DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 11     <-- 11 -->        PDF

DA LI JE MOGUĆA INVENTARIZACIJA ŠUMA NA OSNOVU
FOTOPLANOVA?


Dr. Zelenko Tomašegović — Zagreb


F
F
otogrametrijska djelatnost, koja se u našoj zemlji sve više razgranjuje,.
može za šumarstvo biti od interesa naročito i u pitanju reambulacija
međa šuma općenarodne imovine kao i u pitanju inventarizacije privatnih
šuma. Oba problema traže smišljenu organizaciju terena prije aerosnimanja
i prikladnu metodiku naknadnih institutskih ili terenskih radova. Kod
postojanja starih katastarskih planova recentni aerosnimci mogu poslužiti
kao odlično pomagalo za otkrivanje uzurpacija naročito ako se radi o
proširenju poljoprivrednih na štetu šumskih površina. Primjenom na pr.
aeroprecrtavača, kod istovremenog promatranja postojećih katastarskih
planova i aerosnimaka, ubrzo se može ukazati i na mjesta uzurpacija. Za
definitivno utvrđivanje uzurpacija, bez obzira da li se radi o pravnim međama
između-šuma općenarodne imovine i inokosnih šumoposjednika ili o
pravnim međama između šumskog i poljoprivrednog zemljišta, potrebna
je u načelu detaljna izmjera sadašnjeg stvarnog stanja. Provede li se organizacija
terena za aerosnimanje tako, da se sadašnje stvarne medne točke
učine vidljivima za aerosnimanje ili se u blizini sadašnjih međa provede
signalizacija točaka, koje će biti uočljive na aerosnimema, dobiva se baza
za reambulaciju i definitivno rješavanje postoješih uzurpacija. Najjednostavniji
slučaj nastaje naravski onda ako se sadašnje stvarne međe mogu
podesno signalizirati. U tome slučaju količina se terenskih radova uvelike
smanjuje. Detaljna izmjera moći će se izvršiti fotogrametrijskim metodama
s velikom točnosti na prvorazrednim restitucionim instrumentima (autografi,
stereoplanigrafi), kojih je broj u zemlji danas već razmjerno velik.
No i u slučaju graničnih linija ili međašnih točaka, koje su zastrte po krošnjama
drveća možemo smišljenom organizacijom terena za aerosnimanje
i prikladnim fotogrametrijskim metodama blagotvorno djelovati u smislu
racionalizacije rada. Za detaljnu terestričku izmjeru kod rješavanja uzurpacija
odnosno kod reambulacija međa uopće potreban je niz po položaju
(koordinatama) poznatih točaka na koje se mora ta izmjera vezati. Signalizira
li se prije aerosnimanja dovoljan broj točaka u okolišu vanjskih međa
šuma to se stvara mogućnost da se, na osnovu orijentiranih stereomodela,
ili kartiraju te točke ili očitavaju na koordinatnim brojilima preciznih
stereoinstrumenata (kao što je na pr. autograf A-7, kakvog posjeduje i
Tehnički fakultet u Zagrebu) koordinate takvih točaka čime se stvara
numerička podloga za detaljan premjer.


Što se tiče pitanja inventarizacije privatnih šuma znamo da su podaci
s kojima se raspolaže više nego mršavi. Podaci kao što sü površine, vrsta
drveća, gospodarski tip, drvna masa ili prirast malo su poznati za tu skupinu
šuma.


Kao primjer kako podaci aerosnimanja mogu korisno poslužiti u tom
smislu promotrimo rezultate površinske inventarizacije šuma, koji su sadržani
u radnji prof. Dr. F. Loetsch-a: »Površinska inventarizacija privatnih
šuma statističkom metodom primjenom fotoplana« (»Waldflächeninventur
im Kleinprivatwald mit Stichproben verfahren unter weitgehender Be


217




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 12     <-- 12 -->        PDF

nutzung des Luftbildes«, Forstarchiv 26. Jahrgang, Heft 8. — 1955., str.
173.—182.).


U okružju Prüm u Zapadnoj Njemačkoj, koje je veliko oko 91.000 ha,
leži razbacan sitni šumski privatni posjed sa ukupnom površinom od približno
25.000 ha. Za područje tog okružja postoje aerosnimci približnog
mjerila 1 : 33.000 iz god. 1950. na temelju kojih su (redresiranjem) izrađeni
fotoplanovi u mjerilu 1 :10.000. Obzirom na visinske razlike u predmetnom
brežuljkastom terenu koristili su se samo središnji dijelovi snimaka
no još uvijek tako da su fotoplanovi sumarno sadržavali cijelo okružje.
Inventarijacija je trebala dati podatke o površinskoj rasprostranjenosti ne
samo četiriju tamošnjih glavnih tipova zemljišta: nepošumljeno, nedovoljno
obraslo zemljište, niske i visoke šume, nego i o podvrstama tih tipova
(na pr. kod visokih šuma: a) četinjari dobnih razreda 0—20 g., 20—40 g.,
40—60 g., te starijih od 60 g. b) lišćari u dobnim razredima 0—40, 40—80
i preko 80 g. ili kod nepošumljenog zemljišta: poljoprivredno zemljište,
zemljište sposobno za pošumljavanja uz manje ili veće investicije, apsolutno
neplodno zemljište itd.) tako, da je usvojena razdioba cijelog područja
na 23 za šumarstvo interesantnih stratuma.


Metodika inventarizacije, koja se primijenila, slična je donekle poznatoj
taksaciji po linijama kako su je primijenili na pr. u Švedskoj.
Umjesto linija upotrebljeni su kvadratni dijelovi (Trakte) jedan km širokih
pojaseva. Ti su dijelovi pojaseva obuhvatali površinu od 1 km2. Predodžbu
sistema takvih kvadrata dobivamo usporedbom sa šahovskom pločom gdje
je upotrebljeno od svaka četiri polja po jedno, dakle u svakom drugom
redu kvadrata upotrebljeno svako drugo polje. Na taj je način svaka stranica
kvadrata reprezentant područja od 1 km2. Površina okružja Prüm
iznosi približno 910 km2. Prema tome će dakle suma dužina stranica svih
kvadrata iznositi približno 910 km. Projektiranje spomenutog sistema kvadrata
uslijedilo je na starijoj postojećoj karti mjerila 1 : 25.000. Takav
sistem kvadrata-uzoraka, kakav je konkretno bio projektiran, dobiven je
na osnovu matematsko-statističkog računanja uz zahtjev da se u pogledu
točnosti određivanja ukupne površine ne premaši pogreška od +5 % (vjerojatnost
95°/0), da se pogreška stratuma sa površinom od oko 5000 ha drži
ispod +10%, stratuma sa površinom od oko 2000 ha drži ispod +25%, a
stratuma sa oko 1000 ha ispod +20°/0.


Budući da su predmetni originalni aerosnimci, dakle i fotoplanovi,
razmjerno male moći razlučivanja, te obzirom na to da su sezona snimanja
i primijenjeni film (emulzija) bili nepodesni u vezi sa dešifriranjem vrsta
drveća, nadalje da je posljednjih godina stvoreno niz novih sječina, a osim
toga što se na fotoplanovima niske šume u starijoj dobi teško razlikuju od
visokih šuma, inventarizacijom se nije mogla provesti bez terenskih radova.
Ovi su trajali 83 dana. Prije izlaska na teren trebalo je u fotoplanove (u
stvari na prozirnu foliju nad fotoplanom) pomoću okolišnog detalja — primjenjujući
kvadratnu šablonu — ucrtati sistem kvadratičnih uzoraka
kakao je bio projektiran na karti 1 :25.000. Prenos tih kvadrata u fotoplanove
olakšala je mreža kvadrata na kartama.


Na rubovima okružja bilo je naravski i nepunih kvadrata.


Nakon promišljene organizacije kretanja po terenu (upotrebom motorkotača)
taksator je, snabdjeven Bezard buSolom, fotoplanovima, linealom,




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 13     <-- 13 -->        PDF

šestarom sa šiljcima, i kartom obišao u prirodi stranice kvadrata, koje su
ucrtane na fotoplanovima. Na mjestima gdje se duž tih stranica mijenja
stratum (a tih je bilo kako je ranije spomenuto 23) taksator je ubilježio
crticom okomitom na stranicu kvadrata (vidi bijele crtice u slici) tu promjenu,
te između dviju susjednih crtica zabilježio odnosni broj stratuma.
Posebnu je oznaku pri tom upotrebio za državne (S), zadružne (G) i šume
velikog privatnog posjeda (P) ne ulazeći u detaljniju klasifikaciju tih šuma.


Na temelju prikupljenih podataka slijedila su mjerenja i obrada rezultata
mjerenja u uredu. Mjerenja su se odnosila na dužine odsječaka
pojedinih stratuma na stranicama kvadrata fotoplanova. Ako je xt izmjerena
ukupna dužina odnosnog stratuma u km (suma dužina odsječaka koji
se odnose na taj stratum), y{ dužina stratuma na pojedinoj stranici kvadrata
(probni kilometri) to je x{ = 2 yt. Ako je X,- tražena površina odnosnog
stratuma u km2, L ukupna dužina svih stranica (i dijelova stranica)
kvadrata a A površina cijelog okružja (površinu cijelog okružja dao je
prethodno katastarski ured Prüm), onda je


: X>=AJT


Ukupna površina okružja, dobivena od katastarskog ureda iznosi 916,99 km2.
Ukupna dužina stranica svih kvadrata (834 puna, ostalo nepotpuni kva




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 14     <-- 14 -->        PDF

drati) iznosi 919,28 km. Obzirom na postavljeni sistem uzoraka svaki km


dužine predstavlja površinu od 1 km2. Pogreška (razlika podataka katastra


i provedenog mjerenja) iznosi dakle za površinu cijelog okružja -4- 0,25%.


Procentualni iznosi srednje pogreške (+S) površina pojedinih stra


tuma izraženi kao funkcije veličine površine, a koje je Loetsch odredio


na temelju sračunatih disperzija sadržani su u priležećoj tablici.


P/na 100 1000 2000 3000 4000 5000 10000 50000 100000


I J /o 22,5 10 7,5 6,5´ 5,8 5,4 4,2 2,1 1,6


Kao što je izvršena inventarizacija površina mogla je biti izvršena i
inventarizacija drvnih masa ili prirasta da je duž stranica kvadrata na
ovaj ili onaj način bila određena drvna masa ili prirast.


GUBAR PONOVO UGROŽAVA NAŠE ŠUME


Dr. Zlatko Vajda, Zagreb


O
O
pće je poznata činjenica, da se napadaji gusjenica leptira gubara, zlatokraja
i suznika na naše nizinske hrastove šume periodički ponavljaju
već dugi niz godina. Osobito intenzivni napadji zabilježeni su god. 1872;
1878; 1882; 1888.—1890; 1898.—1899; 1908.—1913; 1914.—1918; 1921 —
1923. 1927.—1928; 1930.—1933; 1938.—1940. pa 1945.—1948.


Štete od tih napadaja očitovale su se u prošlom stoljeću jedino u
većem gubitku godišnjih prirasta obrštenih sastojina. Ali od god. 1910, kada
se tim napadajima pridružila pepelnica, počelo je i katastrofalno sušenje
hrastova, tako da se do god. 1945. posušilo oko 3,700.000 kubika hrastovih
stabala i tim nanesena našem šumskom gospodarstvu šteta od više desetaka
milijardi dinara današnje vrijednosti hrastovog drveta. Gubar je danas,
nakon višegodišnjeg mirovanja ili tek slabijih lokalnih napada, opet na
velikim područjima u jakoj gradaciji. Pojavi li se slijedećih godina pepelnica,
krasnik i drugi štetnici moramo se opet bojati sušenja velikog broja
hrastovih stabala tako, da će hrastove sastojine biti opet na velikim površinama
prorijeđene i dovedene u još labilni je stanje od današnjeg uzrokovanog
gotovo posvemašnjim izlučivanjem brijesta po holandskoj bolesti.


I u ovom slučaju nas zanima jesu li i kakovo su učešće imale klimatske
prilike u sadašnjoj gradaciji gubara.


Prema gotovo svim dosadašnjim podacima entomoloških istraživanja
i rasprava, klimatske su prilike jedan od odlučnih faktora, koji utječu na
pojavu gradacije kod insekata. One utječu na početak gradacije, t. j . na
pokretanje iz stanja latence, te kasnije — lokalno — i na sam tok gradacije.
Ovaj utjecaj klimatskih prilika na gradaciju insekata pretežno proizlazi




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 15     <-- 15 -->        PDF

iz izravne ovisnosti temperature njihovog tijela, a potom i svih njihovih
najvažnijih životnih funkcija — od temperature zraka. Stoga insekti osjetljivo
reagiraju na sve promjene klimatskih prilika, a osobito na, sva jača
odstupanja temperatura od područnih temperaturnih srednjaka. Topliji
vremenski periodi pružaju im povoljnije ekološke prilike u kojima neke
vrste povećavaju broj generacja u godini (na pr. Ips typographus, Scolytus
scolytus i dr.), dok druge vrste, uz pretpostavku, da su i ostale biološke
okolnosti povoljne — povećavaju broj jaja, što uz istodobno smanjivanje
smrtnosti, uzrokuje njihovu gradaciju (neke vrste leptira).


Svakako, da na sam tok gradacije, te njeno ispoljavanje i napredovanje
u pojedinim lokalitetima uz to mnogo uplivišu i posebne lokalne biocenotske,
kao i mikroklimatske prilike.


Tako na pr. gradaciju leptira mogu na nekim mjestima usporiti, a i
spriječiti jaki mrazovi, koji padnu u vrijeme, kada su se gusjenice tek
izvalile iz jaja te još nisu počele brstiti. Vjerojatno je, da gusjenice može
neposredno prije izvaljivanja iz jajašaca uništiti i voda, kada uslijed
poplava u tom periodu, dođu takova jajašca dulje vremena pod vodu.
S nekih mjesta — redovno iz nizina — mogu tek izvaljene gusjenice ili.
kasnije, leptire raznijeti jaki vjetrovi. — Dođu li na taj način gusjenice u
područja, koja su za njih ekološki nepovoljna, one ugibaju. Dospiju li u
povoljne prilike one tamo nastavljaju svoju gradaciju, pa se tako događa,
da se na stablima najednom pojavi veliki broj legala i to u predjelima, gdje
ranije uopće nisu zapažena. U nekim područjima može vjetar daljnju gradaciju
usporiti ili je sasvim onemogućiti — na taj način, da u doba parenja
odnese leptire mužjake, koji su lakši i lete, dok teže ženke sjede na stablu
i ne lete. Dugotrajne i jake kiše, kada padaju za vrijeme parenja, mogu
također da spriječe oplodnju i tako uspore ili čak onemoguće gradaciju.


Na tok gradacije mogu da uplivišu i parazitarne gljive, te insekti, pa
i neke ptice. To osobito onda, kada nastanu povoljne ekološke prilike za
širenje tih gljiva i razmnažanje tih insekata.


Svi ti faktori redovno nastupaju lokalno, tako da, .promatrajući pojavu
gradacije gubara na velikim područjima, vidimo, da ona ne nastaje i ne
odvija se svuda istodobno s jednakim intezitetom i na jednak način uslijed
čega gubimo jasni uvid u opće učešće i utjecaj klimatskih faktora na njezinu
pojavu. Gotovo istovremenu pojavu gradacije gubara a i nekih drugih
štetnika na velikim područjima zemlje možemo objasniti samo djelovanjem
onog faktora koji na velikim područjima istovremeno djeluje, a
ujedno vrši odlučan utjecaj na njihove najvažnije životne funkcije. To su
klimatski faktori temperatura i vlaga koji su ujedno i odlučujući faktori
gradocena.


Po razvoj gubara nemaju vremenske prilike svih mjeseci u godini
jednako značenje. Poznato je, da niske zimske temperature nemaju na
njegova jajašca utjecaja. Gusjenica koja već razvijena prezimljuje u jajetu,
postaje osjetljiva na niske temperature neposredno prije izvaljivanja iz jaja.
Kada se gusjenica izleže, to je u vremenu prije nego što počne brstiti osobito
osjetljiva na niske temperature, pa u tom stadiju njenog razvoja ona
ne može dulje vremena izdržati temperature ispod 5° C. I na razvoj mlade
gusjenice utječu mnogo i vremenske prilike, a osobito visina i tok t. j .
izmjena visokih i niskih temperatura, te njihov porast ili nagli pad koncem


221




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 16     <-- 16 -->        PDF

mjeseca marta i početkom aprila. Na daljnji razvoj gusjenica također
mnogo utječu vremenske prilike, koje vladaju za vrijeme njihovog
brštenja...


Njihova će ishrana i zdravstveno stanje u toplom i suhom vremenu
biti bolje, a smrtnost će biti daleko manja nego u hladnom, stalno vlažnom
i kišovitom vremenu. Ne smijemo zaboraviti, da je smanjenje smrtnosti
jedan od bitnih uslova začetka gradacije. Toplina pospješuje probavu, kao
i razvoj gusjenice osobito u doba početka gradacije, kada gusjenica ima
obilno hrane jer još nije nastupila faza prenapučenosti. Tada je i zdravstveno
stanje gusjenice dobro pa čitav njen razvoj teče brže i sigurnije.


Zivi li gusjenica u dobrim ekološkim prilikama ona postaje fiziološki
otporna, izraste snažna i puna životne energije, pa postaje dobra podloga
za razvoj zdravih kukuljica i za obilan rasplod sposobnih leptira, što sve


— u godini pokretanja iz latence u progradaciju mora imati znatan upliv
na povećanje broja jaja, t. j . na veličinu legala, a tim, kasnije i na sam
tok gradacije.
Ne ćemo ulaziti u razmatranje da li veću plodnost ženki uzrokuje povišenje
temperature, odnosno veća suma temperatura, ili je to povišenje
plodnosti uz povoljne visine i količine temperatura, ovisno i o kojem drugom
još nepoznatom faktoru. Svakako, oni rijetki primjerci tog insekta,
koji nakon potpune retrogradacije preostaju na životu i uspijevaju da
održe vrstu u latenci, pretstavljaju zdrave i vrlo otporne individue, pa je
vjerojatno da su oni kadri, da već i u malo povoljnijim ekološkim prilikama
i pri neznatnijem smanjenju smrtnosti povećaju svoju populaciju. Držim,
da bi uzrok početka gradacije trebali tražiti upravo u toj činjenici, t. j .
u koincidenciji zdravosti i povoljne unutrašnje tjelesne konstitucije insekta
sa pogodovnim ekološkim temperaturnim prilikama.


Takove prilike ne moraju trajati za vrijeme čitavog proljetnog i ljetnog
razvojnog perioda, već je dovoljno da djeluju u kritično vrijeme pojedinih
razvojnih faza insekta.


Svakako tu djeluje više odlučnih faktora gradocena zajedno. Mnoge
još nejasne pojave moći ćemo razjasniti tek duljim naučnim istraživanjima,
te samo uz pomoć podataka lokalnih meteoroloških stanica.


I drugi klimatski faktor — oborina — imaju po razvoj gradacije gubara
stanovitu važnost. Njihov je utjecaj vjerojatno veći u godini začetka
gradacije nego kasnije kada je ona već u toku. Nije vjerojatno, da bi pokretanje
gubara iz latence u gradaciju palo u godinu s jako vlažnim i
hladnim proljećem i ljetom. Držim, da količina oborina t. j . dugotrajne
i hladne proljetne kiše, česti i jaki daždevi za vrijeme leta leptira, a negdje
(u poplavnim šumama) i dulje poplave u martu i početkom aprila imaju
izvjestan upliv na uspori van je progradacije.


Općenito se u pogledu oborinskog režima može reći, da oborine proljetnih
mjeseci u vremenu posljednje progradacije gubara unatoč povećane
količine posljednjih dviju godina nisu mogle u čitavom području između
Save i Drave omesti povoljan razvoj gradacije. Manjak na oborinama, naročito
u proljeće i ljeto god. 1952. uzrokovao je sušne periode, koje su uz
povišene temperature tih mjeseci svakako djelovale na razvoj posljednje
gradacije gubara pozitivno.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Kako su takove ekstremne klimatske prilike god. 1952. zahvatile čitava
velika područja naše republike to se i ta gradacija pojavila na velikim
i međusobono udaljenim područjima, pa i tamo gdje se i u ranijim
vremenima rijetko kad zapazila. Stoga ako potražimo začetak sadašnje
gradacije gubara lako ćemo je naći u godinama 1952. i 1953. God. 1952..
imala je ekstremno suho proljeće (mart-maj) a tako je isto bilo i ljeto
(juni-august). U god. 1953. bilo je također proljeće vrlo suho dok je ljeto
bilo srednje vlažno. Slijedila su jedno za drugim dva suha proljeća, čija
je temperatura bila za 0,4° odnosno 0,1° C iznad srednjaka, dok je temperatura
ljeta 1952. bila čak +2° C iznad srednjaka. Nakon poslednje kulminacije
1948. i 1949. retrogradacije i dvogodišnje latence u velikom dijelu
područja prirodne rasprostranjenosti gubara nastale su god. 1952. i 1953.
povoljne klimatske prilike za njegovo ponovo opće pokretanje iz latence u
gradaciju. Zašto se taj štetnik može u najkraće vrijeme frapantno brzo
raširiti i zaraziti na desetke i stotinu hiljada hektara šuma najbolje će nam
objasniti ovih nekoliko primjera:


1. neka je na 1.000 ha hrastove šume sa prosječno 500.000 stabala
ostalo iz osobito povoljne godine 1952. samo jedno potpuno zdravo i reganerirano
leglo sa 500 jaja. To će leglo uz smrtnost od 80% dati:
u god. 1953 500 — 80% = 100 leptira
„ „ 1954 50 pari a 500 jaja «= 25 000 — 80% = 5 000
leptira
„ „ 1955 2 500 pari a 500 jaja = 1,250 000 — 80%= 250 000
leptira
„ „ 1956 125 000 pari a 500 jaja = 62,500 000 — 80% = 12,500 000
leptira,
što znači:


god. 1953 na 500.000 stabala 1 leglo


„ 1954 „ 220 stabala 1 „


„ 1955 „ 4 stabla 1 „


„ 1956 „ 1 stablo 12 legala


2.
uz smrtnost od 50% obračunato kao i u prvom primjeru:
god. 1953 na 500.000 stabala 1 leglo
,, ly54 „ 62i ,, 1 ,,
„ 1955 „ 1 „ 3 legla
„ 1956 „ 1 „ 488 legala


3.
uz smrtnost od 20%:
god. 1953 na 500.000 stabala 1 leglo
„ 1954 „ 12 „ 1 „
„ 1955 „ 1 „ 16 legala
„ 1956 „ 1 „ 3200 legala


Kako vidimo uz smrtnost od 80% od 1 legla na 500.000 stabala u god.
1953. zaraženo je u god. 1955. svako 4 stablo sa 1 leglom, uz smrtnost od"
50% zaraženo je u 1955. g. svako stablo sa 3 legla a uz smrtnost od 20%
zaraženo je u toj godini svako stablo sa 16 legala.


U slučaju da se kritične god. u 1952. u tom ogromnom području šuma
našlo 3 ili više legala, intenzitet zaraze bi bio ukoliko faktor smrtnosti


223:


ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 18     <-- 18 -->        PDF

ostane nepromijenjen — 2, 3 ili više puta veći. Lokalne ekološke prilike,
koje vladaju za vrijeme gradacije imaće donekle upliv ne samo na tok
gradacije već i na intenzitet zaraze. Možemo reći, da intenzitet zaraze u
nekom području uglavnom ovisi o onom minimalnom broju, veličini i zdravosti
onih rijetkih pojedinačnih legla, koja će se u tom području naći kad
nastupi godina sa toplim i suhim proljećem i ljetom.


Kako smo se osvjedočili hladna i vlažna proljeća i ljeta god. 1954. i
1955. nisu već započetu progradaciju gubara mogla zaustaviti a kamoli
prekinuti. Štetnik se opet pojavio na velikim područjima te mnogim šumama
prijeti slijedeće godine golobrst. Nikako ne možemo znati ne će li
ekološke prilike,Tcoje budu vladale slijedeće godine proljeća i ljeta omogućiti
napadaj pepelnice, čime bi se stanje znatno pogoršalo, jer ne bi nastao
samo gubitak na prirastu već bi došao u pitanje i opstanak mnogih sastojina.


Pred nama stoji teška zadaća, da ponovo pokušamo zaštiti hrastove
šume od tih stalno ponovljenih opasnosti. Bolest je postala već kroničnom,
pa je liječenje teže. Posao bi bio znatno lakši i uspjeh liječenja sigurniji,
da se u prošlosti, kod uzgajanja tih šuma, imalo više obzira na biološke
zakone, koji u ovim prirodnim šumskim zajednicama vladaju. Ovu temeljnu
pogrješku ne možemo sada lako i brzo popraviti, već samo postepenom
primjenom takovih šumsko-uzgojnih mjera, koje će biti u skladu sa
biološkim zakonima tih šuma, te će se provoditi po izvjesnom planu kroz
dulji niz godina; sve te mjere iziskivat će veće napore i gospodarske žrtve,
jer će nam stalno smetati već ranije stvorena žarišta tih opasnosti. Ova je
teškoća danas povećana i tim što se u mješovitim, dakle u otpornijim hrastovim
sastojinama, posušili od holandske bolesti gotovo svi brijestovi, pa
su se mnoge od njih progalile; kako se pepelnica osobito lako i brzo širi
u progaljenim sastojinama, to postoji mogućnost da dođu u opasnost da
budu napadnute od pepelnice i mješovite sastojine, koje su do sada ostale
pošteđene.


Prema najnovijim podacima u nekim je područjima i jasen ugrožen.
Kako je po dosadanjim istraživanjima Zavoda za entomologiju utvrđeno,
da gubarovim gusjenicama najbolje prija hrastov list, bukov manje a lipov
nikako, možemo kao preventivnu mjeru preporučiti i podsađivanje čistih
hrastovih sastojina sa lipom, osnivanje rubnih plašteva od lipovih stabala
te uzgajanje mješovitih sastojina lipe i hrasta u grupičnoj smjesi.


Osim temeljitijih šumsko-uzgojnih prethodnih zaštitnih mjera, valja
nam se latiti i takovih zaštitnih sredstava, s kojima ćemo stupiti u borbu
protiv štetočinaca već sada kada su ugrozili velika područja.


Pošto pepelnica ne može nanijeti veću štetu, a da gusjenice gubara
prethodno ne obrste u proljeće prvi hrastov list — glavna se borba mora
organizirati i provesti protiv gubara, te hrastove šume zaštiti od masovne
navale gubarovih gusjenica.


Kod uništavanja tog štetočinca moramo uzeti kao pravilo, da njegova
legla treba temeljito uništiti upravo u onim godinama kada ih najmanje
ima.


Tada se ta legla moraju uništiti ne samo po svim šumama, već i povoćnjacima.


Jedan od glavnih uzroka dosadanjeg neuspjeha u borbi protiv gubara
jest taj, što u godinama, kada se površno pregledavaju šume — nailazeć na


224




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 19     <-- 19 -->        PDF

legla, zaključi, da je opasnost od gubara prošla pa se odustaje od svakih
daljnjih zaštitnih mjera. U stvari opasnost je u takvim slučajevima prikrivena,
pa čim se stvore povoljni uslovi ona ponovno u pojačanoj mjeri
nastupa, gubar se toliko razmnožio i ojačao da se protiv mase njegovih
legala i gusjenica ne može ništa efikasno učiniti, već se mora čekati, da
ih sama priroda nepogodama, insektima ili zaraznom bolesti polijedrijom
uništi, a nakon toga se mora bespomoćno gledati, kako se popelnicom
napadnute hrastove šume suše. Stoga moramo gubarova legla pronalaziti
i na uspješan način uništavati onda, kada ih najmanje ima. Struganje legla
sa stabala ne koristi mnogo, jer se pokazalo, da su se iz jajašca, koja su
ostrugana pala na zemlju i tu kod jake studeni prezimila, te za vrijeme
poplave bila pod vodom — opet u proljeće izvalile gusjenice. Najsigurnije
je sredstvo, da se legla premazu drvnim katranom kojemu se, ako je
pregust, može dodati najviše petina petroleja. Premazivanja se mogu vršiti
i čistim petrolejem. Uništavanje legala zlatokraja, koje se nalazi u zaprecima
u granama, te kukavičjeg suznika čija se jajašca nalaze u nizovima
omotanim poput prstena oko grančica — mnogo je teže, jer se ne može
tako lako od njih. Ipah se i ona moraju imati u vidu pa i njih gdje god se
pruži prilika valja uništavati. Ovo uništavanje mora biti organizirano i
sistematski provedeno istovremeno u šumama i voćnjacima svih kategorija
vlasnika, jer će samo u tom slučaju biti djelotvorno i uspješno. Stoga bi
narodne vlasti na čitavom području naših hrastovih šuma morale preko
svojih šumarskih, a i poljoprivrednih stručnjaka i cjelokupnog_čuvarskog
osoblja, te uz saradnju naroda, uvijek pravovremeno organizirati uništavanje
legala gubara, a po mogućnosti i legala zlatokraja i kukavičjeg suznika,
gdjegod se ona makar i u najneznatnijoj množini našla.


Obzirom na današnje stanje gradacije gubara sa svim se tim mjerama
već zakasnilo. One su se lokalno provodile ali to nije dovoljno jer kako
rekosmo, one mogu biti efikasne samo u slučaju da se na čitavom području
istovremeno najsavjesnije provedu. Moramo prizanti, da je suzbijanje tog
štetnika na taj način vrlo teško i često praktički nemoguće. Vidjeli smo
što znači kada u doba njegove gradacije ostane neuništeno na 1.000 ha
odnosno na 500.000 stabala samo 1 leglo. A sigurni smo da ih i uz najrigoroznije
mjere ostaje i više. Zato se ne moramo čuditi neuspješnom
suzbijanju gubara na pr. u Sašinovcu, Lipovljanima i drugdje gdje se najsavjesnije
postupilo. Ne preostaje nam stoga drugo već da se odlučimo na
aviokemijsku metodu. Znamo, da će takovo suzbijanje biti teško provesti
gotovo istovremeno na velikim zaraženim područjima. Pošto brštenja bukovih
šuma ne mogu imati tako teških posljedica kao brštenja šuma hrasta
lužnjaka to smo mišljenja, da treba akciju poduzeti prvenstveno u najugroženijim
lužnjakovim šumama. Uspjeh takove akcije ovisiti će o vremenskim
prilikama koje budu vladale, kada se ona bude provodila, a zatim


o raspoloživim materijalnim sredstvima (avionima) kemikalijama, stručnom
osoblju i t. d.
Prije početka akcije u nekom području svakako će trebati ispitati da
li je štetnik zaražen polijedrijom ili drugom epidemijom. Razumljivo je
da u pozitivnom slučaju ne će biti potrebno poduzimati nikakove akcije
suzbijanja. Konačno se mora uzeti u obzir i ekonomski moment. Suzbijanju
se pristupa onda, kada su troškovi suzbijanja manji od ukupne štete, koja
bi nastala, da se suzbijanje nije izvršilo.


225