DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 43 <-- 43 --> PDF |
mnogi panjevi potjerali su izbojke, od kojih su neki polovicom VIII. mj. dosegli visinu i preko 2 m. Također je u tom nasadu bilo i prilično ponika od prirodne sjetve sjemena dozrelog na stradalim stablima. Osušena stabla aukalipta iskoristio sam za utvrđivanje njihove drvne mase. U Splitu je izvršeno mjerenje stabala E. camaldulensisa, E. globulusa i E. viminalisa i to E. camaldulensisa sekcioniranjem u sekcijama od 1 m (ili kraće), a ostalih dvaju mjerenjem prsnog promjera u dubećem stanju te visine (u dubećem za živa, a oborenom za suha stabla). U Metkoviću stabla u drvoredu mjerena su u dubećem stablu, a iz nasada u oborenom. Kod dubećih stabala pored promjera u 1,3 m, mjereni su i promjeri u 0,5 i 1,5 m visine. Kod tih stabala mjerene su i totalne visine. Na oborenim stablima totalne visine nisu mogle biti mjerene, jer su bila prevršena na cea 1 m ispod vrha (kod promjera grane vrška ispod 3 cm), a pored toga osušene grančice eukalipta su vrlo krhke, te se kod obaranja izlome. Na 21 oborenom stablu mjeren je samo promjer u 1,3 m, a na 13 stabala izvršeno je sekcioniranje u sekcijama od 1 m dužine. U Metkoviću debljina stabala i sekcija utvrđena je zapravo mjerenjem opsega, a isto tako i na stablima E. cmaldulensisa u Splitu, pa je kasnije izvršeno preračunavanje opsega na promjer. E. globulus kao i E. viminalisa debljina je izmjerena promjerkom. Sve debljine mjerene su s korom. Na nekim stablima mjerena je i debljina kore, koja kod debljih stabala (pp preko 10 cm) pri dnu iznosi 1,5 cm, u visini od 1,3 m oko 1,0 cm, a u polovini visine stabala oko 0,8 cm. Podaci o dimenzijama ovih stabala kao i o masama sekcioniranih iskazani su u tab. 5. i 6. IV. Iako broj izmjerenih stabala nije velik, ipak podaci mjerenja mogu poslužiti za približno ocjenjivanje prirasta ovih vrsta a svakako će poslužiti kao dopuna mjerenja stabala istih Vrsta na drugim mjestima. Uz uslove tla, kakovo je u rasadniku Spinut odnosno u rasadniku Metković vidimo, da E. camaldulensis i E. globulus mogu u 6 godina doseći prosječni promjer u 1,3 m do 14 cm, a visine stabala do 10 m. Tlo u rasadniku Spinut je smeđa skeletoidna pjeskovita glina, a u rasadniku Metković pjeskovito sa šljunkovitom podlogom kao nanos Neretve (rub rasadnika nije udaljen od korita Neretve ni 20 m). Tlo u Spinutu oskudijeva na mineralnim hranivima (kako pokazuje uzrast različitih drugih vrsta), a podjednako je i u rasadniku u Metkoviću. Dok u Metkoviću može doći do utjecaja vlažnost podzemne vode nedaleke Neretve, to u Spinutu nije slučaj. Jedino se onaj najjači primjerak E. globulusa (pp 21 cm) nalazi pored jedne vodovodne česme, te je vlažnost tla bila znatno veća nego za ostalih. Zalijevanje stabala ni u Splitu ni u Metkoviću, osim prve godine, nije vršeno. Utvrditi prirast po 1 ha je teže, jer ti nasadi u stvari i nisu sastojine (u biološkom smislu). Stabla u drvoredu bila su na razmaku od preko 1 m, a i s dvije strane posve slobodna, dok u nasadima razmak je bio različit (osobito u Metkoviću) i to od 0,4 do 2 m već prema tome, kako su ostala neizvađena stabla. U Splitu ona stabalca od sjetve na otvorenom razvijala se u prvotnoj gustoći te, nisu u većini dosegli ni visinu od 1 m. Ipak ova premjerba pokazuje, da za eukalipte kao vrste brzog rasta nije potrebna veća gustoća sadnje od 2.500 kom. po ha. Naime 117 |