DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 44     <-- 44 -->        PDF

vrstama koje su više sladoraste imade sladora u razmjeru od 50 do 60Vei.
Hranjivost zrelih, tamnosmeđih mahuna, sasvim je jednaka hranjivosti
zobi ili ječma, a veća je od hranjivosti sijena. Zrele i na suncu osušene
mahune upotrebljavaju se kao lijek. Mahune se nesmiju davati u svježem
stanju, osobito ako su ukisnute, jer bi mogle izazvati naglo oboljenje
trbušnih organa. Nezrele mahune sadrže veoma mnogo tanina, te su
bljutave.


Rogač je stablo, koje omogućava prijelaz od uzgoja šuma k uzgoju
voćnog drveća, značajno je za zemlje oko Sredozemnog mora. Ako se
k tome uzme u obzir da rogač uspijeva i na kršu i da se lako obnavlja iz
panja, onda se sa šumarskog gledišta mora rogač smatrati veoma korisnim
sredozemskim stablom, koje,, osim ploda, daje veoma dobro drvo i
ugljen. Radi ovih osobina trebalo bi kod pošumljavanja još više uzimati
u obzir i rogač.


Uslijed jako, a osobito pak uslijed naglog pada topline zimi 1941.
do 1942. god. uništeno je u južnoj Dalmaciji oko ..**/« rogača. Najviše su
stradali na izloženijim ili vlažnijim mjestima, a najmanje na prisojnim
primorskim i promajnim.


LITERATURA


1. Adamović : Die Pflanzenwelt Dalmatiens, Leipzig 1911.
2. Adamović : Die Pflanzenwelt der Adrialander, Jena 1929.
3. L. PuecherPassavalli: II Carrubo, l´Alpe 1932. No. 11—12.
MASOVNO UGIBANJE BRIJESTA U GOSP, JED. RAVNA GORA


Ing. Stanko Tomaševski


G
G
osp. jed. Ravna Gora pripada biljnoj zajednici jele-bukve, i spada u


oblast visokog krša sa nadmorskim visinama od 800—1200 m.


Temeljno kamenje tvore vapnenci i dolomiti sa svim karakteristič


nim osobinama i fenomenima krša: glavicama, grebenima i vrtačama.
Ono izbija redovito na površinu u vidu manjih ili većih blokova, a i čitavih
pećina. Između kamenja nakupilo se je plitko do srednje duboko,
ilovasto i dosta humozno tlo. Boniteti staništa su vrlo različiti, međusobno
izpremiješani i prelaze naglo jedan u drugi, tako da ih je dosta
teško lučiti.


Glavne vrste su jela i bukva kojima je primiješana smrča. Bukva
dolazi na svim staništima, a stvara i manje čiste sastojine, naročito na
višim i izloženijim položajima. Jela tvori s bukvom u stablimičnoj i grupimičnoj
smjesi mješovite sastojine u kojima većinom i prevladava, ali
izbjegava izložene položaje, grebene i glavice, koje prepušta bukvi i
smrči. Smrča je redovito primiješana jeli i bukvi, te naseljuje vrtače i
doline sa svježim i relativno dubokim tlom, ali dolazi vrlo često i na
kamenitim eksponiranim mjestima.


42