moći će se izvršiti fotogrametrijskim metodama s velikom točnosti na prvorazrednim restitucionim instrumentima (autografi, stereoplanigrafi), kojih je broj u zemlji danas već razmjerno velik. No i u slučaju graničnih linija ili međašnih točaka, koje su zastrte po krošnjama drveća možemo smišljenom organizacijom terena za aerosnimanje i prikladnim fotogrametrijskim metodama blagotvorno djelovati u smislu racionalizacije rada. Za detaljnu terestričku izmjeru kod rješavanja uzurpacija odnosno kod reambulacija međa uopće potreban je niz po položaju (koordinatama) poznatih točaka na koje se mora ta izmjera vezati. Signalizira li se prije aerosnimanja dovoljan broj točaka u okolišu vanjskih međa šuma to se stvara mogućnost da se, na osnovu orijentiranih stereomodela, ili kartiraju te točke ili očitavaju na koordinatnim brojilima preciznih stereoinstrumenata (kao što je na pr. autograf A-7, kakvog posjeduje i Tehnički fakultet u Zagrebu) koordinate takvih točaka čime se stvara numerička podloga za detaljan premjer. Što se tiče pitanja inventarizacije privatnih šuma znamo da su podaci s kojima se raspolaže više nego mršavi. Podaci kao što sü površine, vrsta drveća, gospodarski tip, drvna masa ili prirast malo su poznati za tu skupinu šuma. Kao primjer kako podaci aerosnimanja mogu korisno poslužiti u tom smislu promotrimo rezultate površinske inventarizacije šuma, koji su sadržani u radnji prof. Dr. F. Loetsch-a: »Površinska inventarizacija privatnih šuma statističkom metodom primjenom fotoplana« (»Waldflächeninventur im Kleinprivatwald mit Stichproben verfahren unter weitgehender Be 217 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 12 <-- 12 --> PDF |
nutzung des Luftbildes«, Forstarchiv 26. Jahrgang, Heft 8. — 1955., str. 173.—182.). U okružju Prüm u Zapadnoj Njemačkoj, koje je veliko oko 91.000 ha, leži razbacan sitni šumski privatni posjed sa ukupnom površinom od približno 25.000 ha. Za područje tog okružja postoje aerosnimci približnog mjerila 1 : 33.000 iz god. 1950. na temelju kojih su (redresiranjem) izrađeni fotoplanovi u mjerilu 1 :10.000. Obzirom na visinske razlike u predmetnom brežuljkastom terenu koristili su se samo središnji dijelovi snimaka no još uvijek tako da su fotoplanovi sumarno sadržavali cijelo okružje. Inventarijacija je trebala dati podatke o površinskoj rasprostranjenosti ne samo četiriju tamošnjih glavnih tipova zemljišta: nepošumljeno, nedovoljno obraslo zemljište, niske i visoke šume, nego i o podvrstama tih tipova (na pr. kod visokih šuma: a) četinjari dobnih razreda 0—20 g., 20—40 g., 40—60 g., te starijih od 60 g. b) lišćari u dobnim razredima 0—40, 40—80 i preko 80 g. ili kod nepošumljenog zemljišta: poljoprivredno zemljište, zemljište sposobno za pošumljavanja uz manje ili veće investicije, apsolutno neplodno zemljište itd.) tako, da je usvojena razdioba cijelog područja na 23 za šumarstvo interesantnih stratuma. Metodika inventarizacije, koja se primijenila, slična je donekle poznatoj taksaciji po linijama kako su je primijenili na pr. u Švedskoj. Umjesto linija upotrebljeni su kvadratni dijelovi (Trakte) jedan km širokih pojaseva. Ti su dijelovi pojaseva obuhvatali površinu od 1 km2. Predodžbu sistema takvih kvadrata dobivamo usporedbom sa šahovskom pločom gdje je upotrebljeno od svaka četiri polja po jedno, dakle u svakom drugom redu kvadrata upotrebljeno svako drugo polje. Na taj je način svaka stranica kvadrata reprezentant područja od 1 km2. Površina okružja Prüm iznosi približno 910 km2. Prema tome će dakle suma dužina stranica svih kvadrata iznositi približno 910 km. Projektiranje spomenutog sistema kvadrata uslijedilo je na starijoj postojećoj karti mjerila 1 : 25.000. Takav sistem kvadrata-uzoraka, kakav je konkretno bio projektiran, dobiven je na osnovu matematsko-statističkog računanja uz zahtjev da se u pogledu točnosti određivanja ukupne površine ne premaši pogreška od +5 % (vjerojatnost 95°/0), da se pogreška stratuma sa površinom od oko 5000 ha drži ispod +10%, stratuma sa površinom od oko 2000 ha drži ispod +25%, a stratuma sa oko 1000 ha ispod +20°/0. Budući da su predmetni originalni aerosnimci, dakle i fotoplanovi, razmjerno male moći razlučivanja, te obzirom na to da su sezona snimanja i primijenjeni film (emulzija) bili nepodesni u vezi sa dešifriranjem vrsta drveća, nadalje da je posljednjih godina stvoreno niz novih sječina, a osim toga što se na fotoplanovima niske šume u starijoj dobi teško razlikuju od visokih šuma, inventarizacijom se nije mogla provesti bez terenskih radova. Ovi su trajali 83 dana. Prije izlaska na teren trebalo je u fotoplanove (u stvari na prozirnu foliju nad fotoplanom) pomoću okolišnog detalja — primjenjujući kvadratnu šablonu — ucrtati sistem kvadratičnih uzoraka kakao je bio projektiran na karti 1 :25.000. Prenos tih kvadrata u fotoplanove olakšala je mreža kvadrata na kartama. Na rubovima okružja bilo je naravski i nepunih kvadrata. Nakon promišljene organizacije kretanja po terenu (upotrebom motorkotača) taksator je, snabdjeven Bezard buSolom, fotoplanovima, linealom, |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 13 <-- 13 --> PDF |
šestarom sa šiljcima, i kartom obišao u prirodi stranice kvadrata, koje su ucrtane na fotoplanovima. Na mjestima gdje se duž tih stranica mijenja stratum (a tih je bilo kako je ranije spomenuto 23) taksator je ubilježio crticom okomitom na stranicu kvadrata (vidi bijele crtice u slici) tu promjenu, te između dviju susjednih crtica zabilježio odnosni broj stratuma. Posebnu je oznaku pri tom upotrebio za državne (S), zadružne (G) i šume velikog privatnog posjeda (P) ne ulazeći u detaljniju klasifikaciju tih šuma. Na temelju prikupljenih podataka slijedila su mjerenja i obrada rezultata mjerenja u uredu. Mjerenja su se odnosila na dužine odsječaka pojedinih stratuma na stranicama kvadrata fotoplanova. Ako je xt izmjerena ukupna dužina odnosnog stratuma u km (suma dužina odsječaka koji se odnose na taj stratum), y{ dužina stratuma na pojedinoj stranici kvadrata (probni kilometri) to je x{ = 2 yt. Ako je X,- tražena površina odnosnog stratuma u km2, L ukupna dužina svih stranica (i dijelova stranica) kvadrata a A površina cijelog okružja (površinu cijelog okružja dao je prethodno katastarski ured Prüm), onda je : X>=AJT Ukupna površina okružja, dobivena od katastarskog ureda iznosi 916,99 km2. Ukupna dužina stranica svih kvadrata (834 puna, ostalo nepotpuni kva |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 14 <-- 14 --> PDF |
drati) iznosi 919,28 km. Obzirom na postavljeni sistem uzoraka svaki km dužine predstavlja površinu od 1 km2. Pogreška (razlika podataka katastra i provedenog mjerenja) iznosi dakle za površinu cijelog okružja -4- 0,25%. Procentualni iznosi srednje pogreške (+S) površina pojedinih stra tuma izraženi kao funkcije veličine površine, a koje je Loetsch odredio na temelju sračunatih disperzija sadržani su u priležećoj tablici. P/na 100 1000 2000 3000 4000 5000 10000 50000 100000 I J /o 22,5 10 7,5 6,5´ 5,8 5,4 4,2 2,1 1,6 Kao što je izvršena inventarizacija površina mogla je biti izvršena i inventarizacija drvnih masa ili prirasta da je duž stranica kvadrata na ovaj ili onaj način bila određena drvna masa ili prirast. GUBAR PONOVO UGROŽAVA NAŠE ŠUME Dr. Zlatko Vajda, Zagreb O O pće je poznata činjenica, da se napadaji gusjenica leptira gubara, zlatokraja i suznika na naše nizinske hrastove šume periodički ponavljaju već dugi niz godina. Osobito intenzivni napadji zabilježeni su god. 1872; 1878; 1882; 1888.—1890; 1898.—1899; 1908.—1913; 1914.—1918; 1921 — 1923. 1927.—1928; 1930.—1933; 1938.—1940. pa 1945.—1948. Štete od tih napadaja očitovale su se u prošlom stoljeću jedino u većem gubitku godišnjih prirasta obrštenih sastojina. Ali od god. 1910, kada se tim napadajima pridružila pepelnica, počelo je i katastrofalno sušenje hrastova, tako da se do god. 1945. posušilo oko 3,700.000 kubika hrastovih stabala i tim nanesena našem šumskom gospodarstvu šteta od više desetaka milijardi dinara današnje vrijednosti hrastovog drveta. Gubar je danas, nakon višegodišnjeg mirovanja ili tek slabijih lokalnih napada, opet na velikim područjima u jakoj gradaciji. Pojavi li se slijedećih godina pepelnica, krasnik i drugi štetnici moramo se opet bojati sušenja velikog broja hrastovih stabala tako, da će hrastove sastojine biti opet na velikim površinama prorijeđene i dovedene u još labilni je stanje od današnjeg uzrokovanog gotovo posvemašnjim izlučivanjem brijesta po holandskoj bolesti. I u ovom slučaju nas zanima jesu li i kakovo su učešće imale klimatske prilike u sadašnjoj gradaciji gubara. Prema gotovo svim dosadašnjim podacima entomoloških istraživanja i rasprava, klimatske su prilike jedan od odlučnih faktora, koji utječu na pojavu gradacije kod insekata. One utječu na početak gradacije, t. j . na pokretanje iz stanja latence, te kasnije — lokalno — i na sam tok gradacije. Ovaj utjecaj klimatskih prilika na gradaciju insekata pretežno proizlazi |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 15 <-- 15 --> PDF |
iz izravne ovisnosti temperature njihovog tijela, a potom i svih njihovih najvažnijih životnih funkcija — od temperature zraka. Stoga insekti osjetljivo reagiraju na sve promjene klimatskih prilika, a osobito na, sva jača odstupanja temperatura od područnih temperaturnih srednjaka. Topliji vremenski periodi pružaju im povoljnije ekološke prilike u kojima neke vrste povećavaju broj generacja u godini (na pr. Ips typographus, Scolytus scolytus i dr.), dok druge vrste, uz pretpostavku, da su i ostale biološke okolnosti povoljne — povećavaju broj jaja, što uz istodobno smanjivanje smrtnosti, uzrokuje njihovu gradaciju (neke vrste leptira). Svakako, da na sam tok gradacije, te njeno ispoljavanje i napredovanje u pojedinim lokalitetima uz to mnogo uplivišu i posebne lokalne biocenotske, kao i mikroklimatske prilike. Tako na pr. gradaciju leptira mogu na nekim mjestima usporiti, a i spriječiti jaki mrazovi, koji padnu u vrijeme, kada su se gusjenice tek izvalile iz jaja te još nisu počele brstiti. Vjerojatno je, da gusjenice može neposredno prije izvaljivanja iz jajašaca uništiti i voda, kada uslijed poplava u tom periodu, dođu takova jajašca dulje vremena pod vodu. S nekih mjesta — redovno iz nizina — mogu tek izvaljene gusjenice ili. kasnije, leptire raznijeti jaki vjetrovi. — Dođu li na taj način gusjenice u područja, koja su za njih ekološki nepovoljna, one ugibaju. Dospiju li u povoljne prilike one tamo nastavljaju svoju gradaciju, pa se tako događa, da se na stablima najednom pojavi veliki broj legala i to u predjelima, gdje ranije uopće nisu zapažena. U nekim područjima može vjetar daljnju gradaciju usporiti ili je sasvim onemogućiti — na taj način, da u doba parenja odnese leptire mužjake, koji su lakši i lete, dok teže ženke sjede na stablu i ne lete. Dugotrajne i jake kiše, kada padaju za vrijeme parenja, mogu također da spriječe oplodnju i tako uspore ili čak onemoguće gradaciju. Na tok gradacije mogu da uplivišu i parazitarne gljive, te insekti, pa i neke ptice. To osobito onda, kada nastanu povoljne ekološke prilike za širenje tih gljiva i razmnažanje tih insekata. Svi ti faktori redovno nastupaju lokalno, tako da, .promatrajući pojavu gradacije gubara na velikim područjima, vidimo, da ona ne nastaje i ne odvija se svuda istodobno s jednakim intezitetom i na jednak način uslijed čega gubimo jasni uvid u opće učešće i utjecaj klimatskih faktora na njezinu pojavu. Gotovo istovremenu pojavu gradacije gubara a i nekih drugih štetnika na velikim područjima zemlje možemo objasniti samo djelovanjem onog faktora koji na velikim područjima istovremeno djeluje, a ujedno vrši odlučan utjecaj na njihove najvažnije životne funkcije. To su klimatski faktori temperatura i vlaga koji su ujedno i odlučujući faktori gradocena. Po razvoj gubara nemaju vremenske prilike svih mjeseci u godini jednako značenje. Poznato je, da niske zimske temperature nemaju na njegova jajašca utjecaja. Gusjenica koja već razvijena prezimljuje u jajetu, postaje osjetljiva na niske temperature neposredno prije izvaljivanja iz jaja. Kada se gusjenica izleže, to je u vremenu prije nego što počne brstiti osobito osjetljiva na niske temperature, pa u tom stadiju njenog razvoja ona ne može dulje vremena izdržati temperature ispod 5° C. I na razvoj mlade gusjenice utječu mnogo i vremenske prilike, a osobito visina i tok t. j . izmjena visokih i niskih temperatura, te njihov porast ili nagli pad koncem 221 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 16 <-- 16 --> PDF |
mjeseca marta i početkom aprila. Na daljnji razvoj gusjenica također mnogo utječu vremenske prilike, koje vladaju za vrijeme njihovog brštenja... Njihova će ishrana i zdravstveno stanje u toplom i suhom vremenu biti bolje, a smrtnost će biti daleko manja nego u hladnom, stalno vlažnom i kišovitom vremenu. Ne smijemo zaboraviti, da je smanjenje smrtnosti jedan od bitnih uslova začetka gradacije. Toplina pospješuje probavu, kao i razvoj gusjenice osobito u doba početka gradacije, kada gusjenica ima obilno hrane jer još nije nastupila faza prenapučenosti. Tada je i zdravstveno stanje gusjenice dobro pa čitav njen razvoj teče brže i sigurnije. Zivi li gusjenica u dobrim ekološkim prilikama ona postaje fiziološki otporna, izraste snažna i puna životne energije, pa postaje dobra podloga za razvoj zdravih kukuljica i za obilan rasplod sposobnih leptira, što sve — u godini pokretanja iz latence u progradaciju mora imati znatan upliv na povećanje broja jaja, t. j . na veličinu legala, a tim, kasnije i na sam tok gradacije. Ne ćemo ulaziti u razmatranje da li veću plodnost ženki uzrokuje povišenje temperature, odnosno veća suma temperatura, ili je to povišenje plodnosti uz povoljne visine i količine temperatura, ovisno i o kojem drugom još nepoznatom faktoru. Svakako, oni rijetki primjerci tog insekta, koji nakon potpune retrogradacije preostaju na životu i uspijevaju da održe vrstu u latenci, pretstavljaju zdrave i vrlo otporne individue, pa je vjerojatno da su oni kadri, da već i u malo povoljnijim ekološkim prilikama i pri neznatnijem smanjenju smrtnosti povećaju svoju populaciju. Držim, da bi uzrok početka gradacije trebali tražiti upravo u toj činjenici, t. j . u koincidenciji zdravosti i povoljne unutrašnje tjelesne konstitucije insekta sa pogodovnim ekološkim temperaturnim prilikama. Takove prilike ne moraju trajati za vrijeme čitavog proljetnog i ljetnog razvojnog perioda, već je dovoljno da djeluju u kritično vrijeme pojedinih razvojnih faza insekta. Svakako tu djeluje više odlučnih faktora gradocena zajedno. Mnoge još nejasne pojave moći ćemo razjasniti tek duljim naučnim istraživanjima, te samo uz pomoć podataka lokalnih meteoroloških stanica. I drugi klimatski faktor — oborina — imaju po razvoj gradacije gubara stanovitu važnost. Njihov je utjecaj vjerojatno veći u godini začetka gradacije nego kasnije kada je ona već u toku. Nije vjerojatno, da bi pokretanje gubara iz latence u gradaciju palo u godinu s jako vlažnim i hladnim proljećem i ljetom. Držim, da količina oborina t. j . dugotrajne i hladne proljetne kiše, česti i jaki daždevi za vrijeme leta leptira, a negdje (u poplavnim šumama) i dulje poplave u martu i početkom aprila imaju izvjestan upliv na uspori van je progradacije. Općenito se u pogledu oborinskog režima može reći, da oborine proljetnih mjeseci u vremenu posljednje progradacije gubara unatoč povećane količine posljednjih dviju godina nisu mogle u čitavom području između Save i Drave omesti povoljan razvoj gradacije. Manjak na oborinama, naročito u proljeće i ljeto god. 1952. uzrokovao je sušne periode, koje su uz povišene temperature tih mjeseci svakako djelovale na razvoj posljednje gradacije gubara pozitivno. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Kako su takove ekstremne klimatske prilike god. 1952. zahvatile čitava velika područja naše republike to se i ta gradacija pojavila na velikim i međusobono udaljenim područjima, pa i tamo gdje se i u ranijim vremenima rijetko kad zapazila. Stoga ako potražimo začetak sadašnje gradacije gubara lako ćemo je naći u godinama 1952. i 1953. God. 1952.. imala je ekstremno suho proljeće (mart-maj) a tako je isto bilo i ljeto (juni-august). U god. 1953. bilo je također proljeće vrlo suho dok je ljeto bilo srednje vlažno. Slijedila su jedno za drugim dva suha proljeća, čija je temperatura bila za 0,4° odnosno 0,1° C iznad srednjaka, dok je temperatura ljeta 1952. bila čak +2° C iznad srednjaka. Nakon poslednje kulminacije 1948. i 1949. retrogradacije i dvogodišnje latence u velikom dijelu područja prirodne rasprostranjenosti gubara nastale su god. 1952. i 1953. povoljne klimatske prilike za njegovo ponovo opće pokretanje iz latence u gradaciju. Zašto se taj štetnik može u najkraće vrijeme frapantno brzo raširiti i zaraziti na desetke i stotinu hiljada hektara šuma najbolje će nam objasniti ovih nekoliko primjera: 1. neka je na 1.000 ha hrastove šume sa prosječno 500.000 stabala ostalo iz osobito povoljne godine 1952. samo jedno potpuno zdravo i reganerirano leglo sa 500 jaja. To će leglo uz smrtnost od 80% dati: u god. 1953 500 — 80% = 100 leptira „ „ 1954 50 pari a 500 jaja «= 25 000 — 80% = 5 000 leptira „ „ 1955 2 500 pari a 500 jaja = 1,250 000 — 80%= 250 000 leptira „ „ 1956 125 000 pari a 500 jaja = 62,500 000 — 80% = 12,500 000 leptira, što znači: god. 1953 na 500.000 stabala 1 leglo „ 1954 „ 220 stabala 1 „ „ 1955 „ 4 stabla 1 „ „ 1956 „ 1 stablo 12 legala 2. uz smrtnost od 50% obračunato kao i u prvom primjeru: god. 1953 na 500.000 stabala 1 leglo ,, ly54 „ 62i ,, 1 ,, „ 1955 „ 1 „ 3 legla „ 1956 „ 1 „ 488 legala 3. uz smrtnost od 20%: god. 1953 na 500.000 stabala 1 leglo „ 1954 „ 12 „ 1 „ „ 1955 „ 1 „ 16 legala „ 1956 „ 1 „ 3200 legala Kako vidimo uz smrtnost od 80% od 1 legla na 500.000 stabala u god. 1953. zaraženo je u god. 1955. svako 4 stablo sa 1 leglom, uz smrtnost od" 50% zaraženo je u 1955. g. svako stablo sa 3 legla a uz smrtnost od 20% zaraženo je u toj godini svako stablo sa 16 legala. U slučaju da se kritične god. u 1952. u tom ogromnom području šuma našlo 3 ili više legala, intenzitet zaraze bi bio ukoliko faktor smrtnosti 223: |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 18 <-- 18 --> PDF |
ostane nepromijenjen — 2, 3 ili više puta veći. Lokalne ekološke prilike, koje vladaju za vrijeme gradacije imaće donekle upliv ne samo na tok gradacije već i na intenzitet zaraze. Možemo reći, da intenzitet zaraze u nekom području uglavnom ovisi o onom minimalnom broju, veličini i zdravosti onih rijetkih pojedinačnih legla, koja će se u tom području naći kad nastupi godina sa toplim i suhim proljećem i ljetom. Kako smo se osvjedočili hladna i vlažna proljeća i ljeta god. 1954. i 1955. nisu već započetu progradaciju gubara mogla zaustaviti a kamoli prekinuti. Štetnik se opet pojavio na velikim područjima te mnogim šumama prijeti slijedeće godine golobrst. Nikako ne možemo znati ne će li ekološke prilike,Tcoje budu vladale slijedeće godine proljeća i ljeta omogućiti napadaj pepelnice, čime bi se stanje znatno pogoršalo, jer ne bi nastao samo gubitak na prirastu već bi došao u pitanje i opstanak mnogih sastojina. Pred nama stoji teška zadaća, da ponovo pokušamo zaštiti hrastove šume od tih stalno ponovljenih opasnosti. Bolest je postala već kroničnom, pa je liječenje teže. Posao bi bio znatno lakši i uspjeh liječenja sigurniji, da se u prošlosti, kod uzgajanja tih šuma, imalo više obzira na biološke zakone, koji u ovim prirodnim šumskim zajednicama vladaju. Ovu temeljnu pogrješku ne možemo sada lako i brzo popraviti, već samo postepenom primjenom takovih šumsko-uzgojnih mjera, koje će biti u skladu sa biološkim zakonima tih šuma, te će se provoditi po izvjesnom planu kroz dulji niz godina; sve te mjere iziskivat će veće napore i gospodarske žrtve, jer će nam stalno smetati već ranije stvorena žarišta tih opasnosti. Ova je teškoća danas povećana i tim što se u mješovitim, dakle u otpornijim hrastovim sastojinama, posušili od holandske bolesti gotovo svi brijestovi, pa su se mnoge od njih progalile; kako se pepelnica osobito lako i brzo širi u progaljenim sastojinama, to postoji mogućnost da dođu u opasnost da budu napadnute od pepelnice i mješovite sastojine, koje su do sada ostale pošteđene. Prema najnovijim podacima u nekim je područjima i jasen ugrožen. Kako je po dosadanjim istraživanjima Zavoda za entomologiju utvrđeno, da gubarovim gusjenicama najbolje prija hrastov list, bukov manje a lipov nikako, možemo kao preventivnu mjeru preporučiti i podsađivanje čistih hrastovih sastojina sa lipom, osnivanje rubnih plašteva od lipovih stabala te uzgajanje mješovitih sastojina lipe i hrasta u grupičnoj smjesi. Osim temeljitijih šumsko-uzgojnih prethodnih zaštitnih mjera, valja nam se latiti i takovih zaštitnih sredstava, s kojima ćemo stupiti u borbu protiv štetočinaca već sada kada su ugrozili velika područja. Pošto pepelnica ne može nanijeti veću štetu, a da gusjenice gubara prethodno ne obrste u proljeće prvi hrastov list — glavna se borba mora organizirati i provesti protiv gubara, te hrastove šume zaštiti od masovne navale gubarovih gusjenica. Kod uništavanja tog štetočinca moramo uzeti kao pravilo, da njegova legla treba temeljito uništiti upravo u onim godinama kada ih najmanje ima. Tada se ta legla moraju uništiti ne samo po svim šumama, već i povoćnjacima. Jedan od glavnih uzroka dosadanjeg neuspjeha u borbi protiv gubara jest taj, što u godinama, kada se površno pregledavaju šume — nailazeć na 224 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 19 <-- 19 --> PDF |
legla, zaključi, da je opasnost od gubara prošla pa se odustaje od svakih daljnjih zaštitnih mjera. U stvari opasnost je u takvim slučajevima prikrivena, pa čim se stvore povoljni uslovi ona ponovno u pojačanoj mjeri nastupa, gubar se toliko razmnožio i ojačao da se protiv mase njegovih legala i gusjenica ne može ništa efikasno učiniti, već se mora čekati, da ih sama priroda nepogodama, insektima ili zaraznom bolesti polijedrijom uništi, a nakon toga se mora bespomoćno gledati, kako se popelnicom napadnute hrastove šume suše. Stoga moramo gubarova legla pronalaziti i na uspješan način uništavati onda, kada ih najmanje ima. Struganje legla sa stabala ne koristi mnogo, jer se pokazalo, da su se iz jajašca, koja su ostrugana pala na zemlju i tu kod jake studeni prezimila, te za vrijeme poplave bila pod vodom — opet u proljeće izvalile gusjenice. Najsigurnije je sredstvo, da se legla premazu drvnim katranom kojemu se, ako je pregust, može dodati najviše petina petroleja. Premazivanja se mogu vršiti i čistim petrolejem. Uništavanje legala zlatokraja, koje se nalazi u zaprecima u granama, te kukavičjeg suznika čija se jajašca nalaze u nizovima omotanim poput prstena oko grančica — mnogo je teže, jer se ne može tako lako od njih. Ipah se i ona moraju imati u vidu pa i njih gdje god se pruži prilika valja uništavati. Ovo uništavanje mora biti organizirano i sistematski provedeno istovremeno u šumama i voćnjacima svih kategorija vlasnika, jer će samo u tom slučaju biti djelotvorno i uspješno. Stoga bi narodne vlasti na čitavom području naših hrastovih šuma morale preko svojih šumarskih, a i poljoprivrednih stručnjaka i cjelokupnog_čuvarskog osoblja, te uz saradnju naroda, uvijek pravovremeno organizirati uništavanje legala gubara, a po mogućnosti i legala zlatokraja i kukavičjeg suznika, gdjegod se ona makar i u najneznatnijoj množini našla. Obzirom na današnje stanje gradacije gubara sa svim se tim mjerama već zakasnilo. One su se lokalno provodile ali to nije dovoljno jer kako rekosmo, one mogu biti efikasne samo u slučaju da se na čitavom području istovremeno najsavjesnije provedu. Moramo prizanti, da je suzbijanje tog štetnika na taj način vrlo teško i često praktički nemoguće. Vidjeli smo što znači kada u doba njegove gradacije ostane neuništeno na 1.000 ha odnosno na 500.000 stabala samo 1 leglo. A sigurni smo da ih i uz najrigoroznije mjere ostaje i više. Zato se ne moramo čuditi neuspješnom suzbijanju gubara na pr. u Sašinovcu, Lipovljanima i drugdje gdje se najsavjesnije postupilo. Ne preostaje nam stoga drugo već da se odlučimo na aviokemijsku metodu. Znamo, da će takovo suzbijanje biti teško provesti gotovo istovremeno na velikim zaraženim područjima. Pošto brštenja bukovih šuma ne mogu imati tako teških posljedica kao brštenja šuma hrasta lužnjaka to smo mišljenja, da treba akciju poduzeti prvenstveno u najugroženijim lužnjakovim šumama. Uspjeh takove akcije ovisiti će o vremenskim prilikama koje budu vladale, kada se ona bude provodila, a zatim o raspoloživim materijalnim sredstvima (avionima) kemikalijama, stručnom osoblju i t. d. Prije početka akcije u nekom području svakako će trebati ispitati da li je štetnik zaražen polijedrijom ili drugom epidemijom. Razumljivo je da u pozitivnom slučaju ne će biti potrebno poduzimati nikakove akcije suzbijanja. Konačno se mora uzeti u obzir i ekonomski moment. Suzbijanju se pristupa onda, kada su troškovi suzbijanja manji od ukupne štete, koja bi nastala, da se suzbijanje nije izvršilo. 225 |