DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 66 <-- 66 --> PDF |
oko 380 vrsta, što je jedva nešto preko 15°/o od ukupnog broja obrađenog sjemenja. Kao što se iz ovoga može vidjeti obuhvaćeni su svi interesantni rodovi (pa također uz navedene i mnogi iz tropskih i subtropskih predjela sa kojima se dosta rijetko susrećemo), međutim neki su rodovi sa nepotpunim brojem, katkada i dosta važnih vrsta. Tako su na primjer (da nabrojimo samo neke) kod roda Acer izostale vrste A. obtusatum i A. Heldreichii i neke druge, možda manje značajne vrste; kod roda Pistacia vrsta P. Lentiscus; kod roda Rhus vrsta R. coriaria; kod roda Viburnum vrsta V. tinus; kod roda Evonymus vrste E. verrucosa i E. japonica; kod roda Alnus vrsta A. viridis; kod roda Carpinus vrta C. orientalis; kod roda Corylus vrsta C. maxima (C. tubulosa); kod roda Quercus vrste Q. pubescens, Q. conferta, a da ne spominjemo ostale; kod roda Fraxinus vrsta Fr. angustifolia Vahl; kod roda Platanus vrsta P. orientalis; kod roda Celtis vrsta C. Tourneforti i niz drugih. . Zanimljivo je da je izostavljen iz opisa Crataegus monogyna iako ima u tom rodu 5 drugih predstavnika. Nedostatak je i u tom što je izostao opis sjemena vrlo poznate balkanske vrste Picea omorica, a kod roda Tilia obrađene su samo tri klasične »evropske « vrste, dok se o vrstama Južne Evrope i drugih krajeva ne vodi računa. Potpuno su izostali neki rodovi kao na primjer: Vitex, Petteria. Kod nekih vrsta, kao što su to na primjer breze, trebalo je na crtež sjemena dodati i crtež preperka; kod borova, smrča i jela možda još i krilce! Ovdje ne mislimo davati ocjenu ove knjige u pogledu njene primjene u poljoprivrednoj i hortikulturnoj praksi. Smatramo da je ona za tu svrhu prvoklasni priručnik i kao takav svakako jedinstven i vrijedan da se preporuči. Sto se pak tiče njegove primjene u šumarskoj sjemenarskoj praksi, naše naprijed navedene napomene ne smanjuju njenu vrijednost ni najmanje, tim više što se na tom području ne može još zasada naći jedan bolji priručnik. Treba se nadati da će autori za drugo izdanje knjige koristiti i naše napomene, kako bi priručnik bio što potpuniji i u svojoj primjeni zadovoljio potpuno i potrebe šumarske prakse. Dr. P. F. Meyer Friedrich — Die Nadelhölzer einschl. Ginkgo. (Četinjače, uključivo i Ginkgo) Izdanje Eugen Ulmer Stuttgart — Ludwigsburg. U seriji »Grundlagen und Fortschritte im Garten und Weinbau«. Heft 103. 1952. Ovaj mali priručnik dendrologije koji obrađuje samo četinjače i poznati »živi fosil« Ginkgo, nosi podnaslov — »uvod u poznavanje vrsta i njihovih vrtnih formi koje su se pokazale vrijedne za kultiviranje u Srednjoj Evropi«. I zaista u knjižici, koja obuhvaća 174 stranice džepnog formata sa 45 fotografija, 191 crteža, 5 tabela i 24 karte rasprostrojenja, vrlo je zanimljivo i dokumentovano obrađen podsjetnik namijenjen na prvom mjestu hortikulturnoj, a onda i šumarskoj praksi. Osim toga pisan je za specifične prilike u Njemačkoj i klimatski sličnim krajevima Srednje Evrope. U uvodnom poglavlju autor govori »o današnjoj ukupnoj slici rasprostranjenja konifera u svijetu«, polazeći tu od njihovog razvoja i formiranja današnjeg areala kroz dugu geološku istoriju. Počinje sa popularno izloženom teorijom o sadržini unutrašnjosti zemlje, zatim navodi poznatu Wegenerovu teoriju o razmicanju kontinenata, Simrotov u teoriju o kretanju polova, te na osnovu nekoliko (i u kartama prikazanih) nalaza fosilnih ostataka vrsta (Araucaria i Sequoia) i njihovog recentnog areala, objašnjava neke činjenice važne za poznavanje savremenih »uzgojnih karaktera« pojedinih vrsta. U nastavku govori deteljno o historijatu otkrića i unošenju u Evropu vanevropskih konifera, zadržavajući se posebno na vrstama Sjeverne Amerike, posebno na vrstama Japana, te na vrstama Zapadne Kine, koje, po njegovom mišljenju zastupaju glavne predstavnike upotrebljivih stranih vrsta u geografskim širinama Srednje Evrope. Ta su izlaganja vrlo sažeta, ali potpuna i navode nas na pomisao, da bi moglo biti pohvalno na sličan način i proučavanje introdukcija stranih vrsta u naše mediteranske predjele. Pretežni dio priručnika posvećen je opisu glavnih karakteristika i upotrebnih vrijednosti pojedinih porodica rodova i vrsta. Na prvom mjestu je tu Ginkgo biloba, a iza njega slijedi i poglavlje u kojem je detaljno obrađen ključ za određivanje pojedinih porodica četinjarskog drveća i grmlja. Kod porodice Taxaceae opisane su sve poznate vrtne varijetete obične tise, a to je kasnije učinjeno i kod svih dru |