DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 93     <-- 93 -->        PDF

nema naročitih problema. To je povoljna konstatacija obzirom na činjenicu,
da bukva čini 46,3% ovih šuma u NRH.


Doduše posljednjih godina javljeno je o znatnijem sušenju bukve na
nekim lokalitetima. Tako je na pr. poznato sušenje bukve na južnim padinama
Učke. Ovu pojavu istraživala je posebna stručna komisija, koja je
utvrdila da je do sušenja došlo zbog prejakog zahvata sječom u sastojine,
što je imalo za rezultat fiziološko slabljenje stabala. Oslabljena stabla sekundarno
je intenzivno napao krasnik Agrilus viridis tako, da su se mnoga
stabla posušila. A. viridis je inače redovni stanovnik bukvinih šuma, gdje
se obično može naći ispod kore starijih izvala ili na polusušcima, koji još
jedva vegetiraju.


Jače sušenje bukve konstatirano je također u šumskom predjelu Dabri
(šumarija Karlobag). U ovom šumskom predjelu naročito intenzivno se
suši jela, a uz. nju također i bukva. I ovdje je uzrok sušenja jaka sječa.
Zbog jakog i naglog otvaranja sklopa tlo je postalo neposredno izloženo
suncu te se je isušivalo- Isušivanje tla ubrzano je također pojačanom transpiracijom
stabala, jer su krošnje čitavim svojim volumenom bile izložene
suncu. To je imalo za posljedicu fiziološko slabljenje stabala i konačno
sušenje.


Na području Nacionalnog parka Plitvička jezera u šumskom predjelu
Medvedjak postoji također sušenje bukve. Primarni uzročnik sušenja je
ovdje šumski požar, koji je dio stabala potpuno uništio, a sva ostala oštetio.
Oštećena i oslabljena stabla sekundarno je napala gljiva Fomes fomentarius,
a tek tercijarno kukci (potkornjak Taphrorychus fagi i krasnik Agrilus
viridis). I u ovom slučaju radi se dakle o lokalnoj pojavi, uzrokovanoj
elementarnom nepogodom.


Vjerojatno ima još šuma, u kojima se bukva suši iz istih razloga kao
na Učki i u Dabrima. Takva sušenja su lokalnog značaja i uzrokovana su
neracionalnim zahvatom čovjeka, a nikako djelovanjem insekata ili gljiva.
Ona nemaju važnost problema šireg značaja niti su epidemijskog karaktera
i mogu se zapriječiti racionalnim šumsko-uzgojnim i eksploatacionim
postupcima.


Kesten


Kestenove šume u Hrvatskoj zapremaju površinu od oko 23.000 ha.
Prema tome one imaju znatnu šumsko-gospodarsku važnost. Najveći se
kompleks kestenovih šuma kod nas nalazi na području Banije i Korduna,
a površina mu je oko 18.000 ha. Na ovom području zdravstveno stanje
kestena je povoljno. Drugačije je, međutim, s kestenom u Istri. Ovdje se
većim dijelom nalaze privatni kestenici. Oni su često puta jedino vrelo
prihoda za tamošnje siromašno stanovništvo, pa zbog toga imaju posebno
mjesto u privredi onoga kraja. Istarski kestenici služe u prvom redu za
iskorišćavanje ploda. Zbog toga je ondje veoma raširen cijepljeni kesten
(maron), koji ima veće plodove od običnog kestena. Međutim zdravstveno
stanje kestenika u Istri zabrinjava. Tamo već dvadesetak godina traje
postepeno sušenje kestena. Stručnjaci su u nekoliko mahova na terenu
istraživali uzroke sušenja, ali nisu došli ni do kakvih konkretnih rezultata.
Laboratorijski su istraživani uzorci posušenih stabala, jer se je sumnjalo
da sušenje uzrokuje t. zv. tintana bolest ili crnotok (Phytophthora
cambivora). Niti ta istraživanja nisu dala rezultata. Možda


449´