DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 287 <-- 287 --> PDF |
tek kod velikih povećanja elektronskim mikroskopom. B e r gol d (1947.) je prvi izolirao viruse, nakon otapanja poliedara u razrijeđenim alkaličnim sredstvima. Virusne partikule različite su veličine: u promjeru 25—30 i dužine 260—360 \i. Isti je autor našao poliedre u jezgri svih stanica gusjenica. Kako smo već rekli, virusi se kod insekata nalaze u inkluzijama poliedričnog ili sferičnog oblika. Inkluzivni materijal nije infekciozan i kemijski je diferentan od virusne partikule. Inkluzije su poslužile za klasifikaciju virusa, patogenih za insekte. Virusi spadaju u red Virales , podred: Zoophaginae . Virusi, koji se razvijaju u insektima spadaju u porodicu Borrelinaceae koja prema Steinhausu ima 4 razreda: 1. Borrelina, Paillot, inkluzivna tijela poliedrična; 2. Paillotella, gen. nov. sa polimorfnim inkluz. tijelima; 3. Bergoldia, gen. nov. sa granularnim inkluz. tijelima; 4. Morator, Holmes, ostali oblici inkluz. tijela. Danas je poznat veliki broj insekata koji oboljevaju od viroza. Kovačevi ć (1945.) donosi listu insekata, kod kojih je do sada utvrđena virusna bolest, a među njima se nalaze i neki veoma važni domaći štetnici (gubar, borov i hrastov četnjak, hrušt, jelov savijač i dr.). Prema najnovijim istraživanjima izgleda, da i virusi imaju svoj ra&vojni ciklus što im pored ostalog daje karakteristiku živog organizma (Roegner-Aust). Nas međutim ovdje zanima uloga virusnih oboljenja u gradacijama štetnih insekata i mogućnost biološke borbe protiv njih korišćenjem virusa. O značenju virusnih oboljenja za masovnu pojavu i njen postanak u prirodi postoji do sada nekoliko radova (Kovačević, 1954.; Grison i Vago, 1952.; Roegner-Aust, 1949.). Svi autori ističu od kolike su važnosti virusne bolesti u reduciranju i uništenju cijelih populacija štetnih insekata. Kovačevi ć (1954.) tvrdi da gotovo redovito prestanak neke jake zaraze ima svoj uzrok u masovnom oboljenju štetnika, koje uzrokuju patogeni mikroorganizmi. Ovo potvrđuje primjer gubara, čije masovne pojave redovno prestaju uslijed viroze kojoj podliježu gusjenice. Značajnu iako ništa manju ulogu igra viroza kod gradacija borova četnjaka. Mi smo ustanovili 1950. g. na otoku Cresu (odmah poslije kulminacije u pojavi ovoga štetnika), da je 18% gusjenica oboljelo od poliedrije (Androić 1954.). Od 1940. g. na ovamo pronađeno je više od 100 vrsta insekata, koji podliježu virusnim oboljenjima. Zato nije čudo da se u svijetu a i kod nas ovoj pojavi obratila n§ročita pažnja, sa svrhom da se pronađe način za izazivanje umjetnih zaraza (epizootija). No istraživanja nailaze na mnogo poteškoća. Patologija insekata je usko specijalizirana grana nauke koja zahtjeva kod stručnjaka veliko znanje, vještinu i strpljivost u radu. Laboratoriji za ova istraživanja moraju biti snabdjeveni sa skupocjenim i preciznim aparatima, koji omogućuju stručnjacima da determiniraju osobine virusa, da utvrde odnos između patogenog organizma i domaćina u kome se razvija. No pored svih teškoća ide se naprijed. Od 1945. god. kada je Steinhaus osnovao laboratorij za patologiju insekata pri poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Berkeley-u (Kalifornija), počeli su se osnivati slični laboratoriji u Njemačkoj i Francuskoj sa svrhom, da se u biološkoj metodi borbe protiv štetnih insekata nađu novi putevi. 643 |