DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 46 <-- 46 --> PDF |
jači prirast imala su i veće dimenzije postigla su stabla koja su imala više prostora (Split E. camaldunensis I. i Metković E. camaldulensis I.) Iako je svako ovakvo stablo imalo dovoljno prostora, ipak ni jedno od njih nije razvilo jaču granjevinu i krošnja nije imala veći promjer od 2 m. Uz navedene uslove prosječni godišnji prirast 6-godišnje sastojine E. camaldulensisa (a i E. globulusa) iznosi oko 35 m3 po 1 ha drvne mase promjera do 3 m s dimenzijama stabla od prosječnog po 14 cm, visine 10 m, a obličnog broja deblovine 0,55, dakle sortimenata kraćih stupova, kolja i ogrevnog drveta. Iako ove vrste eukalipta stradaju za vrijeme jačih zima (za predjele mediteranske klime), pored pokušaja uvođenja drugih vrsta mogu se i oni koristiti. Osobito E. camaldulensis, koji je dao dobre izbojke iz žilišta osušenih stabala, te je pogodan za sastojine u niskom uzgoju. Smatram, da bi mu dgovarala sva dublja antropogena tla (napušteni vinogradi). Kako je sjeme klijavo i od posve mladih stabala (5-godišnjih i mlađih), to bi se u razmjerno kratko vrijeme moglo doći i do otpornije forme. Tak su na pr. 1954. biljke iz domaćeg sjemena u rasadniku Metković pokazala jači prirast nego biljke iste vrste iz sjemena uvezenog iz Brazilije (sjetvu je na poticaj N. O. kotara Metković, ne samo ove nego i drugih vrsta, vršio tehničar Marušić).2 CYTOSPORA — RAK TOPOLE Milatović đr. Ivanka — Sabađoš đr. Ana Poljoprivredno-šumarski fakultet, Zagreb T T okom ljetnih mjeseci 1955. god. na području šumarije Postojna zapaženo je sušenje topola na površini od 250—300 m2. Topole su sađene uz kraške potoke prilično gusto sa razmakom od 2—3 m, i stare su oko 30 godina. Potoci uz koje rastu topole imaju promjenljiv nivo vode. Na tim je topolama primijećeno sušenje grana od početka krošnje pa sve do vršnih grančica. Listovi na oboljelim granama su se posušili. Na debljim granama kora je raspucala u vidu rak-rana. Na kori debla nađena su smeđa mjesta s uleknutom korom, koja kasnije raspucava, a zapažena je i pojava narančaste sluzi na oboljelim mjestima. Pretragom oboljelih grana, koje nam je poslala šumarija iz Postojne, ustanovili smo da je na nekima kora raspucala i da su se pojavile rane slične raku, dok se na drugim granama moglo opaziti odumiranje kore i pojava crnih stroma sa piknidama. Na mnogima se ströme još nisu bile pojavile, ali smo ih našli skidanjem vanjskog sloja kore. Karakteristične narančaste niti, koje izlaze iz piknida nismo našli. Te´ su se niti pojavile kasnije nakon što su grane izvjesno vrijeme stajale u laboratoriju (si. 3). Narančaste niti su nakupine spora, koje su slijepljene u sluzi, a veoma su karakteristične za ovu bolest. Čistu kulturu gljive dobili smo izolacijom piknospora na malc-agar. U kulturi razvija se najprije bjelkast micelij, koji vremenom potamni, a 2 Posljedice zime u veljači 1956. god. bit će prikazane u posebnom prikazu. 120 |