DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 93 <-- 93 --> PDF |
nema naročitih problema. To je povoljna konstatacija obzirom na činjenicu, da bukva čini 46,3% ovih šuma u NRH. Doduše posljednjih godina javljeno je o znatnijem sušenju bukve na nekim lokalitetima. Tako je na pr. poznato sušenje bukve na južnim padinama Učke. Ovu pojavu istraživala je posebna stručna komisija, koja je utvrdila da je do sušenja došlo zbog prejakog zahvata sječom u sastojine, što je imalo za rezultat fiziološko slabljenje stabala. Oslabljena stabla sekundarno je intenzivno napao krasnik Agrilus viridis tako, da su se mnoga stabla posušila. A. viridis je inače redovni stanovnik bukvinih šuma, gdje se obično može naći ispod kore starijih izvala ili na polusušcima, koji još jedva vegetiraju. Jače sušenje bukve konstatirano je također u šumskom predjelu Dabri (šumarija Karlobag). U ovom šumskom predjelu naročito intenzivno se suši jela, a uz. nju također i bukva. I ovdje je uzrok sušenja jaka sječa. Zbog jakog i naglog otvaranja sklopa tlo je postalo neposredno izloženo suncu te se je isušivalo- Isušivanje tla ubrzano je također pojačanom transpiracijom stabala, jer su krošnje čitavim svojim volumenom bile izložene suncu. To je imalo za posljedicu fiziološko slabljenje stabala i konačno sušenje. Na području Nacionalnog parka Plitvička jezera u šumskom predjelu Medvedjak postoji također sušenje bukve. Primarni uzročnik sušenja je ovdje šumski požar, koji je dio stabala potpuno uništio, a sva ostala oštetio. Oštećena i oslabljena stabla sekundarno je napala gljiva Fomes fomentarius, a tek tercijarno kukci (potkornjak Taphrorychus fagi i krasnik Agrilus viridis). I u ovom slučaju radi se dakle o lokalnoj pojavi, uzrokovanoj elementarnom nepogodom. Vjerojatno ima još šuma, u kojima se bukva suši iz istih razloga kao na Učki i u Dabrima. Takva sušenja su lokalnog značaja i uzrokovana su neracionalnim zahvatom čovjeka, a nikako djelovanjem insekata ili gljiva. Ona nemaju važnost problema šireg značaja niti su epidemijskog karaktera i mogu se zapriječiti racionalnim šumsko-uzgojnim i eksploatacionim postupcima. Kesten Kestenove šume u Hrvatskoj zapremaju površinu od oko 23.000 ha. Prema tome one imaju znatnu šumsko-gospodarsku važnost. Najveći se kompleks kestenovih šuma kod nas nalazi na području Banije i Korduna, a površina mu je oko 18.000 ha. Na ovom području zdravstveno stanje kestena je povoljno. Drugačije je, međutim, s kestenom u Istri. Ovdje se većim dijelom nalaze privatni kestenici. Oni su često puta jedino vrelo prihoda za tamošnje siromašno stanovništvo, pa zbog toga imaju posebno mjesto u privredi onoga kraja. Istarski kestenici služe u prvom redu za iskorišćavanje ploda. Zbog toga je ondje veoma raširen cijepljeni kesten (maron), koji ima veće plodove od običnog kestena. Međutim zdravstveno stanje kestenika u Istri zabrinjava. Tamo već dvadesetak godina traje postepeno sušenje kestena. Stručnjaci su u nekoliko mahova na terenu istraživali uzroke sušenja, ali nisu došli ni do kakvih konkretnih rezultata. Laboratorijski su istraživani uzorci posušenih stabala, jer se je sumnjalo da sušenje uzrokuje t. zv. tintana bolest ili crnotok (Phytophthora cambivora). Niti ta istraživanja nisu dala rezultata. Možda 449´ |