DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 16     <-- 16 -->        PDF

se perspektiva aerosnimka (kod horizontalnog terena) ni po čemu ne razlikuje
od ortogonalnog tlocrta geodetskog plana u mjerilu 1 : m. Takav se
proizvod fotogrametrije naziva fo toplanom. Ono po čemu se fotoplan bitno
razlikuje od geodetskog plana s jedne je strane bogat, objektivno snimljen
sadržaj odnosnog predjela, a s druge strane pomanjkanje podataka kao što
su nazivi, vlasništvo ili vegetacijom zastrti detalji.


Sva dosadašnja nastojanja da se snimci direktno ostvaruju kao strogo
vertikalni (»stabilizacija« aerofotokomore u željenom smjeru), te da se aerosnimanje
izvrši iz točno projektirane visine da bi dalo okruglo, željeno
mjerilo snimku, nisu još dosada dovela potpuno do tog cilja [6J. Snimci se
ostvaruju se nekim (možda i vrlo malim) nadirnim otklonom v kutom što
ga čini optička os sa vertikalom snimališta, a visina snimališta manje se
ili više desetaka metara razlikuje od željene visine. Kod t. zv. vertikalnih
snimaka (za razliku od strogo vertikalnih snimaka) nadirni otklon v redovito
ne prelazi iznos od kojih 5°.


Fotogrametrijski (grafički ili optički) postupak kojim se perspektiva približno
vertikalnog snimka prevodi u perspektivu strogo vertikalnog snimka,
te se toj perspektivi daje željeno, okruglo mjerilo, zovemo redresiranjem.


Visinski razvedeni tereni u kojima visinske razlike premašuju iznos ^—


obično se nisu dosada podvrgavali redresiranju, jer su u tom slučaju točke


— zbog razloga koga formulira jednadžba 1) ili 2) — odstupile od mjesta
ortogonalnih tlocrta preko uobičajenih toleranca za situacionu točnost
(ukoliko te položaje točaka nismo grafičkim ili mehaničkim1 putem, u
skladu sa jednadžbom 2) sveli na prava mjesta). Kad visinske razlike
» . .. . . . . . ,. ,
snimanog terena premašuju iznos —- primjenjuju se stereoinstrumenti i
stereorestitucija.


*


Dio područja NRH snimljen je aerofotogrametrijski u mjerilu
Ms =« 1 : 20.000. U snimljenom području nalazi se i područje gospodarske
jedinice Turopoljski lug u ravnoj Posavini. Za to područje određene su i


t. zv. orijentacione točke (4 do 5 za područje svakog snimka ili i više). Na
inicijativu šumarskog savjetnika Ing. Dušana Djukića, suradnjom Zavoda
za fotogrametriju Tehničkog fakulteta i Zavoda za geodeziju Poljoprivredno
šumarskog fakulteta u Zagrebu izrađen je na Wildovom redreseru E-2
(si. 2.) u Hidrografskom Institutu JRM u Splitu fotoplan Turopoljskog luga
u mjerilu 1 :10.000. Za izradu fotoplana upotrebljen je fotopapir domaće
proizvodnje. Kao podloga za montiranje fotografskog odnosno crtaćeg papira
upotrebljeno je obično prozorsko staklo debljine 2 mm umjesto uvoznog
materijala t. zv. Korektostata (fotopapir sa metalnim ulošcima). Lijepljenje
fotopapira odnosno crtaćeg papira na staklo obavljeno je želatinskim ljepilom.
Fotopapir je lijepljen na staklo u tamnoj komori. Prethodno je bio
nakvašen. S donje strane tih staklenih ploča nalijepljen je također crtaći
papir da bi se s obje strane ploča izjednačila naprezanja. Na crtaći papir,
1 Geodetski Institut Tehničke visoke škole u Hannoveru izradio je — kako to
saopćuje Lehman [4] — prikladan instrumenat koji može automatski pomicati točke,
koje su uslijed visinskih razlika pretrpjele kod preslikavanja linearne deformacije


(v. jednadžbu 1), na mjesta njihovih ortogonalnih tlocrta.
156