DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Ne smijemo nikako dozvoliti da se u naš rad uvuku pogrešne ten dence, da udruženje postoji samo zato, da se postavljaju preko njega zahtjevi zajednici, a da pojedine šumske privredne organizacije — čla nice Udruženja ili i samo Udruženje ne treba preuzeti nikakvih obaveza prema zajednici. Takav stav odveo bi nas na potpuno pogrešan i štetan put isto tako kao i onaj, kad bismo shvatili da je takvo Udruženje neko novo izdanje starih A. O. R-a ili »Šumskih gospodarstava« — što bi u konačnici značilo ponovijo birokratisanje naše privrede. Uspijemo li, uz pomoć članova Udruženja i ostalih društvenih orga. nizacija ispuniti i izvršiti postavljene zadatke i otkloniti opće negativne zadatke zastarjelih shvaćanja, onda će i šumarije, a preko njih i cijelo šumarstvo osnivanjem svog Stručnog udruženja imati u skoroj budućnosti vidljivih rezultata i koristi. SAOPĆENJA EKSKURZIJA ŠUMARSKIH STRUČNJAKA DALMACIJE U DUBROVAČKU OKOLICU I PELJEŠAC U Šumarskom listu br. 9-10 od prošle godine, kolega A. Radovčić je u saopćenju o naučno-instruktivnoj ekskurziji na području Dalmacije izložio pobude koje su rukovodile Šumarski inspektorat u Splitu da organizira takvu stručnu ekskurziju koja je uspjela u svakom pogledu. To je bio početak. U martu prošle godine upriličena je ekskurzija na otok Olib u svrhu upoznavanja načina gospodarenja u tamošnjim privatnim »ogradama« sa česminom, a između 15. i 19. aprila organizirana je ekskurzija u dubrovačku okolicu, Trsteno i Pelješac. Ekskurzija je pobudila veliko interesovanje kod naših stručnjaka, koji su se brojno odazvali pozivu: Iz Šumarskog inspektorata u Splitu ing. Radovčić A., ing. Jurković F., ing. Bura D., ing. Marković S., ing. Kevo R. i ing. Meštrović R. Iz Instituta za eksperimentalno šumarstvo ing. Jedlowski i ing. Jovančević. Upravitelji Surnarija ing. Tkalčić .. (Zadar), ing. Polkovnikov F. (Benkovac), ing. Radića Z. (Knin), ing. Huljev ., (Šibenik), ing. Colović I. (Split), ing. Prelesnik .. (Sinj), ing. Belecki N. (Makarska), ing. Dubravac A. (Imotski), ing. Marinković .. (Brač), ing. Bićanić .. (Hvar), ing. Žeravica D. sa tehn. Farčićem (Korčula), ing. Simunović .. (Dubrovnik). Iz Vodoprivrednog odjeljka ing. Budimir .. Bila su postavljena tri glavna cilja ove ekskurzije: da se učesnici upoznaju sa načinom izvođenja pošumljavanja na gradone, koji se primjenjuje na području Šumarije Dubrovnik, da se upoznaju sa Arboretumom Trsteno i sa sastojinama crnog bora na Pelješcu. Vrlo dobra organizacija boravka na području Šumarije Dubrovnik, koju je sproveo upravitelj Šumarije ing. .. Simunović, kao i pripremljeni referat pod naslovom »Pošuml javan je na terase (gradone) u zoni degradiranog krša« omogućila je da se učesnici detaljno upoznaju sa tri |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 51 <-- 51 --> PDF |
radilišta u kojima se već duže vremena primjenjuje sistem rada na gradone: na Srđu, u Župi i kod sela Topola. Pitanje izvođenja pošumljavanja na građene naročito interesira naše stručnjake, koji rade na kršu, u mediteranskoj i submediteranskoj zoni. Rad na terasama (gradonima) primjenjuje se već duže vremena u širim razmjerama osobito u Italiji i Francuskoj, a i kod nas nailazimo na primjere takvog načina rada. (Vidi Pavari A: Esperienze ed indagini suUa tecnica del rimboschimento nelle regioni a clima caldo-arido. Silva ..diteranea 1930 i Burlakov Đ.: Način suhih kultura pri pošumljavanju krša i goleti u Crnoj Gori i Boki Kotorskoj. Šumarski list, Zagreb 1929.). Vi-^ m *l´ i .>. *.* *^ r j^is. mi .^ .:: Arhoretum Trsteno Pošiimljavanje na terase. Srd (Dubrovnik). Photo: Jedlowski 19S5. Photo: Jedlomski 1955. Konzervacija vlage u tlu je polazna točka i osnovna svrha rada na gradone. Obrada tla prouzrokuje čitav niz izmjena u njegovim fizičkim, kemijskim i biološkim karakteristikama. Ove se izmjene nastoji korisno upotrebiti u svrhe pošumljavanja. Podrobnija ispitivanja ovog problema koja je izvršio Dr. A. de Philippis (SuUa tecnica di preparazione del suolo per il rimboschimento in clima caldo-arido. Firenze 1939.), dala su značajan prilog objašnjenju uticaja obrade tla kod pošumljavanja. Analiza rezultata ispitivanja može se sabrati u slijedećem: tehnika rada kopanjem uobičajenih rupa daje rezultate koji zaostaju i po postotku uspjeha sadnje i po razvitku sadnica u relaciji sa potpunom obradom ili obradom na gradone, pa bilo da su gradoni u neprekidnom nizu ili ogra |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 52 <-- 52 --> PDF |
ničene daljine, t. j . prekinuti (grandoncini). U »toplo-aridnom« klimatskom području građeni pripremaju povoljniju sredinu u pogledu vlage i omogućavaju lakšu i uspješniju borbu protiv korova. Možda ne bismo morali ni da spomenemo, da u bujičnim područjima i uopće na nagnutom terenu koji je izložen eroziji, obrada tla na gradone ima poseban značaj. Polazeći iz Dubrovnika na radilište kod sela Topolo, učesnici ekskurzije su kraće vrijeme posvetili pregledu Arboretuma Trsteno pod vodstvom ing. .. Jovančevića, koji ih je upoznao sa historijatom Arboretuma i njegovim radom na naučno-istraživačkom polju. Drugi dio ekskurzije odvijao se na poluotoku Pelješcu. Motorni brod je odvezao učesnike od Luke u uvali Bistrini na noćenje u Trpanj, a sutradan do Dosne Luke-sela Dube, 8 km zapadno. Područje od Trpnja do Dube a i dalje na zapad (pod Oštrim Vrhom, Beličicom, Veljim Vrhom, Časnikom i t. d.) obraslo je više manje degradiranom makijom i karakteristično čestim površinama na kojima je izvršena čista sječa radi dobij anj a drva za paljenje vapnenica. Selo Duba, početak uspinjanja na Sv. Iliju (961 m) je zadnje naselje sa strane Neretvanskog kanala. Ovo zbijeno selo leži u dolini između Časnika i Prisoja. Stanovnici se bave poljoprivredom i ribarstvom. Interesantna je i karakteristična poljoprivredna djelatnost mještana, koja se ogleda u urednom držanju maslinika i uzgoju boba pod rubom krošanja stabala maslina. Od sela Dube vodi staza na jug u pravcu Velike Doline i Lokvica (bare) kroz predio obrastao bujnom makijom u kojoj su brojno zastupani ovi elementi (sa naznakom gornje granice pridolaska): Česmina (Quercus ilex L.) 740 m, planika (Arbutus unedo L.) 600 m, zelenika (Phillyrea media L.) 620 m, šmrika (Juniperus oxycedrus L.) 740 m, pukinja (Juniperus macrocarpa S. S.) 400 m, tršlja (Pistacia lentiscus L.) 250 m, smrdljika (Pistacia terebinthus L.) 740 m, lemprika (Virburnum tinus L.) 700 m, mirta (Myrtus communis L.) 290 m, vrijes (Erica verticillata Forsk.) 720 m, bušini (Cistus villosus et salviaefolius L.) 320 m i t. d. Pored ovih elemenata susreće se crni jasen (Fraxinus ornus L.) 740 m, crni grab (Ostrya carpinifolia Scop.) 749 m, ruj (Cotinus coggygria Scop.) 630 m, kozja jabučica (Amelanchier ovalis) 550 m. Posmatrajući ovaj dio Pelješca, koji je okrenut prema sjeveru, možemo do nekih 700 m visinski razlučiti dva pojasa prema učešću česmine i pridolasku mirte. Donji pojas, u kojem je zastupana mirta (do 250, mjestimično i do 290 m) i gornji pojas, iznad 250 m, u kojem mirta kao osjetljiviji element nestaje, ali česmina je bujna i tvori grupe sa razvijenim stablima u zajednici sa nekim elementima iz česminovih šuma. U prvom pojasu, dakle i najtoplijem, već susrećemo crni grab, element kojemu se optimum razvoja nalazi između pojasa bijelog graba i pojasa bukve. Nije zapažen pridolazak bijelog graba, koji inače na području krša formira poseban, vrlo rasprostranjen pojas između pojasa česmine i crnog graba, kao što nisu zapaženi neki česti submediteranski elementi kao medunac i maklen. Malo je vjerojatno da su ovdje antropogeni faktori utjecali na potpuni nestanak navedenih vrsta. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Pojedini primjerci sigurno bi se zadržali na nedostupnim mjestima. Vidimo slučaj sa česminom. U donjem pojasu, bliže naselju, uglavnom je grmolika i po visini redovito ne nadmašuje srednju visinu ostalih makijskih elemenata. U višim i nedostupnijim položajima, naročito iznad 400 m, susreću se lijepo razvijena stabla. Baš ovaj gornji pojas ukazuje na način gospodarenja, kojega bi trebalo ovdje primijeniti, a da se u prvom redu zaštite strmine od erozije i dobije materijal za ogrev i građu. Česmina, planika i zelenika, kao najvrednije vrste, prirodno se pomlađuju i time stvaraju uslove, da se favoriziranjem tih elemenata dobiju površine veće ekonomske vrijednosti, dok bi polugrmovi i grmovi na otvorenijim i ugroženijim mjestima preuzeli ulogu zaštite tla. Možda su najinteresantniji vegetacijski odnosi baš nekako na prijevoju (Šopaj, 700 m). Na ovom položaju zalazi se već u područje crnog bora, koji ima autohtona obilježja. Međutim, dendroflora koju ovdje nalazimo, bitno se razlikuje od one, koja inače pridolazi u sastojinama crnog bora obalnog pojasa i na istim nadmorskim visinama. Iako je teren ravni čast, ili izložen sjeveru, uz crni bor nalazimo elemente iz toplijeg područja. Kakav odnos vrsta vlada na ovom mjestu najbolje će nam pokazati jedna nepotpuna snimka plohe od 400 m^ ukupne pokrovnosti od SO^/o. I. sloj drveća (pokrovnost SOVo), Pinus nigra 3.2, Quercus ilex 2.1; II. Sloj grmlja (pokrovnost 60"/o) ,Erica verticillata 3.3, Juniperus oxycedrus 2.1, Pinus nigra 1.1, Quercus ilex 1.1, Viburnum tinus 1.1, Phillyrea latifolia +, Crataegus monogyna +, Ostrya carpinifolia +., Carpinus orientalis +, Pistacia terebinthus +, Fraxinus ornus +, Coronilla emeroides +, Clematis flamula +, Rhamnus intermedia +, Euphorbia spinosa +, Hedera helix +, III. Sloj prizemnog rašća (ukupna pokrovnost 20%), Brachypodium ramosum 2.1, Bromus erectus 1.1, Satureia montana 1.1, Ruscus aculeatus + 1, Dorychinium hirsutum +, Dactilis glomerata +, Ceterach officinarum +, Genista dalmatica +, Salvia officinalis +, Trifolium patulum +, Teucrium polium +, i t. d. Nešto dalje na jug (Dubravice, 749 m), zalazi se u područje crnog bora bez česmine. Fitocenološka snimka, koju je izvršio ing. .. Jovančević, pokazuje vegetacijsku karakteristiku tog lokaliteta: I. Sloj drveća (pokrovnost 50Vo), Pinus nigra 4.4; II. Sloj grmlja (pokrovnost GO^/oi), Erica veriticillata 3.4, Pinus nigra 2.1, Juniperus oxycedrus 1.1, Fraxinus ornus +, Carpinus orientalis +, Ostrya carpinifolia +, Acer monspessulanum +, Rhamus intermedia +, Crataegus monogyna +, Clematis flamula + , Rhus cotinus +, Lonicera etrusca +, Coronilla emeroides +, ....... latifolia +, Pistacia terebinthus +, Rhamnus rupestris +, Asparagus acutifolius +, Sorbus aria +, Hedera helix +, Euphorbia spinosa + ; III. Sloj prizemnog rašća (pokrovnost 20Vc), Bromus erectus 2.1, Brachypodium ramosum 1.1, Ruscus aculeatus +.1, Genista dalmatica + , Fumana ericoides +, Derychnium hirsutum +, Peucedanum austriacum +, Alium sp. +, Satureia montana +, Cyclamen repandum + , Ceterach officinarum +, Trifolium patulum +, Viola silvatica +, Dactylis glomerata + . Od Dubravica na istok, prema srušenoj lugarnici, susreću se lijepi kompleksi crnog bora, koji tamo dominira, prirodno se pomlađuje, tako da je na otvorenijim mjestima pomladak vrlo obilan. Mjestimično daje |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 54 <-- 54 --> PDF |
utisak prašumskog tipa; izvaljena stara stabla otežavaju prolaz. I pored toga izgleda da zaostaje visinski i debljinski prirast crnih borova. Bilo bi od interesa da se izvrši jedna analiza u tom pravcu. Gospodarsko-uređajni radovi na ovom području nisu do sada vršeni. Puteva u pravom smislu riječi nema, tako da je prilaz otežan. Međutim ovaj objekt na Pelješcu je interesantan i jedinstven obzirom na sastav dendroflore. Vjerujemo, da nema smetnja koje bi priječile da mu se posveti veća pažnja. Bilo bi neobično korisno da se ulože stanovita sredstva u cilju zaštite i čuvanja, jer stanje u kojem se sada nalazi čitava površina, stvara sve uvjete za razvijanje bolesti i požara, koji se inače često javlja. Ovo bi trebalo poduzeti tim više, ukoliko se namjerava pristupiti bilo kojem vidu eksploatacije. Od Sv. Ilije (961 m), odnosno od srušene lugarnice, vodi na istok staza do pod Vižanjicom (443) i dalje Podgorjerti na jug prema moru do Orebića. U prvom dijelu ove staze prolazi se kroz sastojine crnog bora koji pridolazi do 900 m. Ovom stazom zapazili smo slijedeće elemente dendroflore (sa naznakom gornje granice pridolaska): Fraxinus ornus (940 m), Carpinus orientalis (930 m), Ruscus aculeatus (920 m), Euphorbia spinosa (960 m), Genista dalmatica (870 .), Ostrya carpinifolia (870 m), ....... media (760 m), Quercus lanuginosa (749 m), Asparagus acutifolius (730 m), Pistacia terebinthus (700 m), Coronilla emeroides (700 m), Acer monspessulanum (670 m), Rhamnus rupestris (670 m), Lonicera etrusca (670 m), Rhus cotinus (660 m), Cistus salviaefolius (580 m), Quercus ilex (560 m), Quercus coccifera (510 m), Arbutus unedo (470 m), Juniperus phoenicea (440 m), Juniperus macrocarpa (240 m), Olea oleaster (200 m), Pinus halepensis (180 m), Ceratonia siliqua (180 m) i Pistacia lentiscus (150 m). Osim toga zapaženo je nekoliko primjeraka cedrova, koji su svojedobno uneseni. Oštr´ika (Quercus coccifera) je obilna i od mora se penje dosta visoko u formi grma i lijepo razvijenog manjeg stabla. Ekskurzija je završena dolaskom u Korčulu preko Orebića. Ing. Dušan Jedloivski, Split INSTRUKTIVNA EKSKURZIJA LIČKIH ŠUMARA U PRAŠUME LICKE PLJESIVICE Na zahtjev ličkih šumara priredio je Šumarski inspektorat u Gospiću u zajednici sa Institutom za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu od 6.—8. srpnja 1955. god. instruktivnu ekskurziju u prašume Ličke Plješivice. Predavanja su držali: Sveuč. prof. Dr. Ivo Horvat i član Instituta Ing. Josip Šafar, a referate su održali Ing. Stjepan Bertović i Ing. Ivica Žukina. Prisustvovali su od Uprave za šumarstvo i lovstvo iz Zagreba Ing. Rudolf Krpan, od Instituta Ing. Vlado Supek, Ing. Josip Šafar i Ing. Stjepan Bertović. Od Direkcije šuma Banjaluka Ing. Branko Džepina, od Šumarskog inspektorata u Ogulinu Ing. Vinko Skorjanc, od Šumarskog inspektorata Gospić Ing. Juraj Kosović, Ing. Zlatko Bunjevčević, Ing. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Gustav Stiglmajer, Ing. Bogdan Zastavniković, Ing. Vlado Klepac i Ing. Ivica Žukina i direktor Dipa Donji Lapac Ing. Blagodar Milan. Od susjedne šumarije Bihać Ing. Cvjetko Krasojević te 14 upravitelja ličkih šumarija ili njihovih zamjenika. Ekskurzija je obavljena autobusom na relaciji Vrhovine-Plitvička Jezera-Bihać-Željezno Polje i natrag skraćenim putem do Vrhovina. Polazna točka za ekskurziju bila je Željezno Polje, gdje su učesnici imali konačenje i hranu. Redoslijed je bio slijedeći: 7. VII. ujutro održao je u restoranu u Željeznom Polju Ing.. Safar predavanje: Problem proširivanja bukve u mješovitim sastojinama jele i bukve ili invazija bukve u mješovite šume jele i bukve. Izmjenu vrsta u poljoprivredi vrši čovjek vještačkim stvaranjem plodoreda. Izmjenu vrsta u prirodnoj šumi bez utjecaja čovjeka ne možemo tumačiti nedostatkom potrebnih hraniva, jer se u listincu minerali vraćaju natrag u zemlju. Prirodne izmjene vrsta ili sukcesije mogu biti sekularne i recentne. Sekularne sukcesije nastaju uslijed polaganih i postepenih promjena stanišnih prilika, a recentne radi naglih promjena kao što su na pr. elementarne nepogode. Predavač je citirao Ing. Wrabera — čije su mišljenje prihvatili i drugi autori — da nema alterniranja t. j . cikličkih izmjena vrsta t. j . da bi na pr. iza jele dolazila bukva i iza bukve opet jela, jer priroda nastoji da stvori konačnu šumsku zajednicu. Na promjenu razvitka šume utječu prirodni i gospodarski faktori. Jela fruktificira nakon 1—2 godine, a bukva nakon 5—10 godina, dakle jela najmanje 2 put više od bukve pa ipak u šumi ima često više bukovog nego jelovog pomlatka i nerijetko se događa da se mješovita šuma jele-bukve pretvara u čistu bukovu šumu. U najranijoj mladosti jela je mnogo osjetljivija od bukve. Jelin korijen mnogo je kraći i nježniji od bukvinog i teže prodire u tlo. Zapaženo je da se jela osobito dobro pomlađuje u mahovini. Na pomlađivanje jele i bukve utječu ovi faktori: svijetlo, mrazovi, toplota, vlaga i tlo. Pod gućim i jakim sklopom jela je biološki jača od bukve, bolje podnosi zasjenu i pod takvim okolnostima bukva ne može prevladati jelu. Ako dođe do veće provale svijetla, zapaža se prodiranje bukve. Mrazovi više škode bukvi, dok ih jela bolje podnosi. Toplotu više traži bukva od jele te mi za bukvu kažemo da je termofilnija. Vlaga je najvažniji faktor, koji je često glavni uzrok da se jela dovoljno ne pomlađuje. Jeli naime nikako ne prija suho stanište. Za jelu kažemo da je higroflinija vrsta. Utjecaj tla na pomlađivanje još nije dovoljno objašnjen. Za dobro pomlađivanje jele potrebna je stalna sastojinska klima. Uz ove faktore dolaze i biotski. U najranijoj mladosti bukva brže raste od jele, a horizontalna projekcija bukvine krošnje 2 put je veća od jeline iste dobi. Sloj nehumificiranog listinca predstavlja za tanki korijen jele veliku zapreku, dok ga bukvin korijen probija. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Korov (kao na pr. Vaccinium i Rubus) predstavljaju za jelu mnogo veću smetnju, nego za bukvu. Divljač napada jelov pomladak upravo tamo, gdje ga najmanje ima. Paša i potkornjaci škode mnogo više jeli nego bukvi. Jelov moljac Argyresthia fundella također je velik jelin neprijatelj. Cesto se javlja i fiziološko sušenje jele, najviše na južnim ekspozi cijania. Flury kaže za bukvu da je suverena vladarica i skromna služiteljica. Međutim u našim prilikama o skromnosti bukve nema ni govora. Potom je predavanje prekinuto, a nastavljeno je u odjelu 17. Pod kolibom, kamo su učesnici autobusom došli. Ovdje je bila izlučena trajna pokusna ploha od 2 ha za naučno-istraživački rad, koji će vršiti Institut za šumarska i lovna istraživanja. Ing. Safar karakterizirao je ovu šumu kao sekundarnu prašumu. Pomlađivanje jele vrši se više u grupama, a bukve u skupinama. Jele se pretežno pomlađuju pod bukvom, a bukva i pod jelom i pod bukvom. Jela traži veću vlagu t. j . tamniji sklop, a bukva manju vlagu i svjetliji sklop. Potpuno je pogrešno mišljenje da se radikalnom sječom bukve može pogodovati jeli. Događa se upravo obratno, jer se pri jačoj provali svjetla javlja gusti pomladak bukve, koji ugušuje jelov pomladak. Jelu treba uzgajati u grupama. Time se postizava veća masa, bolji kvalitet debla, bolje i brže čišćenje od grana, manje tehničkih grešaka od okružljivosti, jača i brža prirodna selekcija, lakše odabiranje vještačkom selekcijom i lakše vršenje sječe. Tamo, gdje je bukva već prevladala, vrše se represivne mjere i to: 1. čišćenje, 2. prorede, 3. sjetva jelina sjemena u grupama na površini 1—2 m^, 4. otvaranje sklopa nad grupama jelovog mladika, 5. održavanje šumskog reda (poželjno je da se ne vrše ljetne sječe), 6. pažnja na smjer obaranja stabala, 7. kljaštrenje krošanja prije obaranja stabala i 8. stvaranje preborno-grupiničnog tipa šume. Potom je predavač prikazao na grafikonima stanje broja stabala, kvadrature temeljnica i drvnu masu, sve obračunato na 1 ha na ovoj primjernoj plohi kao i stanje koje će ostati, kad se izvrši sječa konsigniranih stabala. Nakon razgledanja pokusne plohe održao je Ing. Ivica Zukina, šef Odsjeka za uređivanje šuma referat o uređivanju i prirastu šuma u gosp. jedinici Velika Plješivica. Površina ove gosp. jedinice iznaša 3857,65 ha. Od toga imade: 1. Sastojina prašumskog i prebornog oblika 3088,58 ha 2. Ostalih sastojina neprebornog oblika 172,10 ha 3. Niskih šuma i šikara 105,53 ha Ukupno gospodarske šume: 3366,21 ha 4. Prašumskog rezervata 152,66 ha 5. Sastojina izvan gospodarenja 228,30 ha 6. Neobraslih površina i goleti 109,19 ha 7. Poljoprivrednog tla 1,29 ha 54 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Cjelokupna masa jele-smrče iznosi 493.054 m^, bukve 1,026.497 m^, ukupno 1,519.551 m^. Cjelokupni 10-god. etat j/s iznosi 173.250 m^, bukve 301.023 m^, ukupno 474.273 .^. Intenzitet sječe u gospod. šumi je 33,l´´/o. Prosječna masa u sastojinama prašumskog i prebornog oblika iznaša 141 m^ jele/smrče i 311 m^ bukve, ukupno 452 .^ po 1 ha, a etat iznaša 56 m^ jele i 96 m^ bukve, ukupno 152 m^ po 1 ha. Nakon toga dan je prikaz posjedovnih i pravnih prilika, fizičkih prilika, opis stanja šuma, uspoređenje taksacionih podataka iz 1931. i 1949. godine, rezultate mjerenja prirasta na pokusnoj plohi u odj. 17 te smjernice za buduće gospodarenje. Učesnici su potom prešli u odj. 6 Uskovača iste gosp. jedinice, gdje je Ing. Safar postavio drugu pokusnu plohu i gdje se vodila diskusija o načinu doznake. Prema Ing. Šafaru u području Fagetuma montanuma treba vršiti grupimično-prebornu sječu. Prom. grupa je d = 0,5—1,0 h, gdje je h = srednja visina stabla. U području Fagetuma abietetosuma treba vršiti preborno-grupimične sječe. 8. VII. održao je u restoranu u Željeznom Polju sveuč. profesor Dr. Ivo Horvat predavanje: O biljnim zajednicama Ličke Plješivice. Sjeverna i Južna Plješivica znatno se razlikuju. Sjeverni dio ima po svojim vrhovima Pinus mughus, dok ga južni dio nema. Lička Plješivica bila je odavna privlačiv objekt za botaničare te ju je već 1802. godine istraživao mađarski botaničar Kitaibel i o tom napisao studiju. Kasnije su je botanički istraživali Schlosser i Vukotinović, a 1898. godine posjetio ju je Beck-Managetta, koji je prvi dao krasne slike vegetacije. Major hrvatskog domobranstva Ljudevit Rossi iz Karlovca izdao je u Budimpešti 1913. godine djelo: Die Plješivica und ihr Verbindungszug mit dem Velebit in botanischer Hinsicht. Kasnije ju je opisao u Geografskom vestniku iz 1925. godine prof. Dr. Ivo Horvat u djelu: O vegetaciji Plješivice u Lici i u Glasniku za šumske pokuse broj 6 iz 1938. godine. U Plješivici imade cijeli niz alpskih biljaka svoju istočnu granicu i ovdje dolaze još predglacijarni relikti kao na pr. Primula Wulfeniana. Prof. Dr. Ivo Horvat je svojim odličnim načinom izlaganja dao fitosociološki prikaz vegetacije Ličke Plješivice. U visinskom raščlanjivanju u Plješivici dolazi termofilna i mezofilna vegetacija. Termofilna vegetacija javlja se samo lokalno na južnim strmim stranama, dok se mezofilna vegetacija javlja sa ovim subasocijacijama: Querceto-carpinetum, gdje je srednja god. temperatura 11 "C, Fagetum montanum, gdje je srednja god. temperatura 8 °C, Fagetum abietetosum, gdje je srednja god. temperatura 5"—7° C, Fagetum subalpinum, gdje je srednja god. temperatura 4° C, Pinetum mughi, gdje je srednja god. temperatura 2"—0" C. Pojas subalpske bukve poklapa se sa pojasom kasnih mrazeva. Naša bukova šuma ima 37 elemenata i ona je iza oledbe bila ishodište, odakle se bukva proširila u cijelu Evropu. Područje F. montanuma ovisi o geomorfologiji, klimi i ekspoziciji a nastavlja se na asocijaciju Querceto-carpinetum. Subasocijacija F. abie |