DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 80 MART-APRIL GODINA 1956 NEŠTO O MINIMALNOJ MASI U PREBORNOJ ŠUMI Ing. Nikola Eić — Sarajevo I. Općenito P P reborna šuma je jedan od najsavršenijih ali ujedno za gospodarenje i najtežih naših gospodarskih tipova šuma. Ona doduše nije najmlađi gospodarski tip naših šuma, ali njeno proučavanje, pravilno gospodarenje, uočavanje njenih prednosti pred ostalim gospodarskim tipovima šuma, njeno podrobnije poznavanje uopće spada svakako u najnovije doba razvića šumarske nauke. Nije to odavno bilo kada se na našim (a i stranim) najvišim šumarskim institucijama — na šumarskim fakultetima — govorilo vrlo malo ili nimalo o prebornoj šumi. Dok za jednodobne (pravilne visoke i niske) šume imamo ogromne i dugogodišnje naučne studije i istraživanja, dok te šume šumarska nauka danas pozna u tančine i njima gospodari sa lakoćom — dotle nažalost o prebornim šumama znamo još uvijek dosta malo i njihovo pravilno gospodarenje daje nam još mnogo poteškoća, nagađanja i prilično lutanja. Nemamo za preborne šume toliko brojne poznate klasike šumarstva kao što su za jednodobne H. Cotta, Pressler, Carl Heyer, Endres i drugi. Među najjače poznavaoce preborne šume spada svakako Biolley, koji je sa svojim kontrolnim metodama otišao najdublje u poznavanje prebornih šuma. Kako je preborna šuma najkomplikovaniji — i ako prirodnoj šumi najbliži tip gospodarenja — to je vrlo teško, a često i nemoguće za nju dati neke stalne norme ili uzore. Jedino trajne pokusne plohe na odgovarajućem staništu, geografskom predjelu i drugim edafskim i sastojinskim faktorima — mogu dati pouzdano upoznavanje i proučavanje ovih šuma. Ima specijalno u našoj domovini mnogo predjela, naročito brdskih gdje je preborno gospodarenje neophodno potrebno, a biološki, ekonomski i u zaštitnom pogledu jedino mogući pravi tip gospodarenja. Prema izlaganju dr. Miletića u našoj zemlji na preborne šume otpada 42% od cjelokupne šumske površine, a 72% od svih visokih šuma. Iz ovako visokog postotka prebornih šuma vidi se koliki značaj imaju one u našem šumskom gospodarstvu. Kako kod nas danas postoje dosta različita mišljenja o načinu gospo darenja sa prebornim šumama, a naročito o načinu određivanja sječe — |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 4 <-- 4 --> PDF |
etata u ovim šumama, to sam i ja počeo malo više razmišljati i raditi na proučavanju ovoga pitanja i ako još uvijek u vrlo skromnim granicama. Određivanje je sječe u prebornim šumama po mom mišljenju jedan od najdelikatnijih, najstručnijih i najvažnijih poslova u prebornom gospodarenju. Kod prebornih šuma — sječa je sjetva i žetva u isto vrijeme. Dakle o sječi u prebornoj šumi ovisi njeno pomlađenje, korištenje, njegovanje, stvaranje što bolje strukture, što ekonomičnije drvne zalihe i t. d. Ja sam baš pošao od promatranja i proučavanja minimalne drvne mase po jedinici površine poslije sječe u prebornoj šumi, jer je to uz inače normalne odnosno približno normalne ostale uslove — jedan od najvažnijih faktora za određivanje sječe (etata) u prebornoj šumi. Kod nas u BiH postoje danas 2 primjenjivane skale minimalnih masa koje treba da ostanu poslije sječe u prebornoj šumi i to od Ing. Šurića i Ing. Matica. One se po svojoj količini za istu vrstu drveta i isti bonitet dosta razlikuju pa mi pri sastavu uređajnih elaborata imamo dosta neizvjesnosti kojih tabela o minimalnim masama treba da se držimo. Prema zvaničnim Uputstvima za BiH za doznaku stabala u prebornim šumama iz 1953. godine određeno je da primjenjujemo ove potonje t. j . Matićeve. Skoro 2 decenije prije 1953. godine pridržavali smo se Šurićevih skala, na koje iz prakse nije bilo ozbiljnijih prigovora. Da bih koliko toliko mogao ocijeniti koje su od ove dvije skale za naše prilike stvarno prihvatljivije i za prebornu šumu realnije i korisnije — odlučio sam da u konkretnim sastojinama izvršim procjenu i doznaku stabala za sječu i da na taj način vidim što je našoj prirodnoj — stvarnoj šumi bliže i povoljnije. Ovo bi bio najbrži i najsigurniji put da ovo za nas vrlo važno i delikatno pitanje koliko — toliko rasvijetlimo i ponukamo i druge stručnjake da se počnu baš na ovaj brz i dosta siguran način upoznavati sa ovim vrlo važnim pitanjem prebornih šuma. U tu svrhu premjerio sam i doznačio za sječu stabla na 6 raznih primjernih ploha u raznim predjelima NR BiH. Znam da se iz ovako malog broja ovih primjernih ploha — ne može donijeti neki siguran i definitivan sud i zaključak — ali će ovi podaci ipak dati neki indikator za rasvjetljavanje ovog pitanja. U narednim godinama namjeravam produžiti ovaj posao pa nakon dovoljno premjerenog broja ploha — smatram, da će se moći dati prilično siguran sud i zaključak o ovome problemu prebornih šuma. II. Postavljanje i premjer primjernih ploha a) Općenito: Tokom ove godine izabrao sam, ograničio i premjerio 6 primjernih ploha, na kojima sam premjerio sva stabla iznad 10 cm prsnog promjera (ovo je kod nas taksaciona granica u našim uređajnim elaboratima), a zatim izvršio propisanu doznaku stabala na tim plohama. Ovaj posao, a naročito doznaku stabala za sječu iako sam bio rukovodilac ovih radova — nikad nisam sam vršio nego u zajednici sa još 1—3 iskusna šumar, stručnjaka (inspekcioni činovnici Direkcije šuma, šefovi šum. uprava, članovi taksacionih sekcija i dr.) — kako bi ovaj posao bio što stručnije |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 5 <-- 5 --> PDF |
i pravilnije proveden. Mislim, da je iskusnom šumarskom stručnjaku mnogo.lakše i sigurnije izvršiti pravilnu procjenu i doznaku stabala u konkretnoj sastojini, nego na osnovu literature i raznih često suprotnih mišljenja o količini minimalne mase u prebornoj šumi dobiti pouzdanu skalu ovih masa. Stvarno stanje sastojine i stvarna pravilna doznaka stabala su još uvijek najsigurniji faktori za pravilno gospodarenje u prebornoj šumi u krajevima gdje njeno proučavanje još nije dostiglo potrebnu stručnu visinu i opseg. Duboko sam svjestan toga, da kod određivanja sječe u prebornoj šumi nije mjerodavna samo minimalna masa za određenu vrstu drveta i bonitet, koja treba da ostane u sastojini odmah poslije sječe, nego,da su još mjerodavni i čitav niz drugih faktora, od kojih su najvažniji struktura sastojine, zdravstveno stanje, podmladak, nagib i ekspozicija terena, tip i sastav tla, određeni maksimalni intenzitet sječe, vrijeme kada je sastojina ranije sječena i t. d. Međutim to ne znači da pitanje količine i strukture minimalne mase poslije sječe nije jedan od najvažnijih faktora kod određivanja sječe, a pogotovu ako su ostali naprijed navedeni faktori približno normalni t j . bez nekih ekstrema. Pri procjeni navedenih primjernih ploha upotrebljavao sam debljinske stepene razmaka 2 cm, a debljinske razrede od 10 cm razmaka t. j . dekadne. Obračun drvne mase vršio sam po mojim tabelama drvnih masa iz 1951 godine. Izmjeru visina vršio sam po meni nedavno modificiranim Christenovim visinomjerom, koji se u radu pokazao vrlo brz, udoban i za potrebe prakse dovoljno tačan. Bonitiranje sastojina vršio sam na bazi jedinstvenih bonitetnih krivulja za NR BiH, koje sam sastavio također 1951 godine. Po mom mišljenju — boniteti glavnih vrsta drveća koje sačinjavaju naše preborne šume u BiH t. j . jele, bukve i smrče — mogli bi se uzeti kao prosjek za čitavu FNRJ, a možda i za jedan dio ostale Evrope. b) Postojeće tabele drvnih zaliha poslije sječe: Da bismo tok ovoga izlaganja mogli pravilnije i lakše shvatiti i pratiti prikazaću ovdje najprije tabelarni pregled minimalnih masa za 5 boniteta i glavne vrste drveta u prebornim šumama i to po Šuriću i Maticu, na osnovu kojih pravimo upoređenje sa stvarnim stanjem sastojina, koje smo dobili na primjernim plohama. Šurić je zapravo dao našoj taksaciji 1935. godine posebna uputstva o drvnim zalihama, koje bi trebale ostati poslije sječe u prebornim šumama i to za 4 boniteta kakve smo tada i sve do 1951. godine mi ovdje upotrebljavali. Njegova skala za 4 boniteta iznosila je: 1. za jelu i smrču od 220 — 400 m3 po ha 2. za bukvu od 150 — 260 m3 po ha Da bi mogao ovu sliku primijeniti na 5 boniteta, koje sada imamo, ja sam u tabeli I. prepravio te Šurićeve podatke na tih 5 boniteta. Matićeve tabele su uzete iz uputstava iz 1953. godine. Drvna zaliha, koja treba da ostane poslije sječe u prebornim šumama uz 10-gođišnju ophodnjicu po 1 ha: 79 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Tabela I. Po Suriću Po Maticu (prerađeno po Eiću) Bonitet jela/smrča bukva jela/smrča bukva m3 I 370- 410 240- 270 I I/II II 340310- 370 -340 230220- 240 -230 J 300 220 II/III 290- 310 210- 220 "1 — — III 270- 290 200- 210 III/IV IV 250240- 270 -250 190180- 200 -190 fJ 260 180 IV/V V 230210- 240 -230 160140- 180 -160 } — 180 — 130 Da bismo imali bolji uvid o određivanju sječe u prebornim šumama — prikazaćemo u tabeli II i intenzitete sječe po debljinskim razredima, koje mi danas uglavnom primjenjujemo, a koje sam ja također preradio t. j . Šurićeve sa 5 debljinskih razreda, koji nisu bili dekadni, na novih 6 debljinskih razreda, koji su dekadni. Intenzitet sječe po debljinskim razredima u prebornim šumama (ophodnjica 10 godina) (Po Suriću — preradio Eić). Tabela II. Debljinski I II III VI V VI razred cm 10—20 21—30 31—40 41—50 51—60 61 Intenzitet sječe u % 2—6 2—12 8—22 15—28 23—45 35—75 c) Prikaz i promatranje podataka tabele III. Ova tabela prikazuje po 1 ha stanje ukupnih drvnih zaliha, zatim za sječu doznačenu masu; zalihu koja stvarno ostaje poslije sječe i koja bi trebala po Suriću i Maticu za dotične sastojine ostati poslije sječe, te pozitivne ili negativne procentualne razlike zaliha poslije sječe po Suriću i Maticu prema stvarnim zalihama, te konačno imamo-ovdje intenzitet sječe po vrsti drveta i prosječno za čitavu sastojinu. Po Suriću imamo 2 prikazane drvne zalihe poslije sječe i to srednju i gornju granicu njegove skale. Donju granicu nismo ovdje uzimali u obzir iz razloga, koje ćemo kasnije vidjeti. U rubrici »12« Šurićeve zalihe van zagrade pretstavljaju srednju vrijednost, a brojke u zagradi — pokazuju gornju granicu njegove skale iz tabele I. Iz tabele III. razabiremo slijedeće činjenice: |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 7 <-- 7 --> PDF |
81 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 8 <-- 8 --> PDF |
1. da su svih 6 primjernih ploha postavljene u raznim gospodarskim jedinicama i raznim odjelima. Obrasti, koji su ovdje prikazani određeni su okularno (Oplodnjica iznosi 10 god.);, 2. sve prikazane plohe pretstavljaju sastojine, koje su već jedamput ili više puta sječene, sem plohe br. II. t. j . odj. 50 gospodarske jedinice Gor. Jadar, gdje je sastojina prašuma u kojoj su obližnji seljaci s vremena na vrijeme sjekli po nešto drveta i to pretežno bez doznake (krađe). Dakle u ovome odjelu nije nikada bilo redovne sječe, ali se po malo sjeklo iz njega što se dobro vidi iz grafikona drvnih masa si. br. 3, gdje su tanji i srednji debljinski razredi slabo zastupljeni, (jer su seljaci koristili uglavnom tanji materijal) a zadnji t. j . šesti debljinski razred sadrži preko 62% od cjelokupne drvne zalihe. Procentualnu razliku između stvarne zalihe poslije sječe i one zalihe, koja bi kao minimalna trebala normalno ostati u ovome odjelu sa plohe II — ne može se uzeti kao mjerodavno upoređivanje za minimalnu zalihu poslije sječe, jer je ova sastojina prašumskog karaktera u kojoj drvna zaliha poslije prve sječe mora ostati veća od zaliha u korištenim odjelima. Kod ove plohe II je karakteristično to da je doznakom dobiven prosječni "intenzitet sječe 37% — što je vrlo- blizu maksimalno dozvoljenom intenzitetu od 40% u prebornim šumama (i prašumama). Ovo samo pokazuje da je doznaka ovdje stvarno dobro provedena. Krivulja poslije sječe na si. 3 — pokazuje upravo idealnu zvonoliku ili binomnu strukturu, koja je u prebornim šumama poželjna. Dakle već poslije prve sječe u ovoj prašumi raspored debljinskih razreda bio bi vrlo povoljan. Jedino je ukupna drvna zaliha ostala još previsoka, ali ona će se kroz iduću 1—2 ophodnjice i sječe svesti na pravo stanje. 3. Rubrike 14, 15 i 16 tabele III pokazuju + ili — razliku u postocima između stvarne zalihe poslije sječe i one koju tabele Šurića i Matica predviđaju. Na primjer brojka 8,6% iz rubrike »14« i plohe III pokazuje za koliko je procenata zaliha poslije sječe po srednjoj skali Šurića — manja od stvarne zalihe poslije izvršene doznake. Iz ove 3 rubrike (14—16) se vidi da su gotovo svuda drvne zalihe po Šuriću i Maticu ispale manje nego što je ostala stvarna zaliha poslije doznake (buduće sječe). Jedino za plohu V kod Šurića je ispalo da zaliha u odj. 71 (Misoča) treba da bude za 3—8% veća od stvarne zalihe. Ovo je i vrlo opravdano jer je stanje zalihe toga odjela stvarno manje nego što bi trebalo normalno biti. To se naročito dobro vidi iz grafikona masa si. br. 2 gdje je peti debljinski razred zastupljen vrlo malo t. j . svega oko 3 % od ukupne zalihe, dok šestog debljinskog razreda nema nikako. Iz tabele se vidi da je i pored tako male zalihe opet doznačeno doduše svega 3 % za sječu. Ovo je bila samo sanitarna doznaka u koju su ušla samo bolesna i jače oštećena stabla. Ni jedno zdravo stablo nije ovdje u odj. 71 doznačeno. Iz ovih rubrika (14—16) se kao najvažniji zaključak razabire to, da su otstupanja drvnih zaliha poslije sječe po Matićevoj skali prema stvarnoj zalihi mnogo veća t. j . okruglo — 6 do — 23% dok su otstupanja po gornjoj skali Šurića mnogo bliža stvarnoj zalihi. Ova otstupanja su prosječno od 0% do maksimum — 12%. Na plohi V ona pokazuju da stvarne zalihe treba 82 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 9 <-- 9 --> PDF |
GRAFIKONI DRVNIH MASA MJERILO :1mm 2´ 0,2 m3 KALJIMA-BIOSTICA MISOCA ODJ. 223"^ ODJ. 71 STUDEWI JADAR ODJ. 50 WIS/ KRIVULJA PRIJE SJEČE /> ! r >* \ m ~. ~ POSLIJE — j!> \\\\ \ f I II III IV V DEBLJ. W H SL.3. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 10 <-- 10 --> PDF |
da budu i veće (podatke plohe II. ne možemo ovdje upoređivati, jer je to prašuma). 4. Ako promatramo stvarne drvne zalihe poslije sječe na plohi IV i V obje u gospodarskoj jedinici Misoča, koje imaju istu vrstu drveta i isti bonitet (II), vidimo da stvarna zaliha poslije sječe na plohi IV iznosi 364 m3 a zaliha koja bi po gornjoj skali Surića trebala biti na plohi V iznosi 340 m3. Prema tome razlika između ove dvije zalihe je za svega 24 m3 ili oko 6,5% t. j . upravo toliko za koliko je Šurićeva zaliha po gor. granici manja na plohi IV od stvarne zalihe. Iz ovoga bi se mogao donijeti izvjestan zaključak, da su gornje granice Šurićevih zaliha za jelu i smrču poslije sječe u prebornim šumama za svega oko 6% manje od onih koje su se u naravi pokazale da treba ovdje da ostanu. Na plohi VI kod bukovine se vidi da je Šurićeva zaliha po gornjoj granici skale upravo jednaka stvarnoj zalihi koja je u naravi ostala poslije sječe na IV bonitetu bukove sastojine. U prirodi ovo stvarno tako ubjedljivo i izgleda. Ponovno napominjem, da je ovo zaista premala količina primjernih ploha, da se iz njih može donijeti neki siguran i definitivan zaključak po ovome pitanju, ali rezultati i ovih 6 ploha ipak daju vrlo ubjedljive simptome, koji se ne smiju i ne mogu zanemariti. 5. Ako pogledamo rubriku »17« sa označenim intenzitetima sječe — vidimo, da su procenti ovih intenziteta posve u duhu sječe u prebornim šumama. Jedino na plohi broj III ispao je intenzitet sječe za bukvu za 2% a prosječni intenzitet opet za 2% veći od maksimalnog, koji je dozvoljen u prebornoj sječi. Ovo je ispalo iz toga razloga što je davno prije 30—40 godina vršena sječa u ovom odjelu iz kojega je vađena samo jelovina. (Tipičan način ranije sječe u BiH) dok bukva, nije ni taknuta. Zato je ostala prezrela bukovina, vrlo lošeg zdravstvenog stanja i oštećena pa se je iz tih razloga moralo vaditi više nego što bi to normalno bio slučaj. Na plohi VI ispao je intenzitet sječe javora 58% zato što je na toj plohi, koja inače ima vrlo malo javora, bilo jedno veliko natrulo stablo, koje se je moralo doznačiti za sječu a koje iznosi 95% prikazane sječive mase javora. Za doznaku u cijelom odjelu ovo ne bi bio slučaj. d) Promatranje grafikona drvnih masa 1. Iz slike broj 1) ovih grafikona vidi se da je količina drvne zalihe u odjelu 223 a po količini dosta velika i da se u njemu može sjeći prosječno 29% od drvne zalihe. Međutim struktura debljinskih razreda nije pravilna te krivulja mase nema binomnu strukturu, nego oblik sinusoide. Krivulja poslije sječe donekle popravlja ovo stanje, ali još nikako nije mogla dovesti strukturu sastojine u pravi oblik. 2. Na slici 2. se vidi da manjkaju viši debljinski razredi, da je sječa minimalna (samo bolesna stabla) i ravnomjerno jednaka u svim postojećim debljinskim razredima. 3. O grafikonu si. 3 bilo je već naprijed govora pod c/2. 84 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 11 <-- 11 --> PDF |
e) Zaključak: 1. Iz svega naprijed izloženog smatram, da bi kod nas bilo vrlo potrebno i korisno — vršiti daljnja proučavanja o količini drvne zalihe poslije sječe po 1 ha prebornih šuma i to za sve glavne vrste drveta koje tu šumu sačinjavaju i za sve postojeće bonitete. 2. Nadalje je barem iz ovih 6 ploha vidljivo da je Šurićeva gornja skala o tim zalihama (minimalne mase poslije sječe) najbliža stvarnim zalihama, koje sam ovdje dobio nakon provedene pažljive doznake stabala za sječu. Ovu Šurićevu skalu bi po svoj prilici možda trebalo povećati za oko 6% da zadovolji stvarne potrebe. 3. Matićeve minimalne mase ispale su ovdje svuda preniske te idu čak i do okruglo — 23%. Ovo je naročito uočljivo sa plohe br. V gdje je postojeća ukupna zaliha od 325 m3 po ha za II bonitet jele/smrče — stvarno dosta manja od potrebne zalihe, a Matićeva skala predviđa svega 300 m3 za I i II bonitet jele i smrče. On je doduše u svojim uputstvima iz 1953. godine naveo da su ovo privremeni podaci o ovim zalihama pa će ih on vjerovatno kasnije nakon prikupljanja više i stvarnih terenskih podataka povisiti. 4. Minimalne zalihe poslije sječe stalno su nam i neodložno potrebne kako kod takozvanog slobodnog određivanja sječe u prebornim šumama po principu, »iz maloga u veliko« t. j . promatranjem svih konkretnih faktora svake sastojine i određivanjem sječe za te sastojine na osnovu tih okolnosti — tako i kod određivanja etata prebornih šuma metodom formula i to: 2 Mn = M min + Z — t. j . normalnu zalihu dobijemo tako da minimalnu masu uvećamo za prirast za polovicu ophodnjice. E — (Mw — Mn) + Z, t. j . etet u prebornoj šumi dobijemo ovom metodom tako, da razlici između zbiljne (Mw) i normalne mase (Mn) dodamo odgovarajući prirast. Intencija ovoga članka je bila, da se ovom važnom pitanju — minimalne zalihe poslije sječe u prebornim šumama u našoj stručnoj javnosti posveti više pažnje i da stručna ispitivanja po ovom pitanju zauzmu potrebno mjesto u naučnim studijama naše struke. Preboma je šuma kod nas najrašireniji gospodarski tip šume, tip koji očekuje sve bolju budućnost i veću primjenu u našoj struci. No nažalost preborna šuma još uvijek ima mnogo nepoznanica u svom sastavu, a jedna od najkrupnijih njenih nepoznanica je i potrebna količina zalihe po jedinici površine neposredno poslije sječe. Izgleda po svemu da su ove zalihe prikazane od Švicarskih stručnjaka (koje su više od naših skala) dosta realne i za naše prilike. UPOTREBLJENA LITERATURA 1. Ing. S. Šurić: Uređivanje šuma (Š. list iz 1948. g.) 2. Dr. Miletić: Osnovi uređivanje preborne šume I i II 3. Ing. B. Milas: Dinamika gosp. preb. šume (Š. L. 4/54) 4. Ing. Šafar: Preborne šume i preborno gospodarenje (1948. g.) 5. Flury: Über den Aufbau des Plenterwaldes (1929) 6. Ing. V. Matić: Uputstva za doznaku u prebornim šumama 7. Kern: Proučavanje drvne zalihe i prirasta u prebornim šumama (S. L. 1909) 8. Dr. Klepac: Nekoliko formula za intenz. sječe (Š. L. 1953). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Summary The author discusses the size of growing stock (minimum volume) per 1 ha. left immediately after the cut in the selection forest. For this purpose on 6 sample plots the total volume of all stems i> 10 cm. d. b. h. was measured, and the stems classified after their species. By measurement of the stem heights the site quality for every tree species growing on sample plots in question was established. Then, in collaboration with several forest officers the author carried out the markings of trees to be felled as -carefully as possible. All data collected on plots were brought to the measurement unit i. e. to the area of 1 ha. Then he tabulated the surveys of the grawing stock and the volume cut, as well as the growing stock left after the felling, i. e. the actual volume and the volume which — by Šurić´s and Matić´s standards-should remain after fellings according to the actual stand conditions. By comparing these data with Šurić´s standards, the .author came to the conclusion that the upper limits of Šurić´s standards closely approach the actual volume left after the cut, which is to be increased only for about 6% in order to reach the volume of growing stock remained after the actual markings per 1 ha. This in particular refers to Fir and Spruce, while for Beech on site class IV it was established that the actual volume of its growing stock after cut fully harmonizes with Surić´s data (along with the upper limits of his standards). Finally the author mentions that the said 6 sample plots are insufficient to permit drawing of definite conclusions in this question. Nevertheless, the findings on these plots give symptomatic and useful data. He points out the need for further investigation of this problem on a larger number of experimental management areas which would supply a more reliable and positive basis. SUZBIJANJE POTKORNJAKA ZATROVANIM LOVNIM STABLIMA Ing. Ivan Spaić Uvod P P otkornjake suzbijamo pomoću t. zv. lovnih stabala. Lovna stabla su zamke, u koje nastojimo primamiti potkornjake kako bi ih odvratili od zdravih stabala te tako skoncentrirane mogli lakše uništiti. Metoda je stara gotovo stoljeće i pol, no i danas se najčešće primjenjuje u svom prvotnom obliku. Posao oko suzbijanja potkornjaka pomoću lov. stabala općenito je težak jer traje tokom skoro cijele godine, uvjetuje stalnu i pomnu stručnu kontrolu rada, angažira znatnu radnu snagu, skup je, a uza sve to nesiguran obzirom na krajnji rezultat. U praksi se naime primjenom ove metode često puta ne postižu očekivani rezultati. Nerijetko se zbog nestručnog postupka postiže čak obratan učinak t. j . umjesto suzbijanja pogoduje se širenju potkornjaka. Za uspjeh akcije od posebne je važnosti pravilno odrediti vrijeme otkoravanja lov. stabala. Neuspjesi su najčešće uzrokovani upravo time što se lov. stabla kasno otkoravaju. Prigodom otkoravanja te odnošenja kore na mjesto spaljivanja najveći dio ličinki i kukuljica padne na tlo i tu se nesmetano dalje razvija. Na vatri se ustvari spali uglavnom prazna kora. Time je dakako promašena svrha čitave akcije. |