DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 55 <-- 55 --> PDF |
šumska površina svake gospodarske jedinice, pa bi se tek nakon izminuća tog »potrošnog« vremena imalo odlučiti na koji će se način dalje gospodariti, i uz koju ophodnju. Posljednjih predratnih godina držalo se donekle odredaba tih gospodarstvenih osnova. Pri tako zavedenom niskom šumskom gospodarenju imale su se obnoviti sve sastojine panjače i postepeno iscrpljene panj eve zamijeniti mladim biljkama niklim iz sjemena. Kako su se godišnje sječine određivale po metodi rašestarenja na jednake površine, to je i visina etata bila ovisna o veličini površine, te o starosti, obrastu i vrstama drveća, koje su na toj površini uzrasle. U pretežno hrastovim, već starijim sastojinama, kod kojih izbojna snaga iz panja slabi, nastojalo se dobiti podmlad iz sjemena na taj način, da je godišnja sječna površina stavila 3 do 5 godina prije sječe u predzabranu. U koliko se nakon provedene čiste sječe ustanovilo, da je izbojna snaga iz hrastovih panjeva zatajila, a usto i prirodno podmlađenje nije uspjelo, što se u većini slučajeva dosad događalo, onda se na sječini posadio žir hrasta kitnjaka te bagremove biljke. To se pokazalo uspješnim samo tamo, gdje nij« bilo mnogo lipovih panjeva. Tamo pak gdje je bio makar i manji postotak lipovih stabala, ona su se nakon provedene čiste sječe svojim izbojcima iz panjeva i žilja toliko raširila, da su ugušila hrast, ili se ovaj tek kržljav održao. Na ovaj se način lipa raširila ne samo na sjevernim ekspozicijama, gdje po prirodi najbolje uspijeva, već i na južnim, gdje je po prirodi manje ima, i gdje je slabijeg uzrasta. Da se hrast održi trebalo je mladu sastojinu stalno čistiti od lipovih izbojaka. Ali to se nije činilo, pa je lipa preotela maha, a i ostalo se grmlje na račun vrijednijih vrsta raširilo, tako da je većina tih mladih sastoiina, zbog zanemarenja uzojmh radnja, vrlo lošeg izgleda. Ne može biti cilj gospodarenja da se uzgoje pretežno lipove sastojine iz panja, koje će davati isključivo ogrevno drvo. Popunjavanje tih sastojina bagremom opravdano je samo na staništu, koje odgovara bagremu. Šablonsko unašanje bagrema u sve fruškogorske sastojine ne može se nikako opravdati, jer bagrem zbog svog krhkog drveta mnogo stradava od vjetroloma, ledoloma i snjegoloma, pa se moraju kod pošumljavanja bagremom izbjegavati sva vjetru izložena mjesta. Stoga nikako nije mjesto bagremu, na primjer, na Crvenom Čotu i ostalim sličnim, vjetru, izloženim ekspozicijama, gdje su bila gotovo sva bagremova stabalca, koja su tamo umjetno zasađena, izvaljena ili im je krošnja izlomljena tako, da se više nisu mogla oporaviti. Bagrem je koristan, jer brzo raste, daje sitnu građu i vinogradsko kolje, a i ogrev je bolji od lipovog, pa je iz tih razloga opravdan uzgoj bagrema u ovim krajevima, ali samo na siromašnijim p ješko vi tim tlima južnih i ravnih, od vjetra (košave) dobro zaštićenih ekspozicija. Iz ovog kratkog prikaza o gospodarenju sa fruškogorskim šumama možemo zaključiti, da se s njima u prošlosti, sa stanovišta racionalnog uzgajanja kao i uređivanja šuma, loše postupalo, pa se te griješke još i danas očituju. Naša je dužnost da ih — učeći se na njihovim lošim posljedicama — ispravimo. * 129 |