DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 41     <-- 41 -->        PDF

već bilo riječi, tada nam postaje jasno, koliko je u ovom slučaju bila
nepouzdana i neopravdana individualna procjena sortimenata.
b) Iz sličnih razloga kupčev procjenitelj nije otvorio rubriku za rudno
drvo, jer se je radilo o potištenim stabalcima a pretežno suhim i prešlim.


c) Kupac iskazuje za 90% više šel trupaca od šumarije, a od neštoi
manje ukupne količine oblovine. Postavlja se pitanje zašto? Zato što
dobar dio šumarskog osoblja nije dovoljno obavješten o stvarnim mogućnostima.


d) Kupac iskazuje za 197% više celuloznog drva od šumarije, a od
manje iskazane količine prostornog drva. Uzrok je isti kao i pod c).


e) Šumarija iskazuje ogrjev kvalitete A/B, dok kupac iskazuje samo
ogrjev B kvalitete s tim, da je ogrjev A kvalitete iskazan u celuloznom
drvu. Ovo ima i.praktičnog razloga, a taj je što je celulozno drvo od
ogrjeva A kvalitete skuplje za preko 3.000 dinara po prm. Pitanje je samo
u tome, da li ćemo se potruditi da to drvo izmanipuliramo, te da ispuni
uvjete za celulozu, ili ćemo ga upotrebi ti za loženje peći. Uzrok je i ovdje
kao i pod c).


Postavlja se pitanje, koji su uzroci da dolazi do ovakovog raskoraka
u procjenama?


Mi smatramo, da je šumarstvo iz više razloga, objektivne i subjektivne
naravi, suviše odvojeno od zbivanja u industrijskoj preradi i na
tržištu. Drugim riječima, šumarstvo se nalazi u takvom položaju, da nije
obavješteno o dnevnom zbivanju na tržištu. Na taj način ograničilo se
je na suhe propise o kvaliteti sortimenata. Međutim ti se propisi danas
na tržištu gotovo dnevno mijenjaju. Na taj način je šumarstvo u ocjeni
sortimenata za tehničku upotrebu u neprekidnom zaostatku jer, jasno,
propisi se ne mogu svaki dan mijenjati i korigirati.


Jedan od uzroka nedovoljne obavještenosti o tržištu sortimenata i
načinu prerade drveta kao sirovine u tome je, što se naše šumarstvo nalazi
tek na prepkretnici od ekstenzivnog načina gospodarenja ka intenzivnom.
Kod takvog stanja neizbježivo se, za sada, susrećemo sa slučajevima
gdje interes i aktivnost šumarstva prestaje sa momentom doznake
šume za prodaju i sječu. Prema tome nije nikakvo čudo, ako kod šumarstva
nailazimo i na procjene, koje se veoma malo oslanjaju na realno
stanje prilika na tržištu. Međutim današnje stanje šumskog fonda, te potreba
maksimalno korisne ekonomike u iskorištavanju šuma i preradi
šumskih sortimenata zahtijeva od šumarstva još korak dalje, a to je —
postepeno osvajanje industrijske prerade. Tim momentom na šumarsko
osoblje pada još veća odgovornost, nameće se potreba šire aktivnosti i
specijalizacije, ali će zato šumarstvo steći i odgovarajuće mjesto* i ugled
u privredi. Ovakav način organizacije šumarstva svakim danom i sve više
se ispoljava kao preduvjet i potreba, te da bi se postigla neophodna i
tijesna kolaboracija u šumskom privređivanju. Nekada su se trgovci
šumom i pilanari i još kako trudili, da šumarstvo zadrže na što većem
odstojanju od zbivanja na tržištu. To im je s jedne strane donosilo velike
materijalne koristi, a s druge i kroz to, prema šumarskom osoblju odnosili
su se i još kako podcjenjivački. Sada međutim do šumarstva i šumarskog
osoblja stoji da ne pristanu, da njihovom gotovom djelu drugi
bude — otac.


Stav nepovjerenja (bolje reći podvojenosti u interesima) industrijske
grane prema šumarstvu, dosta često se i danas ispoljava u dva vida:


181