DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 46 <-- 46 --> PDF |
NAPRAVA ZA SABIRANJE SJEMENA SA STABLA ;- Sabiranje je sjemena sa krupnih du-´ bećih stabala bilo opasno po život čovjeka. U krošnju se vezalo metalnim penjalicama koje oštećuju drvo. U šumarstvu Čehoslovačke davala se nrednost helikopterskim balonima, vatrogasnim ljestvama i si. Međutim, svi ti postupci nisu se opravdali u praksi; njihova je primjena bila složena i skupa. Najpraktičnijim pokazao se jednostavan način koga je izradio kolektiv šum.-me hanič. radnika na čelu s inženjerom Pavlom Matouškom. Suština je te naprave u slijedećem: odstrelom iz luka odapinje se strijela, kojom se prebacuje tanka uzičica preko jedne grane u krošnji. Zatim se njezinom pomoću dovuku na tu granu ljestvice iz pletenog konopca sa drvenim prečkama. Strijela se sastoji iz dva dijela. Donji je dio tanka smrčeva šipka oko 75 cm duga, a gornji — odebljala prstenasta navlaka iz bukovine, za koju se sveže tanka uzica. Kad stigne u krošnju, donji dio strijele otpadne, a navlaka, prebacivši se preko grane, pada sa uzicom na zemlju. Na drugom je kraju uzice privezano planinarsko uže. Za njega su pričvršćene ljestve iz pletena konopca. Radnik vuče uzicu s uzetom i ljestvama u krošnju stabla. Zatim se uže omota oko stabla i dolje sveže mornarskim uzlom. Čvrstoću ljestava kojom se drže na grani ispita nekoliko radnika. Tek onda sabirač sjemena može da se vere na granu. Radi sigurnosti, on veže uže za specijalni pojas. Pomoću pletenih ljestava može se brzo i bez opasnosti popeti u krošnju stabla. Iskusan radnik može za četiri minute učvrstiti ljestve i popeti se na stablo visoko 30 metara. Ispitivanja ove nove naprave pokazala su njezinu jednostavnost i udobnost pri radu. Mnoge šumarije republike rade tim postupkom. Jaroslav Netolicki (Čehoslovačka) Prijevod iz časopisa »Lesnoe hozjajstvo br. 1—1956., Moskva. Preveo: ing. Đ. Knežević DOMAĆA STRUČNA LITERATURA GODIŠNJAK BIOLOŠKOG INSTITUTA U SARAJEVU T. V. Fasc. 1—2. Sarajevo, 1952. (478 str.) Karlo Maly (24. X. 1974, Beč — t 10. VII. 1951., Sarajevo) dugogodišnji kustos zemaljskog muzeja, a iza oslobođenja član Biološkog instituta u Sarajevu ostavio je botaničarima Jugoslavije rijetko bogat herbar, cijeli niz napisanih i u rukopisu radova, te brojne bilješke o flori i vegetaciji Bosne i Hercegovine. Rođen je u porodici botaničara, gdje je poziv botaničara prelazio od oca na sina. Svršivši 6 razreda gimnazije započeo je najprije službovati kao austrijski službenik na željeznici u Tirolu. Ovdje kao devetnajstogodišnjak pred jednim stručnim skupom izlazi s botaničkim radom. Tada dolazi prvi put u Bosnu (Tuzlu), te prikuplja bilje i piše prvi floristički rad o flori toga kraja. 1897. god. dolazi u Bosnu kao željezničarski činovnik. Od 1913. do penzi |