DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 285 <-- 285 --> PDF |
coccaceae i Pseudomonadaceae, koje sadrže vrste patogene za insekte. Istraživači u prošlosti nastojali su da i bakterije upotrebe u borbi protiv štetnih insekata. P a i 11 o t je naročito preporučivao, da se protiv skakavaca upotrebe kulture Coccobacillus acridiorum d´Her. Pokusi izvedeni u Guatamali, Mexiku, Argeatini i Tunisu dali su povoda kritici, koja se svodi na to da je razvoj bakterija ovisan također o klim. prilikama, koje su van našeg uticaja, a osim toga teškoća se nalazi još u tome što su kukci poikilotermni te mijenjaju temperaturu prema okolini u kojoj se nalaze, dok baktrijama pogoduje više manje konstantna temperatura. Ipak se može leći da je pokušaj koga su u našoj zemlji proveli Metalnikov, Hergul a i Strai l (1930.) protiv kukuruznog moljca (Pyrausta nubilalis Hbn.) sa B. thuringensis donekle uspio, jer je mortalitet u tretiranim bio 96,8—99,2ö/o nasuprot 81,7—87,5 u netretiranim poljima. U Francuskoj su zabilježeni uspjeli pokušaji suzbijanja bakterijama: žuto g g r o z d o v o gmoljca (Clysia ambiguela Hbn.) i grozdova zavijača (Sparganothis pileriana Schiff.) (Steinhaus 1949.). Francuski istraživači nastavljaju sa studijem entomopatogenih bakterija, Značajni prilog u ovom pogledu dali su Toumanof f i Vago . Jedan od rezultata njihovih istraživanja jest kultura Bacillus cereus var. alesti Toum. et Vago, koji se odükuje naročitom virulentnošću i koji je patogen za veliki broj gusjenica. Efekat ove kao i drugih bakterija ovisi o količini virulentne materije, o starosti kulture i podlozi na kojoj se ona, razvija (Toumanoff et Vago 1952.). Kultura sojeva bakterija koje pokazuju jaču virulentnost, nego one u prirodi od velikog je značenja i predstavlja napredak za industrijsku proizvodnju baktericida. Toumanof f je namjeravao da upotrebi B. ceru s var . alest i protiv dudovca u našoj zemlji, no kako je on patogen i za svilenu bubu, koja se u tim krajevima uzgaja, to_se od toga pokušaja odustalo. Grison. i Biliotti su ove godine izveli uspjeli pokus na jugu Francusek nedaleko Tulona, tretirajući suspenzijom spora B. cereus-a gusjenice kupusnog bijelca. Francuzi namjeravaju osnovati stanice za industrijski uzgoj insekata u svrhu industriiskog priređivanja baktericida i virusnih preparata, Nije potrebno isticati da ova metoda borbe protiv štetnika zahtjeva inteznivni naučno-istraživački rad. Protozoa . Svih 5 klasa Protozoa mogu biti paraziti insekata, no izgleda da su ipak najznačajnija Sporozo a kamo spadaju Gregarine i Mi cr o spor idia. Najvažnije vrste koje spadaju u prvu grupu: Lank e s t r i a c u 1 i c i s, nađena je u Malphigijevim cijevima komarca (Aedes aegypti L.). Gregarina blattarum koja dolazi na B 1 a 11 a o i" i en talisL. iG. cuneatana Tenebrio molitor, izgleda nisu od nekog većeg značenja za populacije ovih insekata. Toumanof f (1950.) je ukazao na jednu do sada nepoznatu mogućnost da neki insekti predatori mogu ujedno biti i prenosioci protozoa ili bakterija, koje su patogene za te insekte. On smatra da bi se moglo takove parazite staviti u dodir sa kulturama patogenih bakterija, pa da bi oni dalje izazivali epizootiju kod štetnih insekata. Među Microporidia spadaju nama dobro poznati paraziti: Nosem a b o m b i c i s, uzročnik pebrine kod dudova svilca (dolazi i na drugim gur sjenicama), koja je bila predmet Past e urov a proučavanja (1870.) u Alesu u Francuskoj. N. a pi s uzročnik je iste bolesti na pčeli. Ove vrste izazivaju bolesti na korisnim insektima. Najvažniji patogeni mikrosporidiji |