DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Ti topolici bili su često osnivani na močvarnim, zbitim, teškim, kiselim, podzolnim tlima. Skoro uvijek pregusto, sa slabim sadnicama. Bez podstojne sastojine, svi su ti topolici bili čisti. Osobito se štetno odrazilo neprorjeđivanje takvih pregustih kultura topola. One su većinom sve do 20-te godine ostale neprorjeđivane u razmacima stabala oko 2m. čim su sei u tim pregustim kulturama krošnje počele zbijati, došlo je do opadanja prirasta i do razvoja pretankih, visokih stabala sa slabim, zakržljalim krošnjama. Oko 15. do 20. godine prirast je u takvim topolicima i na najbor ljim bonitetima potpuno stagnirao i pao na 1 mm širine goda. Umjesto da se u 20-toj godini postigne prsni promjer oko 40 cm, on je i na najboljim staništima bio poprečno oko 20 cm, a na slabijim ili neodgovarajućim, rezultat je bio još gori. U takvim sastojinama nastupalo je često´ sušenje SI. 1. Bijele topole u priobalnim sav skim šumama kod Zagreba. Šumarija Remetinec. vrhova i pojavljivale se bolesti i štetnici. Redovno su se takva stabla slabo čistila od grana, kojima je bila obrasla skoro čitava duljina debla. Grane, zelene i suhe, prorasle su čitavo deblo, tako da je ono bilo vrlo: niske vrijednosti. 0 tehnici i potrebi potkresivanja deblo vine topola nije se ništa znalo, pa su takve sastojine imale vrlo malu vrijednost. Umjesto da u 20-toj godini daju prosječno oko 40% šel-drva, 40% piljene građe i 20% celuloze, većina tih sastojina dala je samo mali procenat granate piljene građe za lokalne potrebe, a veći dio slab ogrev. Zbog pomanjkanja podstojne sastojine, koja treba da štiti tlo, izvrgnuto isušivanju uslijed rijetkih topolovih krošanja, dolazilo je mjestimično i do degradacije tla. Bolji su bili rezultati ako su kanadske topole bile samo stablimieno unošene u mješovite sastojine (što je bio rjeđi slučaj). Tu bi one redovno brže odmakle nad ostalim vrstama, i pravovremeno si osigurale potreban stanišni prostor. Ako je stanište odgovaralo topolama, razvile bi one dobre priraste. I uzgoj sadnica topola bio je većinom nepravilan. Uzgajali su se samo jednogodišnji korjenjaci. Sadnice su zbog uobičajenog pregustog razmaka u rasadniku (40 X 20 cm) bile pretanke. Uzgojene u gustom sklopu rasadnika, bile su nepriučene na svijetlo i slobodni položaj u kulturama. Sadnja višegodišnjih sadnica na šumskim zemljištima nije uopće bila smatrana |