DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 51     <-- 51 -->        PDF

IZ HISTORIJE GOSPODARENJA SA SUMAMA NA FRUŠKOJ GORI


Dr. Zlatko Vajda


P
P
osljednjih 20 godina imao sam prilike da nekoliko puta obiđem
sastojine na Fruškoj Gori, naročito one, koje su pripadale manastirima
i zemljišnim zajednicama tog područja. Za vrijeme tog obilaska sabrao
sam nešto podataka o gospodarenju sa tim sastojinama, te zabilježio i
neka svoja zapažanja. Držim da bi se sa nekim podacima o gospodarenju
sa tim šumama u prošlosti mogli i danas koristiti, pa sam odlučio,
da ih objavim.


Glavne vrste drveća, koje sačinjavaju naznačene fruškogorske šume
su hrast kitnjak sa nešto hrasta lužnjaka, cer, lipa, grab, bukva te nešto
brijesta i jasena. Hrast se najviše rasprostranio na južnim stranama
Fruške Gore, kao i po hrptovima brda i visoravnima, dok su na sjevernim
stranama lipa i bukva jače zastupane.


Skoro do polovice prošlog stoljeća gospodarilo se u šumama fruškogorskih
manastira bez ikakve osnove. Sjeklo se kako su to iziskivale
momentane potrebe. Tada je sastavio šumar Antu n Dusi l regulatornu
osnovu, po kojoj je šuma svakog pojedinog manastira razdijeljena
na 80 jednakih površina. Svake godine imao se posjeći jedan takav dio
šume. Sječni red bio je ucrtan u mapu. Na taj se način htjelo zavesti
gospodarenje po metodi rašestarenja sa potpuno jednakim godišnjim
sječnim površinama.


Iako bi se po ovoj regulatornoj osnovi zavelo jednostavno gospodarenje,
ipak bi, da su se sječine onim redom zaista vodile, kako su bile
zasnovane, te sastojine bar donekle dobile normalan izgled. Međutim se
nijedna uprava manastirskih šuma nije držala propisa te regulatorne
osnove, već se i dalje sjeklo bez reda i onoliko koliko se htjelo sve do
konca prošlog stoljeća.


Godine 1900. sastavio je šumar Dragutin Cernicki, po pro


pisima zakona od 26. marta 1894. za veći dio manastirskih šuma, nove


gospodarske osnove. Cernick i utvrđuje, da su se uslijed ranijeg lošeg


gospodarenja sastojine proredile, a mnoge od njih da su zbog svog sla


bog obrasta sličnije pašnjacima nego šumama. Pošto su stabla uzrasla


iz
starih panjeva, a ne iz sjemena, to su kratka, kriva i krošnjasta, te


imaju vrlo mali postotak tehničkog drveta. Na pošumljavanje i uzga


janje mladih šuma, nije se obraćala nikakova pažnja, već su se sastojine


obnavljale isključivo izbojcima iz panjeva, koji su brzo gubili svoju


reproduktivnu*snagu (pogotovo hrastovi panjevi). Osim toga, sve su te


šume bile neposredno prije, kao i poslije sječe otvorene paši stoke.


Tim lošim gospodarenjem nastalo stanje manastirskih šuma okarak


terisao je Cernick i slijedećim:


1.
postepenost dobnih razreda — abnormalna;
2.
obrast šuma — nedovoljan;
3.
iz sjemena niklih stabala — veoma malo;
4.
izbojci iz već degeneriranih panjeva — kržljavi;
5.
prirast drvne mase daleko je pao ispod onoga, koji odgovara
bonitetu tla, uslijed čega je i drvna zaliha daleko ispod
normale.
125




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Da se dođe do normalnog stanja tih šuma i unaprijedi šumsko gospodarstvo
manastirskih šuma, Cernick i propisuje u svojoj gospodarskoj
osnovi, da se u prelaznoj šezdesetgodišnjoj ophodnji sječom pređe čitava
šumska površina svake gospodarske jedinice tako, da se za to vrijeme
privede u normalno stanje i pripremi za uzgoj visoke šume sa većom
ophodnjom i uređenim sječnim redom. Po svršetku te prelazne ophodnje
treba, da se pređe na visoko šumsko gospodarenje.


Navedeni cilj imao bi se postići provedbom propisane šumskouzgojne
osnove, prema kojoj se svaka sastojina, u svrhu da nikne što


SZ. 1. Fruška Gora: hipova


sastojina nikla iz sjemena


Foto: Dr. Z. Vajda


bolji prirc.dni pomladak iz sjemena, prije sječe imala držati deset godina
u predzabrani.


Nakon sječe imala bi se na ekspozicijama, koje odgovaraju hrastu i
pitomom kestenu, izvršiti sadnja žira i kestena pod motiku, odnosno kasnije
u sječini prazna mjesta popuniti sadnjom biljaka iste vrste drveća.
Na taj bi se način uzgojio veći broj biljaka iz sjemena i povećao obrast.
Po općoj i posebnoj osnovi imao se uživati godišnji etat ustanovljen po
formuli austrijske kameralne takse.


Međutim je i taj, u osnovi dobro smišljen gospodarski plan za
obnovu tih fruškogorskih šuma ostao neproveden kao i onaj raniji. Pro


126




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 53     <-- 53 -->        PDF

pisane šumsko uzgojne mjere nisu se provađale. Sastojine su se proredi
vale na način protivan svim principima pravilne prorede. Sjeklo se
bez reda. Prije sječe nisu stavljene šume u predzabranu. Uz nisko šumsko
gospodarenje i dalje se drvo ljeti izvlačilo iz šume, i u mlade zabrane
puštala stoka na pašu, tako da je podmladak iz panjeva oštećivan, dok je
ovaj iz sjemena postao rijedak, i slučajno se održao na zabitnijim mjestima
kamo je vjetar sjeme nanio. Sjeklo se više nego što se smjelo
sjeći, a da se sječine nisu pošumljavale niti popunjavale.


SI. 2. Fruška Gora: Umjetno
osnovana bagremovasastojina


Foto: Dr. Z. Vajda


Na taj su način šume fruškogorskih manastira poslije prvog svjetskog
rata došle u mnogo lošije stanje nego što su bile koncem prošlog
stoljeća, kada ih je šumar Č e r n i c k i provedbom propisa svoje gospodarske
osnove htio spasiti.


Prema stanju kakvo je bilo prije 15 godina mogli bismo te sastojine
grupisati ovako:


1. Hrastove i cerove sastojine prosječno 40—60 godina stare sa stablima
većinom niklih iz panja, čija je izbojna snaga već slaba, dok je
kod primješane lipe ta snaga vrlo jaka. Na boljim tlima, te su sastojine
dobrog izgleda, dok je na plitkim, lošim tlima hrast kržljav.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 54     <-- 54 -->        PDF

2. Sastojine od "20—40 godina, u kojima prevladava lipa pomlađena
iz panja, dok je hrast potišten i zakržljao. U većini tih sastojina nije
obavljeno čišćenje, pa su lošeg izgleda.
3. Hrastove, bukove i grabove sastojine, u kojima mjestimice prevladavaju
stabla nikla iz sjemena, tako da se te sastojine nakon „opreznog
čišćenja, a kasnije prorede, mogu lako prevesti u visoku šumu uklanjanjem
stabala niklih iz panja.
4. Do 20 godina stare sastojine, u kojima je većinom prevladala lipa
iz panja. U nekima je sađen žir i bagremove biljke. Na povoljnim,
vjetru manje izloženim položajima, bagrem se je dobro održao i nadrastao
lipu, dok je hrast većinom potišten. Negdje bi se još pravovremenim
čišćenjem moglo pomoći hrastu.
SI. 3. Fruška Gora: Hrastovi priSI.
4. Fruška Gora: 30 god. livova
čuvci na sječini sastojina pomlađena iz panja
Foto: Dr.Z. Vajda Foto: Dr. Z. Vajda


5. Ciste bagremove sastojine, koje su umjetno osnovane na manjim
površinama, gdje dobro uspijevaju, ako ta staništa nisu izložena vjetru
ili stalnoj paši stoke, koja zbija gornji sloj tla tako, da uslijed toga
postaje tlo za zrak nepropusno, što onemogućuje život za bagremov
uspješni rast potrebnih nitrobakterija.
6. Zapuštene starije sječine, koje bi trebalo što prije očistiti od
grmlja i umjetno pošumiti vrstama drveća, koja odgovaraju staništu.
7. Mlade sječine, koje uslijed slabe izbojne snage starih panjeva
nisu uopće pošumjene, i takove, koje su djelomice umjetno pošumjene
sadnjom hrastovog žira i bagremovih biljaka. Ovdje bi se također imalo
što prije izvršiti pošumljavanje, jer će prevladati korov i grmlje, odnosno
izbojci iz lipovih panjeva i šiblje, pa će kasnije umjetno pošumljavanje
biti oteščano i znatno skuplje.
U cilju, da se u tim šumama konačno zavede uređeni je gospodarenje,
te da se one regeneriraju sastavio je prije 25 godina šumar Jov o
M e 11 a š nove gospodarske osnove, prema kojima prihvaća temeljne
odredbe ranije osnove Černickog, t. j. da se u vremenu od 60 godina
po pravilima niskog šumskog gospodarenja pređe čistom sječom




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 55     <-- 55 -->        PDF

šumska površina svake gospodarske jedinice, pa bi se tek nakon izminuća
tog »potrošnog« vremena imalo odlučiti na koji će se način dalje
gospodariti, i uz koju ophodnju.


Posljednjih predratnih godina držalo se donekle odredaba tih gospodarstvenih
osnova. Pri tako zavedenom niskom šumskom gospodarenju
imale su se obnoviti sve sastojine panjače i postepeno iscrpljene panj eve
zamijeniti mladim biljkama niklim iz sjemena. Kako su se godišnje sječine
određivale po metodi rašestarenja na jednake površine, to je i
visina etata bila ovisna o veličini površine, te o starosti, obrastu i
vrstama drveća, koje su na toj površini uzrasle. U pretežno hrastovim,
već starijim sastojinama, kod kojih izbojna snaga iz panja slabi, nastojalo
se dobiti podmlad iz sjemena na taj način, da je godišnja sječna
površina stavila 3 do 5 godina prije sječe u predzabranu. U koliko se
nakon provedene čiste sječe ustanovilo, da je izbojna snaga iz hrastovih
panjeva zatajila, a usto i prirodno podmlađenje nije uspjelo, što se u
većini slučajeva dosad događalo, onda se na sječini posadio žir hrasta
kitnjaka te bagremove biljke. To se pokazalo uspješnim samo tamo, gdje
nij« bilo mnogo lipovih panjeva. Tamo pak gdje je bio makar i manji
postotak lipovih stabala, ona su se nakon provedene čiste sječe svojim
izbojcima iz panjeva i žilja toliko raširila, da su ugušila hrast, ili se
ovaj tek kržljav održao. Na ovaj se način lipa raširila ne samo na sjevernim
ekspozicijama, gdje po prirodi najbolje uspijeva, već i na južnim,
gdje je po prirodi manje ima, i gdje je slabijeg uzrasta. Da se
hrast održi trebalo je mladu sastojinu stalno čistiti od lipovih izbojaka.
Ali to se nije činilo, pa je lipa preotela maha, a i ostalo se grmlje na
račun vrijednijih vrsta raširilo, tako da je većina tih mladih sastoiina,
zbog zanemarenja uzojmh radnja, vrlo lošeg izgleda. Ne može biti
cilj gospodarenja da se uzgoje pretežno lipove sastojine iz panja, koje
će davati isključivo ogrevno drvo. Popunjavanje tih sastojina bagremom
opravdano je samo na staništu, koje odgovara bagremu. Šablonsko
unašanje bagrema u sve fruškogorske sastojine ne može se nikako
opravdati, jer bagrem zbog svog krhkog drveta mnogo stradava od vjetroloma,
ledoloma i snjegoloma, pa se moraju kod pošumljavanja bagremom
izbjegavati sva vjetru izložena mjesta. Stoga nikako nije mjesto
bagremu, na primjer, na Crvenom Čotu i ostalim sličnim, vjetru, izloženim
ekspozicijama, gdje su bila gotovo sva bagremova stabalca, koja
su tamo umjetno zasađena, izvaljena ili im je krošnja izlomljena tako,
da se više nisu mogla oporaviti. Bagrem je koristan, jer brzo raste, daje
sitnu građu i vinogradsko kolje, a i ogrev je bolji od lipovog, pa je
iz tih razloga opravdan uzgoj bagrema u ovim krajevima, ali samo na
siromašnijim p ješko vi tim tlima južnih i ravnih, od vjetra (košave) dobro
zaštićenih ekspozicija.


Iz ovog kratkog prikaza o gospodarenju sa fruškogorskim šumama
možemo zaključiti, da se s njima u prošlosti, sa stanovišta racionalnog
uzgajanja kao i uređivanja šuma, loše postupalo, pa se te griješke još
i danas očituju. Naša je dužnost da ih — učeći se na njihovim lošim posljedicama
— ispravimo.


* 129


ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Summary


The author gives a brief history of management of forests in the Mt. »Frušlca
gora«. He points out the unfavourable action of clear fellings on the Oak stands,
especially on areas where Oak occurs in mixture with Lime and Hornbeam. He
suggests that the Locust tree should be grown only on sites ecologically favourable
to this species.


SAVJETOVANJE GEODETSKIH STRUČNJAKA FNRJ O SNIMANJU
ZEMLJIŠTA AEROFOTOGRAMETRIJSKOM METODOM


Dr. Zđenko Tomašcgović


P
P
rostrane i udobne prostorije DIT-a u Splitu bile su krajem listopada
1955., na dane 26., 27. i 28., mjesto na kome su fotogrametri, i za fotogrametriju
zainteresirani krugovi imali prilike čuti o dosadašnjim uspjesima
i iskustvima postignutim na području fotogrametrijske aktivnosti
Jugoslavije. Bilo je to na savjetovanju geodetskih stručnjaka, koje je
sazvao i organizirao Savez geodetskih društava FNRJ. Istom su bili prisutni
delegati vojnih i civilnih geodetskih ustanova naših republika. Sa
strane NR Hrvatske, pored ostalih, prisustvovao je jedan predstavnik Poljoprivredno
šumarskog fakulteta u Zagrebu i jedan predstavnik Uprave
za šumarstvo.


Tri dana na savjetovanju okarakterizirana su iznošenjem realnih,
ohrabrujućih rezultata dosadašnjih radova na polju fotogrametrije u Jugoslaviji,
konstruktivnom diskusijom i isto takvim zaključcima, koji su
doneseni u formi preporuka.


Referati, koji su bili pročitani prvoga dana rada:


1. Osvrt na fotogrametrijske radove Zavoda za fotogrametriju (Beograd)
od 1948. godine do danas;
2. Fotogrametrijski instrumenti Zavoda za fotogrametriju u praktičnoj
primeni;
3. Primena fotogrametrije u novom katastarskom premeru;
4. Primena fotogrametrije u katastru;
5. Prilog ispitivanju tačnosti fotogrametrijskih metoda za izradu planova
u krupnim razmerama;
6. Praktični primeri rada na fotogrametrijskim instrumentima, sastavili
su (referati 1 do 5) stručnjaci iz Zavoda za fotogrametriju pri Saveznoj
geodetskoj upravi. Taj se Zavod od g. 1948. do danas afirmirao
kao jedno od najjačih žarišta operativne fotogrametrijske djelatnosti u
zemlji. Postignuti uspjesi, kako se to vidjelo iz spomenutih referata, odnose
se na:
a) proizvodnost toga Zavoda (kartirano 2,045.179 ha zemljišta),
b) broj osposobljenih stručnjaka,
c) broj nabavljenih prvorazrednih i drugorazrednih instrumenata i


aerofotokamera u raznim centrima FNRJ (autografi Wild A-5, A-6, A-7,
A-8, redreseri Wild E-2, Stereoplanigraf Zeiss C-8, Stereotopograf Poivilliers
tip B, aerofotokomore RC 5, RC 5a, RC 7, radilasekator i t. d.).


130