DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 51 <-- 51 --> PDF |
IZ HISTORIJE GOSPODARENJA SA SUMAMA NA FRUŠKOJ GORI Dr. Zlatko Vajda P P osljednjih 20 godina imao sam prilike da nekoliko puta obiđem sastojine na Fruškoj Gori, naročito one, koje su pripadale manastirima i zemljišnim zajednicama tog područja. Za vrijeme tog obilaska sabrao sam nešto podataka o gospodarenju sa tim sastojinama, te zabilježio i neka svoja zapažanja. Držim da bi se sa nekim podacima o gospodarenju sa tim šumama u prošlosti mogli i danas koristiti, pa sam odlučio, da ih objavim. Glavne vrste drveća, koje sačinjavaju naznačene fruškogorske šume su hrast kitnjak sa nešto hrasta lužnjaka, cer, lipa, grab, bukva te nešto brijesta i jasena. Hrast se najviše rasprostranio na južnim stranama Fruške Gore, kao i po hrptovima brda i visoravnima, dok su na sjevernim stranama lipa i bukva jače zastupane. Skoro do polovice prošlog stoljeća gospodarilo se u šumama fruškogorskih manastira bez ikakve osnove. Sjeklo se kako su to iziskivale momentane potrebe. Tada je sastavio šumar Antu n Dusi l regulatornu osnovu, po kojoj je šuma svakog pojedinog manastira razdijeljena na 80 jednakih površina. Svake godine imao se posjeći jedan takav dio šume. Sječni red bio je ucrtan u mapu. Na taj se način htjelo zavesti gospodarenje po metodi rašestarenja sa potpuno jednakim godišnjim sječnim površinama. Iako bi se po ovoj regulatornoj osnovi zavelo jednostavno gospodarenje, ipak bi, da su se sječine onim redom zaista vodile, kako su bile zasnovane, te sastojine bar donekle dobile normalan izgled. Međutim se nijedna uprava manastirskih šuma nije držala propisa te regulatorne osnove, već se i dalje sjeklo bez reda i onoliko koliko se htjelo sve do konca prošlog stoljeća. Godine 1900. sastavio je šumar Dragutin Cernicki, po pro pisima zakona od 26. marta 1894. za veći dio manastirskih šuma, nove gospodarske osnove. Cernick i utvrđuje, da su se uslijed ranijeg lošeg gospodarenja sastojine proredile, a mnoge od njih da su zbog svog sla bog obrasta sličnije pašnjacima nego šumama. Pošto su stabla uzrasla iz starih panjeva, a ne iz sjemena, to su kratka, kriva i krošnjasta, te imaju vrlo mali postotak tehničkog drveta. Na pošumljavanje i uzga janje mladih šuma, nije se obraćala nikakova pažnja, već su se sastojine obnavljale isključivo izbojcima iz panjeva, koji su brzo gubili svoju reproduktivnu*snagu (pogotovo hrastovi panjevi). Osim toga, sve su te šume bile neposredno prije, kao i poslije sječe otvorene paši stoke. Tim lošim gospodarenjem nastalo stanje manastirskih šuma okarak terisao je Cernick i slijedećim: 1. postepenost dobnih razreda — abnormalna; 2. obrast šuma — nedovoljan; 3. iz sjemena niklih stabala — veoma malo; 4. izbojci iz već degeneriranih panjeva — kržljavi; 5. prirast drvne mase daleko je pao ispod onoga, koji odgovara bonitetu tla, uslijed čega je i drvna zaliha daleko ispod normale. 125 |