DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 96 <-- 96 --> PDF |
prvom redu matične strukove u matičnjacima, a zatim mlada pa i starija stabla. Bakterijski rak je bolest, koja najviše ugrožava uzgoj topola u zapadnoevropskim zemljama. Ova vrsta raka kod nas još nije konstatirana, a nije zapažen ni rak uzrokovan mikozom. Međutim opasna bolest Cytospora (koja ustvari i ne izaziva rakaste tvorevine) kod nas je već konstatirana (Crni jarci — šumarija Đurđevac), pa je potrebno preduzeti stroge karantinske mjere da se spriječi njeno širenje. Znatne štete u kulturama topole čini i mala topolina strizibuba (Saperda popu Ine a). Ličinka Saperde izgriza iznutra stabljiku, a na mjestima napadaja nastaju karakteristična odebljanja. Zbog napadaja male top. strizibube čitave kulture topola morale su biti posječene, t. j . stavljene na čep (na pr. nasadi u Kubri i Sočni — šumarija Vrbanja). Topoline zlatice (Melasoma populi i M. tremulae) su poznati štetnici topola, koje se redovito nalazi u svim nasadima topola. Imago i ličinka brste lišće pa se često dešava da kulture topola budu jako obrštene. Melasomu se može relativno lako suzbiti insekticidima pa se ne bi smjelo dešavati da topole od nje stradavaju. Neki gusjenični štetnici brštenjem također čine znatne štete na topolama (na pr. topolin gubar — Stilpnotia Salicis, Pygaera anastomosis, zatim dudovac i dr.). Napadaji gusjenica u mladim topolicima mogu se također relativno lako suzbiti. Zbog toga gusjenični štetnici ne bi smjeli predstavljati znatniju smetnju uzgoju topola. Kod nas je vrlo poletno upravo započeo rad na savremenom uzgoju topola. Za sada se, međutim, na terenu vrlo malo poklanja pažnja značaju raznih bolesti i štetnika. Zbog toga je potrebno stalno ukazivati na opasnosti od tih štetnika, a naročito od mikoza i bakterioza. Jela U Hrvatskoj je odnos listača i četinjača 82 : 18%. Od četinjača jela je gospodarski najvažnija, jer ona čini približno 75% od ukupne mase četinjača, a oko 14% od ukupne drvne mase četinjača i listača. U jelovim šumama nismo imali, a nemamo niti sada, velikih kalamiteta koji bi zahvatili prostrane komplekse. Ima međutim dosta šuma u kojima se jela pojačano (gdjekad i veoma znatno) suši iz ovog ili onog razloga. Zbog toga općenito ne možemo biti potpuno zadovoljni sa zdravstvenim stanjem jelovih šuma. Pregledao sam neke šume zbog sušenja jele. Uzrok sušenja nije isti u svim tim šumama. Opisujem najčešće i najvažnije uzroke sušenja koje sam vidio na terenu. Sušenje uzrokovano jakom sječom. — Jela je vrlo osjetljiva na jako otvaranje sklopa, pa ga treba oprezno otvarati naročito u onim jelovim šumama, koje se približuju više tipu jednodobnih nego prebornih šuma. Jako otvaranje sklopa u tim šumama uzrokuje: a) isušivanje tla. Sunčane zrake direktno obasjavaju tlo, zagrijavaju ga i isušuju; b) pojačanu transpiraciju. Nedovoljno razvijene krošnje dospijevaju u izolirani položaj, i nenaviknute na puno svijetlo, pojačavaju transpiraciju. pojačana transpiracija uzrokuje veću potrebu za vodom, a te je u tlu manje. Zbog pomanjkanja vode stabla fiziološki slabe i suše se. Slaba |