DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 91     <-- 91 -->        PDF

tim iskustvima br. potkornjaci se mogu lako primamiti u lovna stabla i otkoravanjem
uništiti.


Iako je iz većine naših šuma brijest već sasvim nestao ipak se u mnogima
od njih može naći obilje brestovog pođmlatka. Zanimljivo je i važno
što će biti od tog pođmlatka, da li će kasnije i on stradati ili će se možda
održati. Mnogi su, naime, stručnjaci mišljenja da je brijest postao pristupačan
za napadaj Ceratostomelle tek nakon što je odvodnjavanjima promjenjen
režim površinske, a naročito temeljne vode. Brestov podmladak
u našim šumama iznikao je i raste u uslovima kada je režim vode već izmijenjen.
Možda će se ta buduća stabla priviknuti na količinu vode, koja im
stoji na raspoloženju pa će bolje podnositi napadaj bolesti.


Jasen


Sve doskora jasen je bio najvitalnija od tri glavne vrste nizinskih
šuma (hrast, jasen, brijest). Njegova vitalnost očitovala se ne samo u tome
što se, za razliku od ostale dvije spomenute vrste, nije masovno sušio, nego
i u tome, što je obilnim naplođivanjem potiskivao podmladak ostalih vrsta,
tako da bi bez intervencije čovjeka mnoge branjevine postale čisti ili skoro
čisti jasenici.


Posljednjih nekoliko godina konstatirao sam, međutim, u mnogim
šumama masovno sušenje jasenovih stabala, čini se da je konačno i jasen
zahvaćen procesom sušenja, koji je već ranije zahvatio hrast i brijest. Začudo,
o ovoj se pojavi sa terena uopće nije signaliziralo (osim samo u jednom
meni poznatom slučaju), iako je ona već dosta raširena. Sušenje jasenovih
sastojina utvrdio sam do sada u ovim šumama: Debrinja (šumarija
Strošinci), Rastovica, Orljak, Raščica (šum. Županja), Muško Ostrovoi,
Šašno (šum. St.. Mikanovci), Kamare (šum. Rajić). Vrlo je vjerojatno da
se ovu pojavu može i drugdje zapaziti. U nekim od ovih šuma u pojedinim
odjelima oboljelo je više od polovine svih jasenovih stabala. Iz tih šuma
već su posljednje 2—3 god. izvađeni mnogi jasenovi šušci, ali se stalno
pojavljuju novi.


Propadanje počinje sušenjem vrha, koje postepeno zahvaća čitavu
krošnju. Navedene sastojine u kojima sam konstatirao sušenje uglavnom
su srednjedobne (50—70 god.). Istraživanjima šumsko-pokusne stanice
Instituta u Vinkovcima (ing. Babogredac) utvrđeno je, međutim, da u nekim
cea 30-godišnjim sastojinama posljednje 2—3 godine gotovo uopće nije
bilo prirasta. Može se desiti da će i te mlade sastojine zahvatiti sušenje, što
se za sada ne može sa sigurnošću tvrditi. U svakom slučaju opisana pojava
predstavlja problem koji zabrinjava pa je treba pomno pratiti i istražiti. Za
sada je potrebno ukazati na neke štetnike, koji su se posljednjih godina
jako razmnožili te je vjerojatno da doprinose slabljenju jasenovih stabala.
To su jasenova pipa i jasenovi potkornjaci.


Jasenov a pip a (Stereonychus fraxini) već barem sedam godina
čini .znatne štete, naročito u srednjem i istočnom dijelu Posavine, tako da
su s terena tražene informacije o načinu suzbijanja. Kornjaši ovog štetnika
obrste u rano proljeće pupove. Nakon što stabla sa zakašnjenjem izlistaju
kornjaši i ličinke brste lišće minirajući ga. U mnogim nizinskim šumama
jaseni su posljednjih godina bili u znatnoj mjeri obršteni, često puta
i totalno. Štete uzrokovane brštenjem jasenove pipe znatne su pa bi tome
problemu trebalo posvetiti punu pažnju i u slučaju da nije došlo do pojave


, .7