DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 52     <-- 52 -->        PDF

ničene daljine, t. j . prekinuti (grandoncini). U »toplo-aridnom« klimatskom
području građeni pripremaju povoljniju sredinu u pogledu vlage
i omogućavaju lakšu i uspješniju borbu protiv korova. Možda ne bismo
morali ni da spomenemo, da u bujičnim područjima i uopće na nagnutom
terenu koji je izložen eroziji, obrada tla na gradone ima poseban
značaj.


Polazeći iz Dubrovnika na radilište kod sela Topolo, učesnici ekskurzije
su kraće vrijeme posvetili pregledu Arboretuma Trsteno pod vodstvom
ing. .. Jovančevića, koji ih je upoznao sa historijatom Arboretuma
i njegovim radom na naučno-istraživačkom polju.


Drugi dio ekskurzije odvijao se na poluotoku Pelješcu. Motorni brod
je odvezao učesnike od Luke u uvali Bistrini na noćenje u Trpanj, a sutradan
do Dosne Luke-sela Dube, 8 km zapadno. Područje od Trpnja do
Dube a i dalje na zapad (pod Oštrim Vrhom, Beličicom, Veljim Vrhom,
Časnikom i t. d.) obraslo je više manje degradiranom makijom i karakteristično
čestim površinama na kojima je izvršena čista sječa radi dobij
anj a drva za paljenje vapnenica.


Selo Duba, početak uspinjanja na Sv. Iliju (961 m) je zadnje naselje
sa strane Neretvanskog kanala. Ovo zbijeno selo leži u dolini između
Časnika i Prisoja. Stanovnici se bave poljoprivredom i ribarstvom.


Interesantna je i karakteristična poljoprivredna djelatnost mještana,
koja se ogleda u urednom držanju maslinika i uzgoju boba pod rubom
krošanja stabala maslina.


Od sela Dube vodi staza na jug u pravcu Velike Doline i Lokvica
(bare) kroz predio obrastao bujnom makijom u kojoj su brojno zastupani
ovi elementi (sa naznakom gornje granice pridolaska): Česmina (Quercus
ilex L.) 740 m, planika (Arbutus unedo L.) 600 m, zelenika (Phillyrea
media L.) 620 m, šmrika (Juniperus oxycedrus L.) 740 m, pukinja (Juniperus
macrocarpa S. S.) 400 m, tršlja (Pistacia lentiscus L.) 250 m, smrdljika
(Pistacia terebinthus L.) 740 m, lemprika (Virburnum tinus L.)
700 m, mirta (Myrtus communis L.) 290 m, vrijes (Erica verticillata
Forsk.) 720 m, bušini (Cistus villosus et salviaefolius L.) 320 m i t. d.
Pored ovih elemenata susreće se crni jasen (Fraxinus ornus L.) 740 m,
crni grab (Ostrya carpinifolia Scop.) 749 m, ruj (Cotinus coggygria Scop.)
630 m, kozja jabučica (Amelanchier ovalis) 550 m. Posmatrajući ovaj dio
Pelješca, koji je okrenut prema sjeveru, možemo do nekih 700 m visinski
razlučiti dva pojasa prema učešću česmine i pridolasku mirte. Donji pojas,
u kojem je zastupana mirta (do 250, mjestimično i do 290 m) i gornji
pojas, iznad 250 m, u kojem mirta kao osjetljiviji element nestaje, ali
česmina je bujna i tvori grupe sa razvijenim stablima u zajednici sa nekim
elementima iz česminovih šuma. U prvom pojasu, dakle i najtoplijem,
već susrećemo crni grab, element kojemu se optimum razvoja nalazi
između pojasa bijelog graba i pojasa bukve. Nije zapažen pridolazak
bijelog graba, koji inače na području krša formira poseban, vrlo rasprostranjen
pojas između pojasa česmine i crnog graba, kao što nisu zapaženi
neki česti submediteranski elementi kao medunac i maklen. Malo
je vjerojatno da su ovdje antropogeni faktori utjecali na potpuni nestanak
navedenih vrsta.