DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 40 <-- 40 --> PDF |
RAZVOJ UZGOJA TOPOLA U NRH Ing. Podhorski Ivo — Institut za šumarska i lovna istraživanja, Zagreb T T edan je od najvažnijih problema, kojeg je socijalistička Jugoslavija stavila u svom šumarstvu, uzgoj šumskih vrsti brzoga rasta, u prvom redu upola. Dok taj problem prije rata nije bio tretiran, sada je postao naročito važan. I NRH uvrstila je taj problem među najvažnija pitanja uzgojne politike svojega šumarstva. To su joj, kao i ostalim republikama, diktirali veliki zahtjevi koji su na njen šumski fond postavljali: obnova ratom opustošene zemlje i planski razvoj industrijalizacije zemlje. Uzgoj se topola kao glavnih vrsti brzoga rasta zadnj ih 10 godina naglo razvio u nizinskim krajevima NRH. Došlo je do prave prekretnice u pogledu unapređivanja dotadanjeg uzgoja topola, tako da se danas može govoriti o jednom izrazitom pokretu za uzgoj topola koji se sve više jača i širi. U ovom članku nastojat ćemo prikazati razvoj uzgoja topola u NRH s naročitim obzirom na rezultate tog uzgoja i njegovog unapređivanja posljednjih 10 godina. Prirodni su uslovi za uzgoj topola u NRH osobito povoljni. Velik dio njene površine, t. j . oko 33% otpada na riječne nizine i ravnice sa mnogo aluvijalnih tala koja su često i prirodna staništa topola. Na njima su na mnogo mjesta razvijene prirodne šumske zajednice u kojima su topole i vrbe sastavni elemenat prirodne vegetacije. U mnogim takvim sastojinama topole imaju znatan udio. Glavna su područja prirodnog rasprostranjeni a topola i glavna područja njihovog uzgoja: Podravina, Baranja sa Podunavljem, a u nešto manjoj mjeri Posavina. Osim toga, vrlo bogata mreža vodotoka Hrvatske na mnogo mjesta stvara uslove za uzgoj topola uz njihove obale. Uzgoj topola (domaćih i kultiviranih) prolazio je u Hrvatskoj istim razvojnim putom kao i u ostalim evropskim zemljama samo se većim zakašnjenjem. Do pred par decenija, t. j . sve do cea 1925. god., topole su u šumarstvu Hrvatske bile sporedne šumske vrste bez neke veće gospodarske važnosti. To je gotovo bio slučaj u srednjoj i sjevernoj Hrvatskoj gdje su se crne i bijele topole, rasprostranjene uz vodotoke, većinom ekstenzivno uzgajale obično u niskoj šumi ili sječom na glavu, a jasika u prigorskim šumama odstranjivala se proredom iz sastojina kao malo vrijedna vrsta. Iznimka je bilo jedino područje baranjskih i podunavskih te donjopodravskih šuma u kojima su topole sa bijelom vrbom bile glavne prirodne vrste, ali te se šume baš zbog tih mekanih vrsti nisu smatrale vrijednima. Još se manje cijenila topola u Slavonskoj Posavini gdje su oduvijek bile glavne i najvažnije uzgojne vrsti hrast i jasen. Početak uzgoja eurameričkih topola, t. zv. »kanadskih topola« u Hrvatskoj dosta je star. Prve podatke o uzgoju stranih topola u Hrvatskoj nailazimo kod Šloser-Vukotinovića koji u svojoj »Flora Croatica« napominje Populus delto ideš kao unesenu vrstu.* Po nekim činjenicama izgleda da je introdukcija stranih topola u prošlom vijeku ulazila u Hrvatsku sa dvije strane: u istočnu Hrvatsku na osječko područje i Baranju preko Mađarske, a u sjevernu Hrvatsku (Hrvatskoj Zagorje) iz Austrije, češke i Njemačke preko Slovenije. |