DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Rezultati u tabelama 4 15 pokazuju nam, da najdeblje jele odbacuju
godišnji prirast od O´l m^, što znači, da debela jela priraste prosječno
jedan kubni metar u roku od 10 godina. To vrijedi za srednje bonitete.
Na boljim bonitetima prirast je veći, na slabijima manji. Tako na primjer
najdeblje jele na pokusnoj plohi »Stari Zaturni« prirašćuju dva puta
više, a one na pokusnoj plohi »Javorov Kal« dva puta manje od prosjeka.


Potpunosti radi spominjemo, da će se gdjekad pojaviti takvi slučajevi,
kad ćemo i u prebornoj šumi biti prisiljeni odustati od produkcije
debelih jelovih stabala. To se događa u onim gospodarskim jedinicama,
gdje je transport trupaca vrlo težak ili pak u onim šumskim predjelima,
gdje je zbog različitih zaraza (na pr. imela, vidi Klepac, Šum. list 1955.,
str. 241 i 242) kulminacija debljinskog, a prema tome i volumnog prirasta
nastupila mnogo ranije. Ta je pojava karakteristična za neke naše
jelove šume, koje se nalaze bliže moru, a jako su zaražene imelom. Slično
se događa i u onim šumama, gdje su klimatske prilike nepovoljne za jelu
(na pr. gdje je Martonneov faktor suhoće pao prosječno ispod 35) tako,
da deblja jelova stabla propadaju, kao što je to na pr. slučaj s jelicima
zapadnog dijela Vogeza (Vidi: L. Badre: Les sapinieres seches des Vosges
Haut — Rhinoises, Bulletin trimestriel de la Societe Forestiere, No. 5,
Lyon 1955) i t. d., i t. d.


Završavajući ovu diskusiju skrećemo pažnju na jedan novi problem,
koji, doduše, izlazi iz okvira uređivanja šuma, ali koji je usko povezan
s ovim istraživanjima, a od odlučne je važnosti za uzgajanje i uređivanje
prebornih šuma. Rezultati naših istraživanja su pokazali, da su u prebornoj
šumi debele, zdrave, jele ptsnog promjera od 60 do 90 cm nosioci najvećeg
prirasta. No kod toga se nameće pitanje kakve je kvalitete jelovina
tih dimenzija u usporedbi sa jelovinom tanjih stabala, imajući pred
očima TurnbuUova" istraživanja, da za kvalite´tu drveta nije odlučna samo
širina goda i raspored zone ranog i kasnog drva u njem, nego i starost
stabla. To bi pitanje trebalo još proučiti u našim jelicima s tehnološkoekonomskog
gledišta. No, bez obzira na to, iz naših se istraživanja može
izvući ovaj:


ZAKLJUČAK


Godišnji volumni prirast jele (.^) u prebornoj šumi može se do
izvjesne granice izraziti kao funkcija prsnog promjera (.) jednadžbom
pravca:


., = a + b X


U istraživanim sastojinama granica do koje spomenuti funkcionalni
odnos vrijedi viša je od 75 cm prsnog promjera, što će reći, da se do
tog prsnog promjera može uzeti, da je godišnji volumni prirast jele
u prebornoj šumi u prosjeku direktno proporcionalan s debljinom stabla.


Ova je istraživanja materijalno omogućio Odbor za fakultetske šume
Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu i Rektorat Hrvatskog
Sveučilišta na čemu im najljepše zahvaljujem.


Prema W. E. ....: Woodland Management, London 1954., str. 236.