DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 51     <-- 51 -->        PDF

IZ HISTORIJE GOSPODARENJA SA SUMAMA NA FRUŠKOJ GORI


Dr. Zlatko Vajda


P
P
osljednjih 20 godina imao sam prilike da nekoliko puta obiđem
sastojine na Fruškoj Gori, naročito one, koje su pripadale manastirima
i zemljišnim zajednicama tog područja. Za vrijeme tog obilaska sabrao
sam nešto podataka o gospodarenju sa tim sastojinama, te zabilježio i
neka svoja zapažanja. Držim da bi se sa nekim podacima o gospodarenju
sa tim šumama u prošlosti mogli i danas koristiti, pa sam odlučio,
da ih objavim.


Glavne vrste drveća, koje sačinjavaju naznačene fruškogorske šume
su hrast kitnjak sa nešto hrasta lužnjaka, cer, lipa, grab, bukva te nešto
brijesta i jasena. Hrast se najviše rasprostranio na južnim stranama
Fruške Gore, kao i po hrptovima brda i visoravnima, dok su na sjevernim
stranama lipa i bukva jače zastupane.


Skoro do polovice prošlog stoljeća gospodarilo se u šumama fruškogorskih
manastira bez ikakve osnove. Sjeklo se kako su to iziskivale
momentane potrebe. Tada je sastavio šumar Antu n Dusi l regulatornu
osnovu, po kojoj je šuma svakog pojedinog manastira razdijeljena
na 80 jednakih površina. Svake godine imao se posjeći jedan takav dio
šume. Sječni red bio je ucrtan u mapu. Na taj se način htjelo zavesti
gospodarenje po metodi rašestarenja sa potpuno jednakim godišnjim
sječnim površinama.


Iako bi se po ovoj regulatornoj osnovi zavelo jednostavno gospodarenje,
ipak bi, da su se sječine onim redom zaista vodile, kako su bile
zasnovane, te sastojine bar donekle dobile normalan izgled. Međutim se
nijedna uprava manastirskih šuma nije držala propisa te regulatorne
osnove, već se i dalje sjeklo bez reda i onoliko koliko se htjelo sve do
konca prošlog stoljeća.


Godine 1900. sastavio je šumar Dragutin Cernicki, po pro


pisima zakona od 26. marta 1894. za veći dio manastirskih šuma, nove


gospodarske osnove. Cernick i utvrđuje, da su se uslijed ranijeg lošeg


gospodarenja sastojine proredile, a mnoge od njih da su zbog svog sla


bog obrasta sličnije pašnjacima nego šumama. Pošto su stabla uzrasla


iz
starih panjeva, a ne iz sjemena, to su kratka, kriva i krošnjasta, te


imaju vrlo mali postotak tehničkog drveta. Na pošumljavanje i uzga


janje mladih šuma, nije se obraćala nikakova pažnja, već su se sastojine


obnavljale isključivo izbojcima iz panjeva, koji su brzo gubili svoju


reproduktivnu*snagu (pogotovo hrastovi panjevi). Osim toga, sve su te


šume bile neposredno prije, kao i poslije sječe otvorene paši stoke.


Tim lošim gospodarenjem nastalo stanje manastirskih šuma okarak


terisao je Cernick i slijedećim:


1.
postepenost dobnih razreda — abnormalna;
2.
obrast šuma — nedovoljan;
3.
iz sjemena niklih stabala — veoma malo;
4.
izbojci iz već degeneriranih panjeva — kržljavi;
5.
prirast drvne mase daleko je pao ispod onoga, koji odgovara
bonitetu tla, uslijed čega je i drvna zaliha daleko ispod
normale.
125