DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 70     <-- 70 -->        PDF

kroz 10 godina i pored svih teškoća razvio u ustanovu koja idejno rukovodi
sa praksom podizanja, gajenja i zaštite šuma u Republici.


III.
Već u prvoj godini posle rata uviđa se važnost uloge koju nauka o
biljnim zajednicama treba da odigra u našem šumarstvu. Institut za šumarska
istraživanja izdaje šumarski priručnik (1946) u kojem izlaze radovi
prof. Horvata : »Biologija drveća«, »Šumske zadruge Jugoslavije« i T r egubova
: »Primjena nauke o biljnim zajednicama kod pošumljavanja
Krša. Ubrzo se pojavljuje nauka o biljnim zajednicama kao zaseban predmet
na fakultetima. Značajan dogođaj za naše šumarstvo bila je pojava
knjige prof. Horvata : »Nauka o biljnim zajednicama« (1949) i »Šumske
zajednice Jugoslavije« (1950). Ta dela su odigrala važnu ulogu u stručnom
izdizanju našeg terenskog kadra i u njegovoj pripremi za primenu naučnih
rezultata u praksi. Međutim vrlo brzo se uvidelo da je potrebno organizovano
prići zadatku preorijentacije teoretskih osnova našeg šumarstva. U
tu svrhu je bivše Ministarstvo šumarstva FNRJ sazvalo 1948. jednu konferenciju
naših naučnih radnika botaničara, pedologa i šumarskih stručnjaka
sa zadatkom da se razmotri navedeni problem. Skup tih naučnika i
stručnjaka iz ćele zemlje sastajao se više puta i doneo nekoliko važnih zaključaka:


a) da se izradi i izda jedan priručnik za tipološko istraživanje i kartiranje
vegetacije za potrebe stručnjaka koji će raditi na tom poslu. Taj priručnik
je izašao 1950. godine;


b) da se izradi jedan priručnik za izbor vrsta drveća. Prvi fitocenološki
deo ovoga priručnika je izrađen ali nije izašao;


c) da se počme sa vegetacijskim kartiranjem jednog šumskog područja
važnog za ekonomiku zemlje, na kojemu dolaze najrazličitiji tipovi šuma,
livada i šikara. Po predlogu prof. Horvat a izabrano je područje Risnjaka
i Snežnika u Hrvatskoj koje potpuno odgovara postavljenim uslovima. Ovaj
zadatak je završen 1954. godine, u Institutu za šum. i lovna istraživanja;


d) da se počme sa kartiranjem jednog ekstremno degradiranog kraškog
područja radi istraživanja svih uslova i mera potrebnih za šumsku melioraciju
takvih područja. Na predlog prof. Horvatića , izabran je otok
Pag, koji također potpuno odgovara postavljenim uslovima. I ovaj zadatak
je potpuno završen 1954. godine, u Institutu za šum. i lovna istraživanja;


e) da se osnuje jedna Savezna komisija za tipološko kartiranje zemlje


1 : 200.000. Za osnivanje ove komisije bile su izvršene sve pripreme, ali su
reorganizacije državnog privrednog aparata odložile izvršenje ovog zadatka
za kasnija vremena.
Izboru objekata za vegetacijsko kartiranje bila je posvećena velika
pažnja. Naročito se pazilo da oni budu izabrani, osim prema zahtevima koji
su bili postavljeni sa strane nauke o biljnim zajednicama, još i prema zahtevima
ekonomike. Tako na pr. za objekat degradiranog krša nije bio izabran
jedan deo primorske strane Velebita ili Mosor kako je prethodno bilo predloženo,
nego otok Pag na kojemu je razvijeno kvalitetno ovčarstvo, zatim
vinogradarstvo i maslinarstvo i na kojemu su meliorativne mere, na najvećem
delu površine ekonomski aktuelne.