DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 43     <-- 43 -->        PDF

morska zemljišta, osobito ako su vapnenasta a podneblje umjereno. U
plodnim i malo vlažnim zemljištima izvanredno se razvija. Ne podnaša
dugotrajnu vlagu, kao ni predjele izloženi sjeveru.


Cvjetovi stoje u kratkim grozdovima po debljim granama, pa i na
samom deblu. Rogač je dakle »cauliflor«^. Iako dostiže svoj optimum (u
pogledu vegetacije i donošenja ploda) već u tridesetoj godini, može živjeti
više stoljeća.


Rogač je odavna udomaćen u južnoj Dalmaciji, tako da ga nalazimo
samonikla, u potpuno divljem stanju, u makijama^, u vazda zelenim šumama,
u maslinjacima, u vinogradima ili u ostalim voćnjacima. Njegova
je prirodna granica na Jadranu kod Lošinja.


Razne domaće životinje, osobito mazga, raznose sjeme preko probavila
i u udaljene predjele. Dobar dio ovog sjemena napušta crijevo u
klijavom stanju, tako da na taj način životinje mogu pridonijeti rasprostranjivanju
rogača. Dobar dio rogača nije posađen već je na divljaki
navrnuta koja plemenita vrsta rogača, koja se gaji kao međukultura. U
Pomorju pravi kadikad čiste sastojine, kao n. pr. u Sućurju na otoku
Hvaru, na otocima Vis, Lastovo, Sipan, Koločep, Mljet, Lopud i t. d., a
u Primorju između Dubrovnika i Stona. U selu Luštica, na istoimenom
poluotoku bokokotorskog zaljeva, nalaze se pojedina krasna stabla rogača.
Svi ovi rogači nalaze se dakle u području zimzelenih lišćara južne Dalmacije,
gdje obilnije rađa plodom i gdje imade oko 18.000 plodnih stabala
rogača. Imade više vrsti rogača, koje su još neproučene. Najbolji su
komiški i šipanski dugi rogač radi mesnatog i veoma ukusnog ploda.


Dok je rogač u južnoj Dalmaciji krasno stablo od 10 do 12 m. visine
s velikom i gustom krošnjom, on je u sjevernoj Dalmaciji i u Istri, gdje
dolazi kao njegovan, grmast ili dostiže samo 4—5 m visine. Podstojno
drveće obično su razni sastojci makije.


Rogač počinje cvjetati već u mj. rujnu, naime onda kada imademo
malo medonosnih biljaka u cvatu, tako da je rogač važno stablo i za unapređenje
pčelarstva. Cvjetovi su mu jednospolni ili dvospolni, naime:
neka stabla nose muške, prašničke, cvjetove, stoga su ta stabla neplodna;
druga stabla nose samo ženske cvjetove, pa su ta stabla plodna; neka
pak stabla imaju u svakom grozdu i muških (jednospolnih) i dvospolnih
(hermafroditnih) cvjetova. Eto zašto je uputno u većim kulturama rogača
navrnuti 1—2 grane svakog ženskog stabla sa navrtkom muškog rogača,
da bi time povećali urod.


Rogač razmnožavamo sjemenkom. Sjeme, iza kako je bilo u vodi
četiri dana radi maceracije, posije se obično u brazde da niče. Nakon
2—3 godine, u jeseni, presađivaju se mlade biljke sa svom zemljom da
bi se lakše primale, radi dugačkog korijena (srčanice) koje imaju.


Plod rogača je mesnata i sočna mahuna duga od 20 do 25 cm. Sporo
se razvija, tako da treba skoro godinu dana dok sazre. Sazrijeva u mjesecu
rujnu. Jedno odraslo stablo može dati 200—300 kg mahuna, a u povoljnijim
prilikama i više. U svakoj mahuni nalaze se 10 do 15 sjemenaka.
Ovo sjeme prženo upotrebljava se kao nadomještale kafe. Sadrži oko 28´´/o
sladora, tako da je mahuna vrlo dobra hrana za čovjeka i životinje. U


1 latinski: »caulis« = deblo, »flos« = cvijet.
2 Vidi Šum. List br. 3/4-55. str. 118.