DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 46     <-- 46 -->        PDF

jači prirast imala su i veće dimenzije postigla su stabla koja su imala
više prostora (Split E. camaldunensis I. i Metković E. camaldulensis I.)
Iako je svako ovakvo stablo imalo dovoljno prostora, ipak ni jedno od
njih nije razvilo jaču granjevinu i krošnja nije imala veći promjer od 2 m.
Uz navedene uslove prosječni godišnji prirast 6-godišnje sastojine E.
camaldulensisa (a i E. globulusa) iznosi oko 35 m3 po 1 ha drvne mase
promjera do 3 m s dimenzijama stabla od prosječnog po 14 cm, visine
10 m, a obličnog broja deblovine 0,55, dakle sortimenata kraćih stupova,
kolja i ogrevnog drveta.


Iako ove vrste eukalipta stradaju za vrijeme jačih zima (za predjele
mediteranske klime), pored pokušaja uvođenja drugih vrsta mogu se i
oni koristiti. Osobito E. camaldulensis, koji je dao dobre izbojke iz žilišta
osušenih stabala, te je pogodan za sastojine u niskom uzgoju. Smatram,
da bi mu dgovarala sva dublja antropogena tla (napušteni vinogradi).
Kako je sjeme klijavo i od posve mladih stabala (5-godišnjih i mlađih),
to bi se u razmjerno kratko vrijeme moglo doći i do otpornije forme.
Tak su na pr. 1954. biljke iz domaćeg sjemena u rasadniku Metković
pokazala jači prirast nego biljke iste vrste iz sjemena uvezenog iz Brazilije
(sjetvu je na poticaj N. O. kotara Metković, ne samo ove nego i
drugih vrsta, vršio tehničar Marušić).2


CYTOSPORA — RAK TOPOLE


Milatović đr. Ivanka — Sabađoš đr. Ana


Poljoprivredno-šumarski fakultet, Zagreb


T
T
okom ljetnih mjeseci 1955. god. na području šumarije Postojna zapaženo
je sušenje topola na površini od 250—300 m2. Topole su sađene
uz kraške potoke prilično gusto sa razmakom od 2—3 m, i stare su oko
30 godina. Potoci uz koje rastu topole imaju promjenljiv nivo vode. Na
tim je topolama primijećeno sušenje grana od početka krošnje pa sve
do vršnih grančica. Listovi na oboljelim granama su se posušili. Na
debljim granama kora je raspucala u vidu rak-rana. Na kori debla
nađena su smeđa mjesta s uleknutom korom, koja kasnije raspucava, a
zapažena je i pojava narančaste sluzi na oboljelim mjestima.


Pretragom oboljelih grana, koje nam je poslala šumarija iz Postojne,
ustanovili smo da je na nekima kora raspucala i da su se pojavile rane
slične raku, dok se na drugim granama moglo opaziti odumiranje kore
i pojava crnih stroma sa piknidama. Na mnogima se ströme još nisu bile
pojavile, ali smo ih našli skidanjem vanjskog sloja kore. Karakteristične
narančaste niti, koje izlaze iz piknida nismo našli. Te´ su se niti pojavile
kasnije nakon što su grane izvjesno vrijeme stajale u laboratoriju (si. 3).
Narančaste niti su nakupine spora, koje su slijepljene u sluzi, a veoma
su karakteristične za ovu bolest.


Čistu kulturu gljive dobili smo izolacijom piknospora na malc-agar.


U kulturi razvija se najprije bjelkast micelij, koji vremenom potamni, a


2 Posljedice zime u veljači 1956. god. bit će prikazane u posebnom prikazu.


120