DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 22     <-- 22 -->        PDF

njajući kod toga visinu hi i nadirni otklon v (idejno mijenjanje). Obzirom
na neizbježive pogreške koordinata orijentacionih točaka, te imajući u vidu
instrumentalne mogućnosti na redreseru preostat će nakon redresiranja


neki diferencijalni iznos đ . D.


Faktor 1 kod mjerila 1 : mu formuli 9) frunkcija je nadirnog otklona v;
veličine dužine D, te položaja preslikane dužine u odnosu na pravokutni
koordinatni sustav snimka. Prema svemu može se dakle reći da je kod
čvrstog f iznos . D funkcija od D, 1, h


i i v-


Interpretira li se na ovakav način razlika AD to će kod računanja
pogreške đAD (odnosno srednje pogreške + ... preslikane dužine D (za
slučaj t. zv. idealnog preslikavanja) doći u obzir ovi diferencijali (odnosno
srednje pogreške dl (odnosno + m-J, d hi (odnosno + mh\) i dv (odnosno


+ m„). Prema dosada poznatim rezultatima kod rada na redreseru može se
reći da je my .= + 10´, a služeći se Burckhardtovom formulom [2]:
f


— sin2 vt . . (10)
»-"+ ´´...´.Y-.)


(fe žarišna daljina objektiva redresera E-2 = 178 mm, M = 1 :10.000,
fe
h = 4272 m, fa = 213,6 mm, sin vft = -´- sin v, (a) udaljenost srednje ravnine


..i i <*


objektiva od ekrana) može se diferenciranjem izračunati ... sa iznosom


+ 6,0 m. Nađe li se pogodna analitička forma za faktor 1, te izračuna m\
moći će se izraziti i zakon po kome raste ili pada srednja pogreška .?.
preslikane dužine. Upliv samo pogreške + .. 1 ( = + 6 m) i + mY (=´= ± 10´)
dakle bez upliva pogreške + .. takav je da se pogreška + ... kreće po
pravcu mo -± TT^Tj (^ Dužina u prirodi). Kod računanja tog odnosa uzet


je A = 1,02, v = p 05´, ht = 4272 m, f — 0,2136, n — Z.


Lehmann [4] je na temelju 1026 komparacija dužine na fotoplanovima
okolice Hannovera (mjerilo snimanja Ms ´ 1 :5000, redresiranja
M, = 1 : 2000) zaključio da se kao zakon po kome raste srednja pogreška .
(izražena u desetinkama mm) za dužine od 50 do 400 m sa zadovoljavajućom
točnosti može uzeti linearna jednadžba (vidi i najgornji graf. u si. 6.)


.—± (1,6-j-0,002 D) 11)


Dužine koje su stajale na raspolaganju za ovo ispitivanje bile su prije
aerosnimanja podesno (krugovima) signalizirane.


Kretanje pogreške . = D´— D za f otoplan ove Turopoljskog luga u
ovisnosti o veličini dužine D prikazano je poligonom (s. 6.). Kod vrhova tog
poligona upisani su brojevi opažanja na kojima se temelje pripadne ordinate
. (prosječna pogreška za razne dužine). Mjerenje dužine, pa prema
tome i pripadne pogreške ., svrstane su u razrede od po 25 m Tok je poligona
pogrešaka kako se to vidi iz si. 6. skokovit. Kretanje pogreške . u
ovisnosti o veličini dužine D (na temelju opažanja na fotoplanovima Turopoljskog
luga) ne može se dovoljno pouzdano opisati linearnom jednadžbom,
koja se dobije numeričkim izjednačenjem:


f= ±(0.74 -j-0,002 D) . . 12)


(v. si. 6.) o čemu govori i razmjerno mali korelacioni koeficijent r= -f-0,24.