DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 10 <-- 10 --> PDF |
tlima treba sadnju eukalipta ograničiti samo tamo gdje se još zadržao deblji sloj tla; u većini slučajeva u dolinama, uvalama i si. Međutim, za sadnju eukalipta dolaze u obzir prilično prostrane površine sa tlima koja su se razvila na mekim karbonatnim supstratima kao laporima, flišu, verfenskim i njima sličnim naslagama, a to su tla dublja i svježija. Dosta velike površine takvih tala prostiru se u Crnogorskom primorju, od Boke Kotorske do Ulcinja, a obrasle su danas šikarama i pseudomakijama male gospodarske vrijednosti. Osim ovih dolaze u obzir za sadnju eukalipta i aluvijalna tla uz doline naših rijeka, ako su dovoljno prozračna, specijalno prostrane površine oko ušća rijeke Neretve, koja nisu privedena nikakovoj proizvodnji. U našem primorju postoje također i brojni terasirani tereni, koji su nekad služili poljoprivredi, a danas su napušteni. Na njima seljaci obično sade alepski bor, no takvi tereni pod kulturom eukalipta bili bi daleko rentabilniji, pa čak rentabilniji nego pod mnogim poljoprivrednim kulturama. Gouilez tvrdi da su eukalipti općenito indiferentni što se tiče fizikalnokemijskih osobina tla (7). Većina tala u našem primorju sadrže veće ili manje količine vapna. Međutim, u Australiji ima vrlo malo tala, koja sadrže veće doze fiziološki aktivnog ....., pa stoga do danas ne postoji jedna izgrađena klasifikacija vrsta eukalipta u odnosu prema vapnu (6). No pokazalo se da mnoge vrste eukalipta koje su unesene u druge zemlje, naročito mediteranske, dobro uspijevaju na vapnenim tlima, te da eukalipti i u tom pogledu pokazuju plastičnost. Konačne podatke o ovom pitanju treba ipak da dadu precizna opažanja. Na osnovu svega navedenog dade se predpostaviti da u našem primorju postoje uslovi za podizanje kultura eukalipta, iako ograničeni obzirom na niske temperature, koje se tu povremeno spuštaju i prilike tla. Za uspješan rad na ovom polju prvenstveno je potrebno ispravno izabrati vrste za pojedina naša područja. Prvi pokušaji unošenja eukalipta kod nas prilično su starog datuma. Ti pokušaji počinju 1868 g., a uglavnom su vršeni na području sjeverne Dalmacije (Zadar), Gorice i Tržića (Monfalcone) kroz nekoliko narednih godina (1,3). Rezultati su bili negativni, čemu je vjerojatno bio uzrok nepravilan izbor vrsta, a i područje Gorice i Tržića je za eukalipte općenito prehladno. Poslije toga nemamo intenzivnijih pokušaja sa unošenjem eukalipta i oni se sade mjestimično samo po parkovima. Danas (isključivši eksperimentalna pošumljavanja s eukaliptima posljednjih godina) kod nas imamo zastupane po parkovima samo vrste.Eucalyptus globulus i Eucalyptus rostrata (camaldulensis), međutim ta stabla već na području srednje Dalmacije često u većoj mjeri trpe od studeni. Najznačajniji nasad eukalipta kod nas je onaj u parku Ratne mornarice u T i v t u, koji je star već oko 50 godina. Tu ima starih oko 100 stabala E. globulus i 35 E. rostrata, te nešto mlađih. E. rostrata ovdje se i prirodno pomlađuje. Tako ima jedna grupa od 60 mladih stabala koji su tu samonikli 1944. godine, a neki primjerci su 1952. godine bili visoki 12 m i debeli 20 cm. Sva ova stabla, kao i ona drugdje po B o k i (Kumbor, Hercegnovi, Zelenika, Igalo) te Budv i preživjela su sve izvanredno jake zime, koje su se tu pojavile i bujno su se razvila. Na području Boke i Crnogorskog primorja bile su zimi 1954. godine temperature još niže nego 1947. godine, za razliku 150 |