DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 61     <-- 61 -->        PDF

O svemu ovome na prvom mjestu
treba da vode brigu oni, l?;oji su za ovo
najpozvaniji, a to je naš učiteljsko-nastavni
kadar, koji je također svoj život
posvetio napretku našeg sela i čovjeka
uopće. Da bi učitelj sko-nastavnički kadar
mogao ovom pitanju pristupiti, on
treba najprije, da osniva školska praktična
radilišta (školske gajeve) na površini
od barem nekoliko hektara (što je
veći, to je bolje!), i u tnm da se vrše svi
potrebni praktični radovi s djecom, što
bi za njih bila njihova prva praktična i
vrlo korisna životna škola, a napose za
one, koji i dalje ostaju na sglu.


Pretpostavlja se da bi se ovo moglo
provesti na ovaj način: Svakom djetetu
u prvim počecima njegovog školovanja
trebalo bi dati da zasadi barem 100 komada
mladih biljaka od čega bi trebalo
da bude oko 80 komada čisto šumskih
biljaka, a ostalo ukrasno grmlje, parkovno
drveće i razne voćke i da ove stalno
njeguje kroz cijelo vrijeme svoga školovanja
t. j . da ono o njima vodi glavnu
brigu, a pod stalnim nadzorom samoga
učitelja odnosno učiteljice. Kada završi
školu, onda će mu i ovo biti dobar dokaz
njegovog uspješnog rada u školi, a napose
moralna snaga i sigurna podloga za
njegov daljnji rad u svakidanjem životu
u borbi za preporod zaostalog stanja
na našem golom Kršu i selu uopće. Isto
tako djeca naših škola na selu trebala
bi da nauče kalemiti (navrtati) pojedine
voćke i dobro poznavati, barem osnovne
njihove podloge i za njih najkorisnije
plemke.


Tako kada bi se uzgojila šuma i ostalo
u ovakovim gajevima, to bi onda trebalo
da postane školski gaj, mali voćnjak,
park, te jedna mala zbirka raznog drveća,
grmlja i ukrasnih stabala, a zatim
svojina te škole. Za vrijeme školskih
praznika, nadležna šumarija bi, da pojača
svoj nadzor i preuzme svu njegu
nad ovim površinama, ukoliko bi se za


ovo ukazala potreba.
Svaka škola trebala bi da ima svoj
rečeni gaj, jer bez ovoga ona neće moći
da pristupi nikakovoj obuci iz rečenih
radova.
Na ovaj način istovremeno bi se odgajao
naš mladi naraštaj u duhu vremena-
vremena progresa i preporoda našeg
kraškog čovjeka i pošumljavao naš
goli krš. Ovom akcijom ne bi samo otpočeli
da zajednički riješavamo pitanje
obnove šuma i ekonomsko-kulturnog
prosperiteta našeg sela, nego bi ujedno


riješili i pitanje daljnjeg opstanka našeg
kraškog čovjeka na njegovoj vjekovnoj
rođenoj grudi.


Bilo bi lijepo i plemenito od cjelokupnog
našeg nastavnog kadra kada bi ovu
korisnu ideju usvojio i osnivanjem spomenutih
gajeva što prije započeo.


Naravno, u ovim životnovažnim pitanjima
našega sela, a napose onoga na
kršu trebalo bi da i nadležne Šumarije
pruže svoju svestranu pomoć. One bi
trebale, da po svojoj stručnoj i službenoj
liniji ovom zahvatu priskoče u pomoć
i našem nastavnom kadru pruže
sva potrebna objašnjenja i ostalo u vezi
ovoga.. Isto tako smatram da bi svakoj
školi trebalo dodj eliti dio šumskog zemljišta,
koji je najprikladniji za ovu
svrhu i to u sporazumu sa nadležnim
narodnim vlastima i upravo upravom
dotične škole.


Iz svega naprijed izloženog slijedi da
pri rješavanju problema obnove novih
i očuvanja postojećih kraških šuma trebamo
imati pred očima dva važna činioca,
koji treba da se osjete u ovom.
momentu, a to su ekonomsko-stručni i
kulturno prosvjetni. Šumarska struka
trebalo bi da se bavi sa oba od pomenutih
problema, a prosvjetna sa drugim


t.
j . prvenstveno sa odgojnim.
Na osnovu izloženog jasno proizlazi,
a u interesu daljnjeg unapređenja ne
samo šumarstva na Kršu, nego i u interesu
općeg preporoda i uopće napretka
na našem selu, da je neminovno potrebna
jača zainteresiranost naših škola
u borbi za Stvaranje boljih životnih
uslova našeg zaostalog sela. Za bolje
uslove i na našem Kršu postoje svi potrebni
faktori samo treba da znamo iskorištavati
sva ona dobra, koja u stvari
posjedujemo i ona u većini slučajeva
propadaju, jer čovjek ne zna da ih iskorištava.
Da bi on i ovo znao trebamo
ga u tom smislu odgojiti i na ovo mu
ukazivati.


Pored naprijed izloženog ovdje imamo
i drugih razloga, koji bi trebali da idu
u prilog ove zamisli, a to su ekonomski
činioci, koji bi doprinijeli jaki udio i
našem nastavnom kadru na selu u podizanju
njihovog društveno-ekonomskog
standarda. Isto tako ovdje postoje i
uslovi za dio izvora prihoda i samoj
školi kao kolektivu, jer bi ovim putem
došla u posjed jednog dijela zemljišta,
koje bi bilo racionalno iskorišteno i prema
tome unosno.


Mate Rajčić, Šibenik


59