DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 284 <-- 284 --> PDF |
1. Gljive . I oni malobrojni pokušaji, da se štetni nsekti suzbijaju entomofitnim gljivama, koji su do sada izvršeni, nisu dali ohrabrujuće rezultate. Točnije rečeno uspjesi u laboratoriju bili su čak veoma dobri, no primjena u prirodi ostala je bez pozitivnih rezultata. Francuski istraživači, koje zapravo možemo smatrati pionirima ideje suzbijanja štetnika biološkom metodom, dali su i na ovom polju prvi rezultate. Metschniko f (1879.) je među prvima koji je izolirao iz kornjaša Anisoplia austriaca ivu Isari a destructo r (Metarrhisium anisopliae Metsch.), umnožio je i pokušao njome suzbijati ovoga štetnika. Pokušaj je bio ponovljen sa S o r o s p o r e 11 a uvella na ličinkama repine pipe (Cleonus punctiventris). G i r a d-u je pokus u laboratoriju odlično uspio sa gljivom I s a r i a (Beauveria) den sa koja se pokazala virulentnom za grčice hrušta. Među ostalim istraživačima ističu se P ail lot, Piccard, Trabut i dr. u Francuskoj, Schwangart u Njemačkoj iVukasović u Jugoslaviji. No ni uspjesi, koji su navodno postignuti u USA sa gljivicom Entomo phtor a aulica e protiv zlatokraj a nisu takovi, da bi mogli biti optimisti u tome pogledu (Vavssiere 1940.). Danas je poznat veliki broj gljivica koje parazitiraju insekte. Velika većina pripada klasi Phycomycetes i Ascomycetes, mali dio Basidiomycetes i Deuteromycetes. Neke od njih predstavljaju najveće prirodne destruktore insekata kao što na pr. tvrde Packar d i Beu t on (1937., cit. Steinhaus) za gljivu: Beauveria globulifera koja se razvija na jednom Hemipteru (Blissus leucopterus Say.) Rod Cordycep s broji 200 vrsta i gotovo sve napadaju insekte. Svakome je dobro poznata bolest svilene bube koju izaziva gljiva Beauveria (Botrytis) bassiana Bals., koja je pored -toga patogena za krompirovu zlaticu (Leptinotarsa decemlineata Say) ; repinu pipu (Cleonus punctiventris Germ.) i metlicu (Phlyctaenodes sliticalis L). Ta gljiva je 1931. i kod nas uništila veliki dio kornjača i spriječila zarazu 1933. g. (Kovačević 1952.). Kod današnjeg stanja nauke može se kazati da artificielno unašanje spora u prirodu sa svrhom izazivanja nikoza insekata ima slabe izglede na uspjeh u prvom redu zbog toga što je razvitak spora (koje se inače u prirodi uvijek nalaze) ovisan o klimatskim uslovima, čije je reguliranje izvan naše moći. 2. B a k t e r i j e. Od dva roda porodice Bacillaceae (Bacillus i Clostridium) samo vrste roda Bacillus nađeni su kao patogeni na insektima u prirodi. Pčele, svilene bube, ličinke japanskog pivca vrlo često su žrtve bakterija roda Bacillus. Ovamo spada Bacillus thuringensis, koji je patogen za ličinke: Porthetria dispar. L., Aporia crategi L., Vanessa urticae L. i Bacillus cereus sa varijetetom ales ti naročito patogenim za gusjenice mnogih leptira. Porodici Enterobacteriaceae pripada Coccobacillus acridiorum izazivač epizootije nekih vrsta skakavaca (Schistocerca, Locusta), B. liptinotarsa e na ličinkama krumpirove zlatice i dr. U porodicu Lactobacteriaceae spadaju bakterije, koje su patogene za mnoge poznate štetnike kao: dudo v svila c (Bombyx movi), zlatokra j (Nygmia phaeorrhoea), gubar (Porthetria dispar), trešnjin prelac (Eriogaster lanestris L), h r u š t (Melolontha melolontha), boro v četinja k (Thaumetopoea pityocampa) itd. Steinhaus (1949.) spominje još porodice Bacteriaceae, Micro |