DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 14 <-- 14 --> PDF |
3 et 4). Toutefois, leur repartition est irreguliere de sorte que la majeure partie d´elles tombe en hiver et en automne et la moindre en été. Mais en général les conditions hydrométriques satisferaient aux exigences d´Eucalyptus. Outre les basses temperatures ce sont aussi les conditions pédologiques, qui limitent l´introduction d´Eucalyptus. La majeure partie des sols en littoral yougoslave fut formée par la décomposition des calcaires durs en bonne partie peu profonds et squeletteux. Toutefois, une superficie assez considérable est occupée par les terrains qui se sont formé par la décomposition des calcaires mous (les couches marlneuses, celles de Flysch et de Werfen). Ces sols sont plus profonds et plus frais et par ces qualités plus favorables a la croissance d´Eucalyptus. Enfin ... est d´avis, que le littoral yougoslave présente les conditions propres a la culture d´Eucalyptus quoique restreintes vu les basses températures et conditions pédoiogiques. Au choix des especes il faux prendre en considération en premier lieu celles qui proviennent des régions montagneuses d´Australie (le Massif de Kosciusko). Puisqu´ on n´a pas d´expériences plus étendues dans les reboisements articiels avec ces essences, il faudrait les examiner préalablement dans un plus grand nombre des places d´essais. Par cette méthode on parviendrait a des données plus précises quant aux aptitudes de chaque espece, apres quoi on pourrait s´engager aux reboisements a plus grande échelle. Ces recherches sont en courant et sous l´égide de l´Institute pour la sylviculture expérimentale (la Station a Split). RAZMATRANJA O FOTOPLANU TUROPOLJSKOG LUGA Dr. Zđenko Tomašegović, Zagreb G G eodetski je plan, kao što je poznato, đftogonalna projekcija snimljenog zemljišta ili objekta na horizontalnu ravninu projiciranja, a odlikuje se i definiranim, za jedan plan konstantnim odnosom dužina, što ih sadrži, sa onima u prirodi. Taj odnos — mjerilo plana — predočen je pravim razlomkom — gdje je m (zvat ćemo ga ubuduće modulom mjerila) gotovo beziznimno cio broj. Centralna projekcija aerosnimka ostvarena uz strogo vertikalnu optičku os aerofotokomore (pravac kroz Q i N, si.il), i kod horizontalnog zemljišta identična je sa ortogonalnim tlocrtom; takav aerosnimak sadrži dakle projekciju jednaku kao i geodetski plan. Mjerilo snimka — = -7-= -=r (si. 1.). Jedinu smetnju u pogledu identičnosti sa ortogonalnim tlocrtom mogu tada činiti dijelovi terena, koji se po visini razlikuju od neke odabrane horizontalne projekcione ravnine (na pr. .. u si. 1.). Ortogonalni je tlocrt neke točke V, koja je visinski udaljena od .. za A h, u točki V. Uslijed centralnog projiciranja svih, objektivu saopćenih, točaka terena na ravninu nosača emulzije geometrijski se zapravo preslikava točka V„ umjesto V. Centralna projekcija točke V koja bi odgovarala ortogonalnoj projekciji geodetskog plana trebala bi na aerosnimku biti V´: ona u stvari pada u točku V0. Horizontalni razmak točaka V i V0 mjeren u radijalnom smjeru iz t. zv. terestričke nadime točke snimka (N u si. 1.), kao što se to lako može zaključiti iz sličnosti trokutova V V´V0 i O N V0 iznosi \r=r,±h . . .. 1) |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 13 <-- 13 --> PDF |
4. METRO A: Possibilités d´emploi des Eucalyptus dans les reboisement en France. Annales de l´école nationale des eaux et forets, Tome XII, Fasc. 1, Nancy 1950. 5. MÉTRO A: L´Ecologie des Eucalyptus — son application au Maroc, Rabat 1949. 6. MÉTRO A.: Les Eucalyptus dans les reboisements, Rome 1954. 7. PAVARI A. — PHILLIPPIS A. de: La sperimentazione di spezie forestall esotiche in Italia, Roma 1941. 8. Prilozi poznavanju klime Jugoslavije 1 i 2, izdanje Savezne uprave hidrometeorološke službe FNRJ, Beograd 1952. 9. TKACENKO M. E.; Obščeje ljesovodstvo, Lenjingrad 1939. Napomena Ovaj članak priređen je za štampu prije jake zime koja se pojavila u februaru ove godine. Radi toga kod obrade meteoroloških podataka nisu uzete u razmatranje ovogodišnje niske temperature. Apsolutni minimumi koji su ove godine zabiljeežni na području Hrv. primorja i Dalmacije ne prelaze one iz 1947. godine, izuzev kod nekih stanica na sjevernom Jadranu: Rijeka, Senj, Pula (s podacima iz Crnogorskog primorja ne raspolažemo). Međutim niske temperature su ove godine znatno duže trajale i bile popraćene vrlo jakom burom. Tako se na području Hrv. primorja i sjeverne Dalmacije broj. dana s temperaturom ispod 0° C kretao u februaru od 19—23, a na području srednje i južne Dalmacije od 11-—20. Radi ovako dugog trajanja ovogodišnja zima je napravila na vegetaciji daleko veće štete, nego ona 1947 i 1954 godine. Neke kulture, kao masline i smokve, stradale su negdje u tolikoj mjeri da to ljudi uopće ne pamte. U članku smo spomenuli da kod razmatranja mogućnosti unošenja eukalipta u pojedine naše krajeve, pored minimalnih temperatura treba voditi računa i o mogućnosti njihovog trajanja. Pošto se ovogodišnja zima, upravo radi svoje dugotrajnosti, može smatrati kao najoštrija u jednom dužem vremnskom periodu, to će svakako ovogodišnji podaci i zapažanja biti vrlo korisni kod detaljnijih studija klimatskih prilika u vezi s euka liptima. Résumé L´A. prend en considération les possibilités de La culture d´Eucalyptus et en meme temps il fait la comparaison entre les conditions d´Australie et celles de la région méditerranéenne yougoslave. Les conditions écologiques yougoslaves sont caractérisées par les tempéra tures d´hiver assez basses comme conséquence des vents froids du fond conti nental. La comparaison faite avec des stations australiennes montre (fig. 1), que malgré les moyennes des minima semblables, les minimas absolute en littoral yougoslave descendent considérablement plus bas. A cause de ces conditions ther miques spéciales il faut tout particulierement tenir compte â l´introduction d´Euca lyptus des minima absolus régissant, car c´est d´eux que dépendent les limites jusqu´ou l´on peut aller avec chaque espece. Il serait faux de se baser exclusive ment sur les moyennes thermiques. La figure 2 représente les isothermes délimitant les régions ou en hiver 1947 les températures descendirent jusqu´ a —5°, —10° et meme —15°C. L´hiver de 1947 fut tout particulierement rigoureux et les températures les plus inférieures alors survenues représentent pour la plupart de stations les minima absolus qui y ont été jamais enregistrés. Par suite de ces basses températures temporaines valables pour la plupart du littoral yugoslave on ne peut y prendre en considération que les ess sences croissat en régions montagneuses d´Australie (le Massif de Kosciusko). Les précipitations annuelles en littoral yougoslave sont relativement assez con sidérables et dans la plupart du territoire elles dépassent 1000 m/m (fig. 2, tables |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 10 <-- 10 --> PDF |
tlima treba sadnju eukalipta ograničiti samo tamo gdje se još zadržao deblji sloj tla; u većini slučajeva u dolinama, uvalama i si. Međutim, za sadnju eukalipta dolaze u obzir prilično prostrane površine sa tlima koja su se razvila na mekim karbonatnim supstratima kao laporima, flišu, verfenskim i njima sličnim naslagama, a to su tla dublja i svježija. Dosta velike površine takvih tala prostiru se u Crnogorskom primorju, od Boke Kotorske do Ulcinja, a obrasle su danas šikarama i pseudomakijama male gospodarske vrijednosti. Osim ovih dolaze u obzir za sadnju eukalipta i aluvijalna tla uz doline naših rijeka, ako su dovoljno prozračna, specijalno prostrane površine oko ušća rijeke Neretve, koja nisu privedena nikakovoj proizvodnji. U našem primorju postoje također i brojni terasirani tereni, koji su nekad služili poljoprivredi, a danas su napušteni. Na njima seljaci obično sade alepski bor, no takvi tereni pod kulturom eukalipta bili bi daleko rentabilniji, pa čak rentabilniji nego pod mnogim poljoprivrednim kulturama. Gouilez tvrdi da su eukalipti općenito indiferentni što se tiče fizikalnokemijskih osobina tla (7). Većina tala u našem primorju sadrže veće ili manje količine vapna. Međutim, u Australiji ima vrlo malo tala, koja sadrže veće doze fiziološki aktivnog ....., pa stoga do danas ne postoji jedna izgrađena klasifikacija vrsta eukalipta u odnosu prema vapnu (6). No pokazalo se da mnoge vrste eukalipta koje su unesene u druge zemlje, naročito mediteranske, dobro uspijevaju na vapnenim tlima, te da eukalipti i u tom pogledu pokazuju plastičnost. Konačne podatke o ovom pitanju treba ipak da dadu precizna opažanja. Na osnovu svega navedenog dade se predpostaviti da u našem primorju postoje uslovi za podizanje kultura eukalipta, iako ograničeni obzirom na niske temperature, koje se tu povremeno spuštaju i prilike tla. Za uspješan rad na ovom polju prvenstveno je potrebno ispravno izabrati vrste za pojedina naša područja. Prvi pokušaji unošenja eukalipta kod nas prilično su starog datuma. Ti pokušaji počinju 1868 g., a uglavnom su vršeni na području sjeverne Dalmacije (Zadar), Gorice i Tržića (Monfalcone) kroz nekoliko narednih godina (1,3). Rezultati su bili negativni, čemu je vjerojatno bio uzrok nepravilan izbor vrsta, a i područje Gorice i Tržića je za eukalipte općenito prehladno. Poslije toga nemamo intenzivnijih pokušaja sa unošenjem eukalipta i oni se sade mjestimično samo po parkovima. Danas (isključivši eksperimentalna pošumljavanja s eukaliptima posljednjih godina) kod nas imamo zastupane po parkovima samo vrste.Eucalyptus globulus i Eucalyptus rostrata (camaldulensis), međutim ta stabla već na području srednje Dalmacije često u većoj mjeri trpe od studeni. Najznačajniji nasad eukalipta kod nas je onaj u parku Ratne mornarice u T i v t u, koji je star već oko 50 godina. Tu ima starih oko 100 stabala E. globulus i 35 E. rostrata, te nešto mlađih. E. rostrata ovdje se i prirodno pomlađuje. Tako ima jedna grupa od 60 mladih stabala koji su tu samonikli 1944. godine, a neki primjerci su 1952. godine bili visoki 12 m i debeli 20 cm. Sva ova stabla, kao i ona drugdje po B o k i (Kumbor, Hercegnovi, Zelenika, Igalo) te Budv i preživjela su sve izvanredno jake zime, koje su se tu pojavile i bujno su se razvila. Na području Boke i Crnogorskog primorja bile su zimi 1954. godine temperature još niže nego 1947. godine, za razliku 150 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 9 <-- 9 --> PDF |
PROSJEČNE GODIŠNJE I LJETNE KOLIČINE OBORINA Tab. 4 Godišnja Ljetna Godišnja Ljetna Stanic a količina količina Stanic a količina količina mm mm mm mm Kopar 1003 223 Supetar 865 109 Rijeka 1659 308 . Makarska 1012 121 Poreč 924 183 Hvar 767 99 Crikvenicz 1466 272 Vis 673 69 Senj 1422 255 Metković 1281 145 Pula 699 124 Korčula 1019 97 Rab 1064 179 Dubrovnik 1272 113 Mali Lošinj 871 115 Kumbor 1924 156 Zadar 1117 148 Budva 1680 170 Šibenik 926 132 Bar 1227 116 Split 859 110 Ulcinj 1420 107 SI. 4. Osim toga je važna činjenica i plastičnost eukalipta prema suši. Naime, pokazalo se da mnoge vrste eukalipta koje inače rastu u predjelima sa jednolikim godišnjim rasporedom oborina ili čak u predjelima s ljetnim kišnim maksimumom, mogu uspijevati, unesene van područja svog prirodnog rasprostranjen ja i u krajevima sa izrazitim ljetnim sušama (vrlo često izrazitijim nego kod nas). Tako se na primjer od vrsta otpornih na temperaturde tim svojstvom odlikuju E. ovata, E. viminalis, E. obliqua, E. melliodora, E. Blakelyi, E. Maideni i t. d. Pored niskih temperatura, ograničavaju mogućnost unašanja eukalipata u naše krajeve i prilike tla. Premda eukalipti rasjiu u Australiji na svim vrstama tala, plitkim i dubokim, u većini slučajeva oni postižu brzi rast samo na razmjerno dubokim tlima. Na plitkim i stjenovitim tlima oni kržljave i moraju ustupiti mjesto vrstama manjih zahtjeva (7). Samo neke vrste eukalipta dolaze u obzir za plitke terene. Većina tala u našem primorju nastalo je trošenjem tvrdih vapnenaca, a to su dobrim dijelom skeletna i plitka tla. Na takvim tipičnim kraškim |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 8 <-- 8 --> PDF |
stavku, da je izdržljivost izabrane vrste na studen u skladu sa minimalnim temperaturama, koje se u pojedinim predjelima pojavljuju, kao i s mogućnošću trajanja niskih temperatura. Ukoliko to nije, stablima može stradati i korijen, što bi značilo daleko veću štetu. Naveli smo da su godišnje količine i raspored oborina u onim krajevima Australije, gdje eukalipti od prirode uspijevaju, vrlo različiti. Po godišnjem rasporedu oborina našem mediteranskom klimatskom tipu najsličniji je u Australiji klimatski sektor sa sušnim ljetom i umjerenim oborinama zimi, koji zauzima južni dio kontinenta. Prosječne godišnje količine oborina tu se kreću od 400—700 mm, što je mnogo niže od našeg prosjeka. Međutim, tu se najniže temperature uglavnom ne spuštaju ispod — 6° C, pa prema tome vrste koje u tom sektoru rastu (Eucalyptus rostrata i si.) mogu doći u obzir samo za najtoplija područja našeg primorja. Vrste, koje nas prvenstveno interesiraju zbog svoje otpornosti na niske temperature rastu — kako smo naprijed spomenuli — u istočnom dijelu Australije, t. j . u masivu Kosciusko. To je područje u kojem nema izrazitijih razlika kod rasporeda oborina u pojedinim godišnjim dobama, no u kojem je ipak naglašen zimski kišni maksimum. Godišnje količine oborina tu se prosječno kreću od 600 mm (u nekim predjelima još i manje) do 1200 mm. Tabela 3 prikazuje podatke o prosječnim godišnjim količinama oborina i najnižim temperaturama za pojedine australske stanice (5, 6). PROSJEČNE GODIŠNJE KOLIČINE OBORINA I APSOLUTNI MINIMUMI TEMPERATURE Tabela 3 -Godišnje Apsulutni Godišnje Apsolutni Stanic a oborine minimum Stanic a oborine minimum mm °C mm °C Alexandra (Vict ) 680 — 60 Canberra (NSW) 560 — lO´O Armidale (NSW) 775 — 10-0 Cooma (NSW) 465 — 120 Bago (NSW) 1405 — 88 Kosciusko (NSW) 1240 — 145 Bull a Head (NSW) 870 — 16´5 Nimmitabel (NSW) 660 — 11-0 Naše primorsko područje karakterizirano je relativno visokom godišnjom količinom oborina. U najvećem´ dijelu godišnje količine oborina iznose preko 1000 mm, u manjem dijelu od 800 do 1000 mm, a tek u neznatnom dijelu ispod toga"´ (slika 4). Međutim, raspored im je nejednoličan, tako da najviše oborina padne u jesen i zimi, a najmanje ljeti** (tabela 4). No, iako je godišnji raspored oborina nepovoljniji od onoga u navedenom dijelu Australije, ipak razlike u ljetnim količinama oborina nisu znatne, obzirom na općenito više godišnje količine oborina kod nas. * Prema kartama izohijeta za period od 1925—40. g. (8). ** Isto. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 7 <-- 7 --> PDF |
GODIŠNJE MINIMALNE TEMPERATURE (°C) Tab. 2 Stanic a 1933 1934 1935 1936 1937 1938 1 1939 1940 1945 Split — .5 -2-8 -6-1 — 6-0 — 1-2 -6 4 — 6-0 — 7´3 -6 9 Hvar — .-. — 6-0 — 5 0 — .2 — 4´8 — 4´9 — 66 Dubrovnik — 5-3 — 2 4 0 0 — 4-2 — 2-8 — 4 6 — 2-0 1946 1947 1948 1049 1950 1951 1952 1953 1954 Split — 1-8 — 11 5::´ — 20 — 5-5 — 1´8 1´3 - 11 — 4-5 — 8-3 Hvar — 0´4 — 8T:" — 1´8 - 4 6 — 3 1 2-2 05 — 2-8 — 66 Dubrovnik O´O — 7´0* .9 -2-6 — 1-4 0 9 - 14 — 3 0 — 66 5—6 godina, za telegrafske stupove 10—12 godina, za grede i pilansku preradu oko 25 godina). To znači, da ako se tokom koje ophodnje i pojavi neka izvanredno jaka zima, radi koje bi stabla eukalipta stradala u većoj mjeri, pa čak i do korjena, šteta ne će biti ni približno tako velika, kao kad bi se radilo o vrsti sporijeg rasta i slabe izbojne snage. Naravno, ovo uz pretpo * apsulutni minimum |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 6 <-- 6 --> PDF |
MINIMALNE TEMPERATURE 1947. GODINE (°C) Kopar - 11-2 Mali Lošinj — 8´5 Lastovo — 60 Rijeka — 114 Zadar — ub Dubrovnik — 7-0 Crikvenica — J3-0 Šibenik — 14-0 Hercegnovi — 39 Senj — 15-2 Split — 11-5 Budva — 4´5 Pula — 5-0 Hvar — 8-1 Ulcinj — 54 Rab — 100 Korčula — 36 SI. 2. podataka s kojima smo raspolagali relativno malen, no ipak može donekle poslužiti kod razmatranja mogućnosti unošenja pojedinih vrsta eukalipta. Jasno je da će za svako područje u kojem se želi raditi biti potrebna prethodno detaljnija studija klimatskih prilika. Naročito će biti potrebno ispitati otpornost pojedinih vrsta eukalipta prema buri, koja je za naše prilike specifična pojava. Naime, poznato je da se kod nas niske temperature redovito pojavljuju sa burom, a tada su oštećenja na vegetaciji mnogo veća, nego u slučaju kad se jednako niske temperature pojavljuju bez nje. Zbog toga nam kao mjerilo izdržljivosti pojedine vrste eukalipta na studen ne može poslužiti samo podatak o najnižoj temperaturi, koju ona izdržava u domovini ili tamo gdje je unesena, a gdje se te niske temperature ne pojavljuju uz vjetar, kao što je to kod nas slučaj. Osim toga važno je i trajanje niskih temperatura; oštećenja na vegetaciji bit će mnogo veća, ako se niske temperature zadržavaju duže vremena nego kad su kratkotrajne, pa makar da su i izrazitije. Izrazito niske temperature kod nas prilično su rijetke. Radi ilustracije navodimo u tabeli 2 podatke o apsolutnim godišnjim minimumima za stanice Dubrovnik, Hvar i Split.5´" Po tim podacima vidimo da su razlike između pojedinih apsolutnih godišnjih minimuma i apsolutno najniže temperature, koja je zabilježena vrlo velike i da se rijetko približavaju. Ovo je naročito važno baš kod uzgoja eukalipta. Naime, s eukaliptima se najčešće gospodari u niskom uzgoju, jer se skoro sve vrste odlikuju jakom izbojnom snagom (slika 3), tako da je ophodnja vrlo kratka (za ogrev i kolje * Podaci Pomorskog odjela Uprave hidrometeorološke službe u Splitu. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Većina vrsta eukalipta odlikuje se većom ili manjom plastičnošću, t. j . sposobnošću prilagođivanja klimatskim i edafskim prilikama, koje se razlikuju od onih u njihovoj domovini. Zahvaljujući upravo toj plastičnosti omogućeno je uspješno unošenje eukalipta u razne zemlje. Računa se da danas nasadi eukalipta, podignuti umjetnim pošumljavanjima, zauzimaju oko 700.000 ha (6). Najznačajnija pošumljavanja izvedena su u Spaniji (108.000 ha), Portugalu (60.000 ha), Kaliforniji, Braziliji (300.000 ha), Južnoafričkoj Uniji (170.000 ha) i sjeverozapadnoj Africi (25.000 ha). Pri razmatranju mogućnosti introdukcije eukalipta u naše krajeve moramo poći od tri osnovna faktora, od kojih ta mogućnost ovisi. To su temperature (minimalne), oborine (godišnja količina i raspored) i tlo. Najvažniji od tih faktora su svakako minimalne temperature, koje pojedina vrsta može izdržati ili pod kojima u domovini uspijeva. Za naše primorsko područje karakteristično je da se, doduše ne često i dugotrajno, temperature spuštaju relativno vrlo nisko u odnosu na srednje temperature, koje inače vladaju, što je posljedica hladnih vjetrova iz kontinentalnog zaleđa. Razlike između apsolutnih minimuma i srednjih mjesečnih minimuma temperatura su velike, mnogo veće nego u Australiji. Radi ilustracije donosimo grafički prikaz srednjih maksimalnih i srednjih minimalnih temperatura, te podatak o apsolutnim minimumima za stanice Hvar, Dubrovnik, Split i Crikvenicu, te Bendigo, Alexandra, Nimmitabel i Kosciusko* (slika 1). Vidimo da su pri istim ili približno istim apsolutnim minimumima za pojedine naše i australske stanice, srednje mjesečne minimalne temperature kod nas znatno više. Naročito to dolazi do izražaja kod stanica Kosciusko i Nimmitabel u Australskim Alpama, dakle tamo çdje rastu vrste koje nas najviše i interesiraju. To s druge strane znači, da se pri sličnim srednjim temperaturama (bilo srednjim mjesečnim ili srednjim mjesečnim minimalnim) u pojedinim našim i australskim prilikama, apsolutno minimalne temperature kod nas spuštaju znatno niže. Zbog ovih specifičnih temperaturnih prilika u našem jadranskom području, kod razmatranja mogućnosti unošenja eukalipta, treba poći od apsolutno minimalnih temperatura koje se kod nas pojavljuju, jer upravo o njima ovisi granica do koje možemo s pojedinom vrstom eukalipta ići. Bazirati se isključivo na srednje temperature bilo bi pogrešno. Donosimo ovdje podatke o najnižim temperaturama, koje su se pojavile 1947. g. u našem Primorju"" (tabela 1). Zima te godine bila je jedna od najoštrijih, koju kod nas ljudi pamte i najniže temperature koje su se tada pojavile predstavljaju za većinu stanica apsolutne minimume, koji su uopće zabilježeni. Na osnovu tih podataka izradili smo kartu izotermi (slika 2), koje ograničavaju područja u kojima su se temperature spuštale do —5° C, između —5 i —10° C i između —10 i —15° C. Karta ima samo orijentaciono značenje, budući je broj * Grafikon je izrađen za Split [razdoblje 1934—40, 1945—54] i Dubrovnik [razdoblje 1936—40, 1945—54] na osnovu podataka Pomorskog odjela Uprave hidrometeorološke službe u Splitu; za Hvar i Crikvenicu [razdoblje 1925—49] na temelju podataka iz literature pod 8; za australske stanice na temelju podataka iz lit. pod 5, 6, 7. Radi bolje usporedbe za australske stanice podaci su u grafikonu uneseni po rasporedu od jula do juna, što odgovara našem rasporedu od januara do decembra. * Podaci Pomorskog odjela Uprave hidrometeorološke službe u Splitu. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 4 <-- 4 --> PDF |
2. Sektor sa jednoliko raspoređenim oborinama tokom godine. Zauzima istočni dio Australije i državu Victoria na jugu. Ovdje ima nekoliko varijanata obzirom na raspored, a i količinu oborina. U sjevernom dijelu ovog područja (Queensland) dolazi do izražaja ljetni kišni maksimum, a u južnom (Victoria i južni dio Novog Južnog Walesa) zimski. Između njih raspored oborina je uglavnom jednoličan. 3. Tasmanski sektor, koji je karakteriziran prilično visokom godišnjom količinom, više manje jednoliko raspoređenih oborina. Klima je u zapadnom i centralnom dijelu otoka dosta oštra, a u istočnom je dijelu blaža. HVAR DUBROVN/K SPLIT CRIKVENICA Afl min.-... Apvmin-6´C Aps.min. -U´C .Apunin -... SI. 1. U najvećem dijelu prirodnog areala eukalipta zima je blaga, tako da se temperature rjeđe spuštaju ispod 8° C, dok apsolutni minimumi uglavnom ne prelaze —6° C, a u mnogim predjelima ni toliko. U tom području s blagom zimom uspijeva najveći broj eukalipta, koji se odlikuju brzim rastom i koji su prema tome ekonomski najvredniji. Izrazito hladne zime vladaju u tzv. Australskim alpama u jugoistočnom dijelu Australije (masiv Kosciusko) i u brdima Tasmanije. U tim predjelima snijeg se preko zime zadržava duže vremena, a apsolutni minimumi se kreću od —10° C, a u najvišim položajima (stanica Kiandra) čak i do — 22° C (4). I u ovim planinskim predjelima uspijeva veliki broj. vrsta eukalipta. Međutim veći dio je skromnih dimenzija i polaganog rasta, dok se brzim rastom odlikuje samo jedan manji broj. Tla na kojima eukalipti u domovini rastu također su vrlo različita (6). Ima ih na tlima razvijenim na raznim matičnim supstratima, plitkim i dubokim. Uslov je, međutim, da su dobro drenirana, jer duže zadržavanje vode podnosi samo ograničeni broj vrsta. 144 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Navodimo neke od tih vrsta s podacima o najnižim temperaturama, koje se pojavljuju u njihovom prirodnom arealu ili pak koje su izdržale u pojedinim zemljama gdje su unašane (2, 6, 7, 9). Do —22° C izdržavaju: E. Dalrympleana*, E. gigantea*, E. niphophila, E. pauciflora, E. rubida*, E. stellulata. Do —18°C: E. bicolor, E. gunii, E. vernicosa. Do —15° C: E. subcrenulata, E. urnigera. Do —12° C: E. aggregata, E. ovata.*, Do —10° C E: fastigata*, E. fraxinoides*, E. obliqua*, E. viminalis (jedan primjerak u Metkoviću izdržao je —13° C zimi 1954. god. bez ikakvog oštećenja), E. bicostata, E. Blakelyi, E. Macarthuri, E. macrorrhyncha, E. maculosa, E. Maideni*, E. melliodora*, E. nitens*, E. polyanihemos, E. Robertsoni*, E. Rosii. D —9°C: E. regnans*, E. rudis*. Za neke se od ovih vrsta pokazalo da podnose jače suše od onih koje vladaju u arealu prirodnog rasprostranjen ja kao: E. Blakelyi, E. Maideni, E. melliodora, E. obliqua, E. ovata, E. rudis, E. viminalis. Za neke pak vrste pokazalo se da mogu rasti na tlima, koja sadrže veće količine fiziološki aktivnog ...03 ili inače na tlima nastalim trošenjem vapnenaca, kao: E. fraxinoides, E. macrorrhyncha, E. melliodora, E. obliqua, E. regnans, E. Robertsoni; na siromašnim i plitkim tlima uspijevaju: E. macrorryncha, E. maculosa, E. obliqua, E. pauciflora, E. polyanthemos, E. Rossii. Smatramo da su ovo vrste (naročite one brzog rasta) od primarnog interesa za naše krajeve, već prema minimalnim temperaturama koje se u njima pojavljuju. Konačni sud o ovim vrstama, t. j . koje će od njih u pojedinim našim krajevima i prilikama najbolje odgovarati, moći će se steći tek nakon prethodnih sistematskih i preciznih pokusa. Tim su putem uostalom išle sve zemlje u kojima su danas izvedena pošumljavanja s eukaliptima u velikim razmjerima. Prije tako sprovedenih pokusa podizati kulture eukalipta na velikim površinama bilo bi riskantno i problematično. Institut za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije, preko svoje Stanice u Splitu već se nekoliko godina bavi ispitivanjem mogućnosti unašanja eukalipta u naše krajeve. U tu svrhu pristupio je u saradnji sa nekim Šumarijama i Šumskim gazdinstvima osnivanju pokusnih ploha duž našeg primorja. Na tim plohama sade se sve one vrste eukalipta, koje su od interesa za naše krajeve. Tako će se sa širokom razgranatom mrežom pokusnih punktova najbolje doći do potrebnih podataka. Institut se nada da će uz ovakav postupak moći uskoro dati određenije podatke o ovom važnom pitanju za šumarstvo naše mediteranske oblasti, a svaka saradnja operative u ovom poslu bit će dobrodošla. LITERATURA: 1. Bollettino agrario della Dalmazia, No 22—23, Zadar 1872. 2. ĆOLOVIĆ I: Referat o kulturama eukalipta u SSSR, Beograd 1947., (rukopis). 3. HAMM de G.: La pianta febrifuga (Eucalyptus globulus), Zadar, 1872. * Podaci Pomorskog odjela Uprave hidrometeorološke službe u Splitu. * Vrste koje su označene zvjezdicom odlikuju se brzim rastom. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 11 <-- 11 --> PDF |
od ostalog većeg dijela primorja. Tako je u Hercegnovom apsolutni minimum iznosio —4,6° C, u Baru —7° C, a u Ulcinju —8,3° C. Te godine u Boki i Budvi nisu pretrpili nikakve štete ni E. globulus ni E. rostrata; u Baru je stradalo lišće na stablima u većoj ili manjoj mjeri te pojedine tanje grančice, dok su u Ulcinju štete već bile izrazitije, tako da su pojedina manja stabla stadala i do korjena. U Dubrovniku i Trstenom (—6,6° C) stradao je djelomično samo list. Ovo se potpuno slaže s podacima o izdržljivosti ovih vrsta u literaturi, gdje se navodi da one bez oštećenja mogu izdržati sniženje temperature do —6, odnosno —7° C. Prema tome ove vrste možemo sa sigunošću unašati samo u najtoplije naše krajeve (područje Boke i Budve) i izvan toga područja u Crnogorsko primorje i južnu Dalmaciju, ali sa izvjesnim manjim rizikom. SI. 5.— Nasad E. tereticornis kod Opuzena 6 mjeseci nakon sadnje; visina biljaka 1,5—2,5 m. Sadnja izvršena u aprilu 1955 <- . s jednogodišnjim sadnicama prosječne visine 0,5 m ; snimljeno ´ 8. XI. 1955 4 V Sa ostalim vrstama nemamo iskustva. Nažalost, ne možemo se poslužiti ni s iskustvima stečenim u ostalim zemljama, naročito mediteranskim, koje su nam inače najbliže. Naime, u onim područjima tih zemalja gdje se pošumljavalo s eukaliptima, niske temperature ne spuštaju se tako nisko kao kod nas, te se u velikim razmjerima radi s vrstama koje nisu izrazito otporne na studen. To su pored E. globulus i E. rostrata još E. gomphocephala, E. sideroxylon i E. tereticornis. Posljednje dvije vrste podnašaju niske temperature slično kao E. globulus i E. rostrata, no za naše prilike nemaju ostalih prednosti. Ukoliko se u ovim zemljama i radilo s nekim vrstama otpornijim na niske temperature, to su bile samo pojedinačne sadnje, tako da nema nekih većih iskustava. Mi se za najveći dio našeg primorja moramo orijentirati na vrste, koje su u stanju da izdrže niske temperature, koje se tu pojavljuju, kao i buru i za koje smatramo da bi po ostalim ekološkim karakteristikama mogle odgovarati našim prilikama. To su prvenstveno, kako smo naveli, vrste sa područja jugoistočne Australije, odnosno masiva Kosciusko. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 3 <-- 3 --> PDF |
. ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 80 MAJ-JUNI GODINA 1956 O MOGUĆNOSTI UZGOJA EUKALIPTA U NAŠEM PRIMORJU Ing. Žarko Vrđoljak — Split V V rstama brzog rasta danas se u svijetu poklanja sve veća pažnja. To zahtijevaju ogromne potrebe za drvetom, izazvane općim smanjenjem šumskog fonda. Uzgajanje ;,vrsta brzog rasta postavlja se kao jedan od osnovnih zadataka i našem šumarstvu, što je više puta konstantno i naročito podvučeno na II. kongresu Saveza šumarskih društava FNRJ na Ohridu. Od vrsta brzog rasta najveća se pažnja poklanja eukaliptima i topolama. Namjera nam je, da se u ovome članku osvrnemo na mogućnost uzgoja eukalipta u našim primorskim krajevima. Na ovo nas je ponukala činjenica da su kod nas posljednjih godina, kao odraz općenitih težnji šumarstva za uzgojem vrsta brzog rasta, pravljeni na nekoliko mjesta pokušaji da se ove vrste unesu. No eukalipta ima mnogo vrsta i nije svejedno koje će se od njih u pojedinim prilikama primijeniti. Zbog toga smatramo korisnim da damo u ovom prikazu barem orijentacioni osvrt na mogućnost uzgoja eukalipta kod nas, naročito u vezi s izborom vrsta, u nadi da će on poslužiti onima, koji s eukaliptusima rade ili imaju namjeru raditi. Napominjemo da se uzgoju eukalipta u ostalim mediteranskim zemljama posvećuje naročita pažnja. O tome najbolje govori činjenica da potkomisija FAO za mediteranska pitanja, tretira unošenje eukalipta kao jedan od osnovnih zadataka mediteranskog šumarstva.* U tu svrhu je pri ovoj potkomisiji i formirana posebna radna grupa, koja se bavi ovim pitanjem. * Domovina eukalipta je Australija sa susjednim otocima (Tasmanija, Nova Gvineja i t. d.). Tu raste oko 600 vrsta, varijeteta i hibrida ovog roda (7). Klimatske prilike pod kojima eukalipti u domovini rastu vrlo su različite. Prema rasporedu oborina tu se razlikuje (5, 6): 1. Sektor sa izrazito sušnim ljetom i umjerenim oborinama zimi. Ovaj sektor zauzima južni dio Australije, izuzevši državu Victoria. Po oborinskim i temperaturnim karakteristikama vrlo je sličan mediteranskom klimatskom tipu. * Premda je i naša zemlja zastupana u ovoj potkomisiji preko svog predstavnika, šumarski stručnjaci koji rade u našem mediteranskom području imali su prilike upoznati se s njenim radom jedino preko vrlo kratkih obavještenja u stručnoj štampi. 143 |