DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 28 <-- 28 --> PDF |
pleksan problem. Baš zbog toga kazat ćemo ovdje par riječi o biološkoj metodi suzbijanja, koja dolazi neprimjetno sve više do izražaja. Poznata je činjenica, da naše hrastove sastojine u Posavini i Podravini pružaju naročito povoljne uslove za pojavu i širenje gubara. Poznato je da gubar najveće štete počinja u čistim sastojinama hrasta lužnjaka, a naša istraživanja su pokazala ,da se tu što više radi o ekotipu gubara hrasta lužnjaka, jer kod uzgoja na toj hrani dobivamo gubara sa najboljim biotičkim potencijalom. Ta činjenica govori da bi jedna od sigurnih bioloških mjera bilo stvaranje miješanih sastojina sa jasenom i lipom, jer gubar ne napada jasen, a lipu prema potrebi ždere, ali od te hrane pogiba. Osim toga potrebno bi bilo srednjedobne sastojine zatvoriti za pristup stoke i svinja ,jer goveda uništavaju biljni pokrov i utoptaju odnosno zbiju zemlju, a svinje kod svog rovanja pored štetnih kukaca uništavaju veliki broj korisnih, koji uništavaju jaja, gusjenice, kukuljice, pa i razvile oblike štetnih kukaca u šumama. Obustavom pašarenja i žirenja u šumama regeneriralo bi se tlo u nizinskim šumama, a uz to bi se pojačao broj podstojnih vrsta drveća i zeljastih biljaka. Povećanjem broja vrsti drveća u nizinskim šumama povećao bi se broj štetnih i korisnih kukaca ,ali u isto vrijeme smanjilo na taj način štetno djelovanje štetnika. Mješovite sastojine omogućuju zadržavanje većeg broja vrsta kukaca i prema tome jaču konkurenciju, koja opet onemogućava prenamnožavanje neke vrste štetnika. Taj postupak u gospodarenju u šumama je prva mjera biološke borbe protiv štetnika, jer se na taj način povećava broj prirodnih neprijatelja štetnika. Osim toga naša naučna istraživanja daju nadu, da će se i u biološkoj borbi protiv gubara moći s vremenom postići veći uspjesi u primjeni prirodnih neprijatelja. O tome ćemo pisati drugom prilikom. S obzirom na današnje stanje u posavsko-podravskim nizinskim šumama, jasno je, da treba u cilju prirodnog sprečavanja masovnih pojava gubara pristupiti što jačoj promjeni sastava tih šuma. Tome u prilog govori i zdravstveno stanje brijesta i jasena, o kojima treba također povesti računa. Suzbijanje potkorn j ak a predstavlja također problem iako je on drugog karaktera. Svima je šumarima dobro poznata metoda suzbijanja primjenom lovnih stabala. To je također jedna metoda, koja je odavna uvedena, ali je naše mišljenje, da je ona tek iznimno mogla dati vidljive pozitivne rezultate. Doduše kako u našoj tako još više u stranoj literaturi naći ćemo podataka, kako je postavljanjem lovnih stabala uspjelo spriječiti daljnje širenje potkornj aka. Naša su nas istraživanja dovela do toga, da mi u tu mjeru suzbijanja sumnjamo ukoliko se ona vrši na stari mehanički način. U to sumnjamo iz ova dva razloga: Do jake pojave potkornj aka na crnogoričnom drveću dolazi uglavnom samo u sušnim godinama, u čistim sastojinama ,po starosti takvim koje fiziološki odgovaraju napadu najtipičnijih vrsta potkornjaka, a pored toga kod jačeg šumskog nereda. Ako bilo koji od ovih faktora t. j . klima, fiziološka kondicija stabala i šumski nered manjka, do zaraze ne će doći, jer su za kalamitet potkornjaka potrebna sva tri faktora. Ima i tu kadkada nekih odstupanja, i ona su vrlo rijetka i odnose se u glavnom na brijest i jasen. Ali-i tu ,ako klimatske prilike ne uzrokuju nikakvu 26 * |