DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 31     <-- 31 -->        PDF

mlađika, drugu etapu, t. j . prijelaz iz mladika u stepen guštika, ali pored
toga nisu mogla, dalje izdržati konkurenciju uzgojno jačih stabala. Ova izumrla
stabla nalazila su se najvećim dijelom u donjim etažama — potištena
stabla — a zbog utjecaja pregustog i za sunčane zrake neprobojnog gornjeg
sklopa — morala su se osušiti. Gledano u vertikalnom presjeku sklopa, mora
se primijetiti nestajanje donje potištene etaže — sloja — do koga nije
moglo dospjeti gotovo nikakovo svijetlo, pa ni postrano.


Daljni razvoj stabalaca u potrazi za svijetlom, za rastom u visinu, ne
samo da ne dovodi ni do najmanjeg predaha, nego što više, dapače do još
veće zaoštrenosti borbe u krošnjaka, koje su međusobno previše stiješnjene
u najgornjem sklopu krošanja, koga čine vladajuća i suvladajuća stabla.
Ovaj gornji sklop krošanja uslijed još uvijek prevelikog broja stabalaca
gledan horizontalno, izgleda kao jedan gust sloj krošanja, kroz koji gotovo
da i ne može prodrijeti ni jedan tračak svijetlosti. Iz ovog razloga, debalca
guštika nalaze se stvarno u tami. U ovom stadiju guštika dolazi do vrlo
jakog izumiranja stabalaca, do ubrzanog čišćenja debalaca od grana, do
osjetnog pogoršanja izgradnje krošanja, do opadanja suhih grana i stabalaca,
što sa svakogodišnjim obilatim otpadom lišća stvara znatnu rezervu
organskih tvari u daljnjem procesu humifikaciie. Ovaj stadij razvitka guštika
ne traje razmjerno dugo, a stoji u znaku jakog uzrasta stabala u
visinu, u znaku forsiranog rasten ja u visinu, pri čemu ne dolazi do osjetljivije
jačeg rasta u debljinu. Stabla su još uvijek razmjerno tanka i vitka.
U ovom stadiju razvitka guštika, naročito kod vrsta svjetla, hrasta i jasena,
vršni izbojci, kada im nedostaje zenitnog svijetla još dok su u razvoju,
pružaju grane u smjeru najjačeg difuznog svijetla, zbog čega dolazi do
krivog razvoja, do zakrivljenosti, do otstupanja od pravnosti, a čim dođu
ponovo do zenitnog svijetla, vraćaju se u prvobitni vertikalni smjer. U tom
slučaju dolazi do zakrivljenosti, do geotropskih krivina ili do deformiranosti
debla.


Još uvijek preveliki broj stabala sa podjednakim uzgojnim svojstvima,
približno jednake otpornosti i jednakih nasljednih svojstava pri ovoj razvojnoj
stepenici i nakon tolikog izumiranja i prirodnog izlučivanja stabalaca,
upućuje nas na to, da smo još prilično daleko od onoga što se može smatrati
smirenjem stabalaca u nastojanju za rastom u visinu. I dalje se pritom
vodi borba za opstanak između podjednako jakih stabala u gornjem sklopu,
borba krošanja za prostor, za svijetlo, i dalje u tlu između korijena stabala
za očuvanje prostora — mjesta. Nekoliko godina iza toga život stabala u
gušticima odvija se još uvijek u znaku teških konkurentskih odnosa između
stabala, za koje je vrijeme ispao daljnji broj stabala, zbog čega je ipak došlo
do stanovitog, mogli bi reći privremenog smirenja stabala za rast u
visinu. Ovaj prirodni stadij razvitka stabala i sastojine dolazi obično kada
su stabla, nakon što su izdržala dugu i jaku konkurentsku borbu toliko ojačala,
da se među njima osjeća vidno odebljavanje, povećanje promjera iz
tanjih dimenzija, šiba i pruća, u deblje, u kolje, pritke, motke do tanke letvenjake.
Ovaj stadij prirodno pročišćenih guštika podudara se obzirom na
strukturu stabala i sastojine sa onim stanjem odraslih, prejakih guštika,
u kojima je čišćenje sastojina već uveliko zakasnilo. Za ilustraciju strukture
takovih sastojina, u kojima dosada nije provedena ni jedna uzgojna
radnja —t. j . unutrašnje izgradnje sastojine a tim i stabala — poslužit
ćemo se podacima sa naših 17 primjernih ploha.