DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 14     <-- 14 -->        PDF

3 et 4). Toutefois, leur repartition est irreguliere de sorte que la majeure partie
d´elles tombe en hiver et en automne et la moindre en été. Mais en général les
conditions hydrométriques satisferaient aux exigences d´Eucalyptus.


Outre les basses temperatures ce sont aussi les conditions pédologiques, qui
limitent l´introduction d´Eucalyptus. La majeure partie des sols en littoral yougoslave
fut formée par la décomposition des calcaires durs en bonne partie peu
profonds et squeletteux. Toutefois, une superficie assez considérable est occupée
par les terrains qui se sont formé par la décomposition des calcaires mous (les
couches marlneuses, celles de Flysch et de Werfen). Ces sols sont plus profonds
et plus frais et par ces qualités plus favorables a la croissance d´Eucalyptus.


Enfin ... est d´avis, que le littoral yougoslave présente les conditions propres
a la culture d´Eucalyptus quoique restreintes vu les basses températures et conditions
pédoiogiques. Au choix des especes il faux prendre en considération en
premier lieu celles qui proviennent des régions montagneuses d´Australie (le Massif
de Kosciusko). Puisqu´ on n´a pas d´expériences plus étendues dans les reboisements
articiels avec ces essences, il faudrait les examiner préalablement dans un plus
grand nombre des places d´essais. Par cette méthode on parviendrait a des
données plus précises quant aux aptitudes de chaque espece, apres quoi on pourrait
s´engager aux reboisements a plus grande échelle. Ces recherches sont en courant
et sous l´égide de l´Institute pour la sylviculture expérimentale (la Station a Split).


RAZMATRANJA O FOTOPLANU TUROPOLJSKOG LUGA


Dr. Zđenko Tomašegović, Zagreb


G
G
eodetski je plan, kao što je poznato, đftogonalna projekcija snimljenog
zemljišta ili objekta na horizontalnu ravninu projiciranja, a odlikuje se i
definiranim, za jedan plan konstantnim odnosom dužina, što ih sadrži, sa
onima u prirodi. Taj odnos — mjerilo plana — predočen je pravim


razlomkom — gdje je m (zvat ćemo ga ubuduće modulom mjerila) gotovo


beziznimno cio broj. Centralna projekcija aerosnimka ostvarena uz strogo
vertikalnu optičku os aerofotokomore (pravac kroz Q i N, si.il), i kod
horizontalnog zemljišta identična je sa ortogonalnim tlocrtom; takav aerosnimak
sadrži dakle projekciju jednaku kao i geodetski plan. Mjerilo


snimka — = -7-= -=r (si. 1.). Jedinu smetnju u pogledu identičnosti sa


ortogonalnim tlocrtom mogu tada činiti dijelovi terena, koji se po visini
razlikuju od neke odabrane horizontalne projekcione ravnine (na pr. ..
u si. 1.). Ortogonalni je tlocrt neke točke V, koja je visinski udaljena od ..
za A h, u točki V. Uslijed centralnog projiciranja svih, objektivu saopćenih,
točaka terena na ravninu nosača emulzije geometrijski se zapravo preslikava
točka V„ umjesto V. Centralna projekcija točke V koja bi odgovarala
ortogonalnoj projekciji geodetskog plana trebala bi na aerosnimku biti V´:
ona u stvari pada u točku V0. Horizontalni razmak točaka V i V0 mjeren
u radijalnom smjeru iz t. zv. terestričke nadime točke snimka (N u si. 1.),
kao što se to lako može zaključiti iz sličnosti trokutova V V´V0 i O N V0
iznosi


\r=r,±h . . .. 1)




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 13     <-- 13 -->        PDF

4.
METRO A: Possibilités d´emploi des Eucalyptus dans les reboisement en France.
Annales de l´école nationale des eaux et forets, Tome XII, Fasc. 1, Nancy 1950.
5. MÉTRO A: L´Ecologie des Eucalyptus — son application au Maroc, Rabat 1949.
6. MÉTRO A.: Les Eucalyptus dans les reboisements, Rome 1954.
7.
PAVARI A. — PHILLIPPIS A. de: La sperimentazione di spezie forestall esotiche
in Italia, Roma 1941.
8. Prilozi poznavanju
klime Jugoslavije 1 i 2, izdanje Savezne uprave hidrometeorološke
službe FNRJ, Beograd 1952.
9. TKACENKO M. E.; Obščeje ljesovodstvo, Lenjingrad 1939.
Napomena


Ovaj članak priređen je za štampu prije jake zime koja se pojavila u
februaru ove godine. Radi toga kod obrade meteoroloških podataka nisu
uzete u razmatranje ovogodišnje niske temperature. Apsolutni minimumi
koji su ove godine zabiljeežni na području Hrv. primorja i Dalmacije ne
prelaze one iz 1947. godine, izuzev kod nekih stanica na sjevernom Jadranu:
Rijeka, Senj, Pula (s podacima iz Crnogorskog primorja ne raspolažemo).
Međutim niske temperature su ove godine znatno duže trajale i bile popraćene
vrlo jakom burom. Tako se na području Hrv. primorja i sjeverne
Dalmacije broj. dana s temperaturom ispod 0° C kretao u februaru od
19—23, a na području srednje i južne Dalmacije od 11-—20. Radi ovako
dugog trajanja ovogodišnja zima je napravila na vegetaciji daleko veće štete,
nego ona 1947 i 1954 godine. Neke kulture, kao masline i smokve, stradale
su negdje u tolikoj mjeri da to ljudi uopće ne pamte.


U članku smo spomenuli da kod razmatranja mogućnosti unošenja


eukalipta u pojedine naše krajeve, pored minimalnih temperatura treba


voditi računa i o mogućnosti njihovog trajanja. Pošto se ovogodišnja zima,


upravo radi svoje dugotrajnosti, može smatrati kao najoštrija u jednom


dužem vremnskom periodu, to će svakako ovogodišnji podaci i zapažanja


biti vrlo korisni kod detaljnijih studija klimatskih prilika u vezi s euka


liptima.


Résumé


L´A. prend en considération les possibilités de La culture d´Eucalyptus et en


meme temps il fait la comparaison entre les conditions d´Australie et celles de la


région méditerranéenne yougoslave.


Les conditions écologiques yougoslaves sont caractérisées par les tempéra


tures d´hiver assez basses comme conséquence des vents froids du fond conti


nental. La comparaison faite avec des stations australiennes montre (fig. 1), que


malgré les moyennes des minima semblables, les minimas absolute en littoral


yougoslave descendent considérablement plus bas. A cause de ces conditions ther


miques spéciales il faut tout particulierement tenir compte â l´introduction d´Euca


lyptus des minima absolus régissant, car c´est d´eux que dépendent les limites


jusqu´ou l´on peut aller avec chaque espece. Il serait faux de se baser exclusive


ment sur les moyennes thermiques.


La figure 2 représente les isothermes délimitant les régions ou en hiver 1947


les températures descendirent jusqu´ a —5°, —10° et meme —15°C. L´hiver de 1947


fut tout particulierement rigoureux et les températures les plus inférieures alors


survenues représentent pour la plupart de stations les minima absolus qui y ont été


jamais enregistrés. Par suite de ces basses températures temporaines valables pour


la plupart du littoral yugoslave on ne peut y prendre en considération que les ess


sences croissat en régions montagneuses d´Australie (le Massif de Kosciusko).


Les précipitations annuelles en littoral yougoslave sont relativement assez con


sidérables et dans la plupart du territoire elles dépassent 1000 m/m (fig. 2, tables




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 10     <-- 10 -->        PDF

tlima treba sadnju eukalipta ograničiti samo tamo gdje se još zadržao
deblji sloj tla; u većini slučajeva u dolinama, uvalama i si. Međutim, za
sadnju eukalipta dolaze u obzir prilično prostrane površine sa tlima koja
su se razvila na mekim karbonatnim supstratima kao laporima, flišu, verfenskim
i njima sličnim naslagama, a to su tla dublja i svježija. Dosta
velike površine takvih tala prostiru se u Crnogorskom primorju, od Boke
Kotorske do Ulcinja, a obrasle su danas šikarama i pseudomakijama male
gospodarske vrijednosti. Osim ovih dolaze u obzir za sadnju eukalipta i
aluvijalna tla uz doline naših rijeka, ako su dovoljno prozračna, specijalno
prostrane površine oko ušća rijeke Neretve, koja nisu privedena nikakovoj
proizvodnji. U našem primorju postoje također i brojni terasirani tereni,
koji su nekad služili poljoprivredi, a danas su napušteni. Na njima seljaci
obično sade alepski bor, no takvi tereni pod kulturom eukalipta bili bi
daleko rentabilniji, pa čak rentabilniji nego pod mnogim poljoprivrednim
kulturama.


Gouilez tvrdi da su eukalipti općenito indiferentni što se tiče fizikalnokemijskih
osobina tla (7). Većina tala u našem primorju sadrže veće ili
manje količine vapna. Međutim, u Australiji ima vrlo malo tala, koja sadrže
veće doze fiziološki aktivnog ....., pa stoga do danas ne postoji jedna
izgrađena klasifikacija vrsta eukalipta u odnosu prema vapnu (6). No pokazalo
se da mnoge vrste eukalipta koje su unesene u druge zemlje, naročito
mediteranske, dobro uspijevaju na vapnenim tlima, te da eukalipti
i u tom pogledu pokazuju plastičnost. Konačne podatke o ovom pitanju
treba ipak da dadu precizna opažanja.


Na osnovu svega navedenog dade se predpostaviti da u našem primorju
postoje uslovi za podizanje kultura eukalipta, iako ograničeni obzirom na
niske temperature, koje se tu povremeno spuštaju i prilike tla. Za uspješan
rad na ovom polju prvenstveno je potrebno ispravno izabrati vrste za pojedina
naša područja. Prvi pokušaji unošenja eukalipta kod nas prilično
su starog datuma. Ti pokušaji počinju 1868 g., a uglavnom su vršeni na
području sjeverne Dalmacije (Zadar), Gorice i Tržića (Monfalcone) kroz
nekoliko narednih godina (1,3). Rezultati su bili negativni, čemu je vjerojatno
bio uzrok nepravilan izbor vrsta, a i područje Gorice i Tržića je za
eukalipte općenito prehladno. Poslije toga nemamo intenzivnijih pokušaja
sa unošenjem eukalipta i oni se sade mjestimično samo po parkovima. Danas
(isključivši eksperimentalna pošumljavanja s eukaliptima posljednjih godina)
kod nas imamo zastupane po parkovima samo vrste.Eucalyptus globulus
i Eucalyptus rostrata (camaldulensis), međutim ta stabla već na
području srednje Dalmacije često u većoj mjeri trpe od studeni. Najznačajniji
nasad eukalipta kod nas je onaj u parku Ratne mornarice u
T i v t u, koji je star već oko 50 godina. Tu ima starih oko 100 stabala


E. globulus i 35 E. rostrata, te nešto mlađih. E. rostrata ovdje se i prirodno
pomlađuje. Tako ima jedna grupa od 60 mladih stabala koji su tu samonikli
1944. godine, a neki primjerci su 1952. godine bili visoki 12 m i debeli 20 cm.
Sva ova stabla, kao i ona drugdje po B o k i (Kumbor, Hercegnovi, Zelenika,
Igalo) te Budv i preživjela su sve izvanredno jake zime, koje su se tu
pojavile i bujno su se razvila. Na području Boke i Crnogorskog primorja
bile su zimi 1954. godine temperature još niže nego 1947. godine, za razliku
150




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 9     <-- 9 -->        PDF

PROSJEČNE GODIŠNJE I LJETNE KOLIČINE OBORINA Tab. 4


Godišnja Ljetna Godišnja Ljetna
Stanic a količina količina Stanic a količina količina
mm mm mm mm
Kopar 1003 223 Supetar 865 109
Rijeka 1659 308 . Makarska 1012 121
Poreč 924 183 Hvar 767 99
Crikvenicz 1466 272 Vis 673 69
Senj 1422 255 Metković 1281 145
Pula 699 124 Korčula 1019 97
Rab 1064 179 Dubrovnik 1272 113
Mali Lošinj 871 115 Kumbor 1924 156
Zadar 1117 148 Budva 1680 170
Šibenik 926 132 Bar 1227 116
Split 859 110 Ulcinj 1420 107


SI. 4.


Osim toga je važna činjenica i plastičnost eukalipta prema suši.
Naime, pokazalo se da mnoge vrste eukalipta koje inače rastu u predjelima
sa jednolikim godišnjim rasporedom oborina ili čak u predjelima s ljetnim
kišnim maksimumom, mogu uspijevati, unesene van područja svog prirodnog
rasprostranjen ja i u krajevima sa izrazitim ljetnim sušama (vrlo
često izrazitijim nego kod nas). Tako se na primjer od vrsta otpornih na
temperaturde tim svojstvom odlikuju E. ovata, E. viminalis, E. obliqua,


E. melliodora, E. Blakelyi, E. Maideni i t. d.
Pored niskih temperatura, ograničavaju mogućnost unašanja eukalipata
u naše krajeve i prilike tla. Premda eukalipti rasjiu u Australiji na svim
vrstama tala, plitkim i dubokim, u većini slučajeva oni postižu brzi rast
samo na razmjerno dubokim tlima. Na plitkim i stjenovitim tlima oni
kržljave i moraju ustupiti mjesto vrstama manjih zahtjeva (7). Samo neke
vrste eukalipta dolaze u obzir za plitke terene.


Većina tala u našem primorju nastalo je trošenjem tvrdih vapnenaca,
a to su dobrim dijelom skeletna i plitka tla. Na takvim tipičnim kraškim




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Većina vrsta eukalipta odlikuje se većom ili manjom plastičnošću, t. j .
sposobnošću prilagođivanja klimatskim i edafskim prilikama, koje se razlikuju
od onih u njihovoj domovini. Zahvaljujući upravo toj plastičnosti
omogućeno je uspješno unošenje eukalipta u razne zemlje. Računa se da
danas nasadi eukalipta, podignuti umjetnim pošumljavanjima, zauzimaju
oko 700.000 ha (6). Najznačajnija pošumljavanja izvedena su u Spaniji


(108.000 ha), Portugalu (60.000 ha), Kaliforniji, Braziliji (300.000 ha), Južnoafričkoj
Uniji (170.000 ha) i sjeverozapadnoj Africi (25.000 ha).
Pri razmatranju mogućnosti introdukcije eukalipta u naše krajeve
moramo poći od tri osnovna faktora, od kojih ta mogućnost ovisi. To su
temperature (minimalne), oborine (godišnja količina i raspored) i tlo.


Najvažniji od tih faktora su svakako minimalne temperature, koje
pojedina vrsta može izdržati ili pod kojima u domovini uspijeva. Za naše
primorsko područje karakteristično je da se, doduše ne često i dugotrajno,
temperature spuštaju relativno vrlo nisko u odnosu na srednje temperature,
koje inače vladaju, što je posljedica hladnih vjetrova iz kontinentalnog
zaleđa. Razlike između apsolutnih minimuma i srednjih mjesečnih minimuma
temperatura su velike, mnogo veće nego u Australiji. Radi ilustracije
donosimo grafički prikaz srednjih maksimalnih i srednjih minimalnih
temperatura, te podatak o apsolutnim minimumima za stanice Hvar, Dubrovnik,
Split i Crikvenicu, te Bendigo, Alexandra, Nimmitabel i Kosciusko*
(slika 1).


Vidimo da su pri istim ili približno istim apsolutnim minimumima za
pojedine naše i australske stanice, srednje mjesečne minimalne temperature
kod nas znatno više. Naročito to dolazi do izražaja kod stanica Kosciusko
i Nimmitabel u Australskim Alpama, dakle tamo çdje rastu vrste
koje nas najviše i interesiraju. To s druge strane znači, da se pri sličnim
srednjim temperaturama (bilo srednjim mjesečnim ili srednjim mjesečnim
minimalnim) u pojedinim našim i australskim prilikama, apsolutno minimalne
temperature kod nas spuštaju znatno niže. Zbog ovih specifičnih
temperaturnih prilika u našem jadranskom području, kod razmatranja
mogućnosti unošenja eukalipta, treba poći od apsolutno minimalnih temperatura
koje se kod nas pojavljuju, jer upravo o njima ovisi granica do
koje možemo s pojedinom vrstom eukalipta ići. Bazirati se isključivo na
srednje temperature bilo bi pogrešno.


Donosimo ovdje podatke o najnižim temperaturama, koje su se pojavile
1947. g. u našem Primorju"" (tabela 1).
Zima te godine bila je jedna od najoštrijih, koju kod nas ljudi pamte i
najniže temperature koje su se tada pojavile predstavljaju za većinu stanica
apsolutne minimume, koji su uopće zabilježeni. Na osnovu tih podataka
izradili smo kartu izotermi (slika 2), koje ograničavaju područja u
kojima su se temperature spuštale do —5° C, između —5 i —10° C i između
—10 i —15° C. Karta ima samo orijentaciono značenje, budući je broj


* Grafikon je izrađen za Split [razdoblje 1934—40, 1945—54] i Dubrovnik
[razdoblje 1936—40, 1945—54] na osnovu podataka Pomorskog odjela Uprave hidrometeorološke
službe u Splitu; za Hvar i Crikvenicu [razdoblje 1925—49] na temelju
podataka iz literature pod 8; za australske stanice na temelju podataka iz lit. pod
5, 6, 7. Radi bolje usporedbe za australske stanice podaci su u grafikonu uneseni po
rasporedu od jula do juna, što odgovara našem rasporedu od januara do decembra.
* Podaci Pomorskog odjela Uprave hidrometeorološke službe u Splitu.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 4     <-- 4 -->        PDF

2. Sektor sa jednoliko raspoređenim oborinama tokom godine. Zauzima
istočni dio Australije i državu Victoria na jugu. Ovdje ima nekoliko
varijanata obzirom na raspored, a i količinu oborina. U sjevernom dijelu
ovog područja (Queensland) dolazi do izražaja ljetni kišni maksimum, a
u južnom (Victoria i južni dio Novog Južnog Walesa) zimski. Između njih
raspored oborina je uglavnom jednoličan.
3. Tasmanski sektor, koji je karakteriziran prilično visokom godišnjom
količinom, više manje jednoliko raspoređenih oborina. Klima je u zapadnom
i centralnom dijelu otoka dosta oštra, a u istočnom je dijelu blaža.
HVAR DUBROVN/K SPLIT CRIKVENICA


Afl min.-... Apvmin-6´C Aps.min. -U´C .Apunin -...


SI. 1.


U najvećem dijelu prirodnog areala eukalipta zima je blaga, tako da
se temperature rjeđe spuštaju ispod 8° C, dok apsolutni minimumi uglavnom
ne prelaze —6° C, a u mnogim predjelima ni toliko. U tom području
s blagom zimom uspijeva najveći broj eukalipta, koji se odlikuju brzim
rastom i koji su prema tome ekonomski najvredniji. Izrazito hladne zime
vladaju u tzv. Australskim alpama u jugoistočnom dijelu Australije (masiv
Kosciusko) i u brdima Tasmanije. U tim predjelima snijeg se preko zime
zadržava duže vremena, a apsolutni minimumi se kreću od —10° C, a u
najvišim položajima (stanica Kiandra) čak i do — 22° C (4). I u ovim planinskim
predjelima uspijeva veliki broj. vrsta eukalipta. Međutim veći dio
je skromnih dimenzija i polaganog rasta, dok se brzim rastom odlikuje
samo jedan manji broj.


Tla na kojima eukalipti u domovini rastu također su vrlo različita (6).
Ima ih na tlima razvijenim na raznim matičnim supstratima, plitkim i
dubokim. Uslov je, međutim, da su dobro drenirana, jer duže zadržavanje
vode podnosi samo ograničeni broj vrsta.


144




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Navodimo neke od tih vrsta s podacima o najnižim temperaturama,
koje se pojavljuju u njihovom prirodnom arealu ili pak koje su izdržale
u pojedinim zemljama gdje su unašane (2, 6, 7, 9).


Do —22° C izdržavaju: E. Dalrympleana*, E. gigantea*, E. niphophila,


E. pauciflora,
E. rubida*, E. stellulata.
Do —18°C: E. bicolor, E. gunii, E. vernicosa.
Do —15° C: E. subcrenulata, E. urnigera.
Do —12° C: E. aggregata, E. ovata.*,
Do —10° C E: fastigata*, E. fraxinoides*, E. obliqua*, E. viminalis
(jedan primjerak u Metkoviću izdržao je —13° C zimi 1954. god. bez ikakvog
oštećenja), E. bicostata, E. Blakelyi, E. Macarthuri, E. macrorrhyncha,


E. maculosa, E. Maideni*, E. melliodora*, E. nitens*, E. polyanihemos,
E.
Robertsoni*, E. Rosii.
D —9°C: E. regnans*, E. rudis*.
Za neke se od ovih vrsta pokazalo da podnose jače suše od onih koje
vladaju u arealu prirodnog rasprostranjen ja kao: E. Blakelyi, E. Maideni,


E. melliodora, E. obliqua, E. ovata, E. rudis, E. viminalis. Za neke pak vrste
pokazalo se da mogu rasti na tlima, koja sadrže veće količine fiziološki
aktivnog ...03 ili inače na tlima nastalim trošenjem vapnenaca, kao:
E. fraxinoides, E. macrorrhyncha, E. melliodora, E. obliqua, E. regnans,
E. Robertsoni; na siromašnim i plitkim tlima uspijevaju: E. macrorryncha,
E. maculosa, E. obliqua, E. pauciflora, E. polyanthemos, E. Rossii.
Smatramo da su ovo vrste (naročite one brzog rasta) od primarnog
interesa za naše krajeve, već prema minimalnim temperaturama koje se u
njima pojavljuju. Konačni sud o ovim vrstama, t. j . koje će od njih u pojedinim
našim krajevima i prilikama najbolje odgovarati, moći će se steći
tek nakon prethodnih sistematskih i preciznih pokusa. Tim su putem
uostalom išle sve zemlje u kojima su danas izvedena pošumljavanja s eukaliptima
u velikim razmjerima. Prije tako sprovedenih pokusa podizati
kulture eukalipta na velikim površinama bilo bi riskantno i problematično.


Institut za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije, preko
svoje Stanice u Splitu već se nekoliko godina bavi ispitivanjem mogućnosti
unašanja eukalipta u naše krajeve. U tu svrhu pristupio je u saradnji sa
nekim Šumarijama i Šumskim gazdinstvima osnivanju pokusnih ploha
duž našeg primorja. Na tim plohama sade se sve one vrste eukalipta, koje
su od interesa za naše krajeve. Tako će se sa širokom razgranatom mrežom
pokusnih punktova najbolje doći do potrebnih podataka. Institut se nada
da će uz ovakav postupak moći uskoro dati određenije podatke o ovom
važnom pitanju za šumarstvo naše mediteranske oblasti, a svaka saradnja
operative u ovom poslu bit će dobrodošla.


LITERATURA:


1. Bollettino agrario della Dalmazia, No 22—23, Zadar 1872.
2. ĆOLOVIĆ I: Referat o kulturama eukalipta u SSSR, Beograd 1947., (rukopis).
3. HAMM de G.: La pianta febrifuga (Eucalyptus globulus), Zadar, 1872.
* Podaci Pomorskog odjela Uprave hidrometeorološke službe u Splitu.
* Vrste koje su označene zvjezdicom odlikuju se brzim rastom.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 11     <-- 11 -->        PDF

od ostalog većeg dijela primorja. Tako je u Hercegnovom apsolutni minimum
iznosio —4,6° C, u Baru —7° C, a u Ulcinju —8,3° C. Te godine u Boki
i Budvi nisu pretrpili nikakve štete ni E. globulus ni E. rostrata; u Baru je
stradalo lišće na stablima u većoj ili manjoj mjeri te pojedine tanje grančice,
dok su u Ulcinju štete već bile izrazitije, tako da su pojedina manja
stabla stadala i do korjena. U Dubrovniku i Trstenom (—6,6° C) stradao je
djelomično samo list. Ovo se potpuno slaže s podacima o izdržljivosti ovih
vrsta u literaturi, gdje se navodi da one bez oštećenja mogu izdržati sniženje
temperature do —6, odnosno —7° C. Prema tome ove vrste možemo
sa sigunošću unašati samo u najtoplije naše krajeve (područje Boke i Budve)
i izvan toga područja u Crnogorsko primorje i južnu Dalmaciju, ali sa
izvjesnim manjim rizikom.


SI. 5.— Nasad E. tereticornis
kod Opuzena
6 mjeseci nakon
sadnje; visina biljaka
1,5—2,5 m. Sadnja izvršena
u aprilu 1955


<- .


s jednogodišnjim sadnicama
prosječne visine
0,5 m ; snimljeno


´ 8. XI. 1955 4 V


Sa ostalim vrstama nemamo iskustva. Nažalost, ne možemo se poslužiti
ni s iskustvima stečenim u ostalim zemljama, naročito mediteranskim, koje
su nam inače najbliže. Naime, u onim područjima tih zemalja gdje se
pošumljavalo s eukaliptima, niske temperature ne spuštaju se tako nisko
kao kod nas, te se u velikim razmjerima radi s vrstama koje nisu izrazito
otporne na studen. To su pored E. globulus i E. rostrata još E. gomphocephala,
E. sideroxylon i E. tereticornis. Posljednje dvije vrste podnašaju
niske temperature slično kao E. globulus i E. rostrata, no za naše prilike
nemaju ostalih prednosti. Ukoliko se u ovim zemljama i radilo s nekim
vrstama otpornijim na niske temperature, to su bile samo pojedinačne
sadnje, tako da nema nekih većih iskustava.


Mi se za najveći dio našeg primorja moramo orijentirati na vrste, koje
su u stanju da izdrže niske temperature, koje se tu pojavljuju, kao i buru
i za koje smatramo da bi po ostalim ekološkim karakteristikama mogle
odgovarati našim prilikama. To su prvenstveno, kako smo naveli, vrste sa
područja jugoistočne Australije, odnosno masiva Kosciusko.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 8     <-- 8 -->        PDF




stavku, da je izdržljivost izabrane vrste na studen u skladu sa minimalnim
temperaturama, koje se u pojedinim predjelima pojavljuju, kao i s mogućnošću
trajanja niskih temperatura. Ukoliko to nije, stablima može stradati
i korijen, što bi značilo daleko veću štetu.


Naveli smo da su godišnje količine i raspored oborina u onim krajevima
Australije, gdje eukalipti od prirode uspijevaju, vrlo različiti. Po
godišnjem rasporedu oborina našem mediteranskom klimatskom tipu najsličniji
je u Australiji klimatski sektor sa sušnim ljetom i umjerenim oborinama
zimi, koji zauzima južni dio kontinenta. Prosječne godišnje količine
oborina tu se kreću od 400—700 mm, što je mnogo niže od našeg prosjeka.
Međutim, tu se najniže temperature uglavnom ne spuštaju ispod — 6° C,
pa prema tome vrste koje u tom sektoru rastu (Eucalyptus rostrata i si.)
mogu doći u obzir samo za najtoplija područja našeg primorja. Vrste, koje
nas prvenstveno interesiraju zbog svoje otpornosti na niske temperature
rastu — kako smo naprijed spomenuli — u istočnom dijelu Australije, t. j .
u masivu Kosciusko. To je područje u kojem nema izrazitijih razlika kod
rasporeda oborina u pojedinim godišnjim dobama, no u kojem je ipak naglašen
zimski kišni maksimum. Godišnje količine oborina tu se prosječno
kreću od 600 mm (u nekim predjelima još i manje) do 1200 mm. Tabela 3
prikazuje podatke o prosječnim godišnjim količinama oborina i najnižim
temperaturama za pojedine australske stanice (5, 6).


PROSJEČNE GODIŠNJE KOLIČINE OBORINA I APSOLUTNI
MINIMUMI TEMPERATURE Tabela 3


-Godišnje Apsulutni Godišnje Apsolutni
Stanic a oborine minimum Stanic a oborine minimum
mm °C mm °C


Alexandra (Vict ) 680 — 60 Canberra (NSW) 560 — lO´O


Armidale (NSW) 775 — 10-0 Cooma (NSW) 465 — 120


Bago (NSW) 1405 — 88 Kosciusko (NSW) 1240 — 145


Bull a Head (NSW) 870 — 16´5 Nimmitabel (NSW) 660 — 11-0


Naše primorsko područje karakterizirano je relativno visokom godišnjom
količinom oborina. U najvećem´ dijelu godišnje količine oborina
iznose preko 1000 mm, u manjem dijelu od 800 do 1000 mm, a tek u neznatnom
dijelu ispod toga"´ (slika 4). Međutim, raspored im je nejednoličan,
tako da najviše oborina padne u jesen i zimi, a najmanje ljeti** (tabela 4).
No, iako je godišnji raspored oborina nepovoljniji od onoga u navedenom
dijelu Australije, ipak razlike u ljetnim količinama oborina nisu znatne,
obzirom na općenito više godišnje količine oborina kod nas.


* Prema kartama izohijeta za period od 1925—40. g. (8).
** Isto.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 7     <-- 7 -->        PDF

GODIŠNJE MINIMALNE TEMPERATURE (°C) Tab. 2


Stanic a 1933 1934 1935 1936 1937 1938 1 1939 1940 1945
Split — .5 -2-8 -6-1 — 6-0 — 1-2 -6 4 — 6-0 — 7´3 -6 9
Hvar — .-. — 6-0 — 5 0 — .2 — 4´8 — 4´9 — 66
Dubrovnik — 5-3 — 2 4 0 0 — 4-2 — 2-8 — 4 6 — 2-0
1946 1947 1948 1049 1950 1951 1952 1953 1954
Split — 1-8 — 11 5::´ — 20 — 5-5 — 1´8 1´3 - 11 — 4-5 — 8-3
Hvar — 0´4 — 8T:" — 1´8 - 4 6 — 3 1 2-2 05 — 2-8 — 66
Dubrovnik O´O — 7´0* .9 -2-6 — 1-4 0 9 - 14 — 3 0 — 66


5—6 godina, za telegrafske stupove 10—12 godina, za grede i pilansku preradu
oko 25 godina). To znači, da ako se tokom koje ophodnje i pojavi neka
izvanredno jaka zima, radi koje bi stabla eukalipta stradala u većoj mjeri,
pa čak i do korjena, šteta ne će biti ni približno tako velika, kao kad bi se
radilo o vrsti sporijeg rasta i slabe izbojne snage. Naravno, ovo uz pretpo


* apsulutni minimum


ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 6     <-- 6 -->        PDF

MINIMALNE TEMPERATURE 1947. GODINE (°C)


Kopar - 11-2 Mali Lošinj — 8´5 Lastovo — 60
Rijeka — 114 Zadar — ub Dubrovnik — 7-0
Crikvenica — J3-0 Šibenik — 14-0 Hercegnovi — 39
Senj — 15-2 Split — 11-5 Budva — 4´5
Pula — 5-0 Hvar — 8-1 Ulcinj — 54
Rab — 100 Korčula — 36


SI. 2.


podataka s kojima smo raspolagali relativno malen, no ipak može donekle
poslužiti kod razmatranja mogućnosti unošenja pojedinih vrsta eukalipta.
Jasno je da će za svako područje u kojem se želi raditi biti potrebna prethodno
detaljnija studija klimatskih prilika. Naročito će biti potrebno ispitati
otpornost pojedinih vrsta eukalipta prema buri, koja je za naše prilike
specifična pojava. Naime, poznato je da se kod nas niske temperature redovito
pojavljuju sa burom, a tada su oštećenja na vegetaciji mnogo veća,
nego u slučaju kad se jednako niske temperature pojavljuju bez nje. Zbog
toga nam kao mjerilo izdržljivosti pojedine vrste eukalipta na studen ne
može poslužiti samo podatak o najnižoj temperaturi, koju ona izdržava u
domovini ili tamo gdje je unesena, a gdje se te niske temperature ne pojavljuju
uz vjetar, kao što je to kod nas slučaj. Osim toga važno je i trajanje
niskih temperatura; oštećenja na vegetaciji bit će mnogo veća, ako se
niske temperature zadržavaju duže vremena nego kad su kratkotrajne, pa
makar da su i izrazitije.


Izrazito niske temperature kod nas prilično su rijetke. Radi ilustracije
navodimo u tabeli 2 podatke o apsolutnim godišnjim minimumima za
stanice Dubrovnik, Hvar i Split.5´" Po tim podacima vidimo da su razlike
između pojedinih apsolutnih godišnjih minimuma i apsolutno najniže temperature,
koja je zabilježena vrlo velike i da se rijetko približavaju. Ovo
je naročito važno baš kod uzgoja eukalipta. Naime, s eukaliptima se najčešće
gospodari u niskom uzgoju, jer se skoro sve vrste odlikuju jakom
izbojnom snagom (slika 3), tako da je ophodnja vrlo kratka (za ogrev i kolje


* Podaci Pomorskog odjela Uprave hidrometeorološke službe u Splitu.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 3     <-- 3 -->        PDF

.


ŠUMARSKI LIST


GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE


GODIŠTE 80 MAJ-JUNI GODINA 1956


O MOGUĆNOSTI UZGOJA EUKALIPTA U NAŠEM PRIMORJU


Ing. Žarko Vrđoljak — Split


V
V
rstama brzog rasta danas se u svijetu poklanja sve veća pažnja. To
zahtijevaju ogromne potrebe za drvetom, izazvane općim smanjenjem
šumskog fonda. Uzgajanje ;,vrsta brzog rasta postavlja se kao jedan od
osnovnih zadataka i našem šumarstvu, što je više puta konstantno i naročito
podvučeno na II. kongresu Saveza šumarskih društava FNRJ na Ohridu.
Od vrsta brzog rasta najveća se pažnja poklanja eukaliptima i topolama.


Namjera nam je, da se u ovome članku osvrnemo na mogućnost uzgoja
eukalipta u našim primorskim krajevima. Na ovo nas je ponukala činjenica
da su kod nas posljednjih godina, kao odraz općenitih težnji šumarstva za
uzgojem vrsta brzog rasta, pravljeni na nekoliko mjesta pokušaji da se ove
vrste unesu.


No eukalipta ima mnogo vrsta i nije svejedno koje će se od njih u
pojedinim prilikama primijeniti. Zbog toga smatramo korisnim da damo
u ovom prikazu barem orijentacioni osvrt na mogućnost uzgoja eukalipta
kod nas, naročito u vezi s izborom vrsta, u nadi da će on poslužiti onima,
koji s eukaliptusima rade ili imaju namjeru raditi. Napominjemo da se
uzgoju eukalipta u ostalim mediteranskim zemljama posvećuje naročita
pažnja. O tome najbolje govori činjenica da potkomisija FAO za mediteranska
pitanja, tretira unošenje eukalipta kao jedan od osnovnih zadataka
mediteranskog šumarstva.* U tu svrhu je pri ovoj potkomisiji i formirana
posebna radna grupa, koja se bavi ovim pitanjem.


*


Domovina eukalipta je Australija sa susjednim otocima (Tasmanija,
Nova Gvineja i t. d.). Tu raste oko 600 vrsta, varijeteta i hibrida ovog roda
(7). Klimatske prilike pod kojima eukalipti u domovini rastu vrlo su različite.
Prema rasporedu oborina tu se razlikuje (5, 6):


1. Sektor sa izrazito sušnim ljetom i umjerenim oborinama zimi. Ovaj
sektor zauzima južni dio Australije, izuzevši državu Victoria. Po oborinskim
i temperaturnim karakteristikama vrlo je sličan mediteranskom klimatskom
tipu.
* Premda je i naša zemlja zastupana u ovoj potkomisiji preko svog predstavnika,
šumarski stručnjaci koji rade u našem mediteranskom području imali su prilike upoznati
se s njenim radom jedino preko vrlo kratkih obavještenja u stručnoj štampi.
143