DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Iz ovoga što je naprijed rečeno proizlazi, da se šumske zajednice u kojima nastupa poljski jasen mogu podijeliti u nekoliko posebnih jedinica. Ako ih shvatimo kao asocijacije, onda moramo prvo razlikovati i primorske tipove, a ove dalje podijeliti na podtipove, karakteristične po izvjesnim, geografski ograničenim vrstama. Istraživanja u tom smislu nisu još uznapredovala do te mjere, da bi se tu moglo nešto određenije kazati. Sasvim je sigurno da se zajednica Querceto-Fraxinetum angustifoliae (F u k a r e k n. prov.) može jasno izdvojiti kao zajednica određenih ekoloških karakteristika. Isto tako je već jasno, da ta zajednica ima svoje niže sistematske kategorije (subasoci jaci je, facijese i varijante). Još je zanimljivija i činjenica, da se poljski jasen nalazi i na nekim staništima, gdje od prirode raste i divlji kesten zatim i platana. To su staništa u Bugarskoj na Preslavskom Balkanu (Adamovi ć 15.) i na rijeci Drimu kod Lukova u Makedoniji (. o š a n i n 16., Sošk a 17.). Adamovi ć navodi u sastojinama na Preslavskom Balkanu (ovdje se radi o sastojinama uz obale rijeke) uz brojne kserofite i »Fraxinus ...phylla « kao »Bestandebildende (sozialauftretende) Leitpfanze«. Ovi podaci navode nas i na zaključak, da je poljski jasen stari elemenat naših šuma. Tu misao potvrđuje i paleobotanika. Ne ulazeći u nabrajanje svih ovih jasena iz eocena i miocena koje navodi L i n g e 1 s- h e i m (18.), kao pretke recentnog poljskog jasena, zadržaćemo se samo na otiscima jasenovog lišća, koje je našao Ettinghause n (19.) u tercijernim slojevima Savine kod Zagora u Kranjskoj. Njegov Fraxinus savinensis, sa oštrim i krupnim, spram vrha svinutim zubima na vrhu listića vrlo je sličan recentnom poljskom jasenu, a naročito onom crtežu, kojeg je Ettinghausen pod nazivom »Fraxinus tamariscifolia« uzeo kao uporedni materijal. Moglo bi se pretpostaviti da su poljski i obični jasen bili nekada potomci jednog pretka koji je prije tercijera naseljavao kopno Evrope i Azije. Klimatske promjene izdvojile su potomstvo koje se je prilagođavalo u dva pravca — u pravcu surove kontinentalne klime i u pravcu isto tako nepodesne mediteranske i stepske klime. Poljski jasen kao stepsko-primorska vrsta prilagodila se posebnim uslovima suhe klime, dok se je obični bijeli jasen prilagodio klimatu sa obilnijom zračnom vlagom. Građa pojedinih organa jedne i druge vrste govori u prilog jednom ovakvom shvatanju. Nas ovdje zanima i jedno posebno pitanje na koje treba određeno odgovoriti. Pitanje se postavlja, da li u sastojinama u kojima susrećemo poljski jasen nailazimo i na spontano prisustvo običnog Fr. excelsior-a? Na nekim mjestima u literaturi (Mattfeldll, Borza20. Stefanov 21.) nalazimo među drvećem nizinskih poplavnih šuma naveden uz poljski jasen i njegove varietete, i Fr. exelsior. To se odnosi na »Longoza« šume Bugarske, Rumunije i Sjeverne Grčke. S t o j a n o v (3.), međutim, i sam postavlja ovo pitanje i odgovara na njega, da je »pogrešno tvrđenje da jasen koji raste u »Longozama« predstavlja Fr. excelsior«. On naročito ističe da je »nakon najbrižljivijeg istraživanja, iako je prošao cijelu šumu (oko Kamčije, nota P. F.) uzduž i poprijeko, mogao utvrditi, da u Longozi ne postoji ni jedan primjerak te vrste« (misli na Fr. excelsior. 38 |