DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 282 <-- 282 --> PDF |
ma tome postaje sve aktuelniji problem sakupljanja, transporta, umjetnog razmnažanja i aklimatizacije njihovih parazita. Takvi paraziti, ukoliko se aklimatiziraju, mogu da reduciraju broj štetnika u novim krajevima čak i više nego tamo gdje su domaći. Veoma je važno znati kod uvoza jednog parazita da li on već postoji u tim krajevima ili ne. Opravdani su prigovori za uvađanje parazita iz jednog kraja u drugi, ako je ovaj tu pronađen makar i u malom broju. To znači da su uslovi za njegovo razmnažanje u prirodi ograničeni, i puštanje u prirodu umjetno odgojenih parazita ne bi imalo nikakovih rezultata. Teško je također pretpostaviti da spontano širenje štetnika ne prate i njegovi paraziti. Pa ipak imamo primjera, da se vrši industrijski uzgoj parazita, koji se puštaju u prirodu iako on već tu postoji. To je slučaj sa Tricho gramma minutu m, koja se u laboratoriju uzgaja na pšeničnom moljcu (Sitotroga cereallela Pliv.) u USA. Na sjeveru je upotrebljavaju protiv kukuruzno g moljc a (Pyrausta nubilalis Hbn.), na jugu protiv štetnika šećerne repe: Diatrae a saccha ^ r a 1 i s (Vayssiere 1940.). Važnosti proučavanja biološke metode je utoliko veća što postoji veliki broj štetnika, koji su preneseni sa jednog na drugi kontinent gdje njihovi paraziti ne postoje. U Americi smatraju, da je 44°/o štetnika uvezeno iz drugih kontinenata većinom iz Evrope. Među tima nalazi se gubar, kukuruzni moljac i dr. Osnovni principi kojih se treba držati kod korišćenja korisnih insekata u borbi protiv štetnika bili bi prema V a y s s i e r e-u (1940.): 1. Parazit ili predator mora imati biotički potencijal veći od onoga kojega je štetnik (odlaganje većeg broja jaja ili poliembrionia), 2. Parazit mora biti specifičan. Za biološku borbu mogu bolje poslužiti entomofagi, koji napadaju jednu vrstu (monofagi) i, što je veoma rijetko, u više razvojnih stadija (kaoi na pr. neke vrste iz porodice Chalcididae , roda Eupelmus , koje napadaju jaja i ličinke iz 6 različitih redova). 3. Parazit mora biti sposoban, da se aklimatizira na nove prilike. 4. Mora da ima što manje svojih neprijatelja (hiperparazita). Kod pojave novoga štetnika u nekom kraju, treba pažljivo ispitati pored biologije, i to da li se neki domaći paraziti ili predatori adaptiraju na njega. Nije bez važnosti spomenuti i to da svaki importirani štetnik ne mora značiti u novom kraju jednaku opasnost kao u kraju odakle je uvezen. Još je prerano a da bi to mogli ustvrditi za dudovc a (Hyphantria cunea Drury), koji je kod nas importiran iz Amerike, i koji u gotovo 8 godina svoga postojanja u našim krajevima nije počinio štete velikih razmjera kao na pr. gubar. Do sada nema podataka o suzbijanju šumskih štetnika parazitima ili entomofagima. U Njemačkoj su vršeni pokusi suzbijanja borove sovice (Panolis flamea) i ose listarice (Diprion pini L.) sa Tricho gramma evanescens , a u Ukrajini je isti parazit upotrebljen protiv usjevne sovice (Agrotis segetum Schiff.) koja napada šumske biljke u rasadnicima (Schwerdtfeger 1944.). Ako izostavimo gubara protiv koga su u Americi pokušali uvesti jajne parazite:Anastasus disparis Ruschka iOencyrtu s Kuwana e How., onda nam ostaje još spomenuti pokušaj uništavanja jaja borovog četinjaka sa jajnim parazitom Oencyrtu s pityocampa e (Kovačević 1950.), kao i uspjeli pokušj Pavan a (1950.) da se u borbi protiv istoga štetnika upotrebi šumski mrav (Formica rufa |