DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 25 <-- 25 --> PDF |
8. Platanine sadnice mogu se lako uzgojiti iz reznica koje se dobiju stavljanjem na čep dvogodišnjih platana. 9. Posađene reznice platane i mlade biljke, koje se iz njih razvijaju, treba stalno do konca kolovoza držati u vlažnoj zemlji. Sumvfiary: The author describes the production of Platanus plants from seed and cuttings, as well as the method of transplanting young plants during vegetative period. .. recommends to raise plauting stock from cuttings achieved by cutting back 2-year-old plants. SUZBIJANJE GUBARA I POTKORNJAKA U ŠUMAMA (Osvrt na seminar iz zaštite šuma) Prof. đr. Željko Kovačević, Zagreb N N edavno je održan u Zavodu za entomologiju na Polj.-šumarskom fakultetu u Zagrebu trodnevni seminar sa 140 šumara iz šumarija na području NR Hrvatske. Cilj seminara bio je kraćim predavanjima i diskusijom pretresti glavne probleme iz zaštite šuma i stvoriti zaključke o budućem radu na zaštiti šuma. Kao predavači na tom seminaru bili su profesori Polj.-šumarskog fakulteta: dr. Ž. Kovačević, dr. Z. Vajda i dr. J. Kišpatić, te ing. I. Spaić entomološki i ing. Bem fitopatološki stručnjak iz Instituta za šumarska istraživanja u Zagrebu. Na seminaru su pretresena različita pitanja iz zaštite šuma, ali glavna tema bilo je pitanje suzbijanja gubara i potkornjaka, pa ćemo se ovdje ukratko osvrnuti na ta dva vrlo važna pitanja iz problematike zaštite šuma. Guba r spada svakako među najopasnije štetnike naših listopadnih šuma. Taj štetnik počinja ogromne štete po čitavoj Jugoslaviji, pa je ove godine zarazio u Srbiji oko 650.000 ha šume, a u Hrvatskoj pojavio se u većoj i manjoj mjeri na 200.00 ha šume i počinio prilično štete u nekim šumama u Lici i mjestimično u Primorju. Kadgod međutim dođe do gradacije gubara sastaju se stručnjaci za zaštitu bilja i diskutiraju o organizaciji i mjerama suzbijanja tog štetnika, ali redovno gubar unatoč poduzetih mjera počini štete, koje su na pr. kod zadnje gradacije 19461950 g. iznosile oko 6 milijarda dinara. Osim šteta što ih počini gubar u šumama i voćnjacima svojim golobrstom treba priračunati i izdatke za suzbijanje gubara, koji uvijek iznose po nekoliko milijuna dinara. Stručnjaci koji se bave stalno proučavanjem masovne pojave štetnika utvrdili su kroz dulji niz godina, da gubar predstavlja za nas problem, koji nije tako lako riješiti. Do sličnih zaključaka došli su i stručnjaci u USA gdje gubar također počinja štete na ogromnim šumskim kompleksima. Situacija sa suzbijanjem none-smrekova prelca (Lymantria monacha) u srednjoj Evropi je slična i u pogledu suzbijanja problematična kao i pitanje gubara kod nas, razlika je samo u tome, da gubar pored |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 26 <-- 26 --> PDF |
listopadnih šuma oštećuje i voćke, a nona brsti uglavnom samo iglice na smrči i boru i rijetko napadne i bukvu (Makedonija 1955. g.). Suzbijanje gubara vršilo se u šumama dosada pretežno uništavanjem njegovih jajnih legala struganjem, skidanjem ili premazivanjem sa raznim kemijskim sredstvima (katran, petrolej, karbolineum i dr.). Iste metode suzbijanja gubara primjenjuju se prema potrebi i u inostranstvu. To je jedna zastarjela, ali uobičajena mjera suzbijanja gubara, premda su rezultati vrlo problematični, pa se stoga ona u inostranstvu i kod nas pomalo zamjenjuje suzbijanjem gusjenica kemijskim sredstvima uglavnom aviometodom. Zbog takve situacije postavljeno je pitanje uništavanja gubarevih legala kao jedno od glavnih pitanja na spomenutom seminaru. U suzbijanju gubara bilo uništavanjem jajnih legala ili gusjenica treba u prvom redu tražiti efekat tog rada i prema tome obadvije metode suzbijanja analizirati. Ako stručno analiziramo kako mehaničko uništavanje gubarevih jajnih legala tako i kemijsko suzbijanje gusjenica, uvidjet ćemo kako je to težak problem koji traži temeljito proučavanje jedne i druge metode i pomalo stavlja u prvi red treću t. j . biološku metodu. Na temelju naših istraživanja i izvještaja pojedinih šumara dolazimo do zaključka, da je prema stečenim iskustvima do sada dala mehanička metoda uništavanja jajnih legala slabe rezultate. Uništavanje se jajnih legala ne vrši dovoljno pravilno ni savjesno, pa uvijek ostaje u šumi stanovit broj neuništen. Međutim jedno valja imati u vidu da nikada u jednoj većoj šumskoj sastojim ne možemo lOC/o uništiti gubareva legla, jer redovno ostane po neko leglo. Kao dokaz tome neka posluži ovaj slučaj: u šumi Sašinovečki lug na površini od cea 166 k. j . vršeno je kroz osam godina temeljito uništavanje gubarevih jajnih legala premazivanjem. Ali unatoč tog precizno vršenog suzbijanja kroz te godine nalazili smo svake godine u maloj mjeri gusjenice gubara, ali golobrsta nije bilo. To znači da nijedne godine nije gubar bio potpuno uništen, što je uglavnom normalna činjenica. Ali godine 1952. u proljeće nije izvršeno na isti način suzbijanje gubara, jer je u svemu nađeno u spomenutoj šumi samo 10 legala. U jesen iste godine pronađeno je u istoj šumi ž^/o zaraženih stabala, a g. 1953. već 24<´/o i napokon g. 1954. 70´´/o, a ista je situacija bila i g. 1955. Pored toga došlo je god. 1954. u toj šumi do jakog brsta odnosno golobrsta, a to se u manjoj mjeri ponovilo i g. 1955. Ako taj slučaj analiziramo, ispoljuju se dvije interesantne činjenice. U Šašinoveškom lugu nije do g. 1954. došlo do golobrsta, ali se gubar u toj šumi pojavljivao stalno u jačoj mjeri nego u okolnim šumama, gdje uništavanje legala nije vršeno. G. 1954. i 1955. ista je situacija u Sašinovečkom lugu kao i u okolnim šumama, jer je došlo do očite progradacije. Ova činjenica pokazuje ka d pristupim o temeljitom suzbijanju ovakvog štetnika kao što je gubar onda treba to suzbijanje stalno vršiti, jer će u protivnom doći do gradacije možda ranije nego u šumama, gdje suzbijanje nije provađano. Da je tome tako pokazuju i naša istraživanja u laboratoriju, gdje se gubar u pogledu svoga potencijala razmnožavanja, javlja u oscilacijama. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Izvještaji, što su ih ranije i sada podnijele pojedine šumarije, pokazuju, da su mnoge šumarije provele jače ili slabije organizirano uništavanje jajnih legala, ali većina od njih javlja da ove godine unatoč provedenom uništavanju gubarevih legala ima ih sada više nego prošle godine. To je činjenica, koja jasno govori o slabom uspjehu ovakvog mehaničkog suzbijanja. Međutim, krivica u slabom uspjehu nije samo u tome, što eventualno suzbijanje nije precizno izvršeno već i u tome što u šumama ne možemo nikada izvršiti lOC/oi uništavanje jajnih legala. Ako je u šumi na 1 ha ostalo samo jedno leglo gubara u godini progradacije onda u toj šumi uz mortalitet od SOVoi možemo u petoj godini naći 12,500.000 legala, uz pretpostavku, da je svaka ženka odlegla pet stotina jaja. Ovo tumačenje također dokazuje, da samo idealno provedeno uništavanje jajnih legala može spriječiti gradaciju gubara u godinama kad ostali faktori u prirodi to dozvoljavaju. Takvo pak uništavanje je moguće samo na manjim površinama srednjedobnih stabala u godini kad ima u šumi možda tek 1—S^/c zaraženih stabala sa 1—2 legla u visini do najviše 6 m. Kad je gubareva ženka odložila svoja jaja u krošnji i na granama i kad je zaraženo preko lO^/o stabala, suzbijanje je problematično. Ako nalazimo na stablima veći broj jajnih legala i ova se nalaze u krošnji onda je suzbijanje nemoguće, pa štoviše i štetno za šumu, jer u takvim prilikama djelovanje prirodnih faktora redovno je mnogo jače od našeg djelovanja. Djelomično uništavanje jajnih legala ili gusjenica pojačava štetnost onih koje su preostale. Plaćanje jajnih legala, koja su skinuta sa kore, posve je pogrešno, ako se to plaćanje vrši po komadu skinutih legla, a ne po tome kako je ono izvršeno i dali je poslije toga ostao stanoviti postotak legala na stablima. Što se tiče uništavanja jajnih legala ono može zadovoljiti donekle dok je zaraza slaba i to samo premazivanjem legala sa efikasnim kemijskim sredstvima, dok struganje i sabiranje jajnih legala treba kao štetno iz prakse potpuno izbaciti. Jedna je činjenica točna i bazira na dosada postignutim rezultatima, a to je da dosada nije nikada uspjelo gradaciju gubara na većim površinama spriječiti uništavanjem jajni h legala . Suzbijanje gubara uništavanjem legala u zabranima, šikarama, u makiji se ne može provoditi i predstavlja gubitak vremena i novaca. Uspješno uništavanje gubarevih legala moguće je na mehanički način samo u voćnjacima. Što se tiče suzbijanja gusjenica tu se mogu postići lijepi uspjesi, ako se suzbijanje izvrši ,dok gusjenice ne pređu III. stadij razvoja, sa avionom zamagljivanjem ili prskanjem sa DDT ili ... sredstvima. No i ta mjera suzbijanja ima svoje loše strane. Takvo suzbijanje je vrlo teško provesti kad se radi o stotinama hiljada hektara zaraženih površina, jer za to> treba veliki broj aviona, a osim toga i troškovi su vrlo visoki. Upotreba kontaktnih otrova kod suzbijanja štetnika u šumama ima i u tom pogledu lošu stranu, što se primjenom takvih otrova kvari biocenoza u šumi, jer pored štetnika redovno pogiba i veliki broj korisnih kukaca. Kad uočimo sve momente, koje smo spomenuli u vezi sa suzbijanjem gubara, vidimo jasno da taj štetnik, a s njime i ostali, koji počinjaju takve štete (zlatokraj, suznik, hrastov savijač i dr.) predstavljaju jedan kom , 25 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 28 <-- 28 --> PDF |
pleksan problem. Baš zbog toga kazat ćemo ovdje par riječi o biološkoj metodi suzbijanja, koja dolazi neprimjetno sve više do izražaja. Poznata je činjenica, da naše hrastove sastojine u Posavini i Podravini pružaju naročito povoljne uslove za pojavu i širenje gubara. Poznato je da gubar najveće štete počinja u čistim sastojinama hrasta lužnjaka, a naša istraživanja su pokazala ,da se tu što više radi o ekotipu gubara hrasta lužnjaka, jer kod uzgoja na toj hrani dobivamo gubara sa najboljim biotičkim potencijalom. Ta činjenica govori da bi jedna od sigurnih bioloških mjera bilo stvaranje miješanih sastojina sa jasenom i lipom, jer gubar ne napada jasen, a lipu prema potrebi ždere, ali od te hrane pogiba. Osim toga potrebno bi bilo srednjedobne sastojine zatvoriti za pristup stoke i svinja ,jer goveda uništavaju biljni pokrov i utoptaju odnosno zbiju zemlju, a svinje kod svog rovanja pored štetnih kukaca uništavaju veliki broj korisnih, koji uništavaju jaja, gusjenice, kukuljice, pa i razvile oblike štetnih kukaca u šumama. Obustavom pašarenja i žirenja u šumama regeneriralo bi se tlo u nizinskim šumama, a uz to bi se pojačao broj podstojnih vrsta drveća i zeljastih biljaka. Povećanjem broja vrsti drveća u nizinskim šumama povećao bi se broj štetnih i korisnih kukaca ,ali u isto vrijeme smanjilo na taj način štetno djelovanje štetnika. Mješovite sastojine omogućuju zadržavanje većeg broja vrsta kukaca i prema tome jaču konkurenciju, koja opet onemogućava prenamnožavanje neke vrste štetnika. Taj postupak u gospodarenju u šumama je prva mjera biološke borbe protiv štetnika, jer se na taj način povećava broj prirodnih neprijatelja štetnika. Osim toga naša naučna istraživanja daju nadu, da će se i u biološkoj borbi protiv gubara moći s vremenom postići veći uspjesi u primjeni prirodnih neprijatelja. O tome ćemo pisati drugom prilikom. S obzirom na današnje stanje u posavsko-podravskim nizinskim šumama, jasno je, da treba u cilju prirodnog sprečavanja masovnih pojava gubara pristupiti što jačoj promjeni sastava tih šuma. Tome u prilog govori i zdravstveno stanje brijesta i jasena, o kojima treba također povesti računa. Suzbijanje potkorn j ak a predstavlja također problem iako je on drugog karaktera. Svima je šumarima dobro poznata metoda suzbijanja primjenom lovnih stabala. To je također jedna metoda, koja je odavna uvedena, ali je naše mišljenje, da je ona tek iznimno mogla dati vidljive pozitivne rezultate. Doduše kako u našoj tako još više u stranoj literaturi naći ćemo podataka, kako je postavljanjem lovnih stabala uspjelo spriječiti daljnje širenje potkornj aka. Naša su nas istraživanja dovela do toga, da mi u tu mjeru suzbijanja sumnjamo ukoliko se ona vrši na stari mehanički način. U to sumnjamo iz ova dva razloga: Do jake pojave potkornj aka na crnogoričnom drveću dolazi uglavnom samo u sušnim godinama, u čistim sastojinama ,po starosti takvim koje fiziološki odgovaraju napadu najtipičnijih vrsta potkornjaka, a pored toga kod jačeg šumskog nereda. Ako bilo koji od ovih faktora t. j . klima, fiziološka kondicija stabala i šumski nered manjka, do zaraze ne će doći, jer su za kalamitet potkornjaka potrebna sva tri faktora. Ima i tu kadkada nekih odstupanja, i ona su vrlo rijetka i odnose se u glavnom na brijest i jasen. Ali-i tu ,ako klimatske prilike ne uzrokuju nikakvu 26 * |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 29 <-- 29 --> PDF |
fiziološku poremetnju, kod tog drveća ne će se pojaviti potkornjaci u jačoj mjeri. Zbog toga se obično postavljaju lovna stabla u godini masovne pojave potkornjaka i to se mora raditi kroz 3—4 godine, a onda zaraza obično prestane. Dok nas ta činjenica može dovesti u zabludu, da su nam lovna .stabla pomogla u smanjenju i uklanjanju zaraze potkornjaka s druge strane ako zbrojimo lovna i posušena stabla onda redovno možemo ustanoviti, da je broj posušenih stabala mnogo veći od broja lovnih. Tako se na pr. g. 1928—1930 posušilo oko 900.000 stabala, a pored toga je oboreno još 9.000 lovnih. Vrlo je sumnjivo da je u tom slučaju poduzimanje navedenih mehaničkih mjera suzbijanja bilo od neke veće koristi osim toga, da je pored posušenih stabala bilo i lOVo lovnih i prema tome nešto više drvne mase za tehničku upotrebu. U ovom slučaju treba uzeti u obzir i to, da do zaraze potkornjaka -dolazi periodički uz potrebne preduslove, a sve takve zaraze traju stanovito vrijeme i onda prestanu opet uz djelovanje faktora, koji dovode do degradacije. Prema tome i u onim šumama, gdje se ne postavljaju lovna -staiola dolazi do prestanka zaraze, kad stupe u akciju faktori okoline ili t. ?v. faktori rezistencije. U koliko mi želimo lovnim stablima spriječiti širenje potkornjaka, onda je potrebno kod toga primijeniti kemijska sredstva, jer obično otkoravanje stabala i paljenje kore u većini slučajeva predstavlja sredstvo za širenje potkornjaka, a ne za suzbijanje. Lovna stabla će imati efekat samo onda, ako se postave na vrijeme, ako se otkoravaju na vrijeme t. j . prije nego su mladi potkornjaci izletjeli i ako mjesto vatre upotrehimo odgovarajuća kemijska sredstva. (DDT, ... i dr.). U ovom kratkom referatu iznijeli smo glavne podatke o seminaru sa šumarima iz šumarija i željeli smo time upozoriti šumarske stručnjake da uništavanje gubarevih jajnih legala ne zadovoljava i o tome treba dobro promisliti prije nego se za takvu mehaničku borbu troši novac. Zadnjih dviju godina potrošile su mnoge šumarije mnogo novaca za uništavanje jajnih legala, a rezultat je vrlo slab, pa se je možda taj novac mogao korisnije upotrebiti. Gubar se zadnjih dviju godina u Posavini i Podravini nije u velikoj mjeri pojavio radi nepovoljnih vremenskih prilika, ali ako se one poboljšaju, treba* opet očekivati zarazu. Isto tako kod :suzbijanja potkornjaka lovnim stablima treba primijeniti kemijska sredstva, jer po staroj metodi ne možemo spriječiti zarazu tih štetnika. |