DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 43 <-- 43 --> PDF |
mogućom. Reznice su sađene često pogrešno, koso, sa par pupova nad tlom i %. d. Kod sadnje na terenu jame se nisu kopale dovoljno dubokoi često su se kulture topola osnivale jednostavnim zaticanjem topolovih šiba, što je u sušnim godinama i na zakorovljenim površinama davalo vrlo slab rezultat. Jedna od najvažnijih mjera kod uzgoja sadnica: odabiranje reznica odgovarajućeg porijekla, nije se vršila, pa su se reznice rezale često sa stabla loše kvalitete, posječenih od proreda i sa bilo kojih grana. Uspjeh u kulturama topola koje su nastale u tom periodu, morao je uslijed opisanih prilika izostati u većini slučajeva. To je naknadno kod jednog dijela šumarske struke uzrokovalo razočaranje i sumnju u renta- Sl. 2. Sastojina eurameričke topole, 18 g. stara. Šumarija Osijek. HiK^ni&Š bilnost uzgoja »kanadske topole«, pa je poslije prvih većih pokusa taj uzgoj topola jenjao. On je nastavljen jedino na području Donje Podravine i Baranje gdje su već i stanišne prilike tamošnjih ritskih šuma pogodovale tom uzgoju i gdje su se uslijed vrlo dobrih tala i kraj često neodgovarajućih metoda postizavali ipak bolji rezultati. Za prosječni slabi uspjeh uzgoja eurameričkih topola u Hrvatskoj u kulturama osnovanim od 1925—1930. ne može se kriviti tadanja generacija naše šumarske struke, koja je inače bila stručno na visini. Ona je radila dobronamjerno, ali je uzgoj tretirala po istim principima i metodama koje vrijede za većinu ostalih šumskih vrsti. Njoj nije bilo poznato, da se uzgoj topola u mnogom pogledu razlikuje od uzgoja ostalih vrsti, da topole po svojoj naravi nisu uopće vrste gusto sklopljenih sastojina, a niti su bile poznate ostale važne značajke ekologije topola. To uostalom tadanja struka nije ni mogla znati, jer kako smo naprijed ukazali, u ono vrijeme još sve to nije bilo poznato niti dovoljno proučeno ni u Evropi. Dokumentiranu potrebu slobodne krošnje kod uzgoja topola publicirao je prvi puta Baue r tek 1938. godine. Tamo gdje je uzgoj topola bio stariji (Francuska, Italija, Holandija) bile su topole razmjerno više uzgajane u drvoredima ili manjim grupama nego na većim šumskim kompleksima. Izgleda da su i danas u |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Evropi uopće dosta rijetke veće starije i pravilno osnovane sastojine eura meričkih topola sa širokim razmacima i sa podstojnim sastojinama (Nje mačka). Ipak je i u nas na pojedinim mjestima bilo i uspjelih kultura kanadskih topola kao na pr. na području Bel ja i Bjelovara. Kada se je poslije prošlog rata u NRH planski pristupilo unapređivanju uzgoja topola, mogućnosti su bile bolje ali i zadaci teži. Trebalo je započeti tako reći ispočetka, propagacijom jednog savremenog intenzivnog i racionalnog uzgoja topola, koji je u Evropi tada već bio visoko razvijen, a u nas. u široj struci nepoznat. Tom zadaćom bio je zadužen Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH već od Svog osnutka. Bio je to težak zadatak. Godinama je trebalo propagandom, uvjeravanjima, pokusima i dokumentacijom suzbijati dotadanji zastarjeli i pogrešan način uzgoja topola i uvađati suvremene metode. 0 topolama u nas nismo imali nikakvih podataka. Morali smo u prvom redu ustanoviti koliko, gdje i kakvih imade topolika, a naročito topolika aurameričkih (kanadskih) topola, za koje nismo ni znali, koje su to vrsti. Trebalo je ispitati kakvi su prirasti topola na raznim našim staništima, da li gdje i kakvi uslovi postoje za uzgoj topola u NRH te koje prihode možemo od toga uzgoja očekivati. Razne je savremene metode uzgoja topola trebalo upoznati, proučiti i ispitati za primjenu u našim prilikama i zavesti ih u našu praksu. Posebno je bilo pitanje zaštite topola. Osim S a- p e r d e i Melasom e na topolama nisu bili poznati mnogi ostali štetnici i opasne bolesti na koje je trebalo operativu upozoriti. Značajniji rezultati rada Instituta za šumarska istraživanja na ispitivanju i proučavanju uzgoja topola u NRH bili su slijedeći: U prvom su redu ustanovljena glavna područja uzgoja topola, glavni areali domaćih vrsti topola, a naročito područja uzgoja eurameričkih topola. Godine 1951. provedena, je u NRH registracija topolika.. Ona je dala prve podatke o dotadanjem uzgoju topola. Prema toj registraciji stanje uzgoja topola u NRH bilo je 1951. godine slijedeće: Topole su se kao glavne ili važnije vrste uzgajale na području tadanjih 6 šumskih gospodarstava i to: Osijek, Vinkovci, Bilje, Nova Gradiška, Bjelovar i Zagreb. Od tadanjih 140 šumarija u NRH uzgoj topola postojao je kod 37 šumarija. Sadnice eurameričkih topola uzgajale su se u nekih 30 rasadnika na svega. 23 ha, a bilo je oko 28 matičnjaka topola na 12 ha. Topole su se uzgajale bilo kao čiste, bilo kao mješovite sastojine na cea 15.800 ha. Po površinama, uzgoj topola bio je kod: Šumskog gospodarstva Osijek na 4.018 ha Bilje „ 2.688 „ „ ,, Vinkovci „ 1.619 „ „ „ Nova Gradiška „ 1.323 „ ,, ,, Bjelovar „ 3.059 „ „ ,, Zagreb „ 2.772 „ Od ostalih manjih uzgoja topola napominjemo: Šume polj. šumarskog fakulteta 266 ha Šumsko gospodarstvo Rijeka uzgoj topola u Istri 129 ha Svega: 15.874 ha U tim površinama iskazani su topolici domaćih i eurameričkih vrsti. Samih čistih topolika »kanadskih« topola bilo je oko 1.300 ha. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Kod registracije topolika, prikupljeni su i podaci sastojina o odnosu vrsti topola, starosti sastojina, njihove srednje visine, promjeri, kvaliteta i zdravstveno stanje. Iako su to bili aproksimativni podaci, oni su bili stvarni i dali su prvu zaokruženu sliku uzgoja topola u Hrvatskoj. Registracija topola i postepena višegodišnja ispitivanja na terenu ´Pokazali su slijedeće: obiro Uslovi za uzgoj topola u NRH najbolji su na naplavinama Drave, Wf. u Podravini naročito u Donjoj na osječkom području, a isto tako i nä´Ä navskimn aplavinama u Baranji. Podravske i podunavske naplavine odlikuju se rahlošću tala, velikom količinom vapna i plodnošću, a osobito u ritskim šumama. Naplavine duž Save, osim pojedinih priobalnih područja, manje SI. 3. Crna topola u predjelu Dalja sa prsnim promj, 2,80 m. Šumarija Osijek. su pogodne za uzgoj topola, jer su im tla zbita i često gleđasta sa malo vapna. U ostalim nizinama NRH postoji vrlo velika raznolikost u tipovima tala, zbog čega je problematika uzgoja topola u Hrvatskoj vrlo složena. Prosječno su, obzirom na dobrotu nizinskih staništa, uslovi za uzgoj topola u Hrvatskoj ipak vrlo dobri. Glavno područje uzgoja topola u NRH jest donja Podravina i Baranja te dio Podunavlja, Na tom području uzgaja se oko 40% svih topolika u Hrvatskoj. Većina sastojina topola, t. j . oko 80% razmjerno je mlada i u 1951. god. bila je u dobi od 10—30 godina. Polovina od toga otpada na sastojirie od 10—20 godina, a polovina na sastojine od 21—30 godina, Sastojine eurameričkih topola uglavnom su čiste i prosječno su 1951. godine bile 10—20 godina stare. Većinu topolovih sastojina predstavljaju ipak prirodne, većinom mješovite sastojine u kojima je topola zastupana sa |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 46 <-- 46 --> PDF |
10—800/0. Reduciraju li se te mješovite sastojine razmjerno prema učešću topola u njima, iznosila bi takva reducirana površina oko 6.700 ha. U većini topolovih sastojina, koje su mješovite, pretežu domaće vrste topola i to bijela i crna, a često puta i siva. Jasika je zastupana u manjoj mjeri i pridolazi jače u prigorskim šumama bjelovarskog područja, pa u mješovitim sastojinama vinkovačkog područja. Mješovite sastojine eurameričkih topola manje su raširene. Obračunavanjem srednjih prsnih promjera iz podataka registracije topola ustanovili smo, da su one kod većine topolovih sastojina daleko niži od normalnih iste starosti, kod pravilnog uzgoja. To osobito vrijedi za čiste topolike eurameričkih topola u kojima su postignuti srednji promjeri sastojina prosječno za 50% manji od normalnih. To je posljedica neprorjeđi- Sl. 4. Sastojina eurameričke topole; pregusta, neprorjeđivana, 15 g. stara u Donjoj Podravini. vanja, a na nekim mjestima i utjecaj neodgovarajućeg staništa. Prosječna kvaliteta stabala topolovih sastojina, uzme li se prema provedenoj registraciji ocjena od I do III, bila bi srednja, t. j . II, a ostatak prosječno više III nego I. 1948. godine počeo je Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH ispitivanja prirasta topola u Hrvatskoj. O njemu do tada nije bilo nikakvih podataka. Trebalo je najprije općenito ustanoviti u kojim se granicama kreće prirast naših domaćih i do sada uzgajanih eurameričkih topola, te sudeći prema prirastima ocijeniti, koja bi područja Hrvatske u budućnosti bila pogodna za. rentabilan uzgoj topola. Komparativnim istraživanjima prirasta u nas najviše zastupane P. serotina , ustanovili smo, da su njezini prirasti na dobrim staništima i |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 47 <-- 47 --> PDF |
pod povoljnim uvjetima jednaki onima u Evropi, a često ih i prestižu. Upoređujući priraste međusobno udaljenih dobrih staništa (gornja, donja Podravina, Posavina), ustanovili smo, da oko 20-te godine P. serotin a na našim dobrim staništima sigurno postizava srednji prsni promjer oko 40 cm, a visinu oko 28 m. Kod prosječne ophodnje od cea 30- godina, mi bismo na staništima I. boniteta kod uzgoja topola morali postići promjere od barem 60 cm, oko 30 m visine stabla i oko 5 m3 mase po 1 stablu. Nalazi izvanredno velikih prirasta topola, koje rastu pod naročitim povoljnim prilikama nisu u Hrvatskoj rijetki. To znade biti često slučaj u drvoredima ih inače kod slobodnog položaja topolovih stabala na dobrom tlu. Tako na primjer postoji jedna stara crna topola na području šumarije Dalj nepoznate starosti, sa promjerom od 2.60 m dotično opsegom od 8 m. U drvo 81. 5. Sastojina eurameričke topole, 23 g. stare u širokom razmaku i sa podstojnim američkim jasenom. Stabla topola oko 50 cm prsnog promjera. redima nailazili smo na P. m a r i 1 a n d i c a, koje su sa 7 godina postizavale promjer od 22 cm ili u 18-oj godini oko 50 cm. P. rob u s t a na mnogim dobrim tlima u nas postizava već za pet godina visinu od 10 m uz prsni promjer od 10 cm. Neke od njenih sastojina u Baranji, iako pregusto uzgojene postigle su već u 12 godina visinu oko 27 m. Smatramo da je taj baranjski klon P. rob u s t a od naročito dobre kvalitete i prirasta. Ispitivanja prihoda od uzgoja topola u NRH pokazala su, da pod našim prosječnim uslovima na dobrim staništima možemo kod ophodnje od 30 godina sigurno očekivati prosječne priraste od 20 m3 po 1 ha. Na prvoklasnim baranjskim i dravskim staništima ti će prosjeci biti daleko veći, vjerojatno i preko 30 m3, dok se kod plantažnog uzgoja sa trajnim intenzivnim agrotehničkim mjerama može očekivati i prosječni prirast između |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 48 <-- 48 --> PDF |
40—50 m3 po ha, koji se danas na pr. u Njemačkoj predviđa na I. bonitetu topolovih kultura (Schmitz-Lenders). Značajno je, da su u našoj široj praksi donedavna još bili slabo poznati ti mogući visoki prirasti topola. Za kubiciranje i prihode topola u NRH nisu postojale nikakve tabele. Njih uostalom imade malo i u inozemstvu. Iskoristivši u sezoni 1948/1949. sječu većih površina, mješovitih zrelih sastojina P. serotin a u Baranji, mogli smo na osnovu sekcionisanja većeg broja stabala sastaviti naše prve aproksimativne jednoulazne lokalne kubne križaljke za P. serotina, te proučiti prosječni oblični broj i omjer sortimenata tih topola. Kubature tih stabala izražene u kubnoj križaljci stajale su po svojoj veličini između veličina kubature stabala (uzevši isti promjer) po tabelama Bauer-a, Blume-a i Schmitz-Lenders-a, Što se tiče pitanja upotrebe stranih tabela prihoda i kubatura za eurameričke topole, ustanovili smo nakon detaljnije komparacije naših podataka sa onim stranih tabela, da bi za naše priraste i prihode topola predbježno još najbolje odgovarale tabele Schmitz-Lenders-a (Hanover 1948) uz modifikaciju, da se njihov bonitet II—V primijeni na naš bonitet I—IV,a njihov I. bonitete za naše plantažne kulture kao bonitet I-a. U pogledu zdravstvenog stanja topola pokazali su registracija i terensko ispitivanje, da u topolicima NRH nema masovnih pojava bolesti i štetnika. Jedini su česti napadaji velike i male Saperde. Značajno je, da do danas nismo još niti u jednom topoliku mogli ustanoviti sigurnu pojavu bakterijskog rsik^. Možda to treba pripisati našim klimatskim prilikama. U Evropi, naprotiv, bakterijski je rak jedna teška, opasna i vrlo raširena bolest topola. Vrlo je delikatno pitanje daljnjeg uzgoja većine naših čistih topolika eurameričkih topola, osnovanih pred 20—30 godina, neproređivanih sa stagniraj ućim prirastom. Pokusno proređivanje takvih topolika, koje smo zadnjih godina proveli, pokazalo se, da se u njima više ne može postići neko rentabilnije povećanje prirasta. Time je samo potvrđeno iskustvo, stečeno u savremenom uzgoju topola, da se sniženje prirasta u predugo neprorjeđenim topolicima, naknadnim prekasnim proredama, ne može više podići. Zaključak ispitivanja bio je taj, da takve topolike, ukoliko su na dobrom staništu, treba što prije likvidirati i zamijeniti novim kulturama pravilno uzgajane topole, koje će dati normalne priraste. Tamo gdje je niskom prirastu razlog i neodgovarajuće stanište treba provesti konverziju sa vrstama koje odgovaraju. I pitanje vrsta kanadskih i ostalih topola, koje se u NRH «uzgajaju, ispitano je pobliže posljednjih godina.. Još pred 10 godina kod uzgoja topola nisu se u našoj praksi razlikovale pojedine vrste eurameričkih topola. Osim P. robust e sve ostale strane topole nazivale su se kanadskom topolom, iako je to ime skupno za čitavu grupu eurameričkih topola, koje kod uzgoja treba razlikovati, jer se međusobno uzgojno i tehnološki razlikuju. Ispitivanjem pojedinih područja ustanovili smo, da je među kanadskim topolama Hrvatske najviše zastupljena P. americana forma serotina, zatim forma r ab usta, a često i forma marilandica. Većina njihovih klonova dobrog je kvaliteta, kao na pr. baranjske P. serotina i P. robusta, te marilandica na osječkom području i području Hrv. Zagorja. Mjestimično se nailazi i na P. deltoide s, rjeđe P. a n g u 1 a t a. Od balzamastih topola uzgajale su se još prije rata: P. candican s (Donji Miholjac), P. S i m o n i i (Đurđevac). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Ustanovljeno je, da je uslijed dugogodišnjeg uzgoja eurameričkih topola i prisutnosti domaćin crnih topola, došlo i do njihovog križanja, tako da se nalaze i domaći sekundarni hibridi eurameričkih topola. Od 1948. godine započeli smo i razmnažanjem i ispitivanjem jedne grupe eurameričkih, američkih i balzamastih topola, čiji su klonovi bili oko 1947. uvezeni iz ČSR. To su bile: P. r o b u s t a, P. c a n d i c a n s, P. W i s 1 izenii, P. deltoides var. monilifera, P. trichocarpa, P. cand- icans, P. berolinensis, P. yunnanensis, P. core ana, P. cathayana, P. Simonii var. fastigiata te klonovi P. n i g r a i P. nigra var. p i r a m i d a 1 i s. Te topole razmnožile su se na više područja u nekih 10 rasadnika, da se ispita općenito njihovo uspijevanje. Višegodišnjim promatranjem tih topola mogli smo ustanoviti za sada slijedeće: Od američkih topola najbolja se je u našim prilikama pokazala P. Wislizenii, ali smo ustanovili, da ta oznaka za nju ne odgovara (P. Wislizeni i spada u američke crne topole), već da se tu radi o jednoj eurameričkoj topoli sa duboko urezanom srcolikom bazom lista, vjerojatno tipa angulata . Ona je svagdje dala najbolje rezultate i prestizavala u prirastu i domaću P. serotina pa čak i p . robusta. Iza nje se je u pogledu prirasta vrlo dobrim pokazao strani klon P. deltoide s var. monilifera . Od balzamastih topola najbolje uspijevanje pokazale su: P. candicans, Simonii i berolinensis, dok ostale nisu zadovoljile. P. trichocarpa , američka ballamasta topola, koja se opisuje kao topola najjačeg prirasta u USA, u nas nije zadovoljila, baš kao ni u Evropi." Unatoč njenog priličnog visinskog prirasta, ona raste iskrivljeno i često je podložna bolestima. Varijeta P. simonii fastigiata, za razliku od osnovne vrste pokazala se osjetljivom na bolest i slabog prirasta. Ostale balzamaste topole azijskog porijekla rokazale su slab vitalitet. Značajno je da sve te topole na raznolikim staništima pojedinih rasadnika pokazuju i veliku razliku u uspijevanju, što dokazuje, kako pojedine vrsti tala imaju velik utjecaj kod uspijevanja pojedinih vrsta topola. Zadnjih godina unesene su u kulture neke od spomenutih balzamastih topola radi pokusa. Posljednjih 10 godina u NRH nije bilo zanemareno ni ispitivanje domaćih topola, provođena ispitivanja poka.zala su, da su one zastupane u mnogim, raznolikim, a često i vrijednim klonovima. Bijela topola na mnogim područjima čini veliki dio prirodnih populacija,, no ona unatoč mjestimično izvanrednih prirasta, nema većeg ekonomskog značenja, pošto joj je drvo već dosta rano okružljivo. Jasika pokazuje na našim terenima dobre priraste, a razlikuje se znatno po svojim rasama u pojedinim područjima. Od posebnog je značaja siva topola P. canescens , koja skupa sa vrstama bijele topole predstavlja u nas još neobrađeni dendrološki problem. Za razliku od bijele topole, njezino drvo ne pokazuje nikada okružljivosti i daje vrlo dobar materijal za furnir. Donedavna naša operativa nije uopće lučila sivu od bijele topole. Na području Baranje (Darda) nailazili smo sive topole oko 70 godina stare potpuno zdrave i neokružljive, sa promjerom od 110 cm i sa drvnom masom od oko 15 m3. Siva topola mnogo je otpornija i manjih zahtjeva od crnih i eurameričkih topola, pa bi njeni odabrani klonovi bili od velikog ekonomskog značenja. Crna topola prirodno je raširena na području NRH na mnogo mjesta uz vodotoke. I ona je zastupljena u mnogo tipova i rasa. U Posavini kod 405 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Zagreba i u Hrv. Zagorju kraj Drave nailazili smo i njenu varijantu var. betulifoli a sa dlakavim lišćem. Od ekonomskog i uzgojnog interesa bili bi klenovi crne topole, koja nije čičkava (kvrgava), koji se mogu naći u Hrv. Zagorju uz Dravu i predjelu Dalja uz Dunav. Kod eurameričkih. topola na području NRH postoji i dosta velika raznolikost u klonovima. To je potaklo već započetu selekciju klomova svih topola, koja se na području NRH uzgajaju. Jedan od najvažnijih napredaka u uzgoju topola zadnjih 10 godina u NRH, je unapređenje uzgoja sadnica topola, bolje metode sadnje na terenu i kulture topola u većim razmacima. Nekadanji pregusti uzgoj topolovih sadnica davao je tanke i slabe sadnice. Priučene na gusti sklop u rasadniku, one su bile neotporne na insolaciju i vjetar u kulturama. Umjesto uobičajenog razmaka sadnica u rasad- Sl. 6. Kultura eurameričkih topola, stara 1 godinu. Šumarija Valpovo. niku 40 x 25 cm prešlo se zadnjih godina postepeno na široke razmake 40 x 70 ili 80 x 50 cm. Time je osim povoljnijeg razvoja sadnica omogućena i mehanička i jeftinija obrada tla, koja kod uzgoja topolovih sadnica treba da traje tokom čitave godine. U širim razmacima uzgojene sadnice mnogo su vitalnije, veće, deblje i otpornije. U većini rasadnika prešlo se na uzgoj 2-godišnjih jakih sadnica metodom yi. One u drugoj godini u rasadnicima na dobrim tlima postizavaju visinu od 3—4 m. Prednost te metode (Wetstein- piccarolo) jest ta, da se od jednogodišnjih izbo jaka odrezanih na koncu prve godine, dobiva velika količina reznica, te time ne postoji više niti potreba uzgajanja posebnih matičnjaka za produkciju reznica, koji se kao nepodesni zbog bolesti, štetnika i degeneracije mogu postepeno ukinuti. Da se spriječe produkcija i promet reznica i sadnica loše kvalitete, izdao je šumarski odjel Drž. sekretarijata za narodnu privredu NRH ove godine naredbu, kojom su određene privremene norme u pogledu debljine, visine i kvalitete dobrih topolovih reznica i sadnica. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Dosadanji način podizanja kultura topola U pregustom razmaku kod kojeg su se većinom nedovoljno jake sadnice sadile u jame premale dubljine, zamijenjen je zadnjih godina postepeno sadnjom topola od koje se upotrebljavaju 2-godišnje (y2) 3—4m visoke, jake sadnice u jame oko 50 cm duboke. Uz topole sade se i buduće podstojne vrsti: joha, pajavac, američki jasen, vez i t. d. Iznimka je jedino na terenima, gdje podmladak takvih vrsti postoji već od prije. Na vinkovačkom području uvedena je zadnjih godina kod sadnje topola i moderna mehanizacija, kopanjem jama za sadnju specijalnim traktorom (Ferguson), koja je dala odlične rezultate. Kod kultura topola zaveden je četverokutni u razmak 5 x 5 m time, da se predviđa njegovo razmicanje između 15. do 20. godine na 7x7m . Problem početnog razmaka, t. j . da li on treba da bude gušći ili rjeđi, u savremenom uzgoju topola nije još riješen. Postoje razna mišljenja sa SI. 7. Kultura eurameričkih topola, stara 1 godinu. Šumarija Podrav. Slatina. svojim prilično jednako vrijednim obrazloženjima. Jedni su za guste razmake u početku uz često prorjeđivanje, a drugi su za sadnju u velikom razmaku bez predviđenih proreda. Mi zasada propagiramo i preporučujemo srednji put, t. j . razmak 5 X 5 m, koji za naše prilike i prema načinu rada u inozemstvu, izgleda za sada najpodesniji. Pred par godina započeti su u NRH prvi pokusi plantažnog uzgoja topola kod kojega se primjenjuje visoka agrotehnika, a u početku između razmaknutih topola, plodno i stalno obrađivano tlo, iskorišćuje među kulturama košaračke vrbe i drugih poljoprivrednih okopavina. Takve kulture, koje daju vrlo visoke prihode, podignule su: tvornica žigica u Osijeku i DIP u SI. Brodu, a pokazale su odlične rezultate. Općenito se danas kod osnivanja topolovih sastojina postupa solidno. Posvećuje se velika pažnja prethodnom proučavanju staništa, odvodnji, prethodnom čišćenju terena, obradi tla kao i samom načinu sadnje, a zbog većeg razmaka sadnica moguća je bolja kvaliteta rada i češća njega. 407 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Uzgoj topola u drvoredima već je započeo. Sva tri sektora, državni, zadružni i privatni, pokazuju za njega naročito zanimanje i volju. Poticaj em Uprave za šumarstvo Državnog sekretarijata za poslove narodne privrede, već su u toku osnivanja kotarskih odbora za uzgoj topola izvan šume i izrada perspektivnih planova za pojedine KNO. Potražnja topolovih sadnica sa strane seljaka i drugih interesenata, sve je veća. Konkretno na pr., za ovu sezonu šumarija Osijek predviđa za uzgoj topola izvan šume izdavanjem 100.000 topolovih sadnica područnim interesentima. Naročiti je interes pokazala vodoprivreda, koja uz svoje kanale namjerava dizati drvorede topola. Na području Osijeka Poljoprivredna zadruga »Vuka« za-´ počela je već tim radom, osnovala rasadnike i postavila jedno šumarsko stručno lice za uzgoj topolovih drvoreda duž cea 2.000 km kanala, a vodoprivreda u Istri, gdje su takvi drvoredi uz kanale već podignuti u prošlosti, pojačava sada njihov daljnji uzgoj. Time uzgoj topola u NRH poprima sve širi i sveopći karakter Osvrnemo li se na posljednji decenij našeg šumarstva u NRH, koji je ujedno i prvi decenij socijalističke Jugoslavije, moramo ustanoviti, da se je na području NRH za to vrijeme razvio jaki i široki pokret uzgoja topola na savremenoj osnovi, koji je, pravilno shvaćen od čitave šumarske struke, dao do danas vrlo dobre rezultate i koji se i dalje sve više razvija i širi. U nizinskim područjima Hrvatske zalaganjem stručne operative, a naročito sa osječkom i vinkovačkom, podignute su zadnjih godina mnoge kulture topola, koje po svom uspjehu i izgledu ni najmanje ne zaostaju za najboljim takvim kulturama u inozemstvu. RĆSUME Dans cet article l´A. fait un exposz du developpement de la culture des peupliers en Croatie et tout particulierement dans la derniere periode de dix ans oü cette culture fut developpee sur une base contemporaine. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 54 <-- 54 --> PDF |
skog zemljišta. Kod dvostrukog drvoreda prihodi su dvostruki, t. j . 40—60 m3 po 1 km. Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH proučio je opširnijim elaboratom uslove za mogućnost takvog uzgoja u NRH. Dobiveni rezultati nakon konkretnog i opsežnog ispitivanja, pokazali su da bi uzgoj topola izvan šumskih površina u drvoredima i na pašnjacima te potkućnicama, obzirom na postojeće uslove» mogao dati veće prihode od samog uzgoja topola na šumskim zemljištima. Uslovi za takav uzgoj u NRH jesu sli jedeći: Veliki dio NRH, t. j . 33% su nizine. One se prostiru na nekih 57 biv. KNO-a (s ta n j e 1954) i to rajon Slavonije sa 17 KNO-a, rajon centralne Hrvatske sa 34 KNO-a te pojedina područja 6 KNO-a na Jadranu: Met ković, Imotski, Sinj, Zadar, Poreč i Buzet, u kojima imade za uzgoj topola pogodnih polja ili površina. U tim pretežno nizinskim KNO, prosječno imade 0,7 do 0,8 čistih nizina. NRH razmjerno je bogata vodotocima. Na području njezinog nizinskog dijela u 51 KNO Slavonije i centralne Hrvatske imade oko 8.500 km većih i cea 7.800 manjih vodotoka i kanala svega oko 16.400 km. Prema dosadanjim iskustvima i ispitivanjima čak i na područjima pretežno slabih boniteta tala, neposredne obale uz vodotoke, obično su bogate vapnom i vrlo dobra staništa za uzgoj topola. Drvoredi uz vodotoke redovno daju vrlo jake priraste. U nizinskom području NRH (57 KNO-a) imade puteva i cesta: I. kategorija 810 km II. „ 3.633 „ III. „ 2.548 „ IV. „ 3J687 „ Svega: 10.678 km Nekategoriziranih puteva ocijenjeno je oko 56.000 km tako, da bi cijela putna mreža iznosila u nizinskom dijelu oko 67.000 km. U nizinskom dijelu NRH ima 248.853 ha pašnjaka, t. j . oko 8% površine. Jedan dio tih pašnjaka, po prilici oko 30% mogao bi se zasaditi sa rijetkom mrežom topola 20x20m, koja ne bi smetala rastu trave, a davala bi na II. bonitetu oko 3 m3 godišnjeg prirasta na drvu. U Slavoniji i centralnoj Hrvatskoj imade oko 468.000 potkućnica pa računamo da bi svako domaćinstvo na potkućnici moglo zasaditi barem jedno topolovo stablo. Osim toga- mjestimično postoje prilike i za manje nasade topola izvan šume na površinama, koje su slobodne. Mogućnosti podizanja drvoreda topola izvan šuma u NRH, ocjenjivane su vrlo oprezno, stvarno i u dogovoru sa svim interesentima. Uzeto je u obzir samo oko 80% vodotoka i to samo za drvorede s jedne strane. Kod cesta uzeto je u obzir samo 10% cesta I. kategorije, 30% cesta II. kategorije i seoskih puteva i to opet samo sa drvoredima s jedne strane. Detaljno su uzete u obzir pedološke prilike svakog pojedinog područja KNO-a ocijenjen njegov prosječni bonitet tala i prema tome računan prirast uzgoja topola. Konačnim obračunom i kraj realne ocjene sumarni račun je pokazao, da bi se uzgojem topola izvan šume u NRH moglo sigurno uzgajati oko 7,860.000 topolovih stabala,koja bi davala godišnji prirast oko 1 milijun 17.000 m3 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Ti topolici bili su često osnivani na močvarnim, zbitim, teškim, kiselim, podzolnim tlima. Skoro uvijek pregusto, sa slabim sadnicama. Bez podstojne sastojine, svi su ti topolici bili čisti. Osobito se štetno odrazilo neprorjeđivanje takvih pregustih kultura topola. One su većinom sve do 20-te godine ostale neprorjeđivane u razmacima stabala oko 2m. čim su sei u tim pregustim kulturama krošnje počele zbijati, došlo je do opadanja prirasta i do razvoja pretankih, visokih stabala sa slabim, zakržljalim krošnjama. Oko 15. do 20. godine prirast je u takvim topolicima i na najbor ljim bonitetima potpuno stagnirao i pao na 1 mm širine goda. Umjesto da se u 20-toj godini postigne prsni promjer oko 40 cm, on je i na najboljim staništima bio poprečno oko 20 cm, a na slabijim ili neodgovarajućim, rezultat je bio još gori. U takvim sastojinama nastupalo je često´ sušenje SI. 1. Bijele topole u priobalnim sav skim šumama kod Zagreba. Šumarija Remetinec. vrhova i pojavljivale se bolesti i štetnici. Redovno su se takva stabla slabo čistila od grana, kojima je bila obrasla skoro čitava duljina debla. Grane, zelene i suhe, prorasle su čitavo deblo, tako da je ono bilo vrlo: niske vrijednosti. 0 tehnici i potrebi potkresivanja deblo vine topola nije se ništa znalo, pa su takve sastojine imale vrlo malu vrijednost. Umjesto da u 20-toj godini daju prosječno oko 40% šel-drva, 40% piljene građe i 20% celuloze, većina tih sastojina dala je samo mali procenat granate piljene građe za lokalne potrebe, a veći dio slab ogrev. Zbog pomanjkanja podstojne sastojine, koja treba da štiti tlo, izvrgnuto isušivanju uslijed rijetkih topolovih krošanja, dolazilo je mjestimično i do degradacije tla. Bolji su bili rezultati ako su kanadske topole bile samo stablimieno unošene u mješovite sastojine (što je bio rjeđi slučaj). Tu bi one redovno brže odmakle nad ostalim vrstama, i pravovremeno si osigurale potreban stanišni prostor. Ako je stanište odgovaralo topolama, razvile bi one dobre priraste. I uzgoj sadnica topola bio je većinom nepravilan. Uzgajali su se samo jednogodišnji korjenjaci. Sadnice su zbog uobičajenog pregustog razmaka u rasadniku (40 X 20 cm) bile pretanke. Uzgojene u gustom sklopu rasadnika, bile su nepriučene na svijetlo i slobodni položaj u kulturama. Sadnja višegodišnjih sadnica na šumskim zemljištima nije uopće bila smatrana |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Na području šuma biv. veleposjeda u Baranji (Darda) nailazili smo 1948. god. na grupe Populus serotina koje su bile oko 80 godina stare. Prvi početak uzgoja eurameričkih t. j . kanadskih topola u Hrvatskoj bio je ponajviše ograničen na veleposjedničke šume gdje su se kanadske topole unosile u sastojine sa ostalim vrstama pokusno i to više iz športa. Kada se ustanovilo da one dobro uspijevaju i da se njima mogu brzo pošumiti veće površine, one su možda dobro poslužile kod sječe vrednijih prirodnih šuma. Na području Baranje (Darda) imade većih mješovitih sastojina u kojima su glavne vrsti bijela vrba sa kanadskom i crnom topolom, te nešto jasena i hrast. Te su sastojine 40—50 god. stare i očito su nastale kada su veleposjednici sasjekli veće komplekse prirodnih mješovitih sastojina hrasta, jasena, vrbe i topole, te da udovolje Zakonu o šumama, zasadili sječine »kanadskim topolama«. Kod toga se topolama nije pridavala neka naročita gospodarska važnost jer su takove šume u prvom redu služile kao lovišta visoke divljači. 0 nekom intenzivnom i racionalnom uzgoju topola nije bilo ni govora, a o uzgojnim svojstvima topola, koje se u mnogom razlikuju od stalnih šumskih vrsti, nije se znalo. Treba međutim uzeti u obzir, da u to vrijeme nije ni u Evropi bilo mnogo drugačije. Danas toliko prononsirani, moderni, intenzivni uzgoj topola sa svom svojom bogatom i zanimljivom problematikom, nije ni .u Evropi starijeg datuma. Iako su neke zemlje kao na pr. Francuska, Njemačka, Holandija, Italija i t. d. dosta davno počele sa uzgojem topole, savremeni uzgoj topola osnovan na egzaktnim ispitivanjima, počeo se publicirati uglavnom tek poslije 1937. god. Tako na pr. najznačajniji priručnici i publikacije savremenih topola datiraju: Houtzager iz 1837. god., Bauer 1938, Vincent 1945, Bar bey 1947, Amon 1948, Wetstein 1939/1943, B i o 1 č e v 1945. Meunier-Guinier 1947., Schmitz-Lenders 1948, Mücke 1949, Müller 1948, Hessmer 1948, Günther 1949, Teering 19??, Picarolo 1948—1952, Pourtet 1950, Herbignat 1950. Peace 1950. it. d. Sve do pred par decenija nije se u našoj stručnoj štampi (šumarski list) skoro ništa pobliže pisalo o uzgoju topola niti je u njima bilo kakvih posebnih publikacija. Prvu popularno-propagandnu brošuru o uzgoju »kanadskih topola« izdao je u Osijeku god. 1927. poljoprivrednik Pfaj f er. Ing. T. španovi ć 1939. god. prvi je stručno opisao uzgoj topola u rifckim šumama, a prva naša naučna radnja o uzgoju topola (»Uzgoj topola iz reznica«) objelodanjena je tek 1948. godine po prof. Dr. M. An i ću. Oko 1925. do 1930. god. pod utjecajem naglog obrata kojeg je na svjetskom tržištu prouzročila potražnja sirovina za furnir i šperovano drvo, pojavio se i u Hrvatskoj jači pokret osnivanja kultura »kanadskih topola«. On je bio ponajviše raširen u Podravini, a osobito u Baranji (Bilje) na području ritskih šuma. U Posavini nije došao do jačeg izražaja, jer je na njenom području uzgoj hrastovine bio od prvenstvenog značenja. Oko tih godina osnovana je u Hrvatskoj većina današnjih topolika kanadske topole. Sadila se ponajviše P. serotin a te nešto manje P. robus t a. No taj uzgoj, prosječno, nije dao očekivane rezultate. Razlog je bio taj, što su se sastojine većinom osnivale i uzgajale nepravilno. U praksi je vladalo krivo mišljenje da topole uspjevaju na mokrim tlima. Tada još nije ni u nas kao ni u ostaloj Evropi uzgoj topola bio egzaktno proučen. Nisu bili poznati posebni zahtjevi topola na tlo, a ni njezina uzgojna svojstva. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 53 <-- 53 --> PDF |
da jesenje sadnje pod nepovoljnim uslovima pogoduju njihovoj pojavi. Kod dasadanjih slučajeva tih bolesti, stavljanjem napadnutih sadnica na »čep«, došlo je do regeneracije sa novim i zdravim izbojcima. Novi Zakon o zaštiti bilja pod kojeg spada i organizacija kontrolne službe zdravstvenog stanja šumskih sadnica, dakle i topolovih, bit će važan preventiv protiv bolesti topola. Suzbijanju topolovih štetnika, posvećuje se sve veća pažnja. Naravski da se to u prvom redu odnosi na rasadnike, gdje je takvo suzbijanje lakše i moguće. Upotreba domaćih insekticida, pravovremena i preventivna već od ranog proljeća, pokazala je, da se ti štetnici u rasadnicima mogu pot- Sl. 8. Rasadnik topola u Višnjevcu. Šumarija Osijek. puno suzbiti. Ove sezone, kad je većina šumarija svoje rasadnike topola preventivno i rano tretirala prašenjem ili štrcanjem, nismo imali skoro nikakve pojave topolove zlatice, koji je inače najneugodniji štetnik rasadnika. Zadnjih godina pokrenut je u NRH i pokret uzgoja topola izvan šumskih površina, koji po svojoj ekonomskoj važnosti možda i nadmašuje uzgoj na šumskim površinama. Za razliku od inozemstva, taj način uzgoja, t. j . u drvoredima uz vodotoke i ceste, te na pašnjacima, nije uopće u nas bio primjenjivan, što su zapazili i strani stručnjaci. U inozemstvu, naročito u Italiji i Holadniji, a dobrim dijelom u Francuskoj i Njemačkoj taj način uzgoja topola vrlo je raširen i daje često goleme prihode, prosječno se može uzeti da 1 km jednostranog topolovog drvoreda pravilno uzgajan, daje oko 20—30 m3 godišnjeg prirasta i odgovara prihodu sa 1 ha šum- A Šumarski list 409 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Zadnjih godina zavedeno je u mladim topolovim sastojinama i kulturama i potkresivanje deblo vine savremenim metodama. Tu treba tek sticati iskustva, ali je taj uzgojni rad bezuvjetan uslov visokovrijednog uzgoja topola, t. j . furnirskih topola. Nakon što je naša operativa bila upoznata sa glavnim uslovom kod uzgoja topola: podržavanjem potrebnog većeg i dovoljnog stanišnog prostora, počelo je i intenzivnije prorjeđivanje odraslijih topolika. Uzgoj topola, osim na svojim dosadanjim glavnim područjima, počeo se intenzivno širiti i u ostalim krajevima Hrvatske, gdje dosada još nije bio zaveden u većem obimu, kao na pr. Hrv. Zagorju, u Posavini i t. d. Na području Vinkovaca osnovan je jedan od najvećih rasadnika sa svom modernom opremom i mehanizacijom u površini od 28 ha, od čega je oko 10 ha rezervirano za uzgoj topola. Kod mnogih šumarija podižu se za uzgoj topola novi ili proširuju dosadašnji rasadnici. Zadnjih dviju godina potreba za topolovim sadnicama i reznicama bila je tolika, da joj se nije moglo udovoljiti. Ove sezone su već u mnogim rasadnicima počele dospijevati prve 2-godišnje sadnice uzgojene metodom y2, zbog čega je trebalo čekati 1 godinu. Sada se broj uzgojenih 2-godišnjih sadnica u cijeloj Hrvatskoj stalno povećava. Prema posljednjim izvještajima, ove sezone imade u rasadnicima NRH svega oko 1,800.000 uzgojenih topolovih sadnica. Unapređivanje uzgoja topola u NRH potiče Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH preko´ svojih »Obavijesti«, u kojima stalno upućuje stručnu operativu u probleme i metode savremenog uzgoja topola, dok Uprava za šumarstvo Državnog sekretarijata za poslove narodne privrede NRH taj uzgoj snažno podržava i propagira mnogim važnim naređenjima i uputstvima. U razdoblju od 1945. do 1955. godine podizanje se topolovih kultura u NRH razvijalo sve intenzivnije. Na glavnim područjima uzgoja topola, t. j . na područjima dosadanjih šumskih gospodarstva Osijek, Bilje, Vinkovci, Bjelovar, podignuto je od 1945. do 1953. godine, dakle u svega 7 godina, oko 1.100 ha topolovih kultura, dok je od 1953. do 1955. godine, t. j . posljedjnih 3 godine podignuto oko 1.800 ha. Prema prosječnoj ocjeni bilo bi na tim područjima (dakle na samo jednom dijelu NRH) još oko 6.000 ha raspoloživih površina šumskog zemljišta za kulture topola. Ovdje nisu uzete u obzir velike površine degradiranih sastojina crne i kanadske topole sa vrbom, na tlu I. boniteta, koje bi trebalo što prije likvidirati i zamijeniti novim rentabilnijim kulturama topola. Stvarne mogućnosti budućeg uzgoja topola u Hrvatskoj pokazat će točna inventarizacija šumskih površina za uzgoj topola, koja se sada vrši. Paralelno sa sve intenzivnijim uzgojem topola, kako u rasadnicima, tako i u kulturama, pojavljuju se češće njihove bolesti i štenici. Mi smo tu pojavu i očekivali i praksa je pravovremeno bila upozorena na glavne štetnike i bolesti te su preporučene mjere suzbijanja. Najopasnija bolest ugibanja kore, uzročena parazitima Dothichiza pop u Ine a i C i- to spora chryso sperma ustanovljene su po prvi puta u Hrvatskoj na sastojinama topola god. 1950. u šumarijama Otok i Đurđevac. Kasnije su se ti paraziti sporadički pojavljivali u rasadnicima i kulturama, no nije još došlo do pojava većeg razmjera. To su paraziti slabosti, i operativa je upozorena na sve uslove kod uzgoja i manipulacije sa topolama, koji pogoduju njihovom razvoju. Po nekim dosadanjim iskustvima, izgleda |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 40 <-- 40 --> PDF |
RAZVOJ UZGOJA TOPOLA U NRH Ing. Podhorski Ivo — Institut za šumarska i lovna istraživanja, Zagreb T T edan je od najvažnijih problema, kojeg je socijalistička Jugoslavija stavila u svom šumarstvu, uzgoj šumskih vrsti brzoga rasta, u prvom redu upola. Dok taj problem prije rata nije bio tretiran, sada je postao naročito važan. I NRH uvrstila je taj problem među najvažnija pitanja uzgojne politike svojega šumarstva. To su joj, kao i ostalim republikama, diktirali veliki zahtjevi koji su na njen šumski fond postavljali: obnova ratom opustošene zemlje i planski razvoj industrijalizacije zemlje. Uzgoj se topola kao glavnih vrsti brzoga rasta zadnj ih 10 godina naglo razvio u nizinskim krajevima NRH. Došlo je do prave prekretnice u pogledu unapređivanja dotadanjeg uzgoja topola, tako da se danas može govoriti o jednom izrazitom pokretu za uzgoj topola koji se sve više jača i širi. U ovom članku nastojat ćemo prikazati razvoj uzgoja topola u NRH s naročitim obzirom na rezultate tog uzgoja i njegovog unapređivanja posljednjih 10 godina. Prirodni su uslovi za uzgoj topola u NRH osobito povoljni. Velik dio njene površine, t. j . oko 33% otpada na riječne nizine i ravnice sa mnogo aluvijalnih tala koja su često i prirodna staništa topola. Na njima su na mnogo mjesta razvijene prirodne šumske zajednice u kojima su topole i vrbe sastavni elemenat prirodne vegetacije. U mnogim takvim sastojinama topole imaju znatan udio. Glavna su područja prirodnog rasprostranjeni a topola i glavna područja njihovog uzgoja: Podravina, Baranja sa Podunavljem, a u nešto manjoj mjeri Posavina. Osim toga, vrlo bogata mreža vodotoka Hrvatske na mnogo mjesta stvara uslove za uzgoj topola uz njihove obale. Uzgoj topola (domaćih i kultiviranih) prolazio je u Hrvatskoj istim razvojnim putom kao i u ostalim evropskim zemljama samo se većim zakašnjenjem. Do pred par decenija, t. j . sve do cea 1925. god., topole su u šumarstvu Hrvatske bile sporedne šumske vrste bez neke veće gospodarske važnosti. To je gotovo bio slučaj u srednjoj i sjevernoj Hrvatskoj gdje su se crne i bijele topole, rasprostranjene uz vodotoke, većinom ekstenzivno uzgajale obično u niskoj šumi ili sječom na glavu, a jasika u prigorskim šumama odstranjivala se proredom iz sastojina kao malo vrijedna vrsta. Iznimka je bilo jedino područje baranjskih i podunavskih te donjopodravskih šuma u kojima su topole sa bijelom vrbom bile glavne prirodne vrste, ali te se šume baš zbog tih mekanih vrsti nisu smatrale vrijednima. Još se manje cijenila topola u Slavonskoj Posavini gdje su oduvijek bile glavne i najvažnije uzgojne vrsti hrast i jasen. Početak uzgoja eurameričkih topola, t. zv. »kanadskih topola« u Hrvatskoj dosta je star. Prve podatke o uzgoju stranih topola u Hrvatskoj nailazimo kod Šloser-Vukotinovića koji u svojoj »Flora Croatica« napominje Populus delto ideš kao unesenu vrstu.* Po nekim činjenicama izgleda da je introdukcija stranih topola u prošlom vijeku ulazila u Hrvatsku sa dvije strane: u istočnu Hrvatsku na osječko područje i Baranju preko Mađarske, a u sjevernu Hrvatsku (Hrvatskoj Zagorje) iz Austrije, češke i Njemačke preko Slovenije. |