DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 27     <-- 27 -->        PDF

In den Fichtenfangbäumen wirkte das Gift meistens 23—25 m über der Ringelungsstelle.
In Bezug auf die Brusthöhendurchmesser der Bäume empfiehlt Autor
die Anwendung folgender Ringbreiten:


Ringbreite 5 cm für die Bäume unter 20 cm Bhd.


„ 10 cm „ „ 20—27 cm „


15 cm ,„ „ 27—35 cm „


Man soll eine Auswahl von Bäumen über 35 cm vermeiden. Die Giftwirkung
hat sich an solchen Stämmen als unsicher gezeigt, wenn auch der Ring 20 cm
breit wäre.


Der Giftpastenverbrauch in g ist in der Tabelle 2 angeführt.


DA LI JE POSUMLJIVANJE KRŠA SADNICAMA ALEP. BORA
I OBIČNOG ČEMPRESA BOLJE IZVODITI U STABLIMICNOJ ILI
GRUPIMICNOJ SMJESI?


Ing. B. Marinković, Split


a vrijeme bivše Jugoslavije mnoga pošumljivanja u Dalmaciji izveZ
dena su sadnjom alep. bora, kojemu je bio primiješan manji ili veći
postotak sadnica običnog čempresa (horizontalne i piramidalne forme).
Sva takova pošumljivanja izvedena su u stablimicnoj smjesi.


Nakon rata nastavljena je ista praksa u znatno većim razmjerama
i sa većim učešćem čempresa u takovim pošumljavanjima.


Nekoliko posljednjih godina posvećuje se sve veća pažnja njezi mladih
šuma, pa su vršena i čišćenja mladika (bilo umjetno podignutih ili
prirodnih) te prorede kultura alep. bora i čempresa. Tom prilikom
zapazio sam u odraslijim kulturama alep. bora i običnog čempresa (starosti
oko 20 g.) podignutim sadnjom u stablimicnoj smjesi, da u mnogim
slučajevima čempres treba ukloniti iz sastojine. Naime, alep. bor formira
nepravilnu, pretežno ovalnu krošnju. Čempres, naprotiv, bio piramidalne
ili horizontalne forme, ima uvijek uspravnu, više ili manje, piramidalnu
usku krošnju. Alep. bor je tipična svjetloljubiva vrsta, koja u mladosti
raste nešto brže od običnog čempresa. Kod jednodobnih kultura događa
se, da vrh čempresa često prodire kroz krošnju odnosno grane alep.
bora, ili je u blizini ovih. Pošto su skoro sve sastojine, više ili manje,
izložene jakim vjetrovima (buri ili jugu) to uslijed djelovanja ovog,
grane alep. bora udaraju po vrhovima čempresa i obrnuto. I dok alep.
boru strada u najgorem slučaju samo jedna ili dvije grane, to čempres
često ostaje bez terminalnog vrha. Ako se ovo posljednje i ne dogodi,
biva mu vrh oštećen na isti način, nakon čega je izvrgnut napadu čempresovog
krasnika (Buprestis cupressi).


Kod grupimične sadnje čempresa do ovakovih oštećenja ne bi uopće
došlo ili bi došlo u znatno manjoj mjeri.


U oba gore navedena slučaja t. j . bio čempres bez vrha ili samo
oštećen, treba ga ukloniti odmah ili kasnije, kad se uslijed napada spomenutog
štetnika osuši. I tako se mješovita sastojina alep. bora i čempresa
postepeno pretvara u monokulturu alep. bora. I u slučaju da je
čempres potpuno neozlijeđen i prodire kroz krošnju alep. bora (a jednog
od njih treba izvaditi) bolje je ukloniti čempres negoli alep. bor. Ovaj




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 28     <-- 28 -->        PDF

posijednji je na području srednje i južne Dalmacije biološki jači i za
nas vredniji od čempresa, gledali to s materijalne (građevno drvo,
smola) ili idealne strane (zaštita i poboljšanje tla). Ovime nikako ne
podcijenjujem čempres, koji ima posebno svoje dobre strane i koji se
u drugim mediteranskim zemljama daleko više cijeni negoli kod nas.


Problemom spontanog podmlađivanja čempresa kod nas nije se
nitko posebno pozabavio. O tome postoji svega jedna studija u Šum.
listu iz 1937 g. od Balena (Drugi prilog poznavanja naših mediteranskih
šuma). Na temelju zapažanja gore spomenutog autora proizlazi, da se
čempres spontano pomlađuje samo u južnoj Dalmaciji, gdje vlada tipična
mediteranska klima. Izvan tog područja t. j . u ostalim predjelima sa
modificiranom mediteranskom klimom, po navodima spomenutog autora,
čempres se samo mjestimično pomlađuje naletom sjemena, ako nađe
na povoljne prilive, u prvom redu zasjenu od grmlja (na pr. Erica verticillata).
Upravo tu zasjenu i stvaranje posebne mikroklime moramo mi
stvoriti sadnjom čempresa u grupe, a prilikom osnivanja jedne mješovite
kulture u kojoj sudjeluje i čempres.


Prilikom čišćenja i proređivanja sastojine alep. bora i čempresa u
predjelu »Žedno«, K. O. Supetar na Braču, naišao sam na više slučajeva,
gdje se je iz gustiša nastalog podmlađivanjem čempresa iz panja, pojavio
i poneki ponik iz sjemena.


Grupimičnom sadnjom osigurava se prirodno podmlađivanje čempresa
i na takovim staništima, gdje se čempres ne nalazi u svom optimumu.
Sad nam je jasno, zašto kod rijetkih sastojina čempresa, u uslovima
mediteranske klime, nema prirodnog podmlatka.


Kod grupimične sadnje čempresa vjerovatno će se ovaj (naročito
horizontalna forma) bolje čistiti od grana, dok je to kod alep. bora, u
gustom sklopu, redovna pojava.


Prilikom oplodne ili preborne sječe jedne tako sastavljene sastojine
alep. bora i čempresa, osigurano je podmlađivanje obiju vrsta, dok kod
stablimične smjese, čempres se nalazi u nepovoljnijem položaju, a alep.
bor u povoljnijem, te ovaj posljednji osvaja sav teren. Međutim u gustoj
grupi odraslih čempresa, alep. bor, ako se i pojavi, uginut će uslijed
pomanjkanja svijetla.


I pokusi u šum. rasadniku »Kod grobišta« u Korčuli, koje sam izveo
sjetvom sjemena čempresa u jesen 1949 i 1950 g. pokazali su, da čempres
prilikom klijanja traži jednoličnu i veću apsolutnu i zračnu vlagu, a manju
insolaciju. Pod tim uslovima razvija se njegov ponik vrlo dobro. To
isto, ali za prilike submediteranske klime, obradio je i ing. M. Šimunović
u članku »Septembarska sjetva čempresovog sjemena u rasadniku« (vidi
Godišnjak br. 2 Instituta za naučna šumarska istraživanja — Sarajevo
1953 str., 245—260).


Ako sve to uzmemo u obzir i pravilno ocijenimo vrijednost čempresovog
drva za tehniku i seljačku građu, a k tome imamo u vidu i sve
prednosti mješovitih sastojina, onda sam mišljenja, da sa malo više pažnje
kod pošumljavanja, možemo postići znatno veće koristi.


K tome ne valja zaboraviti, da priroda vrši selekciju ponika, pa će
tako uzgojena čempresova stabla, isključivši ostale faktore, vjerovatno
biti otpornija prema raznim bolestima i štetočinama kao što je na pr.
Buprestis cupressi.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Uzgred napominjem, da kod osnivanja gospodarskih šuma treba u
smjesi, o kojoj je bilo riječi u ovom članku, upotrebljavati isključivo
čempres horizontalne forme, dok u. park-šumicama i estetskim nasadima
piramidalnoj formi treba dati prednost.


GENETIKA U ŠUMARSTVU


Dr. Mirko Vidaković


Uvod


K
K
ada su se počele uzgajati domaće životinje i biljke čovjek je primijetio,
da se kod biljaka i životinja izvjesna svojstva nasljeđuju. Stihijskim
prebiranjem boljih indiviuuma u prošlosti uzgojile su se domaće
životinje i biljke boljih kvaliteta.


Genetika ili nauka o nasljeđivanju je relativno mlada nauka. Pojavila
se kao samostalna znanost početkom našeg stoljeća i za nepunih
šest decenija jako se razvila. Naročito su predmet genetskih istraživanja
one biljke i životinje, koje se lako umjetno križaju i kod kojih se
dobija potomstvo dosta brzo. To su često poljoprivredne biljke i domaće
životinje. Oplemenjivači poljoprivrednog bilja i domaćih životinja koristili
su rezultate genetskih istraživanja i na temelju tih spoznaja učinili
veliki napredak u poboljšanju biljne proizvodnje i uzgoju domaćih
životinja.


U šumarstvo genetika do nedavno direktno nije mogla prodrijeti,
jer se smatralo, da je beskorisno primijeniti zasade genetike na šumske
vrste drveća, budući da se rezultati od toga rada mogu očekivati u
najboljem slučaju nakon nekoliko decenija. Danas je to mišljenje
odbačeno, jer su rezultati o primjeni genetike u šumarstvu dovoljni,
da se uvidi njezin značaj i potreba daljnjeg razvoja. Genetika ima značenje
za šumarstvo, jer se na njenim principima nastoji poboljšati kvaliteta
i povećati prirast šumskog drveća kao i proizvesti nove tipove,
koji će biti bolji od postojećih. Takva primijenjena genetika je ustvari
oplemenjivanje šumskog drveća.


Ovim člankom želi se prikazati, u glavnim linijama, mogućnost
primjene genetike u šumarstvu kao i metode rada kod oplemenjivanja
šumskog drveća.


Sistematske svojte


Da bi rad na oplemenjivanju šumskog drveća bio uspješan, mora se
izvršiti detaljno proučavanje svojta šumskog drveća t. j . onih vrsta, koje
će se dalje proučavati. Čest je slučaj kod poljoprivrednog bilja, da je
neka rasa jedne vrste otporna na izvjesnu bolest, dok druga nije. Jasno
je, da se poljoprivredna praksa mnogo koristi time. Kod šumskog drveća
imamo također takvih primjera. Tako je Larsen u Danskoj utvrdio, da
je plava duglazija (Pseudotsuga taxifolia var. glauca), kalemljena na
zelenu (Pseudotsuga taxifolia var. viridis), napadnuta od Rhabdocline
Pseudotsugae, dok je podloga t. j . zelena duglazija, koja je u ovom slu