DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Istočnim Karpatima istražio preko stotinu prašumskih modelnih stabala smrče i jele u mješovitim sastojinama sa bukvom. Tu su ove dvije vrste u prosjeku imale u 115 godini oko 22 m visine, a u 350-toj 43 m i 110 do 120 cm u prsnom promjeru, odnosno od 16,2 m3 u prosjeku. Rast u visinu bio je primjetan sve do 250 godina, kasnije je slabio, a prestao tek oko 350-te godine. Rijetko je koje stablo jele uzraslo do 55 ili do 58 m visine, a tada je moglo imati masu i do 40 m3. Smrča je dostizala i 62 m visine, ali mase su još uvijek bile manje nego kod jele. Prosječan broj stabala po 1 ha površine u prašumi iznosio je 250, a drvna masa oko 500 m3 — dakle mnogo manie nego što to pokazuju mjerenja u nekim odjelima naše prašume Peručice. Prve sječe u prašumama mješovitog sastava u Karpatima vršene su sa vrlo malim intenzitetom. Birana su samo najvrednija stabla četinara. U sastojini su ostala sva stabla sa bilo kakvom greškom. Ove sječe su također favorizirale bukvu, tako da je njenzin raniji omjer o prosjeku sa 0,3 najčešće narastao na 0,5. U smrčevim prašumama nižih predjela vršene su i gole sječe. Na njima se smrča vrlo dobro podmlađivala sa preostalih sjemenjaka ili iz naleta sjemenja sa rubnih stabala. Planinske smrčeve prašume sječene su prebornim putem, ali najčešće loše vođenim sječima, koje su imale za posljedicu vjetroizvale i zakorovl javan je površina, te zbog toga i izostajanje prirodnog podmlatka. Za ocjenu naših prilika u šumarstvu, u vrijeme kada je eksploatacija šuma zauzela veliki zamah, vrlo su karakteristična poglavlja koja govore o takozvanim »prebornim šumama« u blizini naselja u kojima je još korištena i paša. Te su šume vremenom devastirane do te mjere, da su se iz njih u Bosni stvorile one prostrane šikare, koje još i danas predstavljaju krupan problem šumarstva. Također se ovdje ističu loše posljedice koje su imale preborne sječe u bosanskim »čistim ili gotovo čistim sastojinama četinjača«, gdje je vađeno 40 do 50 °/o drvne mase i kroz to dolazilo do prejakih progala proširenih vjetrolomima i vjetroizvalama. Posljedice su bile — zakorovljavanje površina umjesto očekivanog prirodnog podmlatka. Vrlo je zanimljiva uporedba prašume sa prebornom šumom, gdje F r . h 1 i c h izlaže mišljenje kompetentnih stručnjaka o tom pitanju i smatra, da između jedne i druge postoji osnovna razlika u strukturi debljinskih, odnosno dobnih razreda, a posebno u rasporedu i izgledu podmlatka. Ovdje se ne možemo upuštati u detaljna izlaganja ovih poglavlja, pa upućujemo zainteresovane na samu knjigu. Poglavlja koja govore o sječi, »lagerovanju « i transportu drveta vrlo su opširna i dokumentovana brojnim podacima sa područja Bosne. Tu je razmotreno pitanje svake pojedine vrste šumskih transportnih naprava, a poglavlja o tome ilustrovana su brojnim fotografijama. U poglavlju o »neprijateljima šume i greškama drveta« u prašumama, govori se o štetama od insekata i biljnih bolesti koje se javljaju tek onda kad čovjek započne sa sječom i drugim zahvatima u prašumi. U pravilu, u prašumskoj biocenozi žive insekti i gljive u odnosu spram biljaka bez da se mogu smatrati štetnim. Oni su u pravilu »higijeničari« šume, a u većoj se mjeri javljaju samo kada nastupe i veće vjetroizvale ili odumiranje starih stabala. Čovjek mijenja odnose u prašumi i s time izaziva često katastrofalne gradacije insekata, koji tek u ovakvim prilikama postaju štetnici Tu se govori, među ostalim, i o »iveraniu« — (»tapiranju«) prašumskih stabala radi ispitivanja cjepljivosti, kao i odrugim štetama, odnosno greškama drveta koje nastaju kao posljedica raznih »organskih ili anorganskih izvora«. Vrijedno će biti da se malo dulje zadržimo i na poglavlju knjige koje govori o »prirodnom i umjetnom podmlađivanju jugoistočno-evronskih prirodnih šuma«. Ovdje je izložen vrlo detaljno, značaj sjemenih stabala koja moraju biti odabrana među zdravim i dominiraj ućim individuama. Kod sjemenjaka redovno starost ne igra toliku ulogu, koliko njihovo zdravstveno stanje i formiranje krošnje. Prirodno podmlađivanje nije jednostavan proces u šumi, pa ga zbog toga treba razmatrati u svim svojim vidovima. Frohlich ovdje govori o ponašanju pojedinih vrsta šumskog drveća i među ostalim ističe, da umjerena paša goveda i ovaca pospješuje prirodno podmlađivanje i za to navodi niz primjera. Isto tako i divlje svinje igraju značajnu ulogu kod prirodnog podmlađivanja šuma. Obratno od toga, veliki broj visoke divljači nemoguće je povezati sa uspjehom prirodnog ili umjetnog podmlađivanja. Zanimljivo je izlaganje o kvalitetnom drvetu smrče, o tzv. rezonantnom drvetu kojeg mogu dati samo prašume, a nikako |