DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 34 <-- 34 --> PDF |
| skim poplavnim šumama, može nam ipak poslužiti materijal koji se na lazi u literaturi. Za analizu podataka o vegetacijskim odnosima u tim šumskim sastojinama poslužili smo se radovima bugarskih i rumunjskih botaničara [S t o j a n o V (3.), Cretzoi u (4.)],. a zatim francuskih fitocenologa u-yen — Tcheng i Braun — Blanquet (5.)]. To su podaci o šumskim zajednicama listopadnih priobalnih šuma submediteranske oblasti Bugarske, Rumunije, Francuske i Italije, koje smo uporedili sa podacima naših snimaka sa obala Bojane (Fu k a r e k 1948), iz Motovunske šume (F u k a r e k 1949) i Skadarskog Jezera [Černjavski (6.)]. Podaci složeni u priloženoj tabeli pokazuju vrlo jasno podudaranje u prisutnosti osnovnih vrsta, koje su karakteristične za zajednicu. U tabelu smo nadalje unijeli podatke o sastavu vegetacije kontinetalnih poplavnih šuma u kojima se susreće poljski jasen. To su dvije zajednice iz Posavine — posavska johova šuma [»Asoc. Alnus glutinosa« Horvat (7.)], posavska hrastova šuma [»Asoc. Quercus pedunculata — Genista elata« Horva t (7.)]. Iz Podunavlja uzeti su podaci zajednice jasena i brijestova [»Fraxineto-Ulmetum<( S 6 o (8.)], te iz doline Morave zajednica hrastova i jasena [»Querceto-Fraxinetum« Rudski (9.)]. U ovim zajednicama unesen je doduše Fr. excelsior, ali, pošto smo vidjeli da se tu u stvari radi o poljskom jasenu, ova nas netačna nomenklatura ne treba smetati. Na kraju, radi upoređenja, uzeti su podaci nekih vegetacijskih jedinica G. Becka-Mannagette (10.) i to: slavonska hrastova šuma (1. c. pag. 216), priobalne šume johe i vrbe (1. c. pag. 238) i šume bijele i crne topole (1. c. pag. 239). Uzećemo prvo u razmatranje zajednice primorskih predjela za koje imamo podatke. To su na prvom mjestu bugarske »L o n g o z e«, koje je opisao Stojano v (3.). Pod »Longozama«, kao posebnim tipom šumskih zajednica treba podrazumijevati »krajrječne listopadne šume« u kojima su obilno zastupljeni poljski jasen, brijestovi i hrast lužnjak. Nadalje, njih karakterišu i brojne povijuše, te brojne vrste niskog raslinstva koje vole vlažno tlo. To je tip preborne šume koja postepeno iščezava, a u kojoj je prema Mattfeld-u (11.) svaki najmanji prostor u slojevima iskorišten. Iako bi se prema Ma 11 f e 1 d - u (1. c.) naziv »Longoza« trebao odnositi samo na odgovarajuće »šumske formacije« Istočne Evrope, po našem mišljenju, taj naziv odgovara i za istovjetne zajednice u cijelom Mediteranu; kod nas za šume oko Bojane u Crnoj Gori, oko Mirne u Istri, a u Francuskoj oko rijeke Rhone i njenih pritoka. Na taj način ovaj naziv mogao bi ući u međunarodnu botaničku terminologiju (slično kao i naš naziv »Sibljak« prema L. Adamović-u ) kao oznaka za specifičan tip mediteranskih listopadnih priobalnih šuma (»R ipisilv a e«) sastavljenih od poljskog jasena, brijestova i hrasta lužnjaka (možda posebnih podvrsta?) te gloga, kaline i brojnih povijuša. Tip ovih biljnih zajednica predstavljaju, s jedne strane šume oko rijeke Kamčije u bugarskom crnomorskom primorju, a s druge strane naša Motovunska šuma u Istri, koja je detaljnije opisana na drugom mjestu. 32 |