DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Vrlo su značajni podaci koji nam govore o tome kako su se ove šume uspjele očuvati do današnjih dana. Obje ove šume imale su sličnu prošlost. I jedna i druga potpale su svojevremeno pod upravu vojnih vlasti i služile za namirenje potreba izgradnje ratne mornarice i ratnih arsenala. Motovunska šuma, prema podacima A. Pavari-a (12.) i A. . o fmana- a (13.) potpala je još 1278. godine pod upravu Republike Venecije, i od tada stalno je služila kao rezervoar za namirenje drveta za ratne potrebe. Venecija je postavila stroge zakone oko iskorišćavanja ovih šuma. Vršene su čak i melioracije sa svrhom da se pojača produkcija kvalitetnog drveta. Zakon je predviđao stroge kazne za šumske štetočine. Danas se još tu nalazi granično kamenje sa mletačkim lavovima, koje je označavalo neprikosnoveni posjed Serenissime, a u Buzetu, administrativno- upravnom centru gdje je bilo venecijsko sudište, nalazi se još i danas u zidu stare sudske zgrade kamena škrinjica sa natpisom koji nam govori, da su se tu ubacivale anonimne prijave protiv onih, koji su se drznuli da učine neku štetu na šumskom posjedu. Priobalne šume oko rijeke Kamčije u Bugarskoj, prema S t o j an o V u (3.) bile su pod upravom turskih vojnih arsenala i na jednak način iskorištavane za potrebe izgradnje brodova, topovskih lafeta i drugih vojnih potreba. I tu su bili postavljeni strogi propisi i kazne protiv onih koji su bespravno sjekli šumu. Jedino tim mjerama možemo zahvaliti da su se uščuvale u punom svom sastavu ove iskonske primorske listopadne šume. Sume oko rijeke Kamčije izgleda da su manje uplivisane čovječjom rukom, u njima je samo došla do izražaja intenzivna paša stoke. Motovunska šuma je u znatnijoj mjeri izmijenila svoj sastav i to ne samo intenzivnim sječama nego i mjerama koje su sprovedene oko melioracije zemljišta pa i sa unošenjem nekih stranih vrsta (Fraxinus americana L., Pinus excelsa Wall. Populus deltoides Marsch.) Ove šume nalaze se na vrlo dubokom aluvijalnom tlu (»gajnjače«) i jedino povremene poplave djeluju nepovoljno na razvitak bilja. Kako su već od davnina primorski krajevi veoma napučeni i u njima vlada ogromna glad za obradivim zemljištem, to nije čudo, što su sa ostalih mjesta priobalne šume nestale. One su se krčile i uništavale, napuštajući tako svoje mjesto prvo livadama i pašnjacima, a kasnije barama i močvarama. Tu i tamo po koje stablo hrasta ili poljskog jasena, ili manje grupice toga drveća, jasni su tragovi nekadašnjih prostranih šuma u našem, i uopće u mediteranskom primorju. P. Cernjavsk i (6.) u okolini Skadarskog Jezera nije imao prilike da vidi neke veće sastojine »duba i poljskog jasena«. Tamo su te sastojine, kao uostalom u svim našim primorskim predjelima, svedene na male ostatke. Međutim, on je pravilno uočio njihovo rasprostranjenje u prošlosti i pretpostavlja »da su u nedavnoj prošlosti ovim hrastovim šumama bili obrasli svi povremeno plavni tereni u kotlini oko Skadarskog Jezera, duž Bojane i Drima, a i južnije, sve do Valone«. U predjelima oko Skadarskog Jezera pojavljuju se vrlo često u plotovima razne penjačice, a među njima obilno Periploca graeca, te »njihovo prisustvo, kao i prisustvo Fraxinus ........, a naročito morfološke osobine samog »duba« 33 |