DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 26 <-- 26 --> PDF |
IF : IG IN — 1 : 0,8 : 6,7 oder mit dem Verhältnis der Kosten ´ / : /) ; : r»v = 1 :1,9 :5,0 ausdrücken. Im Falle G und N sind numerische, nivellierte Polygonzüge in Betracht genommen. Die erwähnte Wirtschaftlichkeit für den Luftbildplan könnte günstiger sein: 1) wenn im Falle kleinerer Gebiete gezielte Luftbildaufnahmen stattfinden (vorhandene Luftbildpläne von Turopoljski lug, Aufnahme masstab 1 :2000, umfassen ungefähr dreimal grösserees Gebiet als es unbedingt notwendig wäre); und 2) wenn der Luftbildaufnahme eine entsprechende Signalisierung der Waldgrenzen oder der Umgebung dieser Grenzen zuvorkommt also nur geringere Zeit und Kosten für die nachträgliche terestrische Waldgrenzenaufnahme notwendig wären. Für diese nachträgliche Arbeiten ist 60% der säntlichen Arbeitsdauer bzw. 70% der oben erwähnten Kosten des Luftbildplanes notwendig. Für die Entzerrung benutzte man Kopien der Diapositive von Originalfilmen. Das Photopapier war an Glasscheiben montiert. Für die (nichtsignalisierten) Strecken (n = 181) des Luftbildplanes (Strecken zwischen 5 und 350 m) betrug der durchschnittliche Fehler t = + 91 10—x mm. Für stabilisierte (nichtsignalisierte) Strecken (n = 17) betrug t = + 0,57 10—l mm. LITERATURA : [1] Braum F.: Optisch-mechanisches Einpassverfahren für Entzerrung von Steilafnahmen an optischen Entzerrungsgeräten mit einachsigem Projektiontisch bei annährend regelmässiger Passpunktverteilung. Schw. Zeitschr. f. Vermessung, Kulturtechnik u. Photogrammetrie Winterthur 1955. No. 2. [2] Finsterwalder R.: Photogrammetrie, Berlin 1952. [3] čuček L: Iskustva i metode rada u fotogrametriji (referat na I. Kongresu geod. inženjera i geometara FNRJ, Zagreb 1953.) [4] Lehmann G.: Zur Herstellung grossmasstäblicher Pläne durch Entzerung (Allgemeine Vermesungsnachrichten No. 6 Berlin 1953). [5] Milovanović, ,M.: Kontrolna merenja i upoređivanje fotogrametrijskih planova u našem Zavodu za fotogrametriju, Geodetski list 1—2. [6] Schwidefsky K.: Grundriss der Photogrammetrie, Bielefeld 1950. [7] Zeller M.: Traité de Photogrammetrie, Zürich 1948. j ; ; . ´ PALERIJA U GOSPODARSKOJ JEDINICI S U H O I IZMJENA VRSTA Ing. Zvonimir Tomac — Rijeka Praksa treba rješenja uzgojnih problema brže nego što ih nauka daje. Čim se uvažilo značenje biljne sociologije mnogi problemi su postali ili riješeni ili aktuelni. Putokaz nekim rješenjima daje koji put nauci i praksa, te zbog toga iznosim i ovaj prikaz, zapravo kao kompleks pitanja. Odgovor će dati. nadam se, zajedničko iskustvo. T T erenska analiza postavki o izmjeni vrsta u našim prebornim šumama abieteto fagetuma, u konkretnoj gospodarskoj jedinici, otkrila je neke uzroke, po čijim se posljedicama na današnji vid- sastojine dobiva dojam o izmjeni vrsta. Kao prilog rješavanju toga problema dat ćemo kratak prikaz razvoja procesa »izmjene« u gospodarskoj jedinici Suho , |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Kod grafičkog premjera ulaze slijedeći radovi: numerička poligonizacija, tehnički nivelman, snimanje situacije (granica državnog i privatnog posjeda, enklave sa kulturama, komunikacije, objekti, prosjeke.), kancelarijsko iscrtavanje, a kod numeričkog premjera (i to tahimetrijom) numerička poligonizacija, tehnički nivelman, tahimetričko snimanje situacije (kao kod grafičkog premjera), i kartiranje. Ni kod jedne od triju navedenih metoda nije uzeta u račun stabilizacija vanjskih međa. Predpostavijena je postojeća stabilizacija. Podaci za numerički premjer dobiveni su na temelju višegodišnjih iskustvenih normi na radilištima diljem cijele FN RJ. Podaci za grafički premjer uzeti su sa jednog radilišta iz g. 1955. U sva tri slučaja plaće i dnevnice stručnjaka sračunate su kao da se radi o stručnjacima srednjega ranga zaposlenih u ustanovama. U drugom i trećem slučaju uračunata je i primjena kola za razvoz materijala i prevoz osoblja, i to kod premjera 8 kolskih dnevnica za obavljene radove na površini od 100 ha. Primjena kola kod poligonizacije (odnosno kod snimanja vanjskih međa šuma za slučaj fotoplana) uračunata je sa 4 kolske dnevnice na 100 ha (odnosno za 3 km kod snimanja vanjske međe šume). Za snimanje detalja kod grafičkog premjera stajali su mi na raspolaganju troškovi za uglavnom otvoreni teren i to za snimanje situacije i konfiguracije, pa su podaci za snimanje samo situacije uzeti sa 50% odgovarajućih osnovnih podataka (vrijeme i troškovi). ZAKLJUČAK Prema podacima s kojima raspolažemo ekonomičnost izrade fotoplana za šumsko nizinsko područje (F) komparirana s onom kod grafičkog (G), odnosno numeričkog primjera (N), primjenom numeričke poligonizacije kod G i N, dade se izraziti odnosom uloženog vremena tp : to : tii—1: 0,8 : 6,7 ili odnosom potrebnih novčanih sredstava DF : DG : DM = 1 :1,9 :5,0. Razloge, što stupanj ekonomičnosti fotoplana nije još veći, treba tražiti: 1) u tome što priprema terena u vezi sa vanjskim međema nije prethodila aerosnimanju. Kod računanja ekonomičnosti uzeto je da će se vanjske međe na potezu od 42 km snimiti naknadnim terestrickim metodama. 2) Fotoplan obuhvaća otprilike tri puta veću površinu od korisne. Budu li se aerosnimanja izvodila i suradnjom zainteresiranih šumarija, te ako će se kod manjih zadataka primijeniti t. zv. ciljano snimanje (dakle smanjiti broj snimaka i orijentacionih točaka za isto područje) ekonomičnost bi se još dalje povećala. Oko 60% ukupnog vremena odnosno oko 70% ukupnih troškova u gornjim kalkulacijama ekonomičnosti fotoplana otpada na dopunsko, terestričko snimanje vanjskih međa. U pogledu t. zv. susjedne točnosti za fotoplan Turopoljskog luga ustanovljena je za dužine od 5 do 350 m prosječna pogreška t=+0,91 IO´"1 mm za nesignalizirane međe (n = 181), premda je kvalitet negativa bio djelomično slab. Za stabilizirane (također nesignalizirane) dužine (n = 17) nađena je t — + 0,57 10~x mm. ZUSAMMENFASSUNG Nach den verfugbaren Daten kann man die Wirtschaftlichkeit eines Luftbildplanes (F) fur Waldgebiet im Flachlande- gegenuber jener bei Messtischaufnahme (G) bzw. jener bei numerischer Aufnahme (N) mit dem Verhâltniss der Arbeitsdauer |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Promatrajući fotoplan Turopoljskog luga sa ekonomskog gledišta iznijet ću podatke o uloženom radnom vremnu i o troškovima po 1 ha korisne površine. Treba naime imati u vidu da je aerosnimcima (v. si. 3.), dakle i kod određivanja orijentacionih točaka i kod redresiranja (obzirom na aerosnimanje u redovima) zahvaćena gotovo tri puta veća površina od korisne t. j . da redresirani snimci ne obuhvaćaju samo područje Turopoljskog luga nego i znatne dijelove izvan toga područja. Također treba naglasiti i to da su se pravne vanjske međe šuma preslikale samo djelomično ili nikako. Aerosnimanje nije bilo izvršeno sa sumovlasničkog nego sa topografsko- kartografskog gledišta. Nikakve pripreme terena sa šumarskog ili sumovlasničkog gledišta nisu prethodile aerosnimanju. Stoga će vremenu izrade fotoplana trebati dodati vrijeme potrebno za dopunsko terestričko snimanje vanjskih međa. Poželjno je da se prije aerosnimanja granične oznake učine vidljivima ili direktnom njihovom signalizacijom ili da se u blizini vanjskih međa na česticama ili poljoprivrednom zemljištu signaliziraju neke točke sa kojih će se kasnije polarnom ili ortogonalnom metodom moći odrediti granične točke. Postrano signaliziranje ne će biti potrebno ako se u blizini vanjskih među šume nalazi dovoljno detalja za koji se može očekivati da će se pouzdano preslikati na aerosnimcima i da će se sa tih točaka geodetskim metodama moći snimiti granični znakovi. Kod određivanja vremena za izradu fo toplana uzeto je u račun dopunsko terestričko snimanje vanjskih međa numeričkim metodama. Po ha Relativni odnosi za Metoda rada vrijeme d. troškovi Din vrijeme troškove Fotoplan 0,086 320 1 i Grafički premjer 0,070 600 0,8 1.9 Numerički premjer 0,580 1600 6,7 5,0 Komparacija ekonomičnosti novog premjera Turopoljskog luga fotogra metrijskom, grafičkom i numeričkom metodom za plan mjerila 1 :10.000 Priležeća tablica3 daje podatke o vremenu i troškovima koje bi bilo potrebno uložiti za izvršenje novog premjera (bez visinske predodžbe) šumskog nizinskog područja reducirano na površinu od 1 ha. Kod izrade fotoplana uzeti su podaci konkretnog zadatka: aerosnimanje na površini od 126 km2 (1200 Din po km2), 45 orijentacionih točaka (troškovi 4500 din po točki; vrijeme prosječno 2,7 d.), redresiranje sa pripremnim i dovršnim radovima (25 dana), amortizacija redresera (60.000 Din), iscrtavanje kopije fotoplana na prozirni materijal (10 d.), te numeričko snimanje vanjskih međa. 3 Za prikupljene podatke izričem ovdje zahvalnost: potpukovniku Josipu Cerne iz GIJNA (podaci sa I. Kongresa geod. inženjera i geometara, Zagreb 1953), geom. Petru Rukavini i Ing. Melhioru Glancu iz Geodetske uprave NRH. te Ivanu Krajzigerupredavaču Tehničkog fakulteta u Zagrebu. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Prosječna pogreška izražena u desetinkama mm iz svih 181 opažanja iznosi za fotoplanove Turopoljskog luga t= + 0,91. Prosječna pogreška nesignaliziranih dužina jednog fotoplana u okolici Ljubljane, koja je određena na osnovu 17 opažanja [2] iznosila je t = + 1,76, a prosječna pogreška nesignaliziranih dužina fotoplana okolice Hannover a [4] određena na osnovu 44 mjerenja (primijenjen Korektostat, dakle fotopapir sa metalnim uloškom) iznosila je t — + 1,36 (v. si. 6.) Vratimo se začas poligonu pogrešaka u si. 6. i pogledajmo koji je razlog njegovog skokovitog toka. Četiri ispitivana fotoplana (br. 2968, 2991, 3023, 3051 vidi si. 3.) pokazuju podjednaku, razmjerno malu (—0,07, —0,06, +0,20, —0,22 mm) prosječnu pogrešku redresiranja. Ono što treba uzeti kao težu okolnost to je pitanje dešifriranja. Aerosnimanje za područje Turopoljskog luga obavljeno je g. 1952. bez ikakve signalizacije detalja; ispitivanja su uslijedila u g. 1955. Međe koje su dolazile u obzir za ispitivanje uglavnom nisu stabilizirane. Njihovo je dešifriranje doduše teklo na pojedinim mjestima od čvrstih do čvrstih detalja (putevi, jarci i si.) a uz pomoć mještana, ali ipak je bilo takvih dužina koje su bile dešifrirane na aerosnimcima i određene za terestričku komparaciju, ali nisu bile dovoljno pouzdano dešifrirane na terenu te su za daljnja ispitivanja bile napuštene. Pitanje dešifriranja graničnih točaka (nesignaliziranih) na aerosnimcima i na terenu kao što je područje Turopoljskog luga predstavlja zapravo najteže pitanje kad je riječ o ispitivanju točnosti fotoplana putem t. zv. susjedne točnosti. Kod onih čestica gdje su granične točke stabilizirane (sve 17 dužina na snimku 3023) prosječna je pogreška dužine (koje su se kretale od 20 do 60 m, sa izuzetkom jedne od 138 m) iznosila t = + 0,57 10~1... * |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 22 <-- 22 --> PDF |
njajući kod toga visinu hi i nadirni otklon v (idejno mijenjanje). Obzirom na neizbježive pogreške koordinata orijentacionih točaka, te imajući u vidu instrumentalne mogućnosti na redreseru preostat će nakon redresiranja neki diferencijalni iznos đ . D. Faktor 1 kod mjerila 1 : mu formuli 9) frunkcija je nadirnog otklona v; veličine dužine D, te položaja preslikane dužine u odnosu na pravokutni koordinatni sustav snimka. Prema svemu može se dakle reći da je kod čvrstog f iznos . D funkcija od D, 1, h i i v- Interpretira li se na ovakav način razlika AD to će kod računanja pogreške đAD (odnosno srednje pogreške + ... preslikane dužine D (za slučaj t. zv. idealnog preslikavanja) doći u obzir ovi diferencijali (odnosno srednje pogreške dl (odnosno + m-J, d hi (odnosno + mh\) i dv (odnosno + m„). Prema dosada poznatim rezultatima kod rada na redreseru može se reći da je my .= + 10´, a služeći se Burckhardtovom formulom [2]: f — sin2 vt . . (10) »-"+ ´´...´.Y-.) (fe žarišna daljina objektiva redresera E-2 = 178 mm, M = 1 :10.000, fe h = 4272 m, fa = 213,6 mm, sin vft = -´- sin v, (a) udaljenost srednje ravnine ..i i <* objektiva od ekrana) može se diferenciranjem izračunati ... sa iznosom + 6,0 m. Nađe li se pogodna analitička forma za faktor 1, te izračuna m\ moći će se izraziti i zakon po kome raste ili pada srednja pogreška .?. preslikane dužine. Upliv samo pogreške + .. 1 ( = + 6 m) i + mY (=´= ± 10´) dakle bez upliva pogreške + .. takav je da se pogreška + ... kreće po pravcu mo -± TT^Tj (^ Dužina u prirodi). Kod računanja tog odnosa uzet je A = 1,02, v = p 05´, ht = 4272 m, f — 0,2136, n — Z. Lehmann [4] je na temelju 1026 komparacija dužine na fotoplanovima okolice Hannovera (mjerilo snimanja Ms ´ 1 :5000, redresiranja M, = 1 : 2000) zaključio da se kao zakon po kome raste srednja pogreška . (izražena u desetinkama mm) za dužine od 50 do 400 m sa zadovoljavajućom točnosti može uzeti linearna jednadžba (vidi i najgornji graf. u si. 6.) .—± (1,6-j-0,002 D) 11) Dužine koje su stajale na raspolaganju za ovo ispitivanje bile su prije aerosnimanja podesno (krugovima) signalizirane. Kretanje pogreške . = D´— D za f otoplan ove Turopoljskog luga u ovisnosti o veličini dužine D prikazano je poligonom (s. 6.). Kod vrhova tog poligona upisani su brojevi opažanja na kojima se temelje pripadne ordinate . (prosječna pogreška za razne dužine). Mjerenje dužine, pa prema tome i pripadne pogreške ., svrstane su u razrede od po 25 m Tok je poligona pogrešaka kako se to vidi iz si. 6. skokovit. Kretanje pogreške . u ovisnosti o veličini dužine D (na temelju opažanja na fotoplanovima Turopoljskog luga) ne može se dovoljno pouzdano opisati linearnom jednadžbom, koja se dobije numeričkim izjednačenjem: f= ±(0.74 -j-0,002 D) . . 12) (v. si. 6.) o čemu govori i razmjerno mali korelacioni koeficijent r= -f-0,24. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Postavlja se pitanje zakonitosti porasta pogreške <5: kako se naime sa porastom dužine D mijenja ta pogreška. Razmotrimo to pitanje najprije teoretski za slučaj idealnog geometrijskog preslikavanja. Aerosnimanje zemljišnih detalja koji se nalaze u horizontalnoj ravnini .0 (si. 1.) učinjeno je stvarno sa snimališta Oi u visini .. iznad ravnine .0 sa optičkom osi Oi GD, koja zatvara kut v (nadirni otklon) sa vertikalom snimališta Ox Ni. Da bi se dobila perspektiva geodetskog plana u mjerilu (m cio broj) trebalo je snimanje izvršiti iz visine h = mf. Visine h i hi neka stoje u relaciji hi = n h 3) Neka dužina D = GD A (si. 1.) iz ravnine .0 preslikala se stvarno na ravninu negativa kao dužina A" Go ". Njena je veličina ´D = D´l 4) D´ je centralna projekcija dužine D na horizontalnu ravninu . položenu kroz glavnu točku snimka Go" D´. Pomnožen faktorom X, koji je približno jednak jedinici, daje veličinu stvarne projekcije D. Iz podataka redresiranja aerosnimaka Turopoljskog luga vidi se da je prosječni iznos za v jednak + 1° 05´ dakle da se ravnina negativa u momentu snimanja po položaju samo neznatno razlikovala od horizontalne ravnine . t. j . da je X zaista blizu jedinici. Uz takav v, a kod dužina, koje ne prelaze iznos od 400 m, računski se dolazi do zaključka da faktor X leži u intervalu (0,98 do 1,02). Iz si. 1. se razabire da je V = Dl™? 5) 1 tako, da je D izražen sa D D = Df^V X 5) ft] Projekcija dužine D na strogo vertikalnom snimku mjerila 1 : m (m cio broj) (vidi lijevi dio si. 1.) iznosi D´ = D-f- = 4- 7) n hx Razlika . D između stvarno preslikane dužine izražene formulom 6) i one, koja bi trebala biti u slučaju strogo vertikalnog aerosnimka u nekom željenom okruglom mjerilu (formula 7) iznosi i5=Df?-v-i) 8> odnosno AD = Df^Ç^ -. 9) "i U vezi sa formulom 9) možemo reći da je svrha redresiranja učiniti razlike . D jednake nuli svođenjem stvarne perspektive snimka na željenu mije 161 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Kod mjerenja dužina na fotoplanovima ili na terenu javili su se slučajevi kakve prikazuje si. 4. Kod zaobljenih uglova parcela odredio se presjek produženja; kod neizoranih međa sredine istih, a kod čeone živice ili tratine nutarnji rubovi. Treba ovdje naglasiti da hiti vanjske međe šume ni poljoprivredne čestice nisu nigdje bile signalizirane za aerosnimanje, a u tome donekle i leži specifičnost provedenih ispitivanja. Poljoprivredne čestice kojima su mjerene dužine nisu u prirodi ni stabilizirane. Izuzetak čini 17 stabiliziranih ali također nesignaliziranih čestica. Kod identifikacije međa u prirodi bilo je i konzultacija sa mještanima. i_ um SI. 4. Dužine koje su stajale na raspolaganju za ispitivanje susjedne točnosti kretale su se od 5 do 350 m. Dužina od 5 do 50 m bilo je 69. Na temelju identificiranih i izmjerenih dužina na fotoplanovima (D) i na terenu (D) dobivene su razlike . = D — D. Ekstremne vrijednosti te pogreške, izražene u desetinkama milimetara iznosile su —2,94 odnosno -\-4,28. Najmanji iznos (po apsolutnoj vrijednosti) bio je 0,03 10 mm. Si. 5. Frekvencioni poligon u si. 5. pokazuje da se kod predmetnog ispitivanja radi uglavnom samo o slučajnim pogreškama: da je tih pogrešaka u okolišu nule bilo 19, pozitivnih (od nule do + 3 10~l mm) 88, a negativnih 73. Prosječni iznos pogreške iznosi t == + v — + 0,91 10~l mm. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 19 <-- 19 --> PDF |
luga na mjestima, koja su označena na snimcima u si. 3. Na tim mjestima (poljoprivredno zemljište) trebalo je: a) na snimcima dešifrirati čestice, kojima će se mjeriti dužine (frontovi ili dulje stranice), b) te dužine izmjeriti na redresiranim snimcima (fotoplanovima), 23.6 2çéSt .... .-igU ,.´ m :.´ ! -2ÇC,5 2993 2997 \ L .,-... 3021 30-iç:<" 0 3017 f 3051/ .--3&2^ y L c) iste dužine dešifrirati i izmjeriti lancem u prirodi. Te sam radove obavio za 181 dužinu. Za 78 dužina gornji su radovi tekli u poretku a, b, c, za 71 dužinu u poretku a, c, b, a za 32 dužine u poretku c, a, b. Za te 32 ciužine je izvršeno prvo dešifriranje na snimcima prije izlaska na teren, ali je isto nakon terenskih mjerenja bilo za nešto izmijenjeno. Za prvih 78 dužina mjerenja na fotoplanovima izvršena su linealom Attectat2, za preostale 103 dužine očitavane su brojilima koordinatografa stereoinstrumenta Wild A-7 koordinate krajnjih točaka opažanih dužina. Te su koordinate čitane po istom opažaču neovisno dva puta (pomak fotoplana na stolu koordinatografa). Iz ta 103 dvostruka opažanja odredio sam srednju pogrešku aritmetske sredine jedne dužine određene iz koordinata spomenutog koordinatografa sa iznosom (. = + 0,03 mm (0,0273). A to znači da se podaci spomenutih mjerenja linealom i koordinatografom mogu za dalja razmatranja uzimati u obzir istom težinom. 2 Taj lineal ima svoju jednadžbu L = 1 mm + 0,04 mm + 0,018 mm (t°—20°) gdje je L dužina krajnjih crtica lineala (»metar« lineala) kod temperature od t° C. Najnepovoljniji slučaj kod provedenih mjerenja mogao je nastupiti kod jednog mjerenja kad je t bilo 27° C. U tom bi se slučaju za dužinu od 4 cm (400 m) dobila pogreška od 6 cm u naravi. Obzirom na takve veličine pogrešaka stvarne temperature (od 12° do 27° C) nisam uzimao u obzir. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 18 <-- 18 --> PDF |
/ vertikalnih nosača redresera) ostvaruje se u svakom međusobnom položaju negativa i radnog papira oštro preslikavanje. Kad je nakon izvršenih potrebnih pokreta na redreseru dovedena do koincidencije optička projekcija orijentacionih točaka (v. [1]) sa kartiranim orijentacionim točkama na spomenutom radnom crtaćem papiru onda je taj crtaći papir (staklena ploča) uklonjen i kod crvene rasvjete, u inače zamračenoj prostoriji, postavljena ploča sa nalijepljenim fotopapirom. Isti je osvjetljen uklanjanjem crvenog filtera, te neposre^io iza toga, u tamnoj komori, razvit. Da bi se obuhvatilo područje Turopoljskog luga bilo je potrebno redresirati 14 snimaka čiji se približni međusobni raspored vidi u si. 3. Kod togt je — kako se to vidi iz te slike upotrebljen svaki drugi snimak. Samo je aerosnimanje provedeno sa približno 60% preklapanjem snimaka. * Nakon redresiranja jedno od prvih pitanja koje sam želio rješiti bilo je pitanje: s kojom smo točnosti izvršili redresiranje odnosno koincidencu (»ustima van je«) projiciranih i kartiranih orijentacionih točaka? Uz pomoć još jednog opservatora izmjerio sam na svakom redresiranom snimku dvije (iznimno jednu) dužinu između orijentacionih točaka po mogućnosti najviše razmaknutih. Kod toga smo se služili metalnim linealom Attectat No 25 sovjetske proizvodnje. Lineal ima milimetričku podjelu. Svaki je milimetrički interval podijeljen na pet manjih intervala po 0,2 mm. Lupa montirana na linealu ima toliko povećanje da se intervali od 0,2 mm vide kao prividne dužine od oko 1 mm. Kod kasnijeg ispitivanja t. zv. »susjedne« točnosti ustanovio sam na temelju razlika d dvostrukih opažanja istih dužina (111 dvostrukih opažanja na fotoplanu) da je srednja pogreška aritmetske sredine iz dva opažanja jedne te iste dužine tim linealom M (= .-.-.-. = ± 0,03 mm (0,0255) Dužine između opažanih orijentacionih točaka izračunao sam iz koordinata i tu vrijednost uzeo kao stvarnu. Te su se dužine kretale između 2200 i 3900 m. Na temelju dvostrukih mjerenja linealom 25 takvih dužina odredio sam srednju pogrešku redresiranja sa + 0,33 mm. Ta pogreška rezultira iz pogrešaka: koordinata orijentacionih točaka, kartiranja tih točaka, identifikacije tih točaka na terenu i filmovima (negativima) te pogreške ustima van ja [5]. U vezi s ovim treba reći da se u šumovitom području, kao što je i predmetno, javljaju poteškoće kod određivanja koordinata orijentacionih točaka, koje su tu i tamo određene i u prilično dugačkim slijepim poligonskim vlakovima. Pa i kvalitet negativa dakle i dešifriranje (nesignaliziranih) orijentacionih točaka na njima bilo je mjestimično razmjerno slabo tako, da se kao rezultat morala pojaviti pogreška od + 0,33 mm. Još veći interes u pogledu točnosti postoji za t. zv. »susjednu« točnost t. j . točnost s kojom se mogu odrediti dužine između blizih susjednih točaka na fotoplanu. Samo područje Turopoljskog luga, obzirom na suvislo obrasle površine, ne daje tolike mogućnosti za ispitivanje te točnosti. Ta sam ispitivanja stoga proveo na neposrednom okolišu vanjske međe Turopoljskog |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 17 <-- 17 --> PDF |
montiran sa staklene ploče, kartirane su orijentacione točke koordinatografom Haag-Streit u mjerilu 1 :10.000. Za redresiranje jednog snimka potrebno je imati bar 4 orijentacione točke. Za većinu je snimaka stajalo na raspolaganju dovoljno pouzdano određenih orijentacionih točaka. Za područje je nekih snimaka trebalo u toku redresiranja prenositi potrebne točke sa već redresiranih susjednih snimaka. Kod toga su za te točke očitavane koordinate na koordinatografu i nanašane na potrebne staklene ploče (vidi gore). Maksimalne visinske razlike (. h) datih orijentacionih točaka za područje pojedinog snimka iznosile su u prosjeku + 3,2 m. Korektura položaja točaka koja bi načelno morala uslijediti obzirom na jednadžbu 2) nije vršena radi relativno malih A h. 15. m "it :´´. ^"m SI. 2. U redreser (vidi ormarić ispod elipsoidnog zrcala na gornjem dijelu si. 2.) ulagani su negativi (kopije postojećih diapozitiva originalnih filmova) u približnom mjerilu 1 : 20.000. Kopije diapozitiya upotrebljene su radi toga da se na njima identificirane, orijentacine točke mogu obilježiti finim kružnim ogrebotinama učinjenim vrhom igle, te radi nepovoljne gradacije originalnih negativa. Probadanje na originalnim filmovima nije bilo poželjno. Na radnu îablu (vidi donji dio redresera si. 2.) stavljana je staklena ploča sa kartiranim orijentacionim točkama (ubodi koordinatografa ispunjeni fino tušem). Samom je redresiranju, kao Što je spomenuto, svrha da se perspektiva približno vertikalnog snimka prevede u perspektivu strogo vertikalnog snimka sa okruglim željenim mjerilom. Ta se svrha postiza time da se optička projekcija uloženog i osvjetljenog snimka, točnije projekcija na negativu označenih orijentacionih točaka, koja pada na radnu tablu, dovede do koincidencije sa točkama kartiranim na crtaćem papiru u željenom mjerilu. Na redreseru Wild E-2 tu koincidencu omogućuju ovi pokreti: promjena udaljenosti negativa od ekrana (radne table), nagibanje negativa i radne table, zakretanje, te translatorno pomicanje negativa u svojoj ravnini. Pomoću inverzora (vidi uređaje lijevo i desno od prednjih postranih |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 16 <-- 16 --> PDF |
se perspektiva aerosnimka (kod horizontalnog terena) ni po čemu ne razlikuje od ortogonalnog tlocrta geodetskog plana u mjerilu 1 : m. Takav se proizvod fotogrametrije naziva fo toplanom. Ono po čemu se fotoplan bitno razlikuje od geodetskog plana s jedne je strane bogat, objektivno snimljen sadržaj odnosnog predjela, a s druge strane pomanjkanje podataka kao što su nazivi, vlasništvo ili vegetacijom zastrti detalji. Sva dosadašnja nastojanja da se snimci direktno ostvaruju kao strogo vertikalni (»stabilizacija« aerofotokomore u željenom smjeru), te da se aerosnimanje izvrši iz točno projektirane visine da bi dalo okruglo, željeno mjerilo snimku, nisu još dosada dovela potpuno do tog cilja [6J. Snimci se ostvaruju se nekim (možda i vrlo malim) nadirnim otklonom v kutom što ga čini optička os sa vertikalom snimališta, a visina snimališta manje se ili više desetaka metara razlikuje od željene visine. Kod t. zv. vertikalnih snimaka (za razliku od strogo vertikalnih snimaka) nadirni otklon v redovito ne prelazi iznos od kojih 5°. Fotogrametrijski (grafički ili optički) postupak kojim se perspektiva približno vertikalnog snimka prevodi u perspektivu strogo vertikalnog snimka, te se toj perspektivi daje željeno, okruglo mjerilo, zovemo redresiranjem. Visinski razvedeni tereni u kojima visinske razlike premašuju iznos ^— obično se nisu dosada podvrgavali redresiranju, jer su u tom slučaju točke — zbog razloga koga formulira jednadžba 1) ili 2) — odstupile od mjesta ortogonalnih tlocrta preko uobičajenih toleranca za situacionu točnost (ukoliko te položaje točaka nismo grafičkim ili mehaničkim1 putem, u skladu sa jednadžbom 2) sveli na prava mjesta). Kad visinske razlike » . .. . . . . . ,. , snimanog terena premašuju iznos —- primjenjuju se stereoinstrumenti i stereorestitucija. * Dio područja NRH snimljen je aerofotogrametrijski u mjerilu Ms =« 1 : 20.000. U snimljenom području nalazi se i područje gospodarske jedinice Turopoljski lug u ravnoj Posavini. Za to područje određene su i t. zv. orijentacione točke (4 do 5 za područje svakog snimka ili i više). Na inicijativu šumarskog savjetnika Ing. Dušana Djukića, suradnjom Zavoda za fotogrametriju Tehničkog fakulteta i Zavoda za geodeziju Poljoprivredno šumarskog fakulteta u Zagrebu izrađen je na Wildovom redreseru E-2 (si. 2.) u Hidrografskom Institutu JRM u Splitu fotoplan Turopoljskog luga u mjerilu 1 :10.000. Za izradu fotoplana upotrebljen je fotopapir domaće proizvodnje. Kao podloga za montiranje fotografskog odnosno crtaćeg papira upotrebljeno je obično prozorsko staklo debljine 2 mm umjesto uvoznog materijala t. zv. Korektostata (fotopapir sa metalnim ulošcima). Lijepljenje fotopapira odnosno crtaćeg papira na staklo obavljeno je želatinskim ljepilom. Fotopapir je lijepljen na staklo u tamnoj komori. Prethodno je bio nakvašen. S donje strane tih staklenih ploča nalijepljen je također crtaći papir da bi se s obje strane ploča izjednačila naprezanja. Na crtaći papir, 1 Geodetski Institut Tehničke visoke škole u Hannoveru izradio je — kako to saopćuje Lehman [4] — prikladan instrumenat koji može automatski pomicati točke, koje su uslijed visinskih razlika pretrpjele kod preslikavanja linearne deformacije (v. jednadžbu 1), na mjesta njihovih ortogonalnih tlocrta. 156 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 15 <-- 15 --> PDF |
SI. 1. gdje je r radijalna udaljenost točke V0 od nadirne točke N, a h visina snimališta (O N). Uzimajući u obzir žarišnu daljinu fotokomore f = N´O . (si. 1.), te radijalnu udaljenost JV´ V´0 = a u ravnim snimka, kvocijent -r može se pisati u obliku —. tako da se formula 1) zamjenjuje formulom . r : Ah 2) f Ovaj je oblik prikladniji, jer sadrži elemente a, f i . ., koji su poznati ili se redovitim mjernim procesom mogu odrediti. Ako je snimalište O strogo vertikalnog snimka u takvoj visini h iznad f projekcione ravnine .0 da je modul mjerila m =-j-okrugao, cio broj, onda |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 14 <-- 14 --> PDF |
3 et 4). Toutefois, leur repartition est irreguliere de sorte que la majeure partie d´elles tombe en hiver et en automne et la moindre en été. Mais en général les conditions hydrométriques satisferaient aux exigences d´Eucalyptus. Outre les basses temperatures ce sont aussi les conditions pédologiques, qui limitent l´introduction d´Eucalyptus. La majeure partie des sols en littoral yougoslave fut formée par la décomposition des calcaires durs en bonne partie peu profonds et squeletteux. Toutefois, une superficie assez considérable est occupée par les terrains qui se sont formé par la décomposition des calcaires mous (les couches marlneuses, celles de Flysch et de Werfen). Ces sols sont plus profonds et plus frais et par ces qualités plus favorables a la croissance d´Eucalyptus. Enfin ... est d´avis, que le littoral yougoslave présente les conditions propres a la culture d´Eucalyptus quoique restreintes vu les basses températures et conditions pédoiogiques. Au choix des especes il faux prendre en considération en premier lieu celles qui proviennent des régions montagneuses d´Australie (le Massif de Kosciusko). Puisqu´ on n´a pas d´expériences plus étendues dans les reboisements articiels avec ces essences, il faudrait les examiner préalablement dans un plus grand nombre des places d´essais. Par cette méthode on parviendrait a des données plus précises quant aux aptitudes de chaque espece, apres quoi on pourrait s´engager aux reboisements a plus grande échelle. Ces recherches sont en courant et sous l´égide de l´Institute pour la sylviculture expérimentale (la Station a Split). RAZMATRANJA O FOTOPLANU TUROPOLJSKOG LUGA Dr. Zđenko Tomašegović, Zagreb G G eodetski je plan, kao što je poznato, đftogonalna projekcija snimljenog zemljišta ili objekta na horizontalnu ravninu projiciranja, a odlikuje se i definiranim, za jedan plan konstantnim odnosom dužina, što ih sadrži, sa onima u prirodi. Taj odnos — mjerilo plana — predočen je pravim razlomkom — gdje je m (zvat ćemo ga ubuduće modulom mjerila) gotovo beziznimno cio broj. Centralna projekcija aerosnimka ostvarena uz strogo vertikalnu optičku os aerofotokomore (pravac kroz Q i N, si.il), i kod horizontalnog zemljišta identična je sa ortogonalnim tlocrtom; takav aerosnimak sadrži dakle projekciju jednaku kao i geodetski plan. Mjerilo snimka — = -7-= -=r (si. 1.). Jedinu smetnju u pogledu identičnosti sa ortogonalnim tlocrtom mogu tada činiti dijelovi terena, koji se po visini razlikuju od neke odabrane horizontalne projekcione ravnine (na pr. .. u si. 1.). Ortogonalni je tlocrt neke točke V, koja je visinski udaljena od .. za A h, u točki V. Uslijed centralnog projiciranja svih, objektivu saopćenih, točaka terena na ravninu nosača emulzije geometrijski se zapravo preslikava točka V„ umjesto V. Centralna projekcija točke V koja bi odgovarala ortogonalnoj projekciji geodetskog plana trebala bi na aerosnimku biti V´: ona u stvari pada u točku V0. Horizontalni razmak točaka V i V0 mjeren u radijalnom smjeru iz t. zv. terestričke nadime točke snimka (N u si. 1.), kao što se to lako može zaključiti iz sličnosti trokutova V V´V0 i O N V0 iznosi \r=r,±h . . .. 1) |