DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 32     <-- 32 -->        PDF

godinu starog potpuno odrvenjelog i sposobnog za produkciju nove
sadnice.


U jednom od redova sadnica platane uzgojenih u rasadniku Višnjevac
dobivene su uzgojem sadnica iz sjemena i reznica u 1954. g. rezultati koje
navađamo u slijedećoj tabeli.


Proizvedene iz reznica


Proizvedene iz sjemena


5—7 m/m


7 na više


debele


Vrst i starost sadnica Vi Vs ´L 1´
3 Va Vi V.
Broj brojanih sadnica 110 326 332 182 138 53 92 93
Prosječna visina u cm 75 182 201 227 356 111 143 193


(Kod vrste i starosti sadnica brojnik razlomka pretstavlja starost u
godinama nadzemnog dijela, a nazivnik starost korijena sadnice).


Iz tabele je vidljivo, da je prosječna visina sadnica V2 svega neznatno
niža od sadnica V2. No uzevši napred spomenute prednosti uzgoj sadnica
V2 je moguć i svrsishodan. Međutim visina sadnica Vs znatno je niža od
sadnica ^/., te nam je iskustvo pokazalo da izbojna snaga korijena platane
pada sa njegovom starošću i da je najveća kod 1 godinu starog.


Proizvodnja sadnica iz sjemena od proizvodnje istih iz reznica znatno
je jeftinija, ali kako se vidi iz prednje skrižaljke visina ^/i sadnica uzgojenih
iz reznica veća je od onih uzgojenih iz sjemena, no već u drugoj
godini te se visine međusobno izravnavaju pa na oba načina uzgoj´ene sadnice
imadu prosječno istu visinu, tako da ovo saznanje uz jeftiniju proizvodnju
ide ipak u prilog uzgoju sadnica iz sjemena.


PRILOG POZNAVANJU ŠUMSKIH ZAJEDNICA U KOJIMA SE
JAVLJA POLJSKI JASEN


(Fraxinus angustifolia Vahl)


Dr. ing. Pavle Fukarek, Sarajevo


D
D
rvo jasena spada među haše plemenite vrste. Ono se mnogo traži u
industriji i preradi. Od davnine je cijenjeno i u domaćoj radinosti, a
izvjesne važne grane zanatstva (kolarstvo, tokarstvo) ne mogu se ni zamisliti
bez dragocjene jasenovine. Naš narod veoma cijeni jasenovo drvo,
i između malog broja vrsta šumskog drveća koje se nalazi uzgojeno i njegovano
po našim selima i naseljima ,jasen zauzima vidno mjesto. Nije to
samo slučaj u našim krajevima. I ostali narodi, upoznavši vrijednost jasenovog
đrveta, počeli su ga već odavna cijeniti i uzgajati, jednako kao što
uzgajaju plemenita voćna stabla, lipu i neke druge vrste. Brojne legende,,




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 33     <-- 33 -->        PDF

narodna vjerovanja, te podaci iz narodne medicine, govore o toijie, da je
jasen odavno već postao predmet pažnje mnogih naroda.


U modernoj industriji i privredi jasenovina je zauzela veoma važno
mjesto, a u nekim granama privrede ne nalazi još nikakvog konkurenta.
Njeno veoma elastično, žilavo, prilično teško, srednje cjepko i obradivo
drvo nalazi široku upotrebu u kolarstvu i u izradi poljoprivrednog alata
i mašina (drveni dijelovi kod vršalica). Drvo jasena se ne baca u velikoj
mjeri i to mu je veoma važna odlika, koja mu je otvorila put u modernu
industrijsku preradu. Bez jasenovine se danas ne da zamisliti izgradnja
suhozemnih, vodenih i zračnih prevoznih sredstava. Autobusne karoserije,
željeznički vagoni i specijalni uređaji, zatim manji tipovi aviona u velikoj
mjeri trebaju upravo i samo jasenovo drvo. Izrada, danas mnogo traženih
fiskulturnih rekvizita, među njima naročito skija, zahtijeva i velike količine
jasenovog drveta.


Razvitak industrije i saobraćaja sve više traži i kvalitetno jasenovo
drvo.
U pogledu tehničkih osobina jasenovog drveta već i literatura daje
mnogo korisnih i značajnih podataka.


Istovremeno nam ovi podaci govore da se najbolja jasenovina postizava
ako je uzgojena na dobrom tlu. V. S t o j a n o v (1. pag. 255) ističe
da se »naj-dobrokačestvena drvesina jasenit može da obrazuva na dlboki,
svezi, glinesto-pjesklivi, rohkavi i bogati na mineralni vešcestva počvi,
no ne izloženi na dlgotraino zalivane«. Prema istraživanjima poljskih šumara
(2.), najbolje kvalitete drveta postizava obični jasen kao alejno ili
parkovno drvo. I ostali autori koji su se bavili ispitivanjena uzgoja jasenovih
sastojina tvrde, da se najbolje tehničke kvalitete postizavaju kod
drveća uzraslog u prorijeđenim sastojinama. Najbolje drvo za skije, koje
treba da ima maksimalnu žilavost, elastičnost i čvrstoću, dobiva se od
soliternih stabala uzraslih u nizinama, na dobrom i bogatom tlu. Razlika
u specifičnoj težini, čvrstoći na tlak i savijanje između jasena iz gustih
sastojina i drvoreda može biti znatna.*


Istraživanja vegetacije šumskih zajednica u kojima se susreće poljski
jasen tek su novijeg datuma. Uslijed toga rezultati ovih istraživanja još
su daleko od toga, da bi mogli dati potpuno jasnu i detaljnu sliku.


Ne jasnost odnosa u rasprostranjen] u poljskog i običnog jasena i ovdje
je izazvalo izvjesne nepotpunosti. Treba istaći činjenicu da je prva fitocenologija
posumnjala u osveštalu »istinu«, da u našim nizinskim poplavnim
šumama Slavonije raste Fr. excelsior. Međutim, još uvijek nalazimo
u nekim radovima o vegetaciji netačne podatke o vrstama jasena u našim
nizinskim i primorskim listopadnim šumama. Detaljna istraživanja u našim
predjelima pokazaće nam jasnu sliku o odnosima među vrstama
drveća i grmlja u ovim šumskim zajednicama.


Da dobijemo jedan pregled vegetacije šumskih zajednica u kojima
se susreće poljski jasen, kako u primorju, tako i u kontinentalnim nizin


* Srednje vrijednosti iznose za:
jasen iz sastojine jasen iz drvoreda
specifična težina 0,648 ´ 0,748
čvrstoća na tlak 471 kg/cm^ 511 kg/cm^
čvrstoća na savijanje 988 kg/cm^ 1072 kg/cm^




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 34     <-- 34 -->        PDF

skim poplavnim šumama, može nam ipak poslužiti materijal koji se na


lazi u literaturi.


Za analizu podataka o vegetacijskim odnosima u tim šumskim sastojinama
poslužili smo se radovima bugarskih i rumunjskih botaničara
[S t o j a n o V (3.), Cretzoi u (4.)],. a zatim francuskih fitocenologa
[Tchou-yen — Tcheng i Braun — Blanquet (5.)]. To su podaci
o šumskim zajednicama listopadnih priobalnih šuma submediteranske
oblasti Bugarske, Rumunije, Francuske i Italije, koje smo uporedili
sa podacima naših snimaka sa obala Bojane (Fu k a r e k 1948), iz Motovunske
šume (F u k a r e k 1949) i Skadarskog Jezera [Černjavski
(6.)]. Podaci složeni u priloženoj tabeli pokazuju vrlo jasno podudaranje
u prisutnosti osnovnih vrsta, koje su karakteristične za zajednicu. U tabelu
smo nadalje unijeli podatke o sastavu vegetacije kontinetalnih poplavnih
šuma u kojima se susreće poljski jasen. To su dvije zajednice iz
Posavine — posavska johova šuma [»Asoc. Alnus glutinosa« Horvat
(7.)], posavska hrastova šuma [»Asoc. Quercus pedunculata — Genista
elata« Horva t (7.)]. Iz Podunavlja uzeti su podaci zajednice jasena i
brijestova [»Fraxineto-Ulmetum<( S 6 o (8.)], te iz doline Morave zajednica
hrastova i jasena [»Querceto-Fraxinetum« Rudski (9.)]. U ovim
zajednicama unesen je doduše Fr. excelsior, ali, pošto smo vidjeli da se
tu u stvari radi o poljskom jasenu, ova nas netačna nomenklatura ne
treba smetati.


Na kraju, radi upoređenja, uzeti su podaci nekih vegetacijskih jedinica
G. Becka-Mannagette (10.) i to: slavonska hrastova šuma


(1. c. pag. 216), priobalne šume johe i vrbe (1. c. pag. 238) i šume bijele
i crne topole (1. c. pag. 239).
Uzećemo prvo u razmatranje zajednice primorskih predjela za koje
imamo podatke. To su na prvom mjestu bugarske »L o n g o z e«, koje je
opisao Stojano v (3.). Pod »Longozama«, kao posebnim tipom šumskih
zajednica treba podrazumijevati »krajrječne listopadne šume« u kojima
su obilno zastupljeni poljski jasen, brijestovi i hrast lužnjak. Nadalje,
njih karakterišu i brojne povijuše, te brojne vrste niskog raslinstva koje
vole vlažno tlo. To je tip preborne šume koja postepeno iščezava, a u
kojoj je prema Mattfeld-u (11.) svaki najmanji prostor u slojevima
iskorišten. Iako bi se prema Ma 11 f e 1 d - u (1. c.) naziv »Longoza« trebao
odnositi samo na odgovarajuće »šumske formacije« Istočne Evrope, po
našem mišljenju, taj naziv odgovara i za istovjetne zajednice u cijelom
Mediteranu; kod nas za šume oko Bojane u Crnoj Gori, oko Mirne u
Istri, a u Francuskoj oko rijeke Rhone i njenih pritoka. Na taj način ovaj
naziv mogao bi ući u međunarodnu botaničku terminologiju (slično kao
i naš naziv »Sibljak« prema L. Adamović-u ) kao oznaka za specifičan
tip mediteranskih listopadnih priobalnih šuma (»R ipisilv a e«)
sastavljenih od poljskog jasena, brijestova i hrasta lužnjaka (možda posebnih
podvrsta?) te gloga, kaline i brojnih povijuša.


Tip ovih biljnih zajednica predstavljaju, s jedne strane šume oko
rijeke Kamčije u bugarskom crnomorskom primorju, a s druge strane
naša Motovunska šuma u Istri, koja je detaljnije opisana na drugom
mjestu.


32




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Vrlo su značajni podaci koji nam govore o tome kako su se ove šume
uspjele očuvati do današnjih dana. Obje ove šume imale su sličnu prošlost.
I jedna i druga potpale su svojevremeno pod upravu vojnih vlasti
i služile za namirenje potreba izgradnje ratne mornarice i ratnih arsenala.


Motovunska šuma, prema podacima A. Pavari-a (12.) i A. . o fmana-
a (13.) potpala je još 1278. godine pod upravu Republike Venecije,
i od tada stalno je služila kao rezervoar za namirenje drveta za ratne
potrebe. Venecija je postavila stroge zakone oko iskorišćavanja ovih
šuma. Vršene su čak i melioracije sa svrhom da se pojača produkcija
kvalitetnog drveta. Zakon je predviđao stroge kazne za šumske štetočine.
Danas se još tu nalazi granično kamenje sa mletačkim lavovima, koje je
označavalo neprikosnoveni posjed Serenissime, a u Buzetu, administrativno-
upravnom centru gdje je bilo venecijsko sudište, nalazi se još i
danas u zidu stare sudske zgrade kamena škrinjica sa natpisom koji nam
govori, da su se tu ubacivale anonimne prijave protiv onih, koji su se
drznuli da učine neku štetu na šumskom posjedu.


Priobalne šume oko rijeke Kamčije u Bugarskoj, prema S t o j an
o V u (3.) bile su pod upravom turskih vojnih arsenala i na jednak način
iskorištavane za potrebe izgradnje brodova, topovskih lafeta i drugih
vojnih potreba. I tu su bili postavljeni strogi propisi i kazne protiv onih
koji su bespravno sjekli šumu.


Jedino tim mjerama možemo zahvaliti da su se uščuvale u punom
svom sastavu ove iskonske primorske listopadne šume. Sume oko rijeke
Kamčije izgleda da su manje uplivisane čovječjom rukom, u njima je
samo došla do izražaja intenzivna paša stoke. Motovunska šuma je u
znatnijoj mjeri izmijenila svoj sastav i to ne samo intenzivnim sječama
nego i mjerama koje su sprovedene oko melioracije zemljišta pa i sa
unošenjem nekih stranih vrsta (Fraxinus americana L., Pinus excelsa
Wall. Populus deltoides Marsch.)


Ove šume nalaze se na vrlo dubokom aluvijalnom tlu (»gajnjače«)
i jedino povremene poplave djeluju nepovoljno na razvitak bilja. Kako
su već od davnina primorski krajevi veoma napučeni i u njima vlada
ogromna glad za obradivim zemljištem, to nije čudo, što su sa ostalih
mjesta priobalne šume nestale. One su se krčile i uništavale, napuštajući
tako svoje mjesto prvo livadama i pašnjacima, a kasnije barama i močvarama.
Tu i tamo po koje stablo hrasta ili poljskog jasena, ili manje grupice
toga drveća, jasni su tragovi nekadašnjih prostranih šuma u našem,
i uopće u mediteranskom primorju.


P. Cernjavsk i (6.) u okolini Skadarskog Jezera nije imao prilike
da vidi neke veće sastojine »duba i poljskog jasena«. Tamo su te sastojine,
kao uostalom u svim našim primorskim predjelima, svedene na male
ostatke. Međutim, on je pravilno uočio njihovo rasprostranjenje u prošlosti
i pretpostavlja »da su u nedavnoj prošlosti ovim hrastovim šumama
bili obrasli svi povremeno plavni tereni u kotlini oko Skadarskog Jezera,
duž Bojane i Drima, a i južnije, sve do Valone«. U predjelima oko Skadarskog
Jezera pojavljuju se vrlo često u plotovima razne penjačice, a
među njima obilno Periploca graeca, te »njihovo prisustvo, kao i prisustvo
Fraxinus ........, a naročito morfološke osobine samog »duba«
33




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 36     <-- 36 -->        PDF

govore jasno da ovdje imamo posla sa jednim novim sredozemnomorskim
tipom lužnjakovih šuma«. Taj tip lužnjakovih šuma C e r n j a v s k i (1. c.)
naziva »asocijacijom Quercus Robur ssp. scutariensis-Fraxmus ........-
Periploca graeca« koja »nesumnjivo pripada svezi Alneto-Quercion rohoris
(Horvat)«, koju je I. Horva t »ustanovio za plavna područja većih
rijeka«, ali u kontinentalnim predjelima.


Treba poći dalje i izvesti zaključak, da su se u svim dolinama velikih


primorskih rijeka i u ravnicama mediteranskog i pontskog primorja ne


kada davno nalazile slične šumske zajednice kao što ih danas još imamo


bujno razvijene samo na dva označena mjesta — u dolini rijeke Kamčije


u Bugarskoj i u dolini rijeke Mirne u našoj Istri.


Pošto smo tek naknadno došli do uvida u neke radove portugalske


botaničke literature, mogli smo i ovdje utvrditi slične činjenice do kojih


smo došli i na našem terenu. Izgleda sasvim jasno da i na području uz


obale rijeke Đuro i nekih njenih pritoka (naročito rijeke Cuncos) u Por


tugalu također nalazimo ostatke priobalnih šumskih zajednica u kojima


je Fr. angustifolia Vahl važan sastavni elemenat. Iz jednog rada A. F e r-


n a n d e s - a i dr. (14.) može se prema navedenim opisima zaključiti,


da uz obale rijeke Cuncos (»proximo do ribeiro«) rastu ne samo pojedini


primjerci poljskog jasena nego i neke vrbe, crna topola, te značajni Cra


taegus ........ Jacq zajedno sa Quercus lusitanica Lam. subsp. faginea


(Lam.) D. C. f. i velikim brojem značajnih i svojstvenih biljnih vrsta,


tvoreći ovdje fragmente sličnih (svakako specifičnih) biljnih zajednica,


koje se inače susreću na cijelom području rasprostranjen ja poljskog


jasena.


Prema istraživanjima i najnovijim podacima koje je objavio . r a u n-


Blanque t u svom Prodromusu vegetacijskih jedinica Južne Francuske


(1952), — poljski jasen je karakteristična vrsta za red Populetalia alhae


Br. BI. 1931. Uz njega, za ovaj red karakteristične su još i druge vrste


koje su u priloženoj našoj tabeli označene sa zvijezdicom (joha, poljski


brijest, topola, hmelj, crvena hudika i t. d.)


Poljski jasen se javlja sa velikom stalnošću u zajednicama sveze
Alneto-Ulmion Br. BI. et ... 1943. i to u zajednicama:
SaponarietO´Salicetum purpueae Tchou (u subasoc. rumicetosum sa
V-1) (u subasoc. salicetosum incanae sa III)
.....-........ ......... Tchou sa V—+
Isto tako sa velikom stalnošću dolazi i u nekim zajednicama sveze
Populion alhae Br. BI. 1931. i to u zajednici
Populetum alhae (Br. BI.) Tchou 1947. (u subasoc. salicetositm sa V-I)
(u subasoc. typicum sa V-1)


U svim tim zajednicama dolaze brojne karakteristične vrste klase
Querceto-Fagetea, kao što se uostalom vidi i iz naše tabele. Sastav naših
balkanskih zajednica u kojima se javlja poljski jasen ne razlikuje se
mnogo od 6nih u južnoj Francuskoj. Osim regionalnih karakteristika koje
bi se dale izdvojiti i za jednu i za drugu skupinu, treba još kratko iznijeti
i neke važnije vrste prizemnog rašča koje su karakteristične za sastojine
poljskog jasena, a to su:


34 .


ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Karakteristike reda Populetalia alhae Br. BI.
Solanum dulcamara L. Circea lutetiana L.
Scrophularia nodosa L. Cucuhalus hacifer L.
..... remota L. Viola odorata L.
Karakteristike sveze Populion albae Br. BI.
GaliuTn mollugo L. Saponaria officinalis L.
Symphytum tuherosum L. ssp. LithosperTnum officinale L.
Pratilice
Eupatorium cannabinuv% L. Arum italicum Mili.
Convolvulus sepium L. Lysimac}iia vulgaris L.


Lyth,rum salicaria L.
Aegfopodmm podagraria L. i t. d.


1 2 3 4 5 6 8 9 IO 11 12 13 14


±


I. DRVEĆE


*
1. Fraximus angustifolia Vahl. X X X X X X X X X X X X X X
X


*
2. Ulmus foUacea Gilib. X X X X X X X X X X X X X
X


*
3. Alnus glutinosa (L.) Gaertner X X X X X X X X X X X
X


4. QwercMs cfr. Robur L.
X X X X X X X X X X X


5.
Acer campestre L. X X X X X X X X X X X X
X X X X X


* 6. Populus alba L. X X X X X


X X X X


* 7. Salix fragilis L. X X X X X X


* 8. Solix alba L. X X X X X X X X X X X X


* 9. Salix cet. spec. X X X X X X X X X


10.
Vlmus laevis Pallas X X X X X X X X
X X X


11. Populus nigra L. X X X X


X


12. Carpinus betMlMs L. X X X X X X


X X X


13. Populus tremula L.
X


X X X X


14. Qwercus cerris L.


II. GRMLJE


1.
Crataegus ........ Jacq. X X X X X X X X X X X X
X


X


2. Khamnus frangula L. X X X X X X X X X


X X X X X X X X X X X X X


* 3. Rubus sp. (caesius L.?)


4.
Cornus sanguinea L. X X X X X X X X X X
X


5. EvoTit/mus europaea L. X X X X X X X X X


X X X X X X X X X


6. Ligistrum vulgare L.


7. Corylus avellana L.
X X X X X X X X X


8. Prunus
spinosa L. X X X X X X X X
X


9. Sambucus nigra L.
X X X X X X X


*
10. Viburnum Opulus L. X X X X X V X
X


11. Pirus communis L. X X X X X X


12. Pirus malus L.
X X X X X X


X X X


13. Rosa sp.
X X X


X


14.
Evonymus latifoUa Scop. X X X
X


15. Rhamnus cathartica L.
X X


16. Cornus mas L.
X X X X X


III. POVIJUŠE


1. Clematis vitalba L. X X X X X X


2. Vitis siiuestris Gmel. X X X X X X


* 3. Humulus lupulus L. X X X X X


4. Hedera helix L. X X X X X X


5. Periploca graeca L.* X X X X X X X


6. Clematis Viticella L. X X X


X


7. Smilax sp. X


8. Lonicera sp. X X X


* Obilna i u priobalnim šumama uz Trebižat u donjoj Hercegovini.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Vrste koje se pojavljuju samo u jednom snimku:
U snimku 1. Carpinus orientalis Mili., Fr. Ornus L., Paliurus aculeatus Lam..


StaphyUea pinnata L., Sorbus torminaUs Crantz, Vihurnum lantana L.


U snimku 4. Vitex agnus castus L.


U snimku 8. Prunus padus L., (Clematis integrifoUa i Ruseus aculeatus L. kod


Vinkovaca!).


U snimku 9. Tilia platyphyllos Scop., Genista tinctoria ssp. elata.


U snimku 10. Betula verrucosa Ehrh., Acer platanoides L., Tilia tomentosa


Moench, Tilia cordata Mili., Prumus avium L., Evonymus verrucosus Scop., Sta


phyUea pinnata L.


U snimku 11. Quercus Farneto Tenore (= Q. conferta Kit.), Vihurnum Lan


tana L.


U sastavu »vegetacijskih skupina«, koje su radi upoređenja uzeta iz Bečk a
(19), nalazi se izvjestan broj drveća i grmlja, koje nije obuhvaćeno našim pregledom.
Kako se tu radi o zajednicama koje su uzete vrlo široko, to su izostavljene vrste koje
se pojavljuju ili slučajno ili su vezane na suše tlo.


PODACI UZETIH SNIMAKA U TABELI:


1. Područje rijeke Kamčije u Bugarskoj (S t o j a n o v, 1928.)
2. Područje delte Dunava u Rumuniji (Cretzoiu , 1936.)
3.
Područje Stoj kod Ulcinja (F u k a r e k, 1948.)
4. Područje oko Skadarskog Jezera (Cernjavski , 1949.)
5. Motovunska šuma u Istri (F u k a r e k, 1949.)
6. Priobalne šume uz rijeku Ronu u Francuskoj (. c hu-Y e n-T c h e n g, 1948.;
7.
»Selva Pisana« u Italiji (. r a u n-B 1 a n q u e t kod Tch o u-a, 1948.)
8.
Suma crne johe u Hrvatskoj (Asoc. Alnus glutinosa-..... brizoides,
. o r V a t)
9. Poplavna
šuma lužnjaka u Hrvatskoj i Slavoniji (Asoc. Querceto-Genistetum
elatae, . o r v a t)
10.
Nizinske šume Podunavlja (Mađarska) (Asoc. Fraxineto-Ulmetum S o 6,
1937.)
11. Nizinske šume u dolini Morave u Srbiji (Asoc. Querceto-Fraxinetum
R u d-s k i)
12: Slavonska hrastova šuma (G. . e c .-. a n n a g e 11 a, 1901.)
13. Priobalne šume johe i vrba (G. . e c k .. 1901.)
14. Šume bijele i crne topole (G. ... . .. 1901.)
Sa zvijezdicom su označene vrste karakteristične za red Populetalia .... Br.
BI. 1931. i za svezu Populion albae Br. BI. 1931. Većina ostalih vrsta karakteristične
su za razred Querceto-Fagetea Br. BI. et VI. 1937.


Upoređujući podatke o priloženoj tabeli (u kojoj su radi jednostavnosti
uzete samo vrste drveća, grmlja i povijuša), vidimo da se pojedine
vrste ponavljaju u gotovo svim snimcima. Osim poljskog jasena, stalan
član ove zajednice je poljski brijest, zatim joha, hrast lužnjak, pa topola
i neke vrbe. Poljski jasen, poljski brijest i joha nalaze se u svim snimcima
zajedno s hrastom lužnjakom, koji izgleda da varira morfološki u pojedinim
zajednicama. Ostale vrste pojavljuju se čas brojnije, čas manje
brojno, već prema tome da li je snimak uzet na vlažnijem ili sušem zemljištu.
Treba ovdje napomenuti da su neki autori (S t o j a n o v (3.),
So o (8.)]. shvatili ovu zajednicu suviše široko. U njihovim snimcima
nalazimo i tipične kserofite kao što su na pr. crni jasen (Fraxinus Ornus
L.), bijeli grab (Carpinus orientalis Mili.) i druge. Vrbe i topole pojavljuju
se u snimcima na ekstremno vlažnoj podlozi, dok se obični grab, poljski
javor, lijeska i neke druge vrste, a s njima i hrast lužnjak (u većoj mjeri)
pojavljuje na ocjeditijim suhim položajima.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Od vrsta grmlja vrlo obilne, gotovo kao vezane za ovu zajednicu
pojavljuju se jednoplodnički glog (Crataegus ........ Jacq.), krkavina
(Rhamnus frangula L.), svibovina (Cornus sanguinea L.), kurika (Evonymus
europaea L.), te kalina (LigustruTn vulgare L.). O vezanosti jedno


plodničkog gloga na ovu zajednicu govori već i S t o j a n o v (1. c.) ističući,
da se po stalnosti i brojnosti ova vrsta mora smatrati svojstvenom
za šume tipa »Longoza«. Jednako tako i ostale navedene vrste izgleda da
su u velikoj mjeri vezane za ove zajednice.


Ovdje treba još naročito istaknuti, da se u zajednicama u kojima se
javlja i poljski jasen, pojavljuje grmlje ne samo brojno po vrstama, nego
i obilno po količini. Sastojine imaju redovno jasno izraženu slojevitost.
Sloj pravog grmlja je dobro razvijen, zajedno sa podmlatkom vrsta drveća,
koji se pod zaštitom krošanja redovno dobro razvija. U sastojinama
gdje je česta i redovita paša, ili gdje se voda za vrijeme poplava najdulje
zadržava, grmlje je slabije zastupljeno. (U nekim zajednicama poljskog
jasena u primorju, sloj grmlja nije razvijen, ali to treba dovesti u
vezu sa djelatnošću čovjeka).


Povijuše su također vrlo karakteristične za ove zajednice, ali se u
tom pogledu razlikuju pojedini tipovi. Primorske zajednice u kojima
raste poljski jasen karakterizirane su izvjesnim povijušama koje se ne
nalaze u zajednicama nizinskih poplavnih šuma u unutrašnjosti. To je
na prvom mjestu Periploca graeca L., koja je osim toga vezana samo na
istočne dijelove mediterana.


Među grmljem je naročito zanimljivo prisustvo žestike (Acer tataricum
L.). Ona se pojavljuje samo u nekim snimcima. Horva t (1938)
smatra da je žestika svojstvena zajednici običnog graba i hrasta kitnjaka,
ali primjećuje, da njena brojna prisutnost u nizinskim šumama hrasta
lužnjaka kod Spačve u Slavoniji zahtijeva da se njena fitocenološka pripadnost
još pobliže prouči. Žestika, kao pontskosamarski florni elemenat,
ne dopire u svom rasprostranjenju na zapad dalje od Balkanskog Poluotoka.
(Zapadna granica joj je negdje ispod Zagreba!). Ona svojim prisustvom
u nekim zajednicama daje ovima izvjesnu regionalnu specifičnost.
Obzirom da je susrećemo na području njegovog areala redovno u
sastojinama u kojima i poljski jasen to je njena pripadnost ovoj zajednici
očiglednija.


Što se tiče daljnjeg rasčlanjavanja zajednica poljskog jasena, nalazimo
već kod Stojanov-a (3.) pokušaj, da se one podijele na četiri
»skupine«. Prva »asocijacija« bila bi ona u kojoj prevlađuje među drvećem
poljski jasen, druga — u kojoj je češći brijest, treća — u kojoj prevlađuje
hrast lužnjak i obični grab, te konačno četvrta — u kojoj joha
(Alnus glutinosa Gartner) nastupa najbrojnije. U »asocijacijama« u kojim
prevlađuje poljski jasen i poljski brijest, pojavljuje se najobilnije jednoplodnički
glog, čak obilnije po broju individua, nego nadstojno drveće,
pa su obje »asocijacije« do takvog stepena tijesno povezane između sebe
postepenim prelazima, da nije moguće jednostavno razgraničiti jednu od
druge«*.


* Sličnu podjelu hrastovo jasenovih šuma u Slavoniji izveo je i naš Kozarac,
a o tome ćemo referirati na drugom mjestu.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Iz ovoga što je naprijed rečeno proizlazi, da se šumske zajednice u
kojima nastupa poljski jasen mogu podijeliti u nekoliko posebnih jedinica.
Ako ih shvatimo kao asocijacije, onda moramo prvo razlikovati i
primorske tipove, a ove dalje podijeliti na podtipove, karakteristične po
izvjesnim, geografski ograničenim vrstama.


Istraživanja u tom smislu nisu još uznapredovala do te mjere, da bi
se tu moglo nešto određenije kazati. Sasvim je sigurno da se zajednica
Querceto-Fraxinetum angustifoliae (F u k a r e k n. prov.) može jasno
izdvojiti kao zajednica određenih ekoloških karakteristika. Isto tako je
već jasno, da ta zajednica ima svoje niže sistematske kategorije (subasoci
jaci je, facijese i varijante).


Još je zanimljivija i činjenica, da se poljski jasen nalazi i na nekim
staništima, gdje od prirode raste i divlji kesten zatim i platana. To su
staništa u Bugarskoj na Preslavskom Balkanu (Adamovi ć 15.) i na
rijeci Drimu kod Lukova u Makedoniji (. o š a n i n 16., Sošk a 17.).
Adamovi ć navodi u sastojinama na Preslavskom Balkanu (ovdje se
radi o sastojinama uz obale rijeke) uz brojne kserofite i »Fraxinus ...phylla
« kao »Bestandebildende (sozialauftretende) Leitpfanze«.


Ovi podaci navode nas i na zaključak, da je poljski jasen stari elemenat
naših šuma. Tu misao potvrđuje i paleobotanika. Ne ulazeći u
nabrajanje svih ovih jasena iz eocena i miocena koje navodi L i n g e 1 s-
h e i m (18.), kao pretke recentnog poljskog jasena, zadržaćemo se samo
na otiscima jasenovog lišća, koje je našao Ettinghause n (19.) u
tercijernim slojevima Savine kod Zagora u Kranjskoj. Njegov Fraxinus
savinensis, sa oštrim i krupnim, spram vrha svinutim zubima na vrhu
listića vrlo je sličan recentnom poljskom jasenu, a naročito onom crtežu,
kojeg je Ettinghausen pod nazivom »Fraxinus tamariscifolia« uzeo
kao uporedni materijal.


Moglo bi se pretpostaviti da su poljski i obični jasen bili nekada potomci
jednog pretka koji je prije tercijera naseljavao kopno Evrope i
Azije. Klimatske promjene izdvojile su potomstvo koje se je prilagođavalo
u dva pravca — u pravcu surove kontinentalne klime i u pravcu
isto tako nepodesne mediteranske i stepske klime. Poljski jasen kao
stepsko-primorska vrsta prilagodila se posebnim uslovima suhe klime,
dok se je obični bijeli jasen prilagodio klimatu sa obilnijom zračnom
vlagom. Građa pojedinih organa jedne i druge vrste govori u prilog jednom
ovakvom shvatanju.


Nas ovdje zanima i jedno posebno pitanje na koje treba određeno
odgovoriti. Pitanje se postavlja, da li u sastojinama u kojima susrećemo
poljski jasen nailazimo i na spontano prisustvo običnog Fr. excelsior-a?
Na nekim mjestima u literaturi (Mattfeldll, Borza20. Stefanov
21.) nalazimo među drvećem nizinskih poplavnih šuma naveden uz poljski
jasen i njegove varietete, i Fr. exelsior. To se odnosi na »Longoza«
šume Bugarske, Rumunije i Sjeverne Grčke. S t o j a n o v (3.), međutim,
i sam postavlja ovo pitanje i odgovara na njega, da je »pogrešno tvrđenje
da jasen koji raste u »Longozama« predstavlja Fr. excelsior«. On naročito
ističe da je »nakon najbrižljivijeg istraživanja, iako je prošao cijelu
šumu (oko Kamčije, nota P. F.) uzduž i poprijeko, mogao utvrditi, da u
Longozi ne postoji ni jedan primjerak te vrste« (misli na Fr. excelsior.


38




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Nota P. F.), i nastavlja: »u Longozi raširena vrsta jasena je Fraxinus


....... .. .. i u maloj mjeri njena forma sa dlakavim lišćem, koja je
1916 godine opisana kao Fraxinus Pallisae Wilmott«.


Iste rezultate dala su i naša istraživanja sastojina u kojima raste
poljski jasen. U Motovunskoj šumi i na drugim prirodnim lokalitetima u
našem Primorju (navedenim u ranijem izvještaju) nije primijećen obični
jasen, pa niti kultiviran. Izvan šumskog područja i to: u Istri; u parku u
Pazinu, u drvoredu ispod Buzeta, zatim oko brdskih sela Trstenik, i u
Ogradi oko škole u selu Golubovcu kod Cerovljana nađeni su primjerci
Fr. excelsior-a- ali su ovi jasno tu bili uzgojeni ljudskom rukom.


Istraživanja iz naših posavskih i podravskih šuma, a naročito istraživanje
šume kod Novske, pokazala su da niti u slavonskim poplavnim
šumama nema običnog jasena. Sve što se tamo zove jasen i što vodi svoje
porijeklo od prirode — je Fr. angustifolia Vahl. Jedino u materijalu kojeg
imamo sabranog iz okoline Beograda i sa Deliblatskih Pijesaka nalaze se
neki primjerci, koji (samo) liče na Fr. excelsior, ali nemaju sve njegove
karakteristike (boju pupova, oblik i nazubljenje listića nije tipično!).
Isključujući mogućnost nekih prelaznih oblika, ovdje je jasno da su to
primjerci uneseni u ta područja ljudskom rukom, jednako kao i bagrem,
amerikanski jasen, crni bor i mnoge druge vrste s kojima se ranije pošumljavalo
ovo područje.


Prema tome, sve ono među jasenima što je primarnog, — spontanog
porijekla u nizinskim poplavnim šumama, to je poljski jasen Fraxinus
angustifolia Vahl, zastupljen sa svojim brojnim varijetetima i formama.


LITERATURA


1.
Sto j ano v V. — Mjerki za podobrenie sastojanieto na Longoskata gora — »Lesovodska
misal« II. Sofija 1933. Pag. 3—7.
2.
KfzysikF . — u »Las polski« 18. Nr. 7/8. 1938. Pag. 289—302.
3.
Stojano v N. — Gorata Longoz na r. Kamčija i longozite kako rastitelna formacija.
— »Gorski pregled «XIV. Sofija 1928. S. 341—355, 423—435.
4.
Cretzoiu P. et Neuwirth J. — Zur Kenntnis der Flora des Bezirkes Caliacra
in Siid- Dobrogea. — in Fedde F. (O. Schwarz): Repertorium Europ. et
Medit. Bd. IV. Nr. 20—26. Berlin-Dahlen 1934. Pag. 321—337.
5.
. c h o u-Y e n-T c h e n g. — Etudes ecologiques et phytosociologiques sur les
forets riveraines du Bas-Lanquedor. — »Vegetatio« I. Den Haag. 1948.
6.
C e r n j a V s k i P., Grebenščikov O. i Pavlovićeva Z. — O vegetaciji i flori skadarskog
područja. — Glasnik Prirodnjačkog muzeja Srpske zemlje. Seria ..
Knj. 1—2. Beograd 1949. Pag. 77.
7.
Horva t I. — Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. — Glasnik Zavoda
za šumske pokuse. Sv. 6. Zagreb 1938. Pag. 220.
8.
S o 6 R. — A Nyirseg erdoi es erdotipusani — Erdeszeti Kiserletek. XXXIV. 1937.
Pag. 338.
9. Rudsk i
I. — Tipovi lišćarskih šuma jugoistočnog dijela Sumadije. — Posebno
izdanja Prirodnjačkog muzeja srpske zemlje. Sv. 25. Beograd 1949.
10.
. e c .-. annagett a G. — Vegetationsverhaltnisse der illyrischen Landern.
Leipzig 1901.
11.
Mattf eld J. — Aus Wald und Macchie in Griehenland. — Mitt. d. D. Dendr.
Gesellsch. 1927. 139.
12. P a V a r i A. — La foresta domeniale di Montone in Istria. — »L´Alpe« "II. 1919.
13. Hof man A. — II bosco di S. Marco do Montona. — »L´Alpe« XXII. 1935. Nr. 1.
14.
F e r n a n d e s A. — In Memorias de Sociedade Broteriaana. Vol. IV. Coimbra
1948.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 42     <-- 42 -->        PDF

15.
A d a m o V i ć L. Die Rosskastanie in Balkan. — Beiblatt Nr. 94. zu dem Engler´s
Bot. Jahrbuchern. Bd. XLI. Heft. 3. Leipzig 1908. Pag. 2—3.
16.
. o š a n i n N. — Verbreitung einiger Baum-und Strauch-Arten in Siidserbien. —
Magyar-Botanikai Lapok XXV. (1926) Budapest 1927. Pag. 119—120.
17. S o š k a .. — Zur Flora des Krčin bei Debar. — Annales Musei Serbiae Meridionalis
Tom. I. Skoplje 1939. Pag. 61.
18. L i n g e 1 s_h e i m A. — Bemerkungen iiber rumanischen und bulgarischen Eschen.
— Osterr. Botan. Zeitschr. 1923. Pag. 349.
19. Ettinghause n C. — Die fossile Flora von Sagor in Krain. — Denckschriften
d. Akad. der Wissensch. Math. natw. Klasse. Bd. XXXVII. Wien 1877. Pag. 165.
20.
. o r z a A. — Die Excursionsrute durch die Dobrogea und das Donaudelta. —
Guide della Vl.eme excurs. phytogeogr. intern. Roumanie. Cluj. 1931. Pag. 113.
21.
Stefano v .. — Ftir die Flora Bulgariens neue und seltene Pflanzen. —
Osterr. Botan. Zeitschr. Wien 1921. Pag. 113.
ROGAČ NA PRIMORSKOM KRŠU JUZN E DALMACIJE


Ing. Josip Marčić, Dubrovnik
.


...... je jedna od glavnih vrsta, koje čine zimzelenu šumu lišćara na
-ti-primorskom kršu južne Dalmacije. Rogač-Ceratonia Siliqua, (talj. il
Carrubo, fr. Caroubier, arab. Charnub, španj. Algaroba) pripada podporodici
Caesalpinioiedeae (cesalpinke). Rogač i Judino drvce (Cercis Siliquastrum)
su jedina dva stabla ove podporodice, koja rastu izvan tropskog
područja, a pripadaju sredozemskom raslinstvu.


Rogač u cvatu i plodu u mjesecurujnu na otoku Hvaru.
Foto: Ing. Marčić


Podrijetlom je iz Sirije i Palestine, a danas je rasprostranjen po svim
zemljama oko Sredozemnog mora, osobito po<- istočnom sredozemskom
ostrvlju: Cipar, Kreta, Rod i t. d. Koliko je poznat i raširen u zemljama
Bliskog Istoka, vidi se i po riječi »karat«, što grčki znači sjeme od rogača,
a ovim imenom prozvana je i mjera za zlato i drago kamenje.*


Rogač je jedna od najljepših i značajnijih voćaka u zemljama oko
Sredozemnog mora. Vazda je zeleno i bujno stablo, stoljetnog života.
Visina mu je obično od 10 do 12 m., koju na sredozemskim obalama
Afrike može da podvostruči, a opseg da mu bude do 3 m. Rogač je dakle
stablo visokog rasta. Upravo je stvoren za neplodna, suha i krševita pri


* (Arap.: kirat, grčki: keration)