DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 37 <-- 37 --> PDF |
PRILOG POZNAVANJU MOGUĆNOSTI UZGOJA EUKALIPTA KOD NAS Ing-. O. Piškorić — Split I. P P očetkom 1948. god. tadanje Ministarstvo šumarstva NR Hrvatske uputilo je Upravi za pošuml javan je i melioraciju krša u Splitu 2 kg sjemena eukalipta, 0,5 kg sjemena tung drveta (Aleuritis cordata Rob. B.) i 70 busova bambusa (Phyllostachys mitis) radi pokusnih sadnja na području Krasa. Sjeme i busovi stigli su iz SSSR-a (s područja Kavkaza), pa prema tome ni sjeme eukalipta nije bilo iz autohtonog područja. Od eukalipta prispjelo je sjeme sljedećih vrsta: Eucalyptus amygdalina Labill. (eukalipt. zimak), E.camaldulensis Dehn. (E. rostrata Schl.) (primorski euk.),1 E. globulus Labill. (eukal, trakaš) i E. viminalis Labill. (vitograni eukal.). Primljeno sjeme bilo je posijano dijelom u rasadnik Špinut u Splitu, a dijelom i u drugim rasadnicima (Omiš, Makarska, Metković, Mljet i dr.). Upravi za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu bilo je povjereno neposredno rukovodstvo nad uzgojem ovih vrsta kao vođenje evidencije nicanja, razvoja ponika i biljaka, sadnja na terenu i t. d. Uprava je međutim izvršila samo jedan dio posla, jer je osnutkom Saveznog instituta za šumsku melioraciju krša u Splitu (polovicom 1948. god.) ovaj preuzeo daljnji posao na uzgoju ovih vrsta. II. Iako je zadaća ovog prikaza registrirati prirast jednog dijela uzgo jenih eukalipta, iznosim i neke detalje o sjetvi, nicanju i razvoju ponika pretpostavljajući, da mogu korisno poslužiti kod budućih radova s ovim vrstama. Za sjetvu sjemena, uzgoj sadnica kao i za presadnju na teren sa sjemenom primljene su iz SSSR-a i opširne upute. Prema tim uputama cjelokupan rad na sjetvi i uzgoju biljaka, odnosno presadnji vrlo je delikatan te je propisan cio niz posebnih postupaka za svaku fazu uzgoja (rada). Tako se prema tim uputama sjetva sjemena mora izvršiti u oso bito fino, prosijano tlo i to u klijališta, kod presadnje (pikiranja) ponika korjenje ne smije uopće doći izvan zemlje, a za presadnju i jednogodiš njih biljaka (koje mogu premašiti i visinu od 1 m) nužne su pripreme od mjesec i više dana unaprijed i t. d. Međutim jednogodišnji rad u rasadniku Špinut je pokazao, da zadovoljava postupak potreban za sjetvu ostalih vrsta sa sitnim sjemenom (ispod 1 mm promjera), a za pikiranje i presadnju postupak koji odgovara i za druge na presadnju osjetljivije vrste. U rasadniku Špinut dio sjemena posijan je u klijalište (betonski polusanduk ispunjen stajskim gnojem i s pomičnim staklenim pokro vom), a drugi dio (što nije stalo u klijalište) posijan je na otvorenom, u gredice. Gredica II. nije bila ni cio dan osunčana, jer se nalazila iza jednog zida te je neposredna insolacija nastupala iza 10 sati. Tok nicanja sjetve prikazan je u tab. 1. 1 1948. god. E. camaldulensis vodio se kao E. rostrata. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Tabl. 1. Prikaz rikanja sjemena posijanog 1948. god. Mjesto Dan To k nicanj a i stanj e ponik a sjetve na dan E. amygdalina E. camaldulensis E. globulus E. viminalis Opask a 30. IV. niče — niče rt 22. IV. 4. V. niče — niče — 15. V. zapaženi su i prvi parovi listova 15. V. slabo dobar osrednji osrednji 30. IV. — — — — rt u 22. IV. 4. V. — — niče — 15. V. ponik je bio bolji nego u klijalištu Ü 15. V. ponik sviju vrsta Gredica II. 7. II. 15. V. — niče niče niče Kako pokazuju podaci tab. 1. sjetva navedenih vrsta uspijeva i na otvorenom jednako kao i u klijalištu. Nadalje može se zaključiti, da je nicanje brže u toplijem tlu: dok je sjeme posijano 22. IV. trebalo za nicanje (osim E. globulusa) preko 20 dana, posijano 7. V. počelo je nicati već osmi dan, odnosno jednako kao u klijalište posijano sjeme E. camaldulensisa i E. viminalisa. Vrijedno je zabilježiti i to, da je ponik sjetve od 22. IV. na otvorenom 15. V. bio općenito bolji nego ponik sjetve u klijalištu. Tabl. 2. Razvoj presađenih eukalipta u rasadniku Špinut ljeta 1948. god. Visina u cm Eucalyptus camaldulensis globulus viminalis Datum rt ti rt Opaska mjerenja C a J3 a m o c §1 >u o c §1 oc o Q..S a, a, O 3 ´So o 3 hc o OT « rt IH 3 ;.;H t-< M 3 ^3 ti i- a, 3 2. VIII. 9,2 2—20 11 4,3 1—12 11 7,3 1—19 15 Početni broj biljaka za mje 18. VIII. 17,5 4—33 12 6,5 3—14 21 11,2 2—24 17 renje bio je za: E. cam 146 18; 31. VIII, 25,6 8—53 12 9,3 3—19 29 13,9 3—37 E. glob. 56 E. vim. 56 27. X, 57,9 11 — 105 12 21,2 6—41 37 28,6 6—44 27 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Tokom prve polovine mjeseca lipnja izvršeno je pikiranje ponika iz klijališta u rasadnik. Navedene upute propisivale su presadnju ili rano ujutro odnosno predvečer ili uz naoblaku, ali se u rasadniku Špinut ono vršilo tokom cijelog dana, koji su uglavnom bili sunčani. Što više, rasadničar kod presadnje prvih stotinu komada E. camaldulensisa nije korjenje ni najmanje zaštitio i pikirane biljčice su odmah polegle radi Krošnja najjačeg Eucalyptus globus Labill. u rasadniku Špinut 1954. god. Foto P. Jurić pomanjkanja turgora u stanicama. Jedino su prepikirane biljčice bile dobro žalite. Sljedećeg dana su međutim sve biljke bile posve dobro i ni jedna se nije osušila. Jednako dobre uspjehe pikiranja bez posebne pažnje imao je i tehničar Marušić u Metkoviću. Prema naređenju Ministarstva šumarstva tokom ljeta vršena su mjerenja visine biljaka, kako bi se ustanovilo njihovo napredovanje. Visine su mjerene nä stanovitom broju presađenih biljaka i to: za E. camaldulensis na 146 kom. u redovima 2., 16., 20., 30., 40.,. 50. i 60 (prvi kao rubni bio je ispušten) za E. globulus na 56 kom. u redovima 1., 9., 18. i |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Tabl. 3. Raspored proizvedenih sadnica u raznim rasadnicima 1948. god. Broj biljaka Eucalpytus Mjesto rasadnika Panzin Pula Mljet (Govedari) Muč Dubrovnik Makarska Metković Omiš Split rt 3 d 1 rt — — 15 — — — — — — 1 a V *rt S.3 rt « u — - 4680 — 450 — 9000 3000 3050 VI "3 O — — 210 — — — 1000 1200 1050 rt C | > 100 1600 780 200 1700 600 2100 — 1290 Dispozicija biljaka za sadnju Saveznog Instituta za šumsku melioraciju krša u Splitu E. vim.in.alis 50 kom. oko Opatije i Lovrana, a ostalo na zaštićene položaje oko Čepićkog polja. E. viminalis 625 kom. na potezu od Opatije do Labina, a ostalo za lokalne sadnje u Puli i na Brionima (no ne blizu mora). E. amygdalina 5 kom. na terenu Srednje poljoprivredne škole u Topoloci (kod Bara), a ostalo ostaje na Mljetu. E. camaldulensis 625 kom. na Mljetu, predjel Stupe i Prisoje-Spilice. E. globulus 210 kom. na Mljetu, predjel Stupe. E. viminalis 625 kom. na Mljetu, predjel Stupe, a ostalo na drugim pogodnim mjestima. E. viminalis 100 kom. u okolici Muoa i u Splitu; ostatak ostaje u rasadniku. E. camaldulensis 3O0 kom. Budva: oko Miločera i južnije. E. viminalis 500 kom. oko Budve i sjevernije, a ostalo na južnodalmatinskim otocima. Područje Makarske. E. camaldulensis 2500 kom. Budva oko Miločera i južnije, a 2500 kom. kod Petrovca i oko Topolice kod Bara. E. globulus 750 kom. Bar: prema selu Zaljevu. E. viminalis 150 kom. na području Budve. Ostalo lokalna sadnja Metković i južnodalmatinski otoci. E. camaldulensis 2500 kom. Ulcinj. E. globulus 2500 kom. Ulcinj: oko Komina. Ostalo za lokalnu sadnju i južnu Dalmaciju. E. camaldulensis 2500 kom. područje Ulcinja. E. globulus 750 kom. na području Ulcinja. Ostalo lokalna sadnja u Splitu. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 41 <-- 41 --> PDF |
27.; za E. viminalis na 56 kom. u redovima 5., 10., 15., 20. i 25. Interval redova kod svih vrsta nije jednak, jer nije bio jednak ni broj presađenog ponika. Za E. amygdalina nema podataka, jer se šav ponik na svim trim sijalištima posušio prije nego li je dorasao za pikiranje. Podaci mjerenja kao aritmetski prosjeci prikazani su u tab. 2.) (pojedinačni podaci mjerenja stoje interesentu na raspolaganju kod autora). U istoj tabeli naznačen je i broj ukupno osušenih do dana mjerenja. Bilježimo i broj ukupno proizvedenih pikiranih sadnica te njihovu raspodjelu po Saveznom Institutu za šumsku melioraciju krša (tab. 3.). Pored ovdje iskazanog broja biljaka stanoviti broj presađen je i na druga mjesta od kojih posebno bilježim ona na području b. kotara Metković: na platou u Pločama, u Bađula-Kuti i Šibovica-Pavlovača. III. Nakon otpreme disponiranih sadnica u rasadniku Špinut ostao je stanoviti broj neizvađenih, koje su i ostavljene da se i dalje razvijaju. To je bilo moguće radi toga, što je rasadnik pripao Srednjoj šumarskoj školi za krš, pa nije bilo potrebe da se raspoloživa površina koristi isključivo za uzgoj biljaka. Isto su tako ostale i sve nepikirane biljke sjetve na gredicama. Zimu 1948./49. god. mladi eukalipti su dobro prošli, jer je bilo tek manjeg sušenja izbojaka i lišća kao posljedice zajedničkog djelovanja nižih temperatura i bure. Da su te zime manje škodile minimalne temperature, nego više bura, dokazom je činjenica, da je ostalo neozlijeđeno sve ono lišće, koje se nalazilo i pod najmanjom zaštitom od neposrednog udara bure. Jače stradanje eükalipta od smrzavanja dogodilo se zimi 1953./54. god. Te je zime pozebao pretežni dio krošnje od većine stabala, dok su s manjim štetama prošla stabla: 1 E. globulusa (pozeblo samo nekoliko pojedinačnih grana), 3 stabla E. camaldulensisa iz sjetve 1948. god. i 1 sjetve 1946. (sjemena iz Malog Lošinja), te 2 stabla E. viminalisa (pozeble pojedinačne grane). Tok sušenja stabala 1954. god. nije bio jednolik. Stabla E. camaldulensisa osušila su se u cijelosti već tokom proljeća, ali su u ljeto počeli izbijati izdanci iz panja iako osušena stabla nisu bila posječena. Stabla E. globulusa zadržala su tokom cijelog ljeta stanoviti broj grančica i listova, ali se nakon jesenjeg vegetacijskog perioda pokazalo, da oporavljanje stabala ne uspijeva, pa su i ona posječena u veljači 1955. god. Međutim ni regeneracija iz panja nije uspjela te neki panjevi nisu uopće potjerali izbojke, a neki tek slabe, koji su se i brzo posušili. Tek iz jednog panja izbio je jedan jači izbojak koji je dosegao visinu do blizu 1,5 m, ali se i on krajem ljeta 1955. god. posušio. To bi značilo, da je regeneracija E. globulusa iz panja neuspješna. Međutim u Lumbardi na otoku Korčuli (kuća Mirošević-Sorgo) jedan E. globulus regenerirao se više puta iz panja nakon što je stradao od zime, pa su ljeti 1948. god. istogodišnji izboj ci dosegli visinu od blizu 4 m. Kao u rasadniku Špinut tako je u rasadniku u Metkoviću ostao stanoviti broj E. camaldulensisa nepresađen. Pored toga tamo su bila posađena u samom rasadniku i dva kraća drvoreda. Zime 1953./54. god. u tom rasadniku pozebla su sva stabla. Ta je zima bila karakterizirana nizom dana s temperaturama ispod 0° C, a minimalna je iznosila i ispod —10° C. Sušenje stabala uslijedilo je tokom proljeća, a tokom ljeta |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 42 <-- 42 --> PDF |
116 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 43 <-- 43 --> PDF |
mnogi panjevi potjerali su izbojke, od kojih su neki polovicom VIII. mj. dosegli visinu i preko 2 m. Također je u tom nasadu bilo i prilično ponika od prirodne sjetve sjemena dozrelog na stradalim stablima. Osušena stabla aukalipta iskoristio sam za utvrđivanje njihove drvne mase. U Splitu je izvršeno mjerenje stabala E. camaldulensisa, E. globulusa i E. viminalisa i to E. camaldulensisa sekcioniranjem u sekcijama od 1 m (ili kraće), a ostalih dvaju mjerenjem prsnog promjera u dubećem stanju te visine (u dubećem za živa, a oborenom za suha stabla). U Metkoviću stabla u drvoredu mjerena su u dubećem stablu, a iz nasada u oborenom. Kod dubećih stabala pored promjera u 1,3 m, mjereni su i promjeri u 0,5 i 1,5 m visine. Kod tih stabala mjerene su i totalne visine. Na oborenim stablima totalne visine nisu mogle biti mjerene, jer su bila prevršena na cea 1 m ispod vrha (kod promjera grane vrška ispod 3 cm), a pored toga osušene grančice eukalipta su vrlo krhke, te se kod obaranja izlome. Na 21 oborenom stablu mjeren je samo promjer u 1,3 m, a na 13 stabala izvršeno je sekcioniranje u sekcijama od 1 m dužine. U Metkoviću debljina stabala i sekcija utvrđena je zapravo mjerenjem opsega, a isto tako i na stablima E. cmaldulensisa u Splitu, pa je kasnije izvršeno preračunavanje opsega na promjer. E. globulus kao i E. viminalisa debljina je izmjerena promjerkom. Sve debljine mjerene su s korom. Na nekim stablima mjerena je i debljina kore, koja kod debljih stabala (pp preko 10 cm) pri dnu iznosi 1,5 cm, u visini od 1,3 m oko 1,0 cm, a u polovini visine stabala oko 0,8 cm. Podaci o dimenzijama ovih stabala kao i o masama sekcioniranih iskazani su u tab. 5. i 6. IV. Iako broj izmjerenih stabala nije velik, ipak podaci mjerenja mogu poslužiti za približno ocjenjivanje prirasta ovih vrsta a svakako će poslužiti kao dopuna mjerenja stabala istih Vrsta na drugim mjestima. Uz uslove tla, kakovo je u rasadniku Spinut odnosno u rasadniku Metković vidimo, da E. camaldulensis i E. globulus mogu u 6 godina doseći prosječni promjer u 1,3 m do 14 cm, a visine stabala do 10 m. Tlo u rasadniku Spinut je smeđa skeletoidna pjeskovita glina, a u rasadniku Metković pjeskovito sa šljunkovitom podlogom kao nanos Neretve (rub rasadnika nije udaljen od korita Neretve ni 20 m). Tlo u Spinutu oskudijeva na mineralnim hranivima (kako pokazuje uzrast različitih drugih vrsta), a podjednako je i u rasadniku u Metkoviću. Dok u Metkoviću može doći do utjecaja vlažnost podzemne vode nedaleke Neretve, to u Spinutu nije slučaj. Jedino se onaj najjači primjerak E. globulusa (pp 21 cm) nalazi pored jedne vodovodne česme, te je vlažnost tla bila znatno veća nego za ostalih. Zalijevanje stabala ni u Splitu ni u Metkoviću, osim prve godine, nije vršeno. Utvrditi prirast po 1 ha je teže, jer ti nasadi u stvari i nisu sastojine (u biološkom smislu). Stabla u drvoredu bila su na razmaku od preko 1 m, a i s dvije strane posve slobodna, dok u nasadima razmak je bio različit (osobito u Metkoviću) i to od 0,4 do 2 m već prema tome, kako su ostala neizvađena stabla. U Splitu ona stabalca od sjetve na otvorenom razvijala se u prvotnoj gustoći te, nisu u većini dosegli ni visinu od 1 m. Ipak ova premjerba pokazuje, da za eukalipte kao vrste brzog rasta nije potrebna veća gustoća sadnje od 2.500 kom. po ha. Naime 117 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 44 <-- 44 --> PDF |
118 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 45 <-- 45 --> PDF |
119 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 46 <-- 46 --> PDF |
jači prirast imala su i veće dimenzije postigla su stabla koja su imala više prostora (Split E. camaldunensis I. i Metković E. camaldulensis I.) Iako je svako ovakvo stablo imalo dovoljno prostora, ipak ni jedno od njih nije razvilo jaču granjevinu i krošnja nije imala veći promjer od 2 m. Uz navedene uslove prosječni godišnji prirast 6-godišnje sastojine E. camaldulensisa (a i E. globulusa) iznosi oko 35 m3 po 1 ha drvne mase promjera do 3 m s dimenzijama stabla od prosječnog po 14 cm, visine 10 m, a obličnog broja deblovine 0,55, dakle sortimenata kraćih stupova, kolja i ogrevnog drveta. Iako ove vrste eukalipta stradaju za vrijeme jačih zima (za predjele mediteranske klime), pored pokušaja uvođenja drugih vrsta mogu se i oni koristiti. Osobito E. camaldulensis, koji je dao dobre izbojke iz žilišta osušenih stabala, te je pogodan za sastojine u niskom uzgoju. Smatram, da bi mu dgovarala sva dublja antropogena tla (napušteni vinogradi). Kako je sjeme klijavo i od posve mladih stabala (5-godišnjih i mlađih), to bi se u razmjerno kratko vrijeme moglo doći i do otpornije forme. Tak su na pr. 1954. biljke iz domaćeg sjemena u rasadniku Metković pokazala jači prirast nego biljke iste vrste iz sjemena uvezenog iz Brazilije (sjetvu je na poticaj N. O. kotara Metković, ne samo ove nego i drugih vrsta, vršio tehničar Marušić).2 CYTOSPORA — RAK TOPOLE Milatović đr. Ivanka — Sabađoš đr. Ana Poljoprivredno-šumarski fakultet, Zagreb T T okom ljetnih mjeseci 1955. god. na području šumarije Postojna zapaženo je sušenje topola na površini od 250—300 m2. Topole su sađene uz kraške potoke prilično gusto sa razmakom od 2—3 m, i stare su oko 30 godina. Potoci uz koje rastu topole imaju promjenljiv nivo vode. Na tim je topolama primijećeno sušenje grana od početka krošnje pa sve do vršnih grančica. Listovi na oboljelim granama su se posušili. Na debljim granama kora je raspucala u vidu rak-rana. Na kori debla nađena su smeđa mjesta s uleknutom korom, koja kasnije raspucava, a zapažena je i pojava narančaste sluzi na oboljelim mjestima. Pretragom oboljelih grana, koje nam je poslala šumarija iz Postojne, ustanovili smo da je na nekima kora raspucala i da su se pojavile rane slične raku, dok se na drugim granama moglo opaziti odumiranje kore i pojava crnih stroma sa piknidama. Na mnogima se ströme još nisu bile pojavile, ali smo ih našli skidanjem vanjskog sloja kore. Karakteristične narančaste niti, koje izlaze iz piknida nismo našli. Te´ su se niti pojavile kasnije nakon što su grane izvjesno vrijeme stajale u laboratoriju (si. 3). Narančaste niti su nakupine spora, koje su slijepljene u sluzi, a veoma su karakteristične za ovu bolest. Čistu kulturu gljive dobili smo izolacijom piknospora na malc-agar. U kulturi razvija se najprije bjelkast micelij, koji vremenom potamni, a 2 Posljedice zime u veljači 1956. god. bit će prikazane u posebnom prikazu. 120 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 47 <-- 47 --> PDF |
nakon mjesec dana gotovo je crne boje. Micelij raste površinski bez zračnih hifa. U vrlo mladoj kulturi (12 dana staroj) javljaju se crne ströme sa zrelim piknidama. Na osnovu simptoma i mikroskopskog pregleda grana, kao i čiste kulture utvrdili smo, da je uzročnik sušenja topola gljiva Cytospora chrysosperma (Pers.) Fr. Ovaj naziv pripada konidijskoj generaciji, a askomicetni je stadij Valsa sordida Nit. SI. 1. Cytospora rak na grani topole. — CytosporaCanker on the branches of poplar Foto Kurbanović U američkoj literaturi opisana je ova bolest kao Cytospora rak (Cytospora Canker), Boyce (2). Schmidle (4) je označava kao palež kore (Rindenbrand), jer u svojim istraživanjima nije naišao na simptome raka. Kao »Rindenpilz« je navodi Z y c h a (6). Ovo je oboljenje topola prošireno u Evropi i Americi, zatim je ustanovljeno u Iranu i Južnoj Africi. Da bi naše šumarske stručnjake na terenu upoznali s ovom bolesti topole, dat ćemo kratak prikaz toka bolesti, najvažnije simptome kao i mjere koje treba poduzeti da se spriječi njeno širenje. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Domaćini i parazitizam Cytospora chrysosperma napada najčešće Populus i Salix spp., ali se javlja i na vrstama roda Sorbus, Prunus, Sambucus i Acer. Prema B o y c e - u (2) najosjetljivija je Populus deltoides Marsh., a najrezistentnija je Populus wislizenii (Wats.) Sarg. Spomenuta gljiva živi saprofitski na odumrloj kori domaćina, a postaje parazit, ako je biljka fiziološki oslabljena iz bilo kojih razloga (suša, SI. 2. Strome sa piknidama na grani topole. — Pycnidia of Cytospora chrysosperma on the bark of poplar Foto Kurbanović mraz, požar, nepovoljno stanište, ozljede). Gljiva prodire u živo drvo kroz rane ili mrtve grane. Cytospora chrysosperma može se naći na suhim granama koje leže na zemlji. Zabilježene su veće štete na ukrasnim vrstama topole u semiaridnim područjima, koje nisu pravilno njegovane. Schmidl e (4) je nizom infekcijskih pokusa dokazao da je Cytospora chrysosperma parazit oslabljenih stabala. Na topolama koje su bile u snažnom porastu, infekcija se pojavila na malom broju stabala. Simptomi bolesti Bolest može napasti topolu u toku cijelog njenog života. Pojavljuje se na kori stabla, te na kori velikih i malih grana. Kora na mjestu infek |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 49 <-- 49 --> PDF |
čije mijenja boju u smeđu ili crnu, postaje neznatno uleknuta, zatim se suši i raspucava. Zaražena mjesta su nepravilna oblika. Napredovanjem bolesti zaraza; se može prstenasto proširiti oko stabla. Raspucavanjem kore nastaju rak rane, koje prema B o y c e - u (2) nastaju na deblu i debljim granama. H e s m e r (3) navodi da su rak rane izazvane Cytospora chrysosperma slične onima od Nectria spp. i smatra, da one nastaju pojačanim porastom tkiva na rubovima zaraženih mjesta. Na zaraženim granama iz Postojne našli smo rak rane i na tanjim granama. SI. 3. Nakupine spora u obliku narančastih niti koje izlaze iz piknida. — Yellowish »spore tendrils« spreading out of pycnidia Foto Kurbanović Na mjestu zaraze unutrašnjost kore, kambij i bijel, a ponekad i srž, potamne. Ove tamne zone oštro su odijeljene od ostalog zdravog dijela. Kambij odumire, i ako je stablo jako napadnuto ono će u roku od 2—3 godine uginuti. U početnom stadiju teško je prepoznati ovu bolest. Međutim kada se pojave crne ströme iz kojih izlaze narančaste niti, možemo biti potpuno sigurni da se radi o Cytospora raku. Strome su promjera oko 3 mm. Piknide se drže više komora, ali imaju jedan zajednički otvor. Piknospore su hijaline crvolika oblika, a nastaju na dugim nitastim konidioforima. Kao što je već rečeno, spore (piknospore) izlaze iz piknida u sluzi koja otvrdne na zraku, pa se formiraju duge niti narančaste ili |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 50 <-- 50 --> PDF |
žute boje. U koliko je vrijeme vlažno sluz se rastopi, pa se stvaraju nepravilne nakupine spora na piknidama. Bolest se širi piknosporama, koje raznosi vjetar, insekti i ptice. Ova gljiva stvara i peritecije, koji su uloženi u stromi kao i piknide. Askospore su istog oblika, kao i piknospore, samo su veće. Budući da se ova bolest javlja na fiziološki oslabljenim stablima, zaštita topola sastoji se u pravilnom uzgoju. Topole koje imaju optimalne uvjete za rast, otporne su prema ovoj bolesti. Kako suša povoljno utječe na razvitak gljive, preporuča se da se u sušnim godinama mlade sađene topole u parkovima zalijevaju, kako nebi oslabile i postale osjetljive. Treba izbjegavati orezivanje topola, jer su rane ulazna mjesta infekcije. Ako se zaraza pojavi u rasadnicima potrebno je jako zaražene biljke izvaditi i spaliti, odnosno ako je zaraza slabija odstraniti zaražene grane i uništiti ih. Kako je Cytospora chrysosperma parazit slabosti možemo objasniti jače proširenje ove bolesti u Postojni. Smatramo, da su topole uslijed preguste sadnje i nepravilnog snabdijevanja vodom fiziološki oslabile pa se Cytospora rak jače proširio. LITERATURA 1. Baxter D. V.: Pathology in Forest Practice, New York, 1943. 2. Boyce J. S.: Forest Pathology, New York, 1948. 3. Hesmer H. et al.: Pappelbuch, Bonn, 1951. 4. S´Chmidle A.: Die Cystospora-Krankheit der Pappel und die Bedingungen für ihr Auftreten, Phytopathologische Zeitschrift, Bd. 21, Heft 1, 1953. 5. Schwerdtfeger F.: Die Waldkrankheiten, Berlin, 1944. 6. Zycha H. - Schmidle A.: Pilzkrankheiten der Pappel, Flugblatt M 14, 1953. SUMMARY Cytospora Canker of Poplar During The summer of 1955 the disease of poplar Cytospora chrysosperma(Pers.) Fr. occurred in Postojna (NR Slovenija) on the surface of 250´—300 m2. Many branches of poplar died. Some of them showed brownish shrunken patches. The typical cankered appearance was found on trunks and branches. The pycnidial stromata were developed on the bark. Yellowish »spore tendrils« spread out of the pycnidia. |