DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 91 <-- 91 --> PDF |
tim iskustvima br. potkornjaci se mogu lako primamiti u lovna stabla i otkoravanjem uništiti. Iako je iz većine naših šuma brijest već sasvim nestao ipak se u mnogima od njih može naći obilje brestovog pođmlatka. Zanimljivo je i važno što će biti od tog pođmlatka, da li će kasnije i on stradati ili će se možda održati. Mnogi su, naime, stručnjaci mišljenja da je brijest postao pristupačan za napadaj Ceratostomelle tek nakon što je odvodnjavanjima promjenjen režim površinske, a naročito temeljne vode. Brestov podmladak u našim šumama iznikao je i raste u uslovima kada je režim vode već izmijenjen. Možda će se ta buduća stabla priviknuti na količinu vode, koja im stoji na raspoloženju pa će bolje podnositi napadaj bolesti. Jasen Sve doskora jasen je bio najvitalnija od tri glavne vrste nizinskih šuma (hrast, jasen, brijest). Njegova vitalnost očitovala se ne samo u tome što se, za razliku od ostale dvije spomenute vrste, nije masovno sušio, nego i u tome, što je obilnim naplođivanjem potiskivao podmladak ostalih vrsta, tako da bi bez intervencije čovjeka mnoge branjevine postale čisti ili skoro čisti jasenici. Posljednjih nekoliko godina konstatirao sam, međutim, u mnogim šumama masovno sušenje jasenovih stabala, čini se da je konačno i jasen zahvaćen procesom sušenja, koji je već ranije zahvatio hrast i brijest. Začudo, o ovoj se pojavi sa terena uopće nije signaliziralo (osim samo u jednom meni poznatom slučaju), iako je ona već dosta raširena. Sušenje jasenovih sastojina utvrdio sam do sada u ovim šumama: Debrinja (šumarija Strošinci), Rastovica, Orljak, Raščica (šum. Županja), Muško Ostrovoi, Šašno (šum. St.. Mikanovci), Kamare (šum. Rajić). Vrlo je vjerojatno da se ovu pojavu može i drugdje zapaziti. U nekim od ovih šuma u pojedinim odjelima oboljelo je više od polovine svih jasenovih stabala. Iz tih šuma već su posljednje 2—3 god. izvađeni mnogi jasenovi šušci, ali se stalno pojavljuju novi. Propadanje počinje sušenjem vrha, koje postepeno zahvaća čitavu krošnju. Navedene sastojine u kojima sam konstatirao sušenje uglavnom su srednjedobne (50—70 god.). Istraživanjima šumsko-pokusne stanice Instituta u Vinkovcima (ing. Babogredac) utvrđeno je, međutim, da u nekim cea 30-godišnjim sastojinama posljednje 2—3 godine gotovo uopće nije bilo prirasta. Može se desiti da će i te mlade sastojine zahvatiti sušenje, što se za sada ne može sa sigurnošću tvrditi. U svakom slučaju opisana pojava predstavlja problem koji zabrinjava pa je treba pomno pratiti i istražiti. Za sada je potrebno ukazati na neke štetnike, koji su se posljednjih godina jako razmnožili te je vjerojatno da doprinose slabljenju jasenovih stabala. To su jasenova pipa i jasenovi potkornjaci. Jasenov a pip a (Stereonychus fraxini) već barem sedam godina čini .znatne štete, naročito u srednjem i istočnom dijelu Posavine, tako da su s terena tražene informacije o načinu suzbijanja. Kornjaši ovog štetnika obrste u rano proljeće pupove. Nakon što stabla sa zakašnjenjem izlistaju kornjaši i ličinke brste lišće minirajući ga. U mnogim nizinskim šumama jaseni su posljednjih godina bili u znatnoj mjeri obršteni, često puta i totalno. Štete uzrokovane brštenjem jasenove pipe znatne su pa bi tome problemu trebalo posvetiti punu pažnju i u slučaju da nije došlo do pojave , .7 |