DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Ustanovljeno je, da je uslijed dugogodišnjeg uzgoja eurameričkih topola i prisutnosti domaćin crnih topola, došlo i do njihovog križanja, tako da se nalaze i domaći sekundarni hibridi eurameričkih topola. Od 1948. godine započeli smo i razmnažanjem i ispitivanjem jedne grupe eurameričkih, američkih i balzamastih topola, čiji su klonovi bili oko 1947. uvezeni iz ČSR. To su bile: P. r o b u s t a, P. c a n d i c a n s, P. W i s 1 izenii, P. deltoides var. monilifera, P. trichocarpa, P. cand- icans, P. berolinensis, P. yunnanensis, P. core ana, P. cathayana, P. Simonii var. fastigiata te klonovi P. n i g r a i P. nigra var. p i r a m i d a 1 i s. Te topole razmnožile su se na više područja u nekih 10 rasadnika, da se ispita općenito njihovo uspijevanje. Višegodišnjim promatranjem tih topola mogli smo ustanoviti za sada slijedeće: Od američkih topola najbolja se je u našim prilikama pokazala P. Wislizenii, ali smo ustanovili, da ta oznaka za nju ne odgovara (P. Wislizeni i spada u američke crne topole), već da se tu radi o jednoj eurameričkoj topoli sa duboko urezanom srcolikom bazom lista, vjerojatno tipa angulata . Ona je svagdje dala najbolje rezultate i prestizavala u prirastu i domaću P. serotina pa čak i p . robusta. Iza nje se je u pogledu prirasta vrlo dobrim pokazao strani klon P. deltoide s var. monilifera . Od balzamastih topola najbolje uspijevanje pokazale su: P. candicans, Simonii i berolinensis, dok ostale nisu zadovoljile. P. trichocarpa , američka ballamasta topola, koja se opisuje kao topola najjačeg prirasta u USA, u nas nije zadovoljila, baš kao ni u Evropi." Unatoč njenog priličnog visinskog prirasta, ona raste iskrivljeno i često je podložna bolestima. Varijeta P. simonii fastigiata, za razliku od osnovne vrste pokazala se osjetljivom na bolest i slabog prirasta. Ostale balzamaste topole azijskog porijekla rokazale su slab vitalitet. Značajno je da sve te topole na raznolikim staništima pojedinih rasadnika pokazuju i veliku razliku u uspijevanju, što dokazuje, kako pojedine vrsti tala imaju velik utjecaj kod uspijevanja pojedinih vrsta topola. Zadnjih godina unesene su u kulture neke od spomenutih balzamastih topola radi pokusa. Posljednjih 10 godina u NRH nije bilo zanemareno ni ispitivanje domaćih topola, provođena ispitivanja poka.zala su, da su one zastupane u mnogim, raznolikim, a često i vrijednim klonovima. Bijela topola na mnogim područjima čini veliki dio prirodnih populacija,, no ona unatoč mjestimično izvanrednih prirasta, nema većeg ekonomskog značenja, pošto joj je drvo već dosta rano okružljivo. Jasika pokazuje na našim terenima dobre priraste, a razlikuje se znatno po svojim rasama u pojedinim područjima. Od posebnog je značaja siva topola P. canescens , koja skupa sa vrstama bijele topole predstavlja u nas još neobrađeni dendrološki problem. Za razliku od bijele topole, njezino drvo ne pokazuje nikada okružljivosti i daje vrlo dobar materijal za furnir. Donedavna naša operativa nije uopće lučila sivu od bijele topole. Na području Baranje (Darda) nailazili smo sive topole oko 70 godina stare potpuno zdrave i neokružljive, sa promjerom od 110 cm i sa drvnom masom od oko 15 m3. Siva topola mnogo je otpornija i manjih zahtjeva od crnih i eurameričkih topola, pa bi njeni odabrani klonovi bili od velikog ekonomskog značenja. Crna topola prirodno je raširena na području NRH na mnogo mjesta uz vodotoke. I ona je zastupljena u mnogo tipova i rasa. U Posavini kod 405 |