DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Odnos između jele, bukve i smrče je 5:4:1 . Od ostalih vrsta zastupljeni su u maloj količini gorski javor., brijest i jasen. U gop. jed. Ravna Gora dolazi planinski brijest (U. montana), koji je rasturen po čitavoj površini, na svim ekspozicijama, a naseljuje i loše bonitete, te ga imade na suhim i plitkim tlima. Dolazi također i na svim nadmorskim visinama, ali je iznad 1.000 m rijedak . Sušenja pojedinačnih brestovih stabala zapažena su i ranije, ali nisu poduzimane nikakve zaštitne mjere, jer se brijest, budući da je vrlo rijedak, nije dirao. Pojačano sušenje brijestova zapaženo je 1950. god. te se pojačalo i dostiglo maksimum 1953. god. kada je posječeno 1260 suhih brestovih stabala. Broj posječenih suhih brestovih stabala naglo se smanjio 1954. godine kada je posječeno 311 stabala. Najveći broj suhih brijestova zabilježen je u odjelima 64, 115, 108, 121 i 140 t. j . na južnim- jugo-zapadnim i zapadnim ekspozicijama, na strmim do veoma strmim terenima, te plitkim do veoma plitkim ilovastim tlima. Sklop je u tim odjelima jako prekinut. Od 1950. godine na ovamo svake godine su se u tim odjelima sušila brestova stabla, tako da je brijest ovdje skoro potpuno istrijebljen. Koji su faktori doveli do masovnog sušenja brijestova u gosp. jed. Ravna Gora, a koje je zahvatilo tolike razmjere da prijeti potpunim uništenjem brijesta? Već smo naveli da je sušenje pojedinačnih brestovih stabala, a naročito sušenje vrhova i pojedinih grana uzrokovano potkornjacima, odnosno holandskom bolešću primijećeno ranije, međutim nisu poduzimane nikakove mjere da se zaraza suzbije, a bolesna brestova stabla su postala žarište zaraze. Već je i ranije konstatovano da postoji uzročna povezanost između ugibanja brestova i glavnih klimatskih faktora: temperature i vlage, t. j . da nepovoljne klimatske prilike, a u prvom redu suša, utječu na fiziološko slabljenje brijesta, jer vrlo štetno djeluju na osjetljivo brestovo korijenje, a istodobno povoljno utječu na razvoj i razmnažanje brijestovih podkornjaka. Nepovoljne klimatske prilike naročito su došle do izražaja na području gosp. jed. Ravna Gora, jer se ovdje radi o visokom kršu. Vlagu u tlu nadoknađivao je brijest zračnom vlagom, što je razlog da je dobro uspijevao i na ovim krševitim tlima. Međutim kad je tokom sušnih godina 1950., a odmah zatim 1952. godine i relativna vlaga zraka uslijed suše jako smanjena, potpuno je razumljivo da se to odrazilo na otpornost brestovih stabala. Pored toga jake suše uzrokovale su krajnje sušenje i onako, tokom ljeta, veoma suhog tla, jer je kapacitet za vodu ovih tala minimalan. Jako isušivanje tla dovelo je do pogoršanja ekoloških prilika, a naročito na južnim, jugo-zapadnim i zapadnim expozicijama. Nije nikakvo čudo što su nam se na tim expozicijama sušila jelova i smrečeva, nego i brestova pa i bukova stabla. Sušenje kod brijesta je zahvatilo sve debljinske razrede, ali je broj sušaca najveći u srednjim debljinskim razredima. 43 |