DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Evropi uopće dosta rijetke veće starije i pravilno osnovane sastojine eura meričkih topola sa širokim razmacima i sa podstojnim sastojinama (Nje mačka). Ipak je i u nas na pojedinim mjestima bilo i uspjelih kultura kanadskih topola kao na pr. na području Bel ja i Bjelovara. Kada se je poslije prošlog rata u NRH planski pristupilo unapređivanju uzgoja topola, mogućnosti su bile bolje ali i zadaci teži. Trebalo je započeti tako reći ispočetka, propagacijom jednog savremenog intenzivnog i racionalnog uzgoja topola, koji je u Evropi tada već bio visoko razvijen, a u nas. u široj struci nepoznat. Tom zadaćom bio je zadužen Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH već od Svog osnutka. Bio je to težak zadatak. Godinama je trebalo propagandom, uvjeravanjima, pokusima i dokumentacijom suzbijati dotadanji zastarjeli i pogrešan način uzgoja topola i uvađati suvremene metode. 0 topolama u nas nismo imali nikakvih podataka. Morali smo u prvom redu ustanoviti koliko, gdje i kakvih imade topolika, a naročito topolika aurameričkih (kanadskih) topola, za koje nismo ni znali, koje su to vrsti. Trebalo je ispitati kakvi su prirasti topola na raznim našim staništima, da li gdje i kakvi uslovi postoje za uzgoj topola u NRH te koje prihode možemo od toga uzgoja očekivati. Razne je savremene metode uzgoja topola trebalo upoznati, proučiti i ispitati za primjenu u našim prilikama i zavesti ih u našu praksu. Posebno je bilo pitanje zaštite topola. Osim S a- p e r d e i Melasom e na topolama nisu bili poznati mnogi ostali štetnici i opasne bolesti na koje je trebalo operativu upozoriti. Značajniji rezultati rada Instituta za šumarska istraživanja na ispitivanju i proučavanju uzgoja topola u NRH bili su slijedeći: U prvom su redu ustanovljena glavna područja uzgoja topola, glavni areali domaćih vrsti topola, a naročito područja uzgoja eurameričkih topola. Godine 1951. provedena, je u NRH registracija topolika.. Ona je dala prve podatke o dotadanjem uzgoju topola. Prema toj registraciji stanje uzgoja topola u NRH bilo je 1951. godine slijedeće: Topole su se kao glavne ili važnije vrste uzgajale na području tadanjih 6 šumskih gospodarstava i to: Osijek, Vinkovci, Bilje, Nova Gradiška, Bjelovar i Zagreb. Od tadanjih 140 šumarija u NRH uzgoj topola postojao je kod 37 šumarija. Sadnice eurameričkih topola uzgajale su se u nekih 30 rasadnika na svega. 23 ha, a bilo je oko 28 matičnjaka topola na 12 ha. Topole su se uzgajale bilo kao čiste, bilo kao mješovite sastojine na cea 15.800 ha. Po površinama, uzgoj topola bio je kod: Šumskog gospodarstva Osijek na 4.018 ha Bilje „ 2.688 „ „ ,, Vinkovci „ 1.619 „ „ „ Nova Gradiška „ 1.323 „ ,, ,, Bjelovar „ 3.059 „ „ ,, Zagreb „ 2.772 „ Od ostalih manjih uzgoja topola napominjemo: Šume polj. šumarskog fakulteta 266 ha Šumsko gospodarstvo Rijeka uzgoj topola u Istri 129 ha Svega: 15.874 ha U tim površinama iskazani su topolici domaćih i eurameričkih vrsti. Samih čistih topolika »kanadskih« topola bilo je oko 1.300 ha. |