DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 50     <-- 50 -->        PDF

Ne smijemo nikako dozvoliti da se u naš rad uvuku pogrešne ten


dence, da udruženje postoji samo zato, da se postavljaju preko njega


zahtjevi zajednici, a da pojedine šumske privredne organizacije — čla


nice Udruženja ili i samo Udruženje ne treba preuzeti nikakvih obaveza


prema zajednici. Takav stav odveo bi nas na potpuno pogrešan i štetan


put isto tako kao i onaj, kad bismo shvatili da je takvo Udruženje neko


novo izdanje starih A. O. R-a ili »Šumskih gospodarstava« — što bi u


konačnici značilo ponovijo birokratisanje naše privrede.


Uspijemo li, uz pomoć članova Udruženja i ostalih društvenih orga.
nizacija ispuniti i izvršiti postavljene zadatke i otkloniti opće negativne
zadatke zastarjelih shvaćanja, onda će i šumarije, a preko njih i cijelo
šumarstvo osnivanjem svog Stručnog udruženja imati u skoroj budućnosti
vidljivih rezultata i koristi.


SAOPĆENJA


EKSKURZIJA ŠUMARSKIH STRUČNJAKA DALMACIJE
U DUBROVAČKU OKOLICU I PELJEŠAC


U Šumarskom listu br. 9-10 od prošle godine, kolega A. Radovčić je
u saopćenju o naučno-instruktivnoj ekskurziji na području Dalmacije
izložio pobude koje su rukovodile Šumarski inspektorat u Splitu da organizira
takvu stručnu ekskurziju koja je uspjela u svakom pogledu. To
je bio početak. U martu prošle godine upriličena je ekskurzija na otok
Olib u svrhu upoznavanja načina gospodarenja u tamošnjim privatnim
»ogradama« sa česminom, a između 15. i 19. aprila organizirana je ekskurzija
u dubrovačku okolicu, Trsteno i Pelješac. Ekskurzija je pobudila
veliko interesovanje kod naših stručnjaka, koji su se brojno odazvali pozivu:
Iz Šumarskog inspektorata u Splitu ing. Radovčić A., ing. Jurković
F., ing. Bura D., ing. Marković S., ing. Kevo R. i ing. Meštrović R. Iz
Instituta za eksperimentalno šumarstvo ing. Jedlowski i ing. Jovančević.
Upravitelji Surnarija ing. Tkalčić .. (Zadar), ing. Polkovnikov F. (Benkovac),
ing. Radića Z. (Knin), ing. Huljev ., (Šibenik), ing. Colović I.
(Split), ing. Prelesnik .. (Sinj), ing. Belecki N. (Makarska), ing. Dubravac
A. (Imotski), ing. Marinković .. (Brač), ing. Bićanić .. (Hvar), ing.
Žeravica D. sa tehn. Farčićem (Korčula), ing. Simunović .. (Dubrovnik).
Iz Vodoprivrednog odjeljka ing. Budimir ..


Bila su postavljena tri glavna cilja ove ekskurzije: da se učesnici
upoznaju sa načinom izvođenja pošumljavanja na gradone, koji se primjenjuje
na području Šumarije Dubrovnik, da se upoznaju sa Arboretumom
Trsteno i sa sastojinama crnog bora na Pelješcu.


Vrlo dobra organizacija boravka na području Šumarije Dubrovnik,
koju je sproveo upravitelj Šumarije ing. .. Simunović, kao i pripremljeni
referat pod naslovom »Pošuml javan je na terase (gradone) u zoni
degradiranog krša« omogućila je da se učesnici detaljno upoznaju sa tri




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 51     <-- 51 -->        PDF

radilišta u kojima se već duže vremena primjenjuje sistem rada na gradone:
na Srđu, u Župi i kod sela Topola.


Pitanje izvođenja pošumljavanja na građene naročito interesira naše
stručnjake, koji rade na kršu, u mediteranskoj i submediteranskoj zoni.
Rad na terasama (gradonima) primjenjuje se već duže vremena u širim
razmjerama osobito u Italiji i Francuskoj, a i kod nas nailazimo na primjere
takvog načina rada. (Vidi Pavari A: Esperienze ed indagini suUa
tecnica del rimboschimento nelle regioni a clima caldo-arido. Silva ..diteranea
1930 i Burlakov Đ.: Način suhih kultura pri pošumljavanju
krša i goleti u Crnoj Gori i Boki Kotorskoj. Šumarski list, Zagreb 1929.).


Vi-^


m


*l´


i
.>.


*.* *^


r j^is.


mi
.^


.::


Arhoretum Trsteno Pošiimljavanje na terase. Srd (Dubrovnik).
Photo: Jedlowski 19S5.


Photo: Jedlomski 1955.


Konzervacija vlage u tlu je polazna točka i osnovna svrha rada na
gradone. Obrada tla prouzrokuje čitav niz izmjena u njegovim fizičkim,
kemijskim i biološkim karakteristikama. Ove se izmjene nastoji korisno
upotrebiti u svrhe pošumljavanja. Podrobnija ispitivanja ovog problema
koja je izvršio Dr. A. de Philippis (SuUa tecnica di preparazione del
suolo per il rimboschimento in clima caldo-arido. Firenze 1939.), dala su
značajan prilog objašnjenju uticaja obrade tla kod pošumljavanja. Analiza
rezultata ispitivanja može se sabrati u slijedećem: tehnika rada kopanjem
uobičajenih rupa daje rezultate koji zaostaju i po postotku
uspjeha sadnje i po razvitku sadnica u relaciji sa potpunom obradom ili
obradom na gradone, pa bilo da su gradoni u neprekidnom nizu ili ogra




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 52     <-- 52 -->        PDF

ničene daljine, t. j . prekinuti (grandoncini). U »toplo-aridnom« klimatskom
području građeni pripremaju povoljniju sredinu u pogledu vlage
i omogućavaju lakšu i uspješniju borbu protiv korova. Možda ne bismo
morali ni da spomenemo, da u bujičnim područjima i uopće na nagnutom
terenu koji je izložen eroziji, obrada tla na gradone ima poseban
značaj.


Polazeći iz Dubrovnika na radilište kod sela Topolo, učesnici ekskurzije
su kraće vrijeme posvetili pregledu Arboretuma Trsteno pod vodstvom
ing. .. Jovančevića, koji ih je upoznao sa historijatom Arboretuma
i njegovim radom na naučno-istraživačkom polju.


Drugi dio ekskurzije odvijao se na poluotoku Pelješcu. Motorni brod
je odvezao učesnike od Luke u uvali Bistrini na noćenje u Trpanj, a sutradan
do Dosne Luke-sela Dube, 8 km zapadno. Područje od Trpnja do
Dube a i dalje na zapad (pod Oštrim Vrhom, Beličicom, Veljim Vrhom,
Časnikom i t. d.) obraslo je više manje degradiranom makijom i karakteristično
čestim površinama na kojima je izvršena čista sječa radi dobij
anj a drva za paljenje vapnenica.


Selo Duba, početak uspinjanja na Sv. Iliju (961 m) je zadnje naselje
sa strane Neretvanskog kanala. Ovo zbijeno selo leži u dolini između
Časnika i Prisoja. Stanovnici se bave poljoprivredom i ribarstvom.


Interesantna je i karakteristična poljoprivredna djelatnost mještana,
koja se ogleda u urednom držanju maslinika i uzgoju boba pod rubom
krošanja stabala maslina.


Od sela Dube vodi staza na jug u pravcu Velike Doline i Lokvica
(bare) kroz predio obrastao bujnom makijom u kojoj su brojno zastupani
ovi elementi (sa naznakom gornje granice pridolaska): Česmina (Quercus
ilex L.) 740 m, planika (Arbutus unedo L.) 600 m, zelenika (Phillyrea
media L.) 620 m, šmrika (Juniperus oxycedrus L.) 740 m, pukinja (Juniperus
macrocarpa S. S.) 400 m, tršlja (Pistacia lentiscus L.) 250 m, smrdljika
(Pistacia terebinthus L.) 740 m, lemprika (Virburnum tinus L.)
700 m, mirta (Myrtus communis L.) 290 m, vrijes (Erica verticillata
Forsk.) 720 m, bušini (Cistus villosus et salviaefolius L.) 320 m i t. d.
Pored ovih elemenata susreće se crni jasen (Fraxinus ornus L.) 740 m,
crni grab (Ostrya carpinifolia Scop.) 749 m, ruj (Cotinus coggygria Scop.)
630 m, kozja jabučica (Amelanchier ovalis) 550 m. Posmatrajući ovaj dio
Pelješca, koji je okrenut prema sjeveru, možemo do nekih 700 m visinski
razlučiti dva pojasa prema učešću česmine i pridolasku mirte. Donji pojas,
u kojem je zastupana mirta (do 250, mjestimično i do 290 m) i gornji
pojas, iznad 250 m, u kojem mirta kao osjetljiviji element nestaje, ali
česmina je bujna i tvori grupe sa razvijenim stablima u zajednici sa nekim
elementima iz česminovih šuma. U prvom pojasu, dakle i najtoplijem,
već susrećemo crni grab, element kojemu se optimum razvoja nalazi
između pojasa bijelog graba i pojasa bukve. Nije zapažen pridolazak
bijelog graba, koji inače na području krša formira poseban, vrlo rasprostranjen
pojas između pojasa česmine i crnog graba, kao što nisu zapaženi
neki česti submediteranski elementi kao medunac i maklen. Malo
je vjerojatno da su ovdje antropogeni faktori utjecali na potpuni nestanak
navedenih vrsta.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Pojedini primjerci sigurno bi se zadržali na nedostupnim mjestima.
Vidimo slučaj sa česminom. U donjem pojasu, bliže naselju, uglavnom
je grmolika i po visini redovito ne nadmašuje srednju visinu ostalih makijskih
elemenata. U višim i nedostupnijim položajima, naročito iznad
400 m, susreću se lijepo razvijena stabla. Baš ovaj gornji pojas ukazuje
na način gospodarenja, kojega bi trebalo ovdje primijeniti, a da se u
prvom redu zaštite strmine od erozije i dobije materijal za ogrev i građu.
Česmina, planika i zelenika, kao najvrednije vrste, prirodno se pomlađuju
i time stvaraju uslove, da se favoriziranjem tih elemenata dobiju
površine veće ekonomske vrijednosti, dok bi polugrmovi i grmovi na
otvorenijim i ugroženijim mjestima preuzeli ulogu zaštite tla.


Možda su najinteresantniji vegetacijski odnosi baš nekako na prijevoju
(Šopaj, 700 m). Na ovom položaju zalazi se već u područje crnog
bora, koji ima autohtona obilježja. Međutim, dendroflora koju ovdje
nalazimo, bitno se razlikuje od one, koja inače pridolazi u sastojinama
crnog bora obalnog pojasa i na istim nadmorskim visinama. Iako je teren
ravni čast, ili izložen sjeveru, uz crni bor nalazimo elemente iz toplijeg
područja. Kakav odnos vrsta vlada na ovom mjestu najbolje će nam pokazati
jedna nepotpuna snimka plohe od 400 m^ ukupne pokrovnosti
od SO^/o. I. sloj drveća (pokrovnost SOVo), Pinus nigra 3.2, Quercus ilex
2.1; II. Sloj grmlja (pokrovnost 60"/o) ,Erica verticillata 3.3, Juniperus
oxycedrus 2.1, Pinus nigra 1.1, Quercus ilex 1.1, Viburnum tinus 1.1,
Phillyrea latifolia +, Crataegus monogyna +, Ostrya carpinifolia +.,
Carpinus orientalis +, Pistacia terebinthus +, Fraxinus ornus +, Coronilla
emeroides +, Clematis flamula +, Rhamnus intermedia +, Euphorbia
spinosa +, Hedera helix +, III. Sloj prizemnog rašća (ukupna pokrovnost
20%), Brachypodium ramosum 2.1, Bromus erectus 1.1, Satureia
montana 1.1, Ruscus aculeatus + 1, Dorychinium hirsutum +, Dactilis
glomerata +, Ceterach officinarum +, Genista dalmatica +, Salvia
officinalis +, Trifolium patulum +, Teucrium polium +, i t. d.


Nešto dalje na jug (Dubravice, 749 m), zalazi se u područje crnog
bora bez česmine. Fitocenološka snimka, koju je izvršio ing. .. Jovančević,
pokazuje vegetacijsku karakteristiku tog lokaliteta: I. Sloj drveća
(pokrovnost 50Vo), Pinus nigra 4.4; II. Sloj grmlja (pokrovnost GO^/oi),
Erica veriticillata 3.4, Pinus nigra 2.1, Juniperus oxycedrus 1.1, Fraxinus
ornus +, Carpinus orientalis +, Ostrya carpinifolia +, Acer monspessulanum
+, Rhamus intermedia +, Crataegus monogyna +, Clematis flamula
+ , Rhus cotinus +, Lonicera etrusca +, Coronilla emeroides +,


....... latifolia +, Pistacia terebinthus +, Rhamnus rupestris +,
Asparagus acutifolius +, Sorbus aria +, Hedera helix +, Euphorbia spinosa
+ ; III. Sloj prizemnog rašća (pokrovnost 20Vc), Bromus erectus
2.1, Brachypodium ramosum 1.1, Ruscus aculeatus +.1, Genista dalmatica
+ , Fumana ericoides +, Derychnium hirsutum +, Peucedanum
austriacum +, Alium sp. +, Satureia montana +, Cyclamen repandum


+ , Ceterach officinarum +, Trifolium patulum +, Viola silvatica +,
Dactylis glomerata + .
Od Dubravica na istok, prema srušenoj lugarnici, susreću se lijepi
kompleksi crnog bora, koji tamo dominira, prirodno se pomlađuje, tako
da je na otvorenijim mjestima pomladak vrlo obilan. Mjestimično daje




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 54     <-- 54 -->        PDF

utisak prašumskog tipa; izvaljena stara stabla otežavaju prolaz. I pored
toga izgleda da zaostaje visinski i debljinski prirast crnih borova. Bilo bi
od interesa da se izvrši jedna analiza u tom pravcu. Gospodarsko-uređajni
radovi na ovom području nisu do sada vršeni. Puteva u pravom smislu
riječi nema, tako da je prilaz otežan. Međutim ovaj objekt na Pelješcu
je interesantan i jedinstven obzirom na sastav dendroflore. Vjerujemo, da
nema smetnja koje bi priječile da mu se posveti veća pažnja. Bilo bi
neobično korisno da se ulože stanovita sredstva u cilju zaštite i čuvanja,
jer stanje u kojem se sada nalazi čitava površina, stvara sve uvjete za
razvijanje bolesti i požara, koji se inače često javlja. Ovo bi trebalo poduzeti
tim više, ukoliko se namjerava pristupiti bilo kojem vidu eksploatacije.


Od Sv. Ilije (961 m), odnosno od srušene lugarnice, vodi na istok
staza do pod Vižanjicom (443) i dalje Podgorjerti na jug prema moru do
Orebića. U prvom dijelu ove staze prolazi se kroz sastojine crnog bora
koji pridolazi do 900 m. Ovom stazom zapazili smo slijedeće elemente
dendroflore (sa naznakom gornje granice pridolaska): Fraxinus ornus
(940 m), Carpinus orientalis (930 m), Ruscus aculeatus (920 m), Euphorbia
spinosa (960 m), Genista dalmatica (870 .), Ostrya carpinifolia
(870 m), ....... media (760 m), Quercus lanuginosa (749 m), Asparagus
acutifolius (730 m), Pistacia terebinthus (700 m), Coronilla emeroides
(700 m), Acer monspessulanum (670 m), Rhamnus rupestris (670 m), Lonicera
etrusca (670 m), Rhus cotinus (660 m), Cistus salviaefolius (580 m),
Quercus ilex (560 m), Quercus coccifera (510 m), Arbutus unedo (470 m),
Juniperus phoenicea (440 m), Juniperus macrocarpa (240 m), Olea oleaster
(200 m), Pinus halepensis (180 m), Ceratonia siliqua (180 m) i Pistacia
lentiscus (150 m).


Osim toga zapaženo je nekoliko primjeraka cedrova, koji su svojedobno
uneseni. Oštr´ika (Quercus coccifera) je obilna i od mora se penje
dosta visoko u formi grma i lijepo razvijenog manjeg stabla.


Ekskurzija je završena dolaskom u Korčulu preko Orebića.


Ing. Dušan Jedloivski, Split


INSTRUKTIVNA EKSKURZIJA LIČKIH ŠUMARA U PRAŠUME
LICKE PLJESIVICE


Na zahtjev ličkih šumara priredio je Šumarski inspektorat u Gospiću
u zajednici sa Institutom za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu od
6.—8. srpnja 1955. god. instruktivnu ekskurziju u prašume Ličke Plješivice.


Predavanja su držali: Sveuč. prof. Dr. Ivo Horvat i član Instituta
Ing. Josip Šafar, a referate su održali Ing. Stjepan Bertović i Ing. Ivica
Žukina.


Prisustvovali su od Uprave za šumarstvo i lovstvo iz Zagreba Ing.
Rudolf Krpan, od Instituta Ing. Vlado Supek, Ing. Josip Šafar i Ing. Stjepan
Bertović. Od Direkcije šuma Banjaluka Ing. Branko Džepina, od Šumarskog
inspektorata u Ogulinu Ing. Vinko Skorjanc, od Šumarskog
inspektorata Gospić Ing. Juraj Kosović, Ing. Zlatko Bunjevčević, Ing.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Gustav Stiglmajer, Ing. Bogdan Zastavniković, Ing. Vlado Klepac i Ing.
Ivica Žukina i direktor Dipa Donji Lapac Ing. Blagodar Milan. Od susjedne
šumarije Bihać Ing. Cvjetko Krasojević te 14 upravitelja ličkih
šumarija ili njihovih zamjenika.


Ekskurzija je obavljena autobusom na relaciji Vrhovine-Plitvička
Jezera-Bihać-Željezno Polje i natrag skraćenim putem do Vrhovina.


Polazna točka za ekskurziju bila je Željezno Polje, gdje su učesnici
imali konačenje i hranu.


Redoslijed je bio slijedeći:


7. VII. ujutro održao je u restoranu u Željeznom Polju Ing.. Safar
predavanje: Problem proširivanja bukve u mješovitim sastojinama jele
i bukve ili invazija bukve u mješovite šume jele i bukve. Izmjenu vrsta
u poljoprivredi vrši čovjek vještačkim stvaranjem plodoreda. Izmjenu
vrsta u prirodnoj šumi bez utjecaja čovjeka ne možemo tumačiti nedostatkom
potrebnih hraniva, jer se u listincu minerali vraćaju natrag u
zemlju. Prirodne izmjene vrsta ili sukcesije mogu biti sekularne i recentne.
Sekularne sukcesije nastaju uslijed polaganih i postepenih promjena
stanišnih prilika, a recentne radi naglih promjena kao što su na pr.
elementarne nepogode. Predavač je citirao Ing. Wrabera — čije su mišljenje
prihvatili i drugi autori — da nema alterniranja t. j . cikličkih
izmjena vrsta t. j . da bi na pr. iza jele dolazila bukva i iza bukve opet
jela, jer priroda nastoji da stvori konačnu šumsku zajednicu.
Na promjenu razvitka šume utječu prirodni i gospodarski faktori.
Jela fruktificira nakon 1—2 godine, a bukva nakon 5—10 godina,
dakle jela najmanje 2 put više od bukve pa ipak u šumi ima često više
bukovog nego jelovog pomlatka i nerijetko se događa da se mješovita
šuma jele-bukve pretvara u čistu bukovu šumu. U najranijoj mladosti
jela je mnogo osjetljivija od bukve. Jelin korijen mnogo je kraći i nježniji
od bukvinog i teže prodire u tlo. Zapaženo je da se jela osobito
dobro pomlađuje u mahovini.
Na pomlađivanje jele i bukve utječu ovi faktori: svijetlo, mrazovi,
toplota, vlaga i tlo.
Pod gućim i jakim sklopom jela je biološki jača od bukve, bolje
podnosi zasjenu i pod takvim okolnostima bukva ne može prevladati
jelu. Ako dođe do veće provale svijetla, zapaža se prodiranje bukve.
Mrazovi više škode bukvi, dok ih jela bolje podnosi.
Toplotu više traži bukva od jele te mi za bukvu kažemo da je termofilnija.
Vlaga je najvažniji faktor, koji je često glavni uzrok da se jela dovoljno
ne pomlađuje. Jeli naime nikako ne prija suho stanište. Za jelu
kažemo da je higroflinija vrsta.
Utjecaj tla na pomlađivanje još nije dovoljno objašnjen.
Za dobro pomlađivanje jele potrebna je stalna sastojinska klima.
Uz ove faktore dolaze i biotski.
U najranijoj mladosti bukva brže raste od jele, a horizontalna projekcija
bukvine krošnje 2 put je veća od jeline iste dobi.
Sloj nehumificiranog listinca predstavlja za tanki korijen jele veliku
zapreku, dok ga bukvin korijen probija.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Korov (kao na pr. Vaccinium i Rubus) predstavljaju za jelu mnogo


veću smetnju, nego za
bukvu.


Divljač napada jelov pomladak upravo tamo, gdje ga najmanje ima.


Paša i potkornjaci škode mnogo više jeli nego bukvi.


Jelov moljac Argyresthia fundella također je velik jelin neprijatelj.


Cesto se javlja i fiziološko sušenje jele, najviše na južnim ekspozi


cijania.
Flury kaže za bukvu da je suverena vladarica i skromna služiteljica.
Međutim u našim prilikama o skromnosti bukve nema ni govora.


Potom je predavanje prekinuto, a nastavljeno je u odjelu 17. Pod
kolibom, kamo su učesnici autobusom došli. Ovdje je bila izlučena trajna
pokusna ploha od 2 ha za naučno-istraživački rad, koji će vršiti Institut
za šumarska i lovna istraživanja. Ing. Safar karakterizirao je ovu šumu
kao sekundarnu prašumu.


Pomlađivanje jele vrši se više u grupama, a bukve u skupinama.
Jele se pretežno pomlađuju pod bukvom, a bukva i pod jelom i pod
bukvom.
Jela traži veću vlagu t. j . tamniji sklop, a bukva manju vlagu i svjetliji
sklop.


Potpuno je pogrešno mišljenje da se radikalnom sječom bukve može
pogodovati jeli. Događa se upravo obratno, jer se pri jačoj provali svjetla
javlja gusti pomladak bukve, koji ugušuje jelov pomladak.


Jelu treba uzgajati u grupama. Time se postizava veća masa, bolji
kvalitet debla, bolje i brže čišćenje od grana, manje tehničkih grešaka
od okružljivosti, jača i brža prirodna selekcija, lakše odabiranje vještačkom
selekcijom i lakše vršenje sječe.


Tamo, gdje je bukva već prevladala, vrše se represivne mjere i to:


1. čišćenje, 2. prorede, 3. sjetva jelina sjemena u grupama na površini
1—2 m^, 4. otvaranje sklopa nad grupama jelovog mladika, 5. održavanje
šumskog reda (poželjno je da se ne vrše ljetne sječe), 6. pažnja na
smjer obaranja stabala, 7. kljaštrenje krošanja prije obaranja stabala i
8. stvaranje preborno-grupiničnog tipa šume.
Potom je predavač prikazao na grafikonima stanje broja stabala,
kvadrature temeljnica i drvnu masu, sve obračunato na 1 ha na ovoj
primjernoj plohi kao i stanje koje će ostati, kad se izvrši sječa konsigniranih
stabala.


Nakon razgledanja pokusne plohe održao je Ing. Ivica Zukina, šef
Odsjeka za uređivanje šuma referat o uređivanju i prirastu šuma u gosp.
jedinici Velika Plješivica.


Površina ove gosp. jedinice iznaša 3857,65 ha. Od toga imade:


1. Sastojina prašumskog i prebornog oblika 3088,58 ha
2. Ostalih sastojina neprebornog oblika
172,10 ha
3.
Niskih šuma i šikara 105,53 ha
Ukupno gospodarske šume: 3366,21 ha
4. Prašumskog rezervata
152,66 ha
5. Sastojina izvan gospodarenja
228,30 ha
6. Neobraslih površina i goleti
109,19 ha
7. Poljoprivrednog tla
1,29 ha
54




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Cjelokupna masa jele-smrče iznosi 493.054 m^, bukve 1,026.497 m^,
ukupno 1,519.551 m^.
Cjelokupni 10-god. etat j/s iznosi 173.250 m^, bukve 301.023 m^,


ukupno 474.273 .^.
Intenzitet sječe u gospod. šumi je 33,l´´/o.
Prosječna masa u sastojinama prašumskog i prebornog oblika iznaša


141 m^ jele/smrče i 311 m^ bukve, ukupno 452 .^ po 1 ha, a etat iznaša
56 m^ jele i 96 m^ bukve, ukupno 152 m^ po 1 ha.


Nakon toga dan je prikaz posjedovnih i pravnih prilika, fizičkih prilika,
opis stanja šuma, uspoređenje taksacionih podataka iz 1931. i 1949.
godine, rezultate mjerenja prirasta na pokusnoj plohi u odj. 17 te smjernice
za buduće gospodarenje.


Učesnici su potom prešli u odj. 6 Uskovača iste gosp. jedinice, gdje
je Ing. Safar postavio drugu pokusnu plohu i gdje se vodila diskusija o
načinu doznake. Prema Ing. Šafaru u području Fagetuma montanuma
treba vršiti grupimično-prebornu sječu. Prom. grupa je d = 0,5—1,0 h,
gdje je h = srednja visina stabla. U području Fagetuma abietetosuma
treba vršiti preborno-grupimične sječe.


8. VII. održao je u restoranu u Željeznom Polju sveuč. profesor Dr.
Ivo Horvat predavanje: O biljnim zajednicama Ličke Plješivice. Sjeverna
i Južna Plješivica znatno se razlikuju. Sjeverni dio ima po svojim vrhovima
Pinus mughus, dok ga južni dio nema. Lička Plješivica bila je
odavna privlačiv objekt za botaničare te ju je već 1802. godine istraživao
mađarski botaničar Kitaibel i o tom napisao studiju. Kasnije su je botanički
istraživali Schlosser i Vukotinović, a 1898. godine posjetio ju je
Beck-Managetta, koji je prvi dao krasne slike vegetacije. Major hrvatskog
domobranstva Ljudevit Rossi iz Karlovca izdao je u Budimpešti
1913. godine djelo: Die Plješivica und ihr Verbindungszug mit dem Velebit
in botanischer Hinsicht. Kasnije ju je opisao u Geografskom vestniku
iz 1925. godine prof. Dr. Ivo Horvat u djelu: O vegetaciji Plješivice
u Lici i u Glasniku za šumske pokuse broj 6 iz 1938. godine.
U Plješivici imade cijeli niz alpskih biljaka svoju istočnu granicu i
ovdje dolaze još predglacijarni relikti kao na pr. Primula Wulfeniana.


Prof. Dr. Ivo Horvat je svojim odličnim načinom izlaganja dao fitosociološki
prikaz vegetacije Ličke Plješivice. U visinskom raščlanjivanju
u Plješivici dolazi termofilna i mezofilna vegetacija. Termofilna vegetacija
javlja se samo lokalno na južnim strmim stranama, dok se mezofilna
vegetacija javlja sa ovim subasocijacijama:


Querceto-carpinetum, gdje je srednja god. temperatura 11 "C,
Fagetum montanum, gdje je srednja god. temperatura 8 °C,
Fagetum abietetosum, gdje je srednja god. temperatura 5"—7° C,
Fagetum subalpinum, gdje je srednja god. temperatura 4° C,
Pinetum mughi, gdje je srednja god. temperatura 2"—0" C.


Pojas subalpske bukve poklapa se sa pojasom kasnih mrazeva. Naša
bukova šuma ima 37 elemenata i ona je iza oledbe bila ishodište, odakle
se bukva proširila u cijelu Evropu.


Područje F. montanuma ovisi o geomorfologiji, klimi i ekspoziciji a
nastavlja se na asocijaciju Querceto-carpinetum. Subasocijacija F. abie