DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 48 <-- 48 --> PDF |
40—50 m3 po ha, koji se danas na pr. u Njemačkoj predviđa na I. bonitetu topolovih kultura (Schmitz-Lenders). Značajno je, da su u našoj široj praksi donedavna još bili slabo poznati ti mogući visoki prirasti topola. Za kubiciranje i prihode topola u NRH nisu postojale nikakve tabele. Njih uostalom imade malo i u inozemstvu. Iskoristivši u sezoni 1948/1949. sječu većih površina, mješovitih zrelih sastojina P. serotin a u Baranji, mogli smo na osnovu sekcionisanja većeg broja stabala sastaviti naše prve aproksimativne jednoulazne lokalne kubne križaljke za P. serotina, te proučiti prosječni oblični broj i omjer sortimenata tih topola. Kubature tih stabala izražene u kubnoj križaljci stajale su po svojoj veličini između veličina kubature stabala (uzevši isti promjer) po tabelama Bauer-a, Blume-a i Schmitz-Lenders-a, Što se tiče pitanja upotrebe stranih tabela prihoda i kubatura za eurameričke topole, ustanovili smo nakon detaljnije komparacije naših podataka sa onim stranih tabela, da bi za naše priraste i prihode topola predbježno još najbolje odgovarale tabele Schmitz-Lenders-a (Hanover 1948) uz modifikaciju, da se njihov bonitet II—V primijeni na naš bonitet I—IV,a njihov I. bonitete za naše plantažne kulture kao bonitet I-a. U pogledu zdravstvenog stanja topola pokazali su registracija i terensko ispitivanje, da u topolicima NRH nema masovnih pojava bolesti i štetnika. Jedini su česti napadaji velike i male Saperde. Značajno je, da do danas nismo još niti u jednom topoliku mogli ustanoviti sigurnu pojavu bakterijskog rsik^. Možda to treba pripisati našim klimatskim prilikama. U Evropi, naprotiv, bakterijski je rak jedna teška, opasna i vrlo raširena bolest topola. Vrlo je delikatno pitanje daljnjeg uzgoja većine naših čistih topolika eurameričkih topola, osnovanih pred 20—30 godina, neproređivanih sa stagniraj ućim prirastom. Pokusno proređivanje takvih topolika, koje smo zadnjih godina proveli, pokazalo se, da se u njima više ne može postići neko rentabilnije povećanje prirasta. Time je samo potvrđeno iskustvo, stečeno u savremenom uzgoju topola, da se sniženje prirasta u predugo neprorjeđenim topolicima, naknadnim prekasnim proredama, ne može više podići. Zaključak ispitivanja bio je taj, da takve topolike, ukoliko su na dobrom staništu, treba što prije likvidirati i zamijeniti novim kulturama pravilno uzgajane topole, koje će dati normalne priraste. Tamo gdje je niskom prirastu razlog i neodgovarajuće stanište treba provesti konverziju sa vrstama koje odgovaraju. I pitanje vrsta kanadskih i ostalih topola, koje se u NRH «uzgajaju, ispitano je pobliže posljednjih godina.. Još pred 10 godina kod uzgoja topola nisu se u našoj praksi razlikovale pojedine vrste eurameričkih topola. Osim P. robust e sve ostale strane topole nazivale su se kanadskom topolom, iako je to ime skupno za čitavu grupu eurameričkih topola, koje kod uzgoja treba razlikovati, jer se međusobno uzgojno i tehnološki razlikuju. Ispitivanjem pojedinih područja ustanovili smo, da je među kanadskim topolama Hrvatske najviše zastupljena P. americana forma serotina, zatim forma r ab usta, a često i forma marilandica. Većina njihovih klonova dobrog je kvaliteta, kao na pr. baranjske P. serotina i P. robusta, te marilandica na osječkom području i području Hrv. Zagorja. Mjestimično se nailazi i na P. deltoide s, rjeđe P. a n g u 1 a t a. Od balzamastih topola uzgajale su se još prije rata: P. candican s (Donji Miholjac), P. S i m o n i i (Đurđevac). |