DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 11 <-- 11 --> PDF |
e) Zaključak: 1. Iz svega naprijed izloženog smatram, da bi kod nas bilo vrlo potrebno i korisno — vršiti daljnja proučavanja o količini drvne zalihe poslije sječe po 1 ha prebornih šuma i to za sve glavne vrste drveta koje tu šumu sačinjavaju i za sve postojeće bonitete. 2. Nadalje je barem iz ovih 6 ploha vidljivo da je Šurićeva gornja skala o tim zalihama (minimalne mase poslije sječe) najbliža stvarnim zalihama, koje sam ovdje dobio nakon provedene pažljive doznake stabala za sječu. Ovu Šurićevu skalu bi po svoj prilici možda trebalo povećati za oko 6% da zadovolji stvarne potrebe. 3. Matićeve minimalne mase ispale su ovdje svuda preniske te idu čak i do okruglo — 23%. Ovo je naročito uočljivo sa plohe br. V gdje je postojeća ukupna zaliha od 325 m3 po ha za II bonitet jele/smrče — stvarno dosta manja od potrebne zalihe, a Matićeva skala predviđa svega 300 m3 za I i II bonitet jele i smrče. On je doduše u svojim uputstvima iz 1953. godine naveo da su ovo privremeni podaci o ovim zalihama pa će ih on vjerovatno kasnije nakon prikupljanja više i stvarnih terenskih podataka povisiti. 4. Minimalne zalihe poslije sječe stalno su nam i neodložno potrebne kako kod takozvanog slobodnog određivanja sječe u prebornim šumama po principu, »iz maloga u veliko« t. j . promatranjem svih konkretnih faktora svake sastojine i određivanjem sječe za te sastojine na osnovu tih okolnosti — tako i kod određivanja etata prebornih šuma metodom formula i to: 2 Mn = M min + Z — t. j . normalnu zalihu dobijemo tako da minimalnu masu uvećamo za prirast za polovicu ophodnjice. E — (Mw — Mn) + Z, t. j . etet u prebornoj šumi dobijemo ovom metodom tako, da razlici između zbiljne (Mw) i normalne mase (Mn) dodamo odgovarajući prirast. Intencija ovoga članka je bila, da se ovom važnom pitanju — minimalne zalihe poslije sječe u prebornim šumama u našoj stručnoj javnosti posveti više pažnje i da stručna ispitivanja po ovom pitanju zauzmu potrebno mjesto u naučnim studijama naše struke. Preboma je šuma kod nas najrašireniji gospodarski tip šume, tip koji očekuje sve bolju budućnost i veću primjenu u našoj struci. No nažalost preborna šuma još uvijek ima mnogo nepoznanica u svom sastavu, a jedna od najkrupnijih njenih nepoznanica je i potrebna količina zalihe po jedinici površine neposredno poslije sječe. Izgleda po svemu da su ove zalihe prikazane od Švicarskih stručnjaka (koje su više od naših skala) dosta realne i za naše prilike. UPOTREBLJENA LITERATURA 1. Ing. S. Šurić: Uređivanje šuma (Š. list iz 1948. g.) 2. Dr. Miletić: Osnovi uređivanje preborne šume I i II 3. Ing. B. Milas: Dinamika gosp. preb. šume (Š. L. 4/54) 4. Ing. Šafar: Preborne šume i preborno gospodarenje (1948. g.) 5. Flury: Über den Aufbau des Plenterwaldes (1929) 6. Ing. V. Matić: Uputstva za doznaku u prebornim šumama 7. Kern: Proučavanje drvne zalihe i prirasta u prebornim šumama (S. L. 1909) 8. Dr. Klepac: Nekoliko formula za intenz. sječe (Š. L. 1953). |