DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 15     <-- 15 -->        PDF

SI. 1.


gdje je r radijalna udaljenost točke V0 od nadirne točke N, a h visina snimališta
(O N). Uzimajući u obzir žarišnu daljinu fotokomore f = N´O


.


(si. 1.), te radijalnu udaljenost JV´ V´0 = a u ravnim snimka, kvocijent -r


može se pisati u obliku —. tako da se formula 1) zamjenjuje formulom


. r : Ah 2)


f


Ovaj je oblik prikladniji, jer sadrži elemente a, f i . ., koji su poznati ili
se redovitim mjernim procesom mogu odrediti.
Ako je snimalište O strogo vertikalnog snimka u takvoj visini h iznad


f


projekcione ravnine .0 da je modul mjerila m =-j-okrugao, cio broj, onda




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 26     <-- 26 -->        PDF

IF : IG IN — 1 : 0,8 : 6,7 oder mit dem Verhältnis der Kosten ´ / : /) ; : r»v = 1 :1,9 :5,0
ausdrücken. Im Falle G und N sind numerische, nivellierte Polygonzüge in Betracht
genommen.


Die erwähnte Wirtschaftlichkeit für den Luftbildplan könnte günstiger sein:
1) wenn im Falle kleinerer Gebiete gezielte Luftbildaufnahmen stattfinden (vorhandene
Luftbildpläne von Turopoljski lug, Aufnahme masstab 1 :2000, umfassen ungefähr
dreimal grösserees Gebiet als es unbedingt notwendig wäre); und 2) wenn der Luftbildaufnahme
eine entsprechende Signalisierung der Waldgrenzen oder der Umgebung
dieser Grenzen zuvorkommt also nur geringere Zeit und Kosten für die nachträgliche
terestrische Waldgrenzenaufnahme notwendig wären. Für diese nachträgliche Arbeiten
ist 60% der säntlichen Arbeitsdauer bzw. 70% der oben erwähnten Kosten des Luftbildplanes
notwendig.


Für die Entzerrung benutzte man Kopien der Diapositive von Originalfilmen.
Das Photopapier war an Glasscheiben montiert.


Für die (nichtsignalisierten) Strecken (n = 181) des Luftbildplanes (Strecken
zwischen 5 und 350 m) betrug der durchschnittliche Fehler t = + 91 10—x mm. Für
stabilisierte (nichtsignalisierte) Strecken (n = 17) betrug t = + 0,57 10—l mm.


LITERATURA :


[1] Braum F.: Optisch-mechanisches Einpassverfahren für Entzerrung von Steilafnahmen
an optischen Entzerrungsgeräten mit einachsigem Projektiontisch bei
annährend regelmässiger Passpunktverteilung. Schw. Zeitschr. f. Vermessung,
Kulturtechnik u. Photogrammetrie Winterthur 1955. No. 2.
[2] Finsterwalder R.: Photogrammetrie, Berlin 1952.
[3] čuček L: Iskustva i metode rada u fotogrametriji (referat na I. Kongresu geod.
inženjera i geometara FNRJ, Zagreb 1953.)
[4]
Lehmann G.: Zur Herstellung grossmasstäblicher Pläne durch Entzerung (Allgemeine
Vermesungsnachrichten No. 6 Berlin 1953).
[5]
Milovanović, ,M.: Kontrolna merenja i upoređivanje fotogrametrijskih planova u
našem Zavodu za fotogrametriju, Geodetski list 1—2.
[6]
Schwidefsky K.: Grundriss der Photogrammetrie, Bielefeld 1950.
[7]
Zeller M.: Traité de Photogrammetrie, Zürich 1948.
j ; ;
. ´


PALERIJA U GOSPODARSKOJ JEDINICI S U H O I IZMJENA VRSTA


Ing. Zvonimir Tomac — Rijeka


Praksa treba rješenja uzgojnih problema brže nego što
ih nauka daje.


Čim se uvažilo značenje biljne sociologije mnogi problemi
su postali ili riješeni ili aktuelni. Putokaz nekim rješenjima
daje koji put nauci i praksa, te zbog toga iznosim i ovaj
prikaz, zapravo kao kompleks pitanja. Odgovor će dati. nadam
se, zajedničko iskustvo.


T
T
erenska analiza postavki o izmjeni vrsta u našim prebornim šumama
abieteto fagetuma, u konkretnoj gospodarskoj jedinici, otkrila je neke
uzroke, po čijim se posljedicama na današnji vid- sastojine dobiva dojam
o izmjeni vrsta.


Kao prilog rješavanju toga problema dat ćemo kratak prikaz razvoja
procesa »izmjene« u gospodarskoj jedinici Suho ,




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Kod grafičkog premjera ulaze slijedeći radovi: numerička poligonizacija,
tehnički nivelman, snimanje situacije (granica državnog i privatnog
posjeda, enklave sa kulturama, komunikacije, objekti, prosjeke.), kancelarijsko
iscrtavanje, a kod numeričkog premjera (i to tahimetrijom) numerička
poligonizacija, tehnički nivelman, tahimetričko snimanje situacije
(kao kod grafičkog premjera), i kartiranje. Ni kod jedne od triju navedenih
metoda nije uzeta u račun stabilizacija vanjskih međa. Predpostavijena je
postojeća stabilizacija.


Podaci za numerički premjer dobiveni su na temelju višegodišnjih
iskustvenih normi na radilištima diljem cijele FN RJ. Podaci za grafički
premjer uzeti su sa jednog radilišta iz g. 1955. U sva tri slučaja plaće i
dnevnice stručnjaka sračunate su kao da se radi o stručnjacima srednjega
ranga zaposlenih u ustanovama. U drugom i trećem slučaju uračunata je
i primjena kola za razvoz materijala i prevoz osoblja, i to kod premjera
8 kolskih dnevnica za obavljene radove na površini od 100 ha. Primjena
kola kod poligonizacije (odnosno kod snimanja vanjskih međa šuma za
slučaj fotoplana) uračunata je sa 4 kolske dnevnice na 100 ha (odnosno
za 3 km kod snimanja vanjske međe šume). Za snimanje detalja kod grafičkog
premjera stajali su mi na raspolaganju troškovi za uglavnom otvoreni
teren i to za snimanje situacije i konfiguracije, pa su podaci za snimanje
samo situacije uzeti sa 50% odgovarajućih osnovnih podataka (vrijeme i
troškovi).


ZAKLJUČAK


Prema podacima s kojima raspolažemo ekonomičnost izrade fotoplana
za šumsko nizinsko područje (F) komparirana s onom kod grafičkog (G),
odnosno numeričkog primjera (N), primjenom numeričke poligonizacije kod
G i N, dade se izraziti odnosom uloženog vremena tp : to : tii—1: 0,8 : 6,7
ili odnosom potrebnih novčanih sredstava DF : DG : DM = 1 :1,9 :5,0.


Razloge, što stupanj ekonomičnosti fotoplana nije još veći, treba tražiti:
1) u tome što priprema terena u vezi sa vanjskim međema nije prethodila
aerosnimanju. Kod računanja ekonomičnosti uzeto je da će se vanjske međe
na potezu od 42 km snimiti naknadnim terestrickim metodama. 2) Fotoplan
obuhvaća otprilike tri puta veću površinu od korisne. Budu li se aerosnimanja
izvodila i suradnjom zainteresiranih šumarija, te ako će se kod
manjih zadataka primijeniti t. zv. ciljano snimanje (dakle smanjiti broj
snimaka i orijentacionih točaka za isto područje) ekonomičnost bi se još
dalje povećala. Oko 60% ukupnog vremena odnosno oko 70% ukupnih troškova
u gornjim kalkulacijama ekonomičnosti fotoplana otpada na dopunsko,
terestričko snimanje vanjskih međa.


U pogledu t. zv. susjedne točnosti za fotoplan Turopoljskog luga ustanovljena
je za dužine od 5 do 350 m prosječna pogreška t=+0,91 IO´"1 mm
za nesignalizirane međe (n = 181), premda je kvalitet negativa bio djelomično
slab. Za stabilizirane (također nesignalizirane) dužine (n = 17) nađena
je t — + 0,57 10~x mm.


ZUSAMMENFASSUNG


Nach den verfugbaren Daten kann man die Wirtschaftlichkeit eines Luftbildplanes
(F) fur Waldgebiet im Flachlande- gegenuber jener bei Messtischaufnahme (G)
bzw. jener bei numerischer Aufnahme (N) mit dem Verhâltniss der Arbeitsdauer




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Promatrajući fotoplan Turopoljskog luga sa ekonomskog gledišta
iznijet ću podatke o uloženom radnom vremnu i o troškovima po 1 ha
korisne površine. Treba naime imati u vidu da je aerosnimcima (v. si. 3.),
dakle i kod određivanja orijentacionih točaka i kod redresiranja (obzirom
na aerosnimanje u redovima) zahvaćena gotovo tri puta veća površina od
korisne t. j . da redresirani snimci ne obuhvaćaju samo područje Turopoljskog
luga nego i znatne dijelove izvan toga područja. Također treba naglasiti
i to da su se pravne vanjske međe šuma preslikale samo djelomično ili
nikako. Aerosnimanje nije bilo izvršeno sa sumovlasničkog nego sa topografsko-
kartografskog gledišta. Nikakve pripreme terena sa šumarskog ili
sumovlasničkog gledišta nisu prethodile aerosnimanju. Stoga će vremenu
izrade fotoplana trebati dodati vrijeme potrebno za dopunsko terestričko
snimanje vanjskih međa.


Poželjno je da se prije aerosnimanja granične oznake učine vidljivima
ili direktnom njihovom signalizacijom ili da se u blizini vanjskih međa na
česticama ili poljoprivrednom zemljištu signaliziraju neke točke sa kojih
će se kasnije polarnom ili ortogonalnom metodom moći odrediti granične
točke. Postrano signaliziranje ne će biti potrebno ako se u blizini vanjskih
među šume nalazi dovoljno detalja za koji se može očekivati da će se
pouzdano preslikati na aerosnimcima i da će se sa tih točaka geodetskim
metodama moći snimiti granični znakovi. Kod određivanja vremena za
izradu fo toplana uzeto je u račun dopunsko terestričko snimanje vanjskih
međa numeričkim metodama.


Po ha Relativni odnosi za
Metoda rada
vrijeme d. troškovi Din vrijeme troškove
Fotoplan 0,086 320 1 i
Grafički premjer 0,070 600 0,8 1.9
Numerički premjer 0,580 1600 6,7 5,0


Komparacija ekonomičnosti novog premjera Turopoljskog luga fotogra


metrijskom, grafičkom i numeričkom metodom za plan mjerila 1 :10.000


Priležeća tablica3 daje podatke o vremenu i troškovima koje bi bilo potrebno
uložiti za izvršenje novog premjera (bez visinske predodžbe) šumskog
nizinskog područja reducirano na površinu od 1 ha.


Kod izrade fotoplana uzeti su podaci konkretnog zadatka: aerosnimanje
na površini od 126 km2 (1200 Din po km2), 45 orijentacionih točaka (troškovi
4500 din po točki; vrijeme prosječno 2,7 d.), redresiranje sa pripremnim i
dovršnim radovima (25 dana), amortizacija redresera (60.000 Din), iscrtavanje
kopije fotoplana na prozirni materijal (10 d.), te numeričko snimanje
vanjskih međa.


3 Za prikupljene podatke izričem ovdje zahvalnost: potpukovniku Josipu Cerne
iz GIJNA (podaci sa I. Kongresa geod. inženjera i geometara, Zagreb 1953), geom.
Petru Rukavini i Ing. Melhioru Glancu iz Geodetske uprave NRH. te Ivanu Krajzigerupredavaču Tehničkog fakulteta u Zagrebu.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Prosječna pogreška izražena u desetinkama mm iz svih 181 opažanja
iznosi za fotoplanove Turopoljskog luga t= + 0,91. Prosječna pogreška
nesignaliziranih dužina jednog fotoplana u okolici Ljubljane, koja je određena
na osnovu 17 opažanja [2] iznosila je t = + 1,76, a prosječna pogreška
nesignaliziranih dužina fotoplana okolice Hannover a [4] određena na osnovu
44 mjerenja (primijenjen Korektostat, dakle fotopapir sa metalnim uloškom)
iznosila je t — + 1,36 (v. si. 6.)


Vratimo se začas poligonu pogrešaka u si. 6. i pogledajmo koji je razlog
njegovog skokovitog toka.


Četiri ispitivana fotoplana (br. 2968, 2991, 3023, 3051 vidi si. 3.) pokazuju
podjednaku, razmjerno malu (—0,07, —0,06, +0,20, —0,22 mm)
prosječnu pogrešku redresiranja. Ono što treba uzeti kao težu okolnost to je
pitanje dešifriranja. Aerosnimanje za područje Turopoljskog luga obavljeno
je g. 1952. bez ikakve signalizacije detalja; ispitivanja su uslijedila u g. 1955.
Međe koje su dolazile u obzir za ispitivanje uglavnom nisu stabilizirane.
Njihovo je dešifriranje doduše teklo na pojedinim mjestima od čvrstih do
čvrstih detalja (putevi, jarci i si.) a uz pomoć mještana, ali ipak je bilo
takvih dužina koje su bile dešifrirane na aerosnimcima i određene za terestričku
komparaciju, ali nisu bile dovoljno pouzdano dešifrirane na terenu
te su za daljnja ispitivanja bile napuštene.


Pitanje dešifriranja graničnih točaka (nesignaliziranih) na aerosnimcima
i na terenu kao što je područje Turopoljskog luga predstavlja
zapravo najteže pitanje kad je riječ o ispitivanju točnosti fotoplana putem


t. zv. susjedne točnosti.
Kod onih čestica gdje su granične točke stabilizirane (sve 17 dužina na
snimku 3023) prosječna je pogreška dužine (koje su se kretale od 20 do 60 m,
sa izuzetkom jedne od 138 m) iznosila t = + 0,57 10~1...


*




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 22     <-- 22 -->        PDF

njajući kod toga visinu hi i nadirni otklon v (idejno mijenjanje). Obzirom
na neizbježive pogreške koordinata orijentacionih točaka, te imajući u vidu
instrumentalne mogućnosti na redreseru preostat će nakon redresiranja


neki diferencijalni iznos đ . D.


Faktor 1 kod mjerila 1 : mu formuli 9) frunkcija je nadirnog otklona v;
veličine dužine D, te položaja preslikane dužine u odnosu na pravokutni
koordinatni sustav snimka. Prema svemu može se dakle reći da je kod
čvrstog f iznos . D funkcija od D, 1, h


i i v-


Interpretira li se na ovakav način razlika AD to će kod računanja
pogreške đAD (odnosno srednje pogreške + ... preslikane dužine D (za
slučaj t. zv. idealnog preslikavanja) doći u obzir ovi diferencijali (odnosno
srednje pogreške dl (odnosno + m-J, d hi (odnosno + mh\) i dv (odnosno


+ m„). Prema dosada poznatim rezultatima kod rada na redreseru može se
reći da je my .= + 10´, a služeći se Burckhardtovom formulom [2]:
f


— sin2 vt . . (10)
»-"+ ´´...´.Y-.)


(fe žarišna daljina objektiva redresera E-2 = 178 mm, M = 1 :10.000,
fe
h = 4272 m, fa = 213,6 mm, sin vft = -´- sin v, (a) udaljenost srednje ravnine


..i i <*


objektiva od ekrana) može se diferenciranjem izračunati ... sa iznosom


+ 6,0 m. Nađe li se pogodna analitička forma za faktor 1, te izračuna m\
moći će se izraziti i zakon po kome raste ili pada srednja pogreška .?.
preslikane dužine. Upliv samo pogreške + .. 1 ( = + 6 m) i + mY (=´= ± 10´)
dakle bez upliva pogreške + .. takav je da se pogreška + ... kreće po
pravcu mo -± TT^Tj (^ Dužina u prirodi). Kod računanja tog odnosa uzet


je A = 1,02, v = p 05´, ht = 4272 m, f — 0,2136, n — Z.


Lehmann [4] je na temelju 1026 komparacija dužine na fotoplanovima
okolice Hannovera (mjerilo snimanja Ms ´ 1 :5000, redresiranja
M, = 1 : 2000) zaključio da se kao zakon po kome raste srednja pogreška .
(izražena u desetinkama mm) za dužine od 50 do 400 m sa zadovoljavajućom
točnosti može uzeti linearna jednadžba (vidi i najgornji graf. u si. 6.)


.—± (1,6-j-0,002 D) 11)


Dužine koje su stajale na raspolaganju za ovo ispitivanje bile su prije
aerosnimanja podesno (krugovima) signalizirane.


Kretanje pogreške . = D´— D za f otoplan ove Turopoljskog luga u
ovisnosti o veličini dužine D prikazano je poligonom (s. 6.). Kod vrhova tog
poligona upisani su brojevi opažanja na kojima se temelje pripadne ordinate
. (prosječna pogreška za razne dužine). Mjerenje dužine, pa prema
tome i pripadne pogreške ., svrstane su u razrede od po 25 m Tok je poligona
pogrešaka kako se to vidi iz si. 6. skokovit. Kretanje pogreške . u
ovisnosti o veličini dužine D (na temelju opažanja na fotoplanovima Turopoljskog
luga) ne može se dovoljno pouzdano opisati linearnom jednadžbom,
koja se dobije numeričkim izjednačenjem:


f= ±(0.74 -j-0,002 D) . . 12)


(v. si. 6.) o čemu govori i razmjerno mali korelacioni koeficijent r= -f-0,24.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Postavlja se pitanje zakonitosti porasta pogreške <5: kako se naime sa
porastom dužine D mijenja ta pogreška. Razmotrimo to pitanje najprije
teoretski za slučaj idealnog geometrijskog preslikavanja.


Aerosnimanje zemljišnih detalja koji se nalaze u horizontalnoj ravnini
.0 (si. 1.) učinjeno je stvarno sa snimališta Oi u visini .. iznad ravnine .0
sa optičkom osi Oi GD, koja zatvara kut v (nadirni otklon) sa vertikalom
snimališta Ox Ni. Da bi se dobila perspektiva geodetskog plana u mjerilu


(m cio broj) trebalo je snimanje izvršiti iz visine h = mf. Visine h i hi


neka stoje u relaciji
hi = n h 3)


Neka dužina D = GD A (si. 1.) iz ravnine .0 preslikala se stvarno na ravninu
negativa kao dužina A" Go ". Njena je veličina


´D = D´l 4)


D´ je centralna projekcija dužine D na horizontalnu ravninu . položenu kroz
glavnu točku snimka Go" D´. Pomnožen faktorom X, koji je približno jednak
jedinici, daje veličinu stvarne projekcije D. Iz podataka redresiranja aerosnimaka
Turopoljskog luga vidi se da je prosječni iznos za v jednak + 1° 05´
dakle da se ravnina negativa u momentu snimanja po položaju samo
neznatno razlikovala od horizontalne ravnine . t. j . da je X zaista blizu
jedinici. Uz takav v, a kod dužina, koje ne prelaze iznos od 400 m, računski
se dolazi do zaključka da faktor X leži u intervalu (0,98 do 1,02).


Iz si. 1. se razabire da je


V = Dl™? 5)


1


tako, da je D izražen sa D


D = Df^V X 5)


ft]
Projekcija dužine D na strogo vertikalnom snimku mjerila 1 : m (m cio broj)
(vidi lijevi dio si. 1.) iznosi


D´ = D-f- = 4- 7)


n hx


Razlika . D između stvarno preslikane dužine izražene formulom 6) i one,
koja bi trebala biti u slučaju strogo vertikalnog aerosnimka u nekom željenom
okruglom mjerilu (formula 7) iznosi


i5=Df?-v-i) 8>


odnosno


AD = Df^Ç^ -. 9)


"i


U vezi sa formulom 9) možemo reći da je svrha redresiranja učiniti razlike


. D jednake nuli svođenjem stvarne perspektive snimka na željenu mije


161




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Kod mjerenja dužina na fotoplanovima ili na terenu javili su se slučajevi
kakve prikazuje si. 4. Kod zaobljenih uglova parcela odredio se
presjek produženja; kod neizoranih međa sredine istih, a kod čeone živice
ili tratine nutarnji rubovi.


Treba ovdje naglasiti da hiti vanjske međe šume ni poljoprivredne
čestice nisu nigdje bile signalizirane za aerosnimanje, a u tome donekle i
leži specifičnost provedenih ispitivanja. Poljoprivredne čestice kojima su
mjerene dužine nisu u prirodi ni stabilizirane. Izuzetak čini 17 stabiliziranih
ali također nesignaliziranih čestica. Kod identifikacije međa u prirodi bilo
je i konzultacija sa mještanima.


i_ um


SI. 4.


Dužine koje su stajale na raspolaganju za ispitivanje susjedne točnosti
kretale su se od 5 do 350 m. Dužina od 5 do 50 m bilo je 69. Na temelju
identificiranih i izmjerenih dužina na fotoplanovima (D) i na terenu (D)
dobivene su razlike . = D — D. Ekstremne vrijednosti te pogreške, izražene
u desetinkama milimetara iznosile su —2,94 odnosno -\-4,28. Najmanji iznos
(po apsolutnoj vrijednosti) bio je 0,03 10 mm.


Si. 5.


Frekvencioni poligon u si. 5. pokazuje da se kod predmetnog ispitivanja
radi uglavnom samo o slučajnim pogreškama: da je tih pogrešaka u okolišu
nule bilo 19, pozitivnih (od nule do + 3 10~l mm) 88, a negativnih 73.


Prosječni iznos pogreške iznosi t == + v — + 0,91 10~l mm.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 19     <-- 19 -->        PDF

luga na mjestima, koja su označena na snimcima u si. 3. Na tim mjestima
(poljoprivredno zemljište) trebalo je:
a) na snimcima dešifrirati čestice, kojima će se mjeriti dužine (frontovi
ili dulje stranice),
b) te dužine izmjeriti na redresiranim snimcima (fotoplanovima),


23.6


2çéSt .... .-igU


,.´


m :.´
! -2ÇC,5 2993
2997 \


L .,-...


3021 30-iç:<" 0 3017


f 3051/


.--3&2^ y


L


c) iste dužine dešifrirati i izmjeriti lancem u prirodi. Te sam radove
obavio za 181 dužinu. Za 78 dužina gornji su radovi tekli u poretku a, b, c,
za 71 dužinu u poretku a, c, b, a za 32 dužine u poretku c, a, b. Za te 32
ciužine je izvršeno prvo dešifriranje na snimcima prije izlaska na teren, ali
je isto nakon terenskih mjerenja bilo za nešto izmijenjeno. Za prvih 78
dužina mjerenja na fotoplanovima izvršena su linealom Attectat2, za preostale
103 dužine očitavane su brojilima koordinatografa stereoinstrumenta
Wild A-7 koordinate krajnjih točaka opažanih dužina. Te su koordinate
čitane po istom opažaču neovisno dva puta (pomak fotoplana na stolu
koordinatografa). Iz ta 103 dvostruka opažanja odredio sam srednju pogrešku
aritmetske sredine jedne dužine određene iz koordinata spomenutog
koordinatografa sa iznosom (. = + 0,03 mm (0,0273). A to znači da se
podaci spomenutih mjerenja linealom i koordinatografom mogu za dalja
razmatranja uzimati u obzir istom težinom.


2 Taj lineal ima svoju jednadžbu L = 1 mm + 0,04 mm + 0,018 mm (t°—20°) gdje je
L dužina krajnjih crtica lineala (»metar« lineala) kod temperature od t° C. Najnepovoljniji
slučaj kod provedenih mjerenja mogao je nastupiti kod jednog mjerenja kad
je t bilo 27° C. U tom bi se slučaju za dužinu od 4 cm (400 m) dobila pogreška od 6 cm u
naravi. Obzirom na takve veličine pogrešaka stvarne temperature (od 12° do 27° C)
nisam uzimao u obzir.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 18     <-- 18 -->        PDF

/


vertikalnih nosača redresera) ostvaruje se u svakom međusobnom položaju
negativa i radnog papira oštro preslikavanje.


Kad je nakon izvršenih potrebnih pokreta na redreseru dovedena do
koincidencije optička projekcija orijentacionih točaka (v. [1]) sa kartiranim
orijentacionim točkama na spomenutom radnom crtaćem papiru onda je taj
crtaći papir (staklena ploča) uklonjen i kod crvene rasvjete, u inače zamračenoj
prostoriji, postavljena ploča sa nalijepljenim fotopapirom. Isti je
osvjetljen uklanjanjem crvenog filtera, te neposre^io iza toga, u tamnoj
komori, razvit.


Da bi se obuhvatilo područje Turopoljskog luga bilo je potrebno
redresirati 14 snimaka čiji se približni međusobni raspored vidi u si. 3. Kod
togt je — kako se to vidi iz te slike upotrebljen svaki drugi snimak. Samo
je aerosnimanje provedeno sa približno 60% preklapanjem snimaka.


*


Nakon redresiranja jedno od prvih pitanja koje sam želio rješiti bilo
je pitanje: s kojom smo točnosti izvršili redresiranje odnosno koincidencu
(»ustima van je«) projiciranih i kartiranih orijentacionih točaka? Uz pomoć
još jednog opservatora izmjerio sam na svakom redresiranom snimku dvije
(iznimno jednu) dužinu između orijentacionih točaka po mogućnosti najviše
razmaknutih. Kod toga smo se služili metalnim linealom Attectat No 25
sovjetske proizvodnje. Lineal ima milimetričku podjelu. Svaki je milimetrički
interval podijeljen na pet manjih intervala po 0,2 mm. Lupa montirana
na linealu ima toliko povećanje da se intervali od 0,2 mm vide kao
prividne dužine od oko 1 mm. Kod kasnijeg ispitivanja t. zv. »susjedne«
točnosti ustanovio sam na temelju razlika d dvostrukih opažanja istih dužina
(111 dvostrukih opažanja na fotoplanu) da je srednja pogreška aritmetske
sredine iz dva opažanja jedne te iste dužine tim linealom


M (= .-.-.-. = ± 0,03 mm (0,0255)


Dužine između opažanih orijentacionih točaka izračunao sam iz koordinata
i tu vrijednost uzeo kao stvarnu. Te su se dužine kretale između
2200 i 3900 m. Na temelju dvostrukih mjerenja linealom 25 takvih dužina
odredio sam srednju pogrešku redresiranja sa + 0,33 mm. Ta pogreška
rezultira iz pogrešaka: koordinata orijentacionih točaka, kartiranja tih točaka,
identifikacije tih točaka na terenu i filmovima (negativima) te
pogreške ustima van ja [5].


U vezi s ovim treba reći da se u šumovitom području, kao što je i
predmetno, javljaju poteškoće kod određivanja koordinata orijentacionih
točaka, koje su tu i tamo određene i u prilično dugačkim slijepim poligonskim
vlakovima. Pa i kvalitet negativa dakle i dešifriranje (nesignaliziranih)
orijentacionih točaka na njima bilo je mjestimično razmjerno
slabo tako, da se kao rezultat morala pojaviti pogreška od + 0,33 mm.


Još veći interes u pogledu točnosti postoji za t. zv. »susjednu« točnost


t. j . točnost s kojom se mogu odrediti dužine između blizih susjednih točaka
na fotoplanu. Samo područje Turopoljskog luga, obzirom na suvislo obrasle
površine, ne daje tolike mogućnosti za ispitivanje te točnosti. Ta sam ispitivanja
stoga proveo na neposrednom okolišu vanjske međe Turopoljskog


ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 17     <-- 17 -->        PDF

montiran sa staklene ploče, kartirane su orijentacione točke koordinatografom
Haag-Streit u mjerilu 1 :10.000. Za redresiranje jednog snimka
potrebno je imati bar 4 orijentacione točke. Za većinu je snimaka stajalo
na raspolaganju dovoljno pouzdano određenih orijentacionih točaka. Za
područje je nekih snimaka trebalo u toku redresiranja prenositi potrebne
točke sa već redresiranih susjednih snimaka. Kod toga su za te točke očitavane
koordinate na koordinatografu i nanašane na potrebne staklene
ploče (vidi gore).


Maksimalne visinske razlike (. h) datih orijentacionih točaka za
područje pojedinog snimka iznosile su u prosjeku + 3,2 m. Korektura
položaja točaka koja bi načelno morala uslijediti obzirom na jednadžbu 2)
nije vršena radi relativno malih A h.


15.


m


"it


:´´.


^"m


SI. 2.


U redreser (vidi ormarić ispod elipsoidnog zrcala na gornjem dijelu
si. 2.) ulagani su negativi (kopije postojećih diapozitiva originalnih filmova)
u približnom mjerilu 1 : 20.000. Kopije diapozitiya upotrebljene su radi
toga da se na njima identificirane, orijentacine točke mogu obilježiti finim
kružnim ogrebotinama učinjenim vrhom igle, te radi nepovoljne gradacije
originalnih negativa. Probadanje na originalnim filmovima nije bilo poželjno.
Na radnu îablu (vidi donji dio redresera si. 2.) stavljana je staklena
ploča sa kartiranim orijentacionim točkama (ubodi koordinatografa ispunjeni
fino tušem).


Samom je redresiranju, kao Što je spomenuto, svrha da se perspektiva
približno vertikalnog snimka prevede u perspektivu strogo vertikalnog
snimka sa okruglim željenim mjerilom. Ta se svrha postiza time da se
optička projekcija uloženog i osvjetljenog snimka, točnije projekcija na
negativu označenih orijentacionih točaka, koja pada na radnu tablu, dovede
do koincidencije sa točkama kartiranim na crtaćem papiru u željenom
mjerilu. Na redreseru Wild E-2 tu koincidencu omogućuju ovi pokreti:
promjena udaljenosti negativa od ekrana (radne table), nagibanje negativa
i radne table, zakretanje, te translatorno pomicanje negativa u svojoj
ravnini. Pomoću inverzora (vidi uređaje lijevo i desno od prednjih postranih




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 16     <-- 16 -->        PDF

se perspektiva aerosnimka (kod horizontalnog terena) ni po čemu ne razlikuje
od ortogonalnog tlocrta geodetskog plana u mjerilu 1 : m. Takav se
proizvod fotogrametrije naziva fo toplanom. Ono po čemu se fotoplan bitno
razlikuje od geodetskog plana s jedne je strane bogat, objektivno snimljen
sadržaj odnosnog predjela, a s druge strane pomanjkanje podataka kao što
su nazivi, vlasništvo ili vegetacijom zastrti detalji.


Sva dosadašnja nastojanja da se snimci direktno ostvaruju kao strogo
vertikalni (»stabilizacija« aerofotokomore u željenom smjeru), te da se aerosnimanje
izvrši iz točno projektirane visine da bi dalo okruglo, željeno
mjerilo snimku, nisu još dosada dovela potpuno do tog cilja [6J. Snimci se
ostvaruju se nekim (možda i vrlo malim) nadirnim otklonom v kutom što
ga čini optička os sa vertikalom snimališta, a visina snimališta manje se
ili više desetaka metara razlikuje od željene visine. Kod t. zv. vertikalnih
snimaka (za razliku od strogo vertikalnih snimaka) nadirni otklon v redovito
ne prelazi iznos od kojih 5°.


Fotogrametrijski (grafički ili optički) postupak kojim se perspektiva približno
vertikalnog snimka prevodi u perspektivu strogo vertikalnog snimka,
te se toj perspektivi daje željeno, okruglo mjerilo, zovemo redresiranjem.


Visinski razvedeni tereni u kojima visinske razlike premašuju iznos ^—


obično se nisu dosada podvrgavali redresiranju, jer su u tom slučaju točke


— zbog razloga koga formulira jednadžba 1) ili 2) — odstupile od mjesta
ortogonalnih tlocrta preko uobičajenih toleranca za situacionu točnost
(ukoliko te položaje točaka nismo grafičkim ili mehaničkim1 putem, u
skladu sa jednadžbom 2) sveli na prava mjesta). Kad visinske razlike
» . .. . . . . . ,. ,
snimanog terena premašuju iznos —- primjenjuju se stereoinstrumenti i
stereorestitucija.


*


Dio područja NRH snimljen je aerofotogrametrijski u mjerilu
Ms =« 1 : 20.000. U snimljenom području nalazi se i područje gospodarske
jedinice Turopoljski lug u ravnoj Posavini. Za to područje određene su i


t. zv. orijentacione točke (4 do 5 za područje svakog snimka ili i više). Na
inicijativu šumarskog savjetnika Ing. Dušana Djukića, suradnjom Zavoda
za fotogrametriju Tehničkog fakulteta i Zavoda za geodeziju Poljoprivredno
šumarskog fakulteta u Zagrebu izrađen je na Wildovom redreseru E-2
(si. 2.) u Hidrografskom Institutu JRM u Splitu fotoplan Turopoljskog luga
u mjerilu 1 :10.000. Za izradu fotoplana upotrebljen je fotopapir domaće
proizvodnje. Kao podloga za montiranje fotografskog odnosno crtaćeg papira
upotrebljeno je obično prozorsko staklo debljine 2 mm umjesto uvoznog
materijala t. zv. Korektostata (fotopapir sa metalnim ulošcima). Lijepljenje
fotopapira odnosno crtaćeg papira na staklo obavljeno je želatinskim ljepilom.
Fotopapir je lijepljen na staklo u tamnoj komori. Prethodno je bio
nakvašen. S donje strane tih staklenih ploča nalijepljen je također crtaći
papir da bi se s obje strane ploča izjednačila naprezanja. Na crtaći papir,
1 Geodetski Institut Tehničke visoke škole u Hannoveru izradio je — kako to
saopćuje Lehman [4] — prikladan instrumenat koji može automatski pomicati točke,
koje su uslijed visinskih razlika pretrpjele kod preslikavanja linearne deformacije


(v. jednadžbu 1), na mjesta njihovih ortogonalnih tlocrta.
156




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 14     <-- 14 -->        PDF

3 et 4). Toutefois, leur repartition est irreguliere de sorte que la majeure partie
d´elles tombe en hiver et en automne et la moindre en été. Mais en général les
conditions hydrométriques satisferaient aux exigences d´Eucalyptus.


Outre les basses temperatures ce sont aussi les conditions pédologiques, qui
limitent l´introduction d´Eucalyptus. La majeure partie des sols en littoral yougoslave
fut formée par la décomposition des calcaires durs en bonne partie peu
profonds et squeletteux. Toutefois, une superficie assez considérable est occupée
par les terrains qui se sont formé par la décomposition des calcaires mous (les
couches marlneuses, celles de Flysch et de Werfen). Ces sols sont plus profonds
et plus frais et par ces qualités plus favorables a la croissance d´Eucalyptus.


Enfin ... est d´avis, que le littoral yougoslave présente les conditions propres
a la culture d´Eucalyptus quoique restreintes vu les basses températures et conditions
pédoiogiques. Au choix des especes il faux prendre en considération en
premier lieu celles qui proviennent des régions montagneuses d´Australie (le Massif
de Kosciusko). Puisqu´ on n´a pas d´expériences plus étendues dans les reboisements
articiels avec ces essences, il faudrait les examiner préalablement dans un plus
grand nombre des places d´essais. Par cette méthode on parviendrait a des
données plus précises quant aux aptitudes de chaque espece, apres quoi on pourrait
s´engager aux reboisements a plus grande échelle. Ces recherches sont en courant
et sous l´égide de l´Institute pour la sylviculture expérimentale (la Station a Split).


RAZMATRANJA O FOTOPLANU TUROPOLJSKOG LUGA


Dr. Zđenko Tomašegović, Zagreb


G
G
eodetski je plan, kao što je poznato, đftogonalna projekcija snimljenog
zemljišta ili objekta na horizontalnu ravninu projiciranja, a odlikuje se i
definiranim, za jedan plan konstantnim odnosom dužina, što ih sadrži, sa
onima u prirodi. Taj odnos — mjerilo plana — predočen je pravim


razlomkom — gdje je m (zvat ćemo ga ubuduće modulom mjerila) gotovo


beziznimno cio broj. Centralna projekcija aerosnimka ostvarena uz strogo
vertikalnu optičku os aerofotokomore (pravac kroz Q i N, si.il), i kod
horizontalnog zemljišta identična je sa ortogonalnim tlocrtom; takav aerosnimak
sadrži dakle projekciju jednaku kao i geodetski plan. Mjerilo


snimka — = -7-= -=r (si. 1.). Jedinu smetnju u pogledu identičnosti sa


ortogonalnim tlocrtom mogu tada činiti dijelovi terena, koji se po visini
razlikuju od neke odabrane horizontalne projekcione ravnine (na pr. ..
u si. 1.). Ortogonalni je tlocrt neke točke V, koja je visinski udaljena od ..
za A h, u točki V. Uslijed centralnog projiciranja svih, objektivu saopćenih,
točaka terena na ravninu nosača emulzije geometrijski se zapravo preslikava
točka V„ umjesto V. Centralna projekcija točke V koja bi odgovarala
ortogonalnoj projekciji geodetskog plana trebala bi na aerosnimku biti V´:
ona u stvari pada u točku V0. Horizontalni razmak točaka V i V0 mjeren
u radijalnom smjeru iz t. zv. terestričke nadime točke snimka (N u si. 1.),
kao što se to lako može zaključiti iz sličnosti trokutova V V´V0 i O N V0
iznosi


\r=r,±h . . .. 1)