DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 41 <-- 41 --> PDF |
27.; za E. viminalis na 56 kom. u redovima 5., 10., 15., 20. i 25. Interval redova kod svih vrsta nije jednak, jer nije bio jednak ni broj presađenog ponika. Za E. amygdalina nema podataka, jer se šav ponik na svim trim sijalištima posušio prije nego li je dorasao za pikiranje. Podaci mjerenja kao aritmetski prosjeci prikazani su u tab. 2.) (pojedinačni podaci mjerenja stoje interesentu na raspolaganju kod autora). U istoj tabeli naznačen je i broj ukupno osušenih do dana mjerenja. Bilježimo i broj ukupno proizvedenih pikiranih sadnica te njihovu raspodjelu po Saveznom Institutu za šumsku melioraciju krša (tab. 3.). Pored ovdje iskazanog broja biljaka stanoviti broj presađen je i na druga mjesta od kojih posebno bilježim ona na području b. kotara Metković: na platou u Pločama, u Bađula-Kuti i Šibovica-Pavlovača. III. Nakon otpreme disponiranih sadnica u rasadniku Špinut ostao je stanoviti broj neizvađenih, koje su i ostavljene da se i dalje razvijaju. To je bilo moguće radi toga, što je rasadnik pripao Srednjoj šumarskoj školi za krš, pa nije bilo potrebe da se raspoloživa površina koristi isključivo za uzgoj biljaka. Isto su tako ostale i sve nepikirane biljke sjetve na gredicama. Zimu 1948./49. god. mladi eukalipti su dobro prošli, jer je bilo tek manjeg sušenja izbojaka i lišća kao posljedice zajedničkog djelovanja nižih temperatura i bure. Da su te zime manje škodile minimalne temperature, nego više bura, dokazom je činjenica, da je ostalo neozlijeđeno sve ono lišće, koje se nalazilo i pod najmanjom zaštitom od neposrednog udara bure. Jače stradanje eükalipta od smrzavanja dogodilo se zimi 1953./54. god. Te je zime pozebao pretežni dio krošnje od većine stabala, dok su s manjim štetama prošla stabla: 1 E. globulusa (pozeblo samo nekoliko pojedinačnih grana), 3 stabla E. camaldulensisa iz sjetve 1948. god. i 1 sjetve 1946. (sjemena iz Malog Lošinja), te 2 stabla E. viminalisa (pozeble pojedinačne grane). Tok sušenja stabala 1954. god. nije bio jednolik. Stabla E. camaldulensisa osušila su se u cijelosti već tokom proljeća, ali su u ljeto počeli izbijati izdanci iz panja iako osušena stabla nisu bila posječena. Stabla E. globulusa zadržala su tokom cijelog ljeta stanoviti broj grančica i listova, ali se nakon jesenjeg vegetacijskog perioda pokazalo, da oporavljanje stabala ne uspijeva, pa su i ona posječena u veljači 1955. god. Međutim ni regeneracija iz panja nije uspjela te neki panjevi nisu uopće potjerali izbojke, a neki tek slabe, koji su se i brzo posušili. Tek iz jednog panja izbio je jedan jači izbojak koji je dosegao visinu do blizu 1,5 m, ali se i on krajem ljeta 1955. god. posušio. To bi značilo, da je regeneracija E. globulusa iz panja neuspješna. Međutim u Lumbardi na otoku Korčuli (kuća Mirošević-Sorgo) jedan E. globulus regenerirao se više puta iz panja nakon što je stradao od zime, pa su ljeti 1948. god. istogodišnji izboj ci dosegli visinu od blizu 4 m. Kao u rasadniku Špinut tako je u rasadniku u Metkoviću ostao stanoviti broj E. camaldulensisa nepresađen. Pored toga tamo su bila posađena u samom rasadniku i dva kraća drvoreda. Zime 1953./54. god. u tom rasadniku pozebla su sva stabla. Ta je zima bila karakterizirana nizom dana s temperaturama ispod 0° C, a minimalna je iznosila i ispod —10° C. Sušenje stabala uslijedilo je tokom proljeća, a tokom ljeta |